Ovo je nedelja u kojoj treba da se podsetimo da smo sisari, nedelja u kojoj treba da se podsetimo da se ne stidimo onog što jesmo, ni onoga što je Majka Priroda po našem pitanju smislila. Naravno da svi podržavaju dojenje, naravno da svi misle da je to najbolji način da bebe počnu svoj život, naravno da je to zdravo da zdravije biti ne može, samo...kad mnogi od njih to ne bi morali da vide, to bi bilo još bolje. Njihov problem nije dojenje, dojenje je divno, nego ona reč pred koju mora da se napiše »d'izvinete« - sisa.
Zato postoji ona druga reč – grudi. Na njenu nesreću je ona u pluralia tantumu i, iako dobro opstaje u majčinskim grudima, ima ozbiljan problem kada treba da se nađe u sebi nemogućoj jednini. Kako majka da izvadi grud i podoji dete. Dobro, može i dojka, ali mi smo i dalje sisari. Jer sisamo. A tušta i tma njih, po svim kontinentima rasutih ima ozbiljan problem sa sisama u funkciji.
Sise im, d'izvinete ne smetaju drugde, jer sise su svuda oko nas. Sise su na plakatima u brushalterima i još bolje bez njih, sise su na umetničkim delima, u filmovima, sisa ima i u pozorišnim predstavama, sise su radost i čežnja mnogih...sise su na upaljačima, na sveskama za školu, na koricama knjiga, sise su u novinama...jedino ne valja kad služe svojoj svrsi, kad ih treba videti dok bebe sisaju. E, to nekako nije za javnost. Bilo bi dobro kad bi se i beba i sisa pokrile nečim ili još bolje otišle u drugu prostoriju da ne ometaju one koji su osetljivi na sise, jer sigurno nisu na jedenje u javnosti, zato što bi u suprotnom svi u kafanama morali da sede glava pokrivenih krpama...ili da hodaju ulicama i jedu pokriveni takođe maramama ili bi prosto morali da se svuda gde ljudi jedu, a jedu svuda gde im na pamet padne, izoluju u neko sopče. Dok ne obave tu sramotnu radnju prehranjivanja. Van dosega pogleda osetljivih dalaj lama kojima to narušava unutrašnji mir.
Šo se mene tiče, svako društvo treba da bude srećno što ima majke i bebe, i što su te majke spremne i sposobne da doje svoju decu. Da mali ljudi jedu onako i ono što je Majka Priroda za njih smislila i spremila. Sramota je od dojenja praviti sramotu. Sramota nije dojiti dete u javnosti, ali jeste sramota ružno i prezrivo gledati majku koja samo hrani svoje dete. I zato, od srca podržavam svaku borbu za to da čovek ostane čovek dostojan tog imena. Da nauči da se stidi onoga što je zaista sramota, a da konačno preskoči sve one hipokrizijske stepenice koje ga dele od toga da ceni svoj i tuđ život, svoje i tuđe telo.
Zato svi koji imate problem sa sisama, ostavite majke i decu na miru, to zaista nije njihova krivica. Oni samo žive onako kao što treba.