Ma neee, nije Oda Rodji... iako sam obecala.
Nisam planirala time da se oglasim ovih dana. Za taj su mi poduhvat ipak potrebni napor i vreme, a kako sam sada bila pritisnuta rokovima, odlucih da iz rukava saspem neku srcu ipak bliskiju temu.
Pa, da krenemo...
Iako sam oduvek naginjala toniranim latino tipovima, a takvih je u teniskom svetu onoliko, slucaj je eto hteo da mi se nametne plavusan. Kao i obicno, pala sam na sharm i iskonski krik alfa muzjaka. Pusto zensko, nikada se nece opametiti...
Kazu da govori nekoliko jezika. Ne znam o kojim jezicima je rec, ali jedno je sigurno - jezik koji ja razumem govori tecno i gramaticki savrseno. A akcenat mu je mmm... ma pretpostavljate vec
Mnogi ce odmahivati glavom misleci kako sam pala na decacki osmeh, mackasti pogled ili originalnu tetovazu na njegovom uhh ohh, solidno izvajanom torzou. Neki ce reci kako ima nesto divlje i seksi u njegovim nastupima besa i da, kao tipicna zenka u teranju, nisam mogla da se oduprem zovu njegovih feromona. Iskusniji ce pak primetiti da je on, bez obzira na reputaciju loseg momka tenisa, ipak jedna nežna slovenska duša.
I svi ce biti u pravu.
Savrsen iz svih uglova, Marat Safin zauzima najposebnije mesto u piramidi neodoljivih. Ono, sto ga na toj poziciji cini apsolutno nedodirljivim, je nesto sto mnogi, nakon sto okuse slast slave, nazalost izgube. Autenticnost i identitet.
Neko je to tako lepo sumirao:
Marat could have been Great, but instead, he chose to be Himself.
A sigurna sam da Safin nije ni bio svestan da je upravo u tome njegova velicina. Cinio je to instiktivno, kao sto je cinio i sve drugo.
Nedostaje mi Bad Boy, bas mi nedostaje...