AĆIF & DRAŽA

ZNAČI BROJ SRBA U HRVATSKOJ JE 2001.godine MANJI ZA 380.032 STANOVNIKA U ODNOSU NA 1991.godinu

Milane, da li bi ti dodao i jedan deo onih 106k "Jugoslovena" sa tog spiska, jer su u međuvremenu i oni nestali. Koliko se sećam najviše su se Srbi deklarisali kao Jugosloveni.

Vec uobicajen dijapazon kuknjave lekikosrBskih placipicka.

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide"
(Jovan Ducic)

Koliko se sećam najviše su se Srbi deklarisali kao Jugosloveni.

Pa kao Jugosloveni su se najviše, i uglavnom, deklarisali oni koji su bili u mešovitim brakovima i njihova deca. Većinom su oni otišli u inostranstvo jer ih nisu hteli ni jedni ni drugi valjda im nisu bili dovoljno nacionalno svesni a i bili su sumnjivi.
E sada ako prihvatimo da su to lica u mešovitim brakovima, naravno žensko-muškim,za pretpostaviti je da je među Jugoslovenima bilo podjednako i jednih i drugih, tako da baš i ne stoji teza da su se samo Srbi izjašnjavali kao Jugosloveni a Hrvati ne.To ne znači da nije bilo ljudi koji su se iz ideoloških i karijerističkih razloga ranije pisali kao Jugosloveni ali većina njih se vratila u torove kada su počeli nacionalizmi da budu vladajuće ideologije.
Inače, po popisu iz 1991.godine u Srbiji je bilo 323.555 (3,31%)a 2002.godine svega 80.000 ili oko 1%, tako da su glede Jugoslovena trendovi na celom prostoru bivše SFRJ slični.

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide"
(Jovan Ducic)

Jos jedan iz kolopleta velikoserBskih kuknjava.
Mali sovinisto. Vidim da te trese sovinizam naveliko. Malo ohladi.
Uz put tesko se nateze do petsto iljada. Vidis kako je tesko ratovati s argumentima.

mirakulus

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide"
(Jovan Ducic)

Jos jedan iz kolopleta velikoserBskih kuknjava.
Mali sovinisto. Vidim da te trese sovinizam naveliko. Malo ohladi.
Uz put tesko se nateze do petsto iljada. Vidis kako je tesko ratovati s argumentima.

dal 400k ili 500k, postoji li realna razlika??? Da ne pričamo i o Hrvatima proteranim iz Hrvatske, posebno Hrvaticama udatim za Srbe.

Ako i jesam sovinista, a nisam, do toga su me doveli Hrvati svojim sistemskim ubijanjem članova moje porodice u proteklih 100 godina iz samo jednog razloga, jer su Srbi. Ja vas Hrvate ne mrzim, nisam vas nikada mrzeo, samo više ne želim da moj narod ima državno organizovane odnose sa tvojim.
To što ti ne možeš da prevališ preko jezika da je državna politika zemlje u kojoj živiš bila eliminacija bar jednog naroda, je tvoj problem i rekao bih tvoja sramota, ali po Dučićevim rečima, sramota kod vas ne raste.

Milan Karagaća

Koliko se sećam najviše su se Srbi deklarisali kao Jugosloveni.

Pa kao Jugosloveni su se najviše, i uglavnom, deklarisali oni koji su bili u mešovitim brakovima i njihova deca. Većinom su oni otišli u inostranstvo jer ih nisu hteli ni jedni ni drugi valjda im nisu bili dovoljno nacionalno svesni a i bili su sumnjivi.
E sada ako prihvatimo da su to lica u mešovitim brakovima, naravno žensko-muškim,za pretpostaviti je da je među Jugoslovenima bilo podjednako i jednih i drugih, tako da baš i ne stoji teza da su se samo Srbi izjašnjavali kao Jugosloveni a Hrvati ne.To ne znači da nije bilo ljudi koji su se iz ideoloških i karijerističkih razloga ranije pisali kao Jugosloveni ali većina njih se vratila u torove kada su počeli nacionalizmi da budu vladajuće ideologije.
Inače, po popisu iz 1991.godine u Srbiji je bilo 323.555 (3,31%)a 2002.godine svega 80.000 ili oko 1%, tako da su glede Jugoslovena trendovi na celom prostoru bivše SFRJ slični.

Slažem se Milane, samo nisu ti Jugosloveni tek tako nestali ni u jednoj državi, već su se prekvalifikovali. Izvini što potenciram na ovome, ali znam podosta slučajeva ljudi iz mešanih brakova koji su morali da beže jer ih je tamo neko smatrao Srbo-ćetnicima.

Filip Mladenović

mirakulus

Bravo momci. Odlican rat citatima koje niko ne cita. Pa da vise citas manje bi bilo nesporazuma i manje stereotipije.

Ovo nije rat citatima, već nabrajanje ČINJENICA zbog kojih je nemoguće četnike refreshirati u antifašiste, a ratnog zločinca Dražu Mihailovića i njegovog vernog saradnika, koljača i monstruma, koji ga je na kraju izdao, Nikolu Kalabića, u "proganjane gerilce".

Prvo, Kalabić ga nije izdao. Izdali su ga engleski piloti, maslo engleske tajne sluzbe.

Razlikuj činjenice od konstrukcija. Ako hoćeš istinu, nećeš je naći kod jedne strane, pri tom strane na vlasti.

dal 400k ili 500k, postoji li realna razlika??? Da ne pričamo i o Hrvatima proteranim iz Hrvatske, posebno Hrvaticama udatim za Srbe.

Previse si bre aproksimativan. Sto iljada vise ili manje za tebe nije vazno. Vazan je i jedan covjek a kamo li sto iljada.

Ako i jesam sovinista, a nisam,

Ma jesi samo izgleda ili ne zelis priznati ili jos toga nisi svjestan.

do toga su me doveli Hrvati svojim sistemskim ubijanjem članova moje porodice u proteklih 100 godina iz samo jednog razloga, jer su Srbi.

Pa vidis ja ne mrzim Srbe. Dapace. Smatram da svaki covjek vrijedi jednako. I pristupam prema svakom covjeku jednako i smatram da svi ljudi imaju ista prava. Tako da one cetnike koji su pobili neke clanove moje obitelji ne smatram Srbima nego olosem isto kao i one ustase koji su druge clanove moje obitelji otjerali u Jasenovac i tamo ih pogubili isto tako ne smatram hrvatima nego olosem i ljudskim izmetom. Takodjer smatram da nema boljih ili losijih naroda nego ima boljih i losijih ljudi koji mogu biti razlicite nacije, vjere ili boje koze pa i spolnog opredjeljenja.

Ja vas Hrvate ne mrzim, nisam vas nikada mrzeo, samo više ne želim da moj narod ima državno organizovane odnose sa tvojim.

Pa eto zelja ti se ispunila. Sad smo razdvojeni i po teritoriji ali i po mrznji. Vjerojatno si sad sretan. Ja nisam.

To što ti ne možeš da prevališ preko jezika da je državna politika zemlje u kojoj živiš bila eliminacija bar jednog naroda, je tvoj problem i rekao bih tvoja sramota,

I tvoja je sramota sto branis izrode i ljudski izmet koji je sebe nazivao cetnicima ili JVuO.

ali po Dučićevim rečima, sramota kod vas ne raste.

Mogao bih ti ja citirati i jednu pjesmu cika Jove Zmaja

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin - zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?

Nadam se da si sad sretan.

mirakulus

ljudski izmet

milisav68

Da milisave i cetnici i ustase su bili ljudski izmet. Samo sto ti vidis samo jednu stranu pa cu za tebe navesti nekoliko citata:

Po odlasku dalmatinskih bataljona u livanjsko podrućje i njihovu ulasku u novoformirane brigade, Dalmacija privremeno ostaje bez većih partizanskih jedinica.

Koristeći se odsutnošću jačih partizanskih snaga, neprijatelj se svetio nad golorukim stanovništvom, koje je dotada pomagalo partizane. 30. septembra 1942. g. narod donjopoljičkih sela u Omiškom kotaru, pod rukovodstvom svojih narodnih odbora, porušio je na nekoliko mjesta cestu, što iz Splita vodi u Zadvarje. Odazivajući se pozivu partizanske komande da ruše ceste, svi za rad sposobni muškarci i žene učestvuju u tome. Samo iz sela Gata cestu je rušilo nekoliko stotina ljudi. U radu na rušenju naročito se isticala jedna grupa od oko 80 žena, kojom je rukovodila učiteljica Jelica Čović. Za vrijeme, dok su seljaci raskopavali cestu, Talijani su na njih tukli topovima iz Omiša, ali se rad nije prekidao.

Talijani su poslije toga odlučili kazniti narod donjopoljičkih sela. Do bi odmazda bila što oštrija, oni u ta sela dovode četnike popa Đujića iz Kninske Krajine, koji su se već dotada pročuli po svojim zlodjelima u selima oko Knina i Dinare. U predvečerje 30. septembra oko 200 Đujićevih četnika Talijani. su kamionima iz Splita prebacili u Omiš. U ranu zoru 1. septembra, predvođeni talijanskim oficirima, četnici su upali u sela Gata, Zvečanje. Čišla i Naklice i počeli klati sve odreda: žene, starce, djecu. Samo u selu Gatima poklali su 92 osobe, većinom žena i djece. U Zvečanju četnici su zaklali oko 20 ljudi, u Čišlama 18 i u Naklicama 1 zatečenog starca. Poslije nego su poklali zatečeno stanovništvo, četnici su najprije opljačkali, a zatim zapalili njihove kuće. Selo Gata bilo je spaljeno do temelja. 1 u drugim selima četnici su zapalili veći broj kuća.

Istog dana jedna veća grupa četnika upala je u selo Dugopolje i Kotlenicu na sjevernoj strani Mosora. U Docu četnici su zaklali 30 stanovnika i selo zapalili. I u Dugopolju i Kotlenicama četnici su uhvatili i ubili nekoliko seljaka. Međutim, do većeg pokolja u tim selima nije došlo, jer se stanovništvo pravovremeno bilo povuklo u Mosor.

Partijska organizacija Omiškog kotara, saznavši za događaje u Gatima, pozvala je svoje članstvo i narod bližih sela, da priteknu u pomoć postradalom stanovništvu. Svi sposobniji muškarci izrazili su spremnost, da pođu na četnike. Ali nije bilo oružja. S lovačkim i nekoliko vojničkih pušaka krenulo se prema Gatima.

U vrijeme, dok su četnici klali stanovništvo poljičkih sela, Mosorski partizani bili su daleko: Solinski leteći vod u selu Blaca, iznad Kozjaka, a Mosorski vod i Dugopoljska desetina na sjevernoj strani Mosora u selu Dugopolje. Saznavši za četničke zločine, par-tizani usiljenim maršom kreeu prema Gatima: Mosorski vod i Dugopoljska desetina pravcem iznad sela Gornjega Sitna i Dubrave, a Solinski vod spušta se na cestu pokraj sela Tugara u namjeri. da ođ stanovnika sazna, gdje je neprijatelj postavio osiguranja. Komandir Solinskog letećeg voda Stevo Marković o tome priča: "U Tugarima smo naišli na našeg druga Mirka Pivčevića iz Gata, kojega smo zatekli gdje plače. Četnici su mu poklali čitavu obitelj. On nam je rekao, koje su čuke uokolo Gata zaposjeli četnici i Talijani. Krenuli smo dalje trčeći. Ugledavši označenu luku, koja je dominirala okolinom, naredio sam, da se uzme međusobno odstojanje, a zatim smo razvijeni u strijelce počeli oprezno nastupati. Već smo bili došli sasvim blizu, ali niotkud nije bilo glasa, niti se netko mogao primijetiti. Bilo je riskantno, ali i jedino moguće: uputio sam trojicu boraca direktno na čuku. Doista, tamo nije bilo nikoga, i oni su nam dali znak, da priđemo.

Popevši se na ćuku,. ugledali smo pod sobom selo, koje je ležalo kao na dlanu. Nigdje nikoga — grobna tišina. Gledamo, kako se jos dime zapaljene kuće. Od vremena na vrijeme začuje se štropot nekog srušenog krova, čije su grede upravo bile dogorjele. Do nas je dopirao užasan miris sagorjelih kuća, stajskog gnoja i ljudskog mesa. Odjednom smo primijetili dvojicu četnika, koji su iskočili preko ograde potoka, popeli se na livadicu i u jednom uglu stali nešto kopati. Odmah smo pomislili, da su tu zakopali opljačkano zlato i sada su odvojeno došli po njega, da ga ne moraju dijeliti s drugima.

Nenadano iza mene začuje se mitraljeski rafal. To je naš puškomitraljezac. držeći na nišanu dvojicu četnika, zabunom pritisnuo obarač. U tom času oko 200 četnika, koji su ležali u potoku i koje dotad nismo vidjeli uslijed ogradnog zida počelo je u neredu bježati prema Omišu. Mi smo tada zapucali, ali bilo je daleko i teren neravan. Potrčali smo na uzvisine iznad Zakučca i otvorili vatru na talijanske komione, koji su hitali iz Omiša. da preuzmu četnike. Od naše vatre bilo je ubijeno nekoliko četnika i Talijana - ali to je sve bilo malo. Nevine žrtve nisu bile osvećene. A imali smo za to izvanrednu priliku. Nesmotrenost našeg puškomitraljesca sve je pokvarila.

Kad smo se spustila u Gata, ugledali smo strašnu sliku. Pred selom u jarku ležali su leševi petoro djevojaka. To su bile mljekarice iz Gata, koje su ćetnici sreli na putu, silovali ih, a zatim zaklali i bacili u jarak. U selu smo na svakom koraku, nailazili na pougljenjene, s kućama izgorjele ljude, priklane žene, starce i djecu. Krv na putu, krv kraj zgarišta, krv po njivicama uokolo kuća. Gdje je tko uhvaćen. tu je i ostao s prerezanim vratom.

U meduvremenu su došli Mosoraši i Dugopoljci. Saznavši, da su partizani u selu, oni, koji su uspjeli umaći četničkom nožu, vraćaju se natrag. Bilo je teško promatrati njihova od boli izbezumljena lica, jer je svaki od njih oplakivao nekog najbližeg. Ostali smo neko vrijeme u selu i pomogli, da se pokopaju mrtvi. Vraćajući se kroz poljička sela, prolazili smo kroz špalire stanovnika, koji su nam klečeći zahvaljivali, što smo došli, jer je i njih čekala sudbina Gata."

Postradalom stanovništvu podmosorskih sela cijeli narod omiškog područja pritekao je u pomoć. Pod rukovodstvom NOO-a bilo je organizirao sakupljanje pomoći za postradale. Iako i sam u već dužoj oskudici, narod Omiša i svih okolnih sela davao je od zadnJeg, što je imao u fond za postradale. Na taj način bar za neko vri.ieme ljudima je bila osigurana prehrana i drugo najnužnije za život.

Poslije ovih jezivih četničko-talijanskih zločina narod podmosorskih sela još čvršće je zbio svoje redove, stavljajući sve svoje snage na raspolaganje narodnoj vlasti i partizanima. Već sutradan po izvršenim četničkim pokoljima iz donjopoljičkih sela pristupila su u Mosorski vod 22 nova dobrovoljca.

Zločinački karakter dinarske četničke divizije i njegove posljedice
U proljeće 1942. godine, četnici su počeli da organiziraju misteriozne, strogo kontrolirane grupe koje su izazivale veliki nemir i nespokojstvo u stanovništvu, pogotovo među Hrvatima i Muslimanima. Bile su to grupe formirane od trojice četnika, kao egzekutivne formacije u svakoj brigadi, a zvale su se ”trojke”. Ideju o formiranju trojki dao je Draža Mihailović. Mihailović je 3. svibnja 1942., krećući se prema Crnoj Gori, radio-depešom javio dr. Slobodanu Jovanoviću, predsjedniku jugoslavenske izbjegličke vlade, da Radio-London objavi: «Šef trojki u Jugoslaviji naređuje da se što više radi, a ništa ne priča». Šef je bio Draža Mihailović. Isključivi zadatak crnih trojki bilo je klanje osoba koje su označavane famoznim slovom «Z» (zaklati). Čak se u funkciju klanja stavio i Radio-London, jer bi ime onoga tko se treba zaklati bilo objavljeno preko radija. Na taj je način oglašeno 75 imena, a posljednje je ime oglašeno 11. rujna 1942. Prema nekim podacima broj zaklanih prelazi 10.000.(2)

Od 29. kolovoza do 4. rujna 1942. oko 1.000 hercegovačkih četnika je, u sklopu talijanske vojne akcije «Albia» protiv partizana na Biokovu, izvršilo masovnu pljačku, palež i zločine nad hrvatskim pučanstvom. Samo na području velike župe Cetine u mjestima Rašćani, Župa Biokovska, Kozica i Dragljani, zaklano, strijeljano i spaljeno je oko 160 Hrvata, a među njima i tri svećenika. Zapovjednik ovih četnika, major Petar Baćović, izvjestio je 5. rujna D. Mihailovića da je preko tisuću ustaša pobijeno, dok njegove snege nisu imale niti jednog mrtvog ni ranjenog.(3)
Da su trojke operirale i u Hrvatskoj, vidimo iz jedne Đujićeve zapovijedi. On prenosi zapovijed nadređenog zapovjedništva: «Da bi sačuvali teritoriju i narod od nasilnog odvođenja od strane komunista na zonama koje trenutno oni drže, pristupite najhitnije organizaciji četovanja jedno vremeno po svim ovim srezovima. Pošaljite kurire na sve strane da preko omladinaca i vojničkih organizacija, koje ostanu na terenu, organizuju četničko ratovanje jačine od trojki pa do samostalnih četa i bataljona…neka ove jedinice napadaju njihove manje delove, pozadinu, komore, štabove i neka pljačkaju njihovu hranu, oružje i municiju. Princip rada: brz i iznenadan udar sa svih strana, a potom brzo iščezavanje».(4)

Pljačka četnika je bila stalna pojava, pa čak i na području koje su sami kontrolirali i na kojem su uglavnom živjeli Srbi. To vidimo iz zapovijedi Đujića u kojoj traži da se prestane sa pljačkanjem. «I pored izdatih neredaba i najstrašnijih naređenja da se pljačka ne sme apsolutno vršiti, ipak se događa vrlo često da pojedinci, na štetu ugleda naše organizacije vrše pljačku narodne imovine. Još jednom naređujem da pljačka prestane jednom za svagda, jer ću streljati svakoga ko se o ovu naredbu ogreši. Da se nikakva rekvizicija imovine ni od koga na teritoriji sreza Kninskog ne sme vršiti bez prethodnog odobrenja sreskog komandanta vojvode Vlade Novakovića, koji je odgovoran za red, rad i mir na svojoj teritoriji kao i za imovinu pojedinaca na istoj, pa je i nadležan i ovlađen da donosi odluke u slučaju vojne potrebe rekviriranjem ili pak kazne».(5)

Partizani su bili svjesni potrebe sankcioniranja zločina koje su počinili ustaše, okupatori i četnici i iz tog razloga je Vrhovni štab NOVJ poslao zapovijed svim partizanskim zapovjedništvima da skupljaju dokazne materijale koji će biti sredstvo za pronalaženje i prepoznavanje «zlikovaca» i njihovih žrtava, te kao sredstvo promidžbe kod onog dijela naroda koji o zločinima nije dovoljno obaviješten. Ističe se da na mnogim mjestima postoje jame u koje su bacane žrtve, tako da je potrebno te jame fotografirati, kao i sva mjesta na kojima su ljudi «mučeni i klani». Također je potrebno obratiti pažnju na skupljanje dokumenata iz neprijateljskih tajnih arhiva, pa se daje primjer kako i najmanja oružnička postaja ima dragocjenih podataka jer su te postaje pravile popise pojedinih ubijenih i poklanih žrtava.(7)

Pozivanje na osvetu isticano je kao glavno četničko geslo. U toku 1942., posebno od jeseni, četnički teror je u pojedinim momentima poprimio masovne oblike. Teror se gotovo u pravilu provodio u akcijama koje su organizirane zajedno sa talijanskim okupatorom tako da je bio pod njegovim okriljem. Intervencije Talijana u smislu sprečavanja zločina, bile su više formalnog karaktera i dolazile su naknadno. Od proljeća 1942. u pojedinim vojnim akcijama četnika i Talijana u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Kordunu, sve su češće paljena sela, pljačkalo se i ubijalo prvenstveno Hrvate, koje se proglašavalo za komuniste i partizane. Osobito su na udaru bili aktivisti NOP-a, članovi KPJ i partizanskih postrojbi, te drugih organizacija NOP-a i njihove obitelji. U proglasu što ga je početkom prosinca 1942. namijenio stanovništvu Like i zapadne Bosne, u svojstvu «komandanta pokrajine i Dinarske oblasti», Đujić je zapovjedio svim četničkim postrojbama da «okupiraju sva sela i gradove i preuzmu svu vlast u svoje ruke – zavodeći prijeke vojne sudove». Prijetio je – sva naselja koja pruže otpor, četničke postrojbe «uništiće do temelja», bilo srpska ili hrvatska.(8)

Četnička grupa od oko 130 ljudi, pod vodstvom Mane Rokvića, je u okolici Omiša, u selu Gata, 1. listopada 1942. izvršila pokolj mještana Hrvata, da bi se potom uputili u sela Naklice, Čislo, Ostrvica i Zvečanje i tamo izvršili novi masovni pokolj Hrvata, pljačku i palež. Dva dana kasnije uslijedila su ubijanja Hrvata u selima Dugopolje, Kotlenice, Srlajne i Dolac Gornji. Identificirano je bilo ukupno 120 osoba, većinom staraca, žena i djece. Vlasti NDH su same ustvrdile da bi ti pokolji bili još veći da nije bilo intervencije partizana.(9)

Četnici popa Đujića i Brane Bogunovića su 21. listopada 1942. u Biteliću, kod Sinja, pod paskom Talijana, ubili 29 Hrvata, a u Otišiću šest, zapalivši pritom 220 hrvatskih kuća. Prema izvješću talijanskog generala Paula Berardija, zapovjednika divizije «Sassari» iz Knina svaki je katolik mučen i zaklan.(10)

U siječnju 1943. u četnici pod vodstvom Đujića i Baćovića krenuli u akciju u selima Kijevo, Kosori, Maovice, Vrlika, Ružić, Otavice, Gradac i Kričke gdje su pljačkali i palili hrvatske kuće, a na mučki način ubili oko 100 Hrvata, silovali žene i djevojke. Jednog straca su živog nabili na kolac i pekli na vatri dok nije umro. Mihailović je obaviješten da je u Kijevu i Vrlici Baćović streljao 55, a u Maovicama i Otavicama Đujić 48 ustaša, iako su sve to bili nenaoružani civili.(11)

Dalmatinski su četnici u veljači 1944. u selima Dubrava, Danilo, Radonići i Goriš ubili 30 Hrvata, u prominskom selu Nečmen 4. travnja ubili su 10 Hrvata i na području Skradina 12. studenog 27 Hrvata. Četnici Dinarske četničke divizije na čelu s vojvodom Momčilom Đujićem pri prebacivanju iz Dalamcije u Istru potkraj prosinca 1944. u Bribiru, Grižanima i Tribalju kod Crikvenice ubili su 32 Hrvata, zapalivši 70 kuća i bribirsku crkvu.(12)

Iz izvještaja kapetana Franca Kovača od 23. veljače 1944. Đujiću vidimo kako su se ponašali četnici skradinske brigade. Tako on kaže kako su četnici te brigade silovali jednu djevojku, ubili njezinog momka i još jednog čovjeka koji su se usprotivili silovanju. Isto tako kaže kako su u selima Bilice i Dubrava pojedini četnici ubili nekoliko ljudi kako bi se dočepali njihove privatne imovine.(13)

Zapovjedništvo Dinarske četničke oblasti je početkom 1943. izdalo zapovijed podčinjenim postrojbama da ubuduće zarobljene partizane ne predaju talijanskoj vojsci jer se za njih osniva centralni zatvor (logor) u Kosovu kod Knina. On je prve logoraše primio u ožujku 1943. Zbog života logoraša i terora koji je provođen nad njima, narod Kninske krajine prozvao ga je «drugim Jasenovcem». U njega nisu dovođeni samo partizani, već i brojni civili (djeca, žene, starci) hrvatske i srpske nacionalnosti. Zapovjednik logora je bio žandarmerijski narednik Dušan Ilić. Logoraše se između ostalih metoda mučilo i kotrljanjem u tzv. «popovom buretu» (dobilo ime po Đujiću jer je ono bili njegov izum). To je bure bilo zapravo velika bačva, okovana čeličnim obručima i sa svih strana izvana nabijena dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra. U bure bi se zatvarao logoraš i zatim kotrljao niz strminu. Na taj način čavli su sa svih strana probadali logoraša, pa su tom prilikom i neki iskrvarili i umrli.(14)

Što se tiče samog broja četničkih žrtava u Hrvatskoj, on do sada nije još utvrđen, jer je tek dio četničkih žrtava evidentiran, poglavito ukoliko su prešli u partizane, a velika većina jeste. Ako bi netko i htio prijaviti četničku žrtvu dovodio se u opasnost da i sam strada. Dr. Igor Graovac je za potrebe svoje doktorske disertacije uspio 1995. prikupiti poimenično 2.786 ubijenih i nestalih osoba od strane četnika. (Spomenimo da je pri zahtjevu SAD za izručenje vojvode M. Đujića, zapovjednika Dinarske četničke divizije, Hrvatskoj, isti osobno terećen za oko 5.000 žrtava). Najnoviji objavljeni žrtvoslovi s poimeničnim popisima hrvatskih žrtava znatno povećavaju broj četničkih žrtava. Bez obzira na to, Graovčev broj četničkih žrtava danih na jednom mjestu trebalo bi analizirati s obzirom na mjesto pogibije, tako da se utvrdi pod čiju teritorijalnu nadležnost je taj prostor pripadao (koje četničke jedinice – da li Dinarske divizije ili četnika iz istočne Hercegovine itd.). Od tog broja na civilne žrtve otpada 79 posto. Najviše je stradalih bilo u Dalmaciji (57 posto) i u Lici (24 posto). Od ukupnog broja žrtava, oko 12 posto je stradalo na području općine Knin.(15)

Žrtve četnika su većinom bili muškarci (3/4), a s obzirom na socijalni status seljačkom korpusu je pripadalo 87 posto žrtava, a radnika je bilo osam posto. Kada se gleda kategorija nacionalnosti onda je među stradalima bilo dvije trećine Hrvata, a jedna trećina Srba (to je dvostruko više od udjela Srba u nacionalnoj strukturi Hrvatske – to su većinom bili srpski partizani i članovi njihovih obitelji). Žrtve su stradavale na slijedeće načine: ubijene (manje od trećine), strijeljane (28 posto), zaklane (20 posto).(16)

Među žrtvama četnika iz Dinarske četničke divizije (oblasti) je i mnogo Hrvata i Muslimana iz Bosne i Hercegovine (pogotovo na području Grahova, Drvara, Bos. Petrovca…), ali razmjere te tragedije treba još istražiti.

mirakulus

Da milisave i cetnici i ustase su bili ljudski izmet.

I to je sve što umeš da prokomentarišeš na ovakve fotografije?

Nije te ni malo sramota?

Nije te ni malo sramota?

A cuj milisave kako bih ti rekao. Moja familija borila se protiv tih ljudskih izmeta. dio ih je zavrsio u Jasenovcu a dio su ubili cetnici. A dio je naganjao i krizare i gibanicare jos par godina nakon rata. Tako da se nemam cega sramiti. No milisave sramis li se ti onih koje cetnici pobise? Sramis li se ti onih koje povibe na ovcari? Sramis li se ti onih koji pobise ljude u Stajicevu? Sramis li se ti onih koji pobise ljude u Begejcima? Sramis li se ti onih koji pobise ljude u Sremskoj Mitrovici? Sramis li se ti onih koji su mucili zarobljene u mitrovici? Sramis li se ti ovog primjera?

Ali, nije to bio kraj njihovim mukama toga dana. Prvo je zloglasni zapovjednik martićevaca na Plitvicama Momo Nikolić pozvao Nikolu Nikolića iz ćelije, a zatim i Bogovića. Na stubištu je Bogovića jedan jaki milicajac - Željko Kovačević - udario nogom u grlo i oštetio mu glasnice, a zatim ga je u kancelariji dočekao Momo Nikolić s desetak milicajaca. Svi su ga tukli, padao je i dizao se, krv je curila, a oči mu se od udaraca zatvorile. Tukli su ga i polijevali hladnom vodom. Morao se svući i košuljom po podu i stolu krv brisati. Udaranje je nastavljeno. Posebno se na njemu iživljavao komandir Nikolić, stavljao mu nož pod vrat, a potom mu na prsima urezao srpski križ i četiri C. Njegov ukupni sadizam i bestijalnost prema Bogoviću ne pristoji se opisivati. Tražio je od njega priznanje koliko je novaca dobio od stare legalne plitvičke uprave, slupao mu naočale, htio mu prste nožem sjeći itd. itd. Krvava i mokra, i bez svijesti odnijeli su u jednu drugu ćeliju u kojoj je našao svoje župljane Peru Franjkovića, Marka Draženovića i Milu Pavlića, te jednoga stranca. Pokrili su ga dekama tako da se preko noći osušio. Iako od premlaćivanja nije mogao ni maknuti se i bio je u velikoj temperaturi, ipak je tu noć nekako prospavao.
Treći dan zarobljeništva ponovilo se sve isto. Ujutro su ga izveli pred zgradu na batinanje i polijevanje ledenom vodom. Morao je opet skinuti sve sa sebe. Bilo je vrlo hladno. Medu civilnim mnoštvom koje je sudjelovalo u tom scenariju mučenja opazio je slunjskoga pravoslavnog paroha Bracu Sančana, kojemu je nešto prije, kad gaje uhitila hrvatska policija i pustila, pokušao pomoći. Poslije su ga priveli komandiru martićevaca Nikoliću. Nikolić je tobože zbog svoga rođendana Bogovića ponudio rakijom, zatim mu naredio da piše izjavu točku po točku o onom zašto su ga teretili. Bio je pripremio dva stražara, s puškama o ramenu ako to ne bi učinio, da ga odvedu i strijeljaju. Tako mu je najavio. Uglavnom, ta pitanja svodila su se na Bogovićevb sudjelovanje na osnivanju HDZ-a u Drežniku,Vagancu, Rakovici, Slunju i drugdje, na njegovo sudjelovanje u zbivanjima na Plitvicama oko Uskrsa 1991. godine i nabavku oružja za organiziranje hrvatske obrane. Tvrdio je da je Bogović dobio novac iz Vatikana, od emigracije i od HDZ-a, te da je organizirao nabavku oružja. Pitali su ga za veze s državnim i s crkvenim uglednicima, te gdje je spremio crkveno zlato i dragocjenosti: Bili su dobro informirani o svemu. Mučenja su nastavljena svaki dan, čak s primjenom elektrošokova koja mu je davao Željko Kovačević. U mučenjima se posebno isticao policajac Pejo Čuić iz Čuić-krčenine. Po jednom saznanju, Željko Kovačević je završio u bolnici paraliziran.
Po prilici, osamnaesti dan zarobljeništva u ćeliju je došao zloglasni zapovjednik Momo Nikolić s majorom Zoranom Kovačevićem iz Niša radi utvrđivanja zarobljenika za zamjenu. Tada je Nikolić nasrnuo na Bogovića koji je sjedio uza zid, više ga puta nogama i petama udario po glavi. Od udaraca Bogović je dva puta pao na koljena Dražena Rendulića. Major Kovačević gaje pokušao zaštititi, ali bez uspjeha. Drugi put Nikolić je ušao u ćeliju i Bogovića prisilio na stajanje, udarajući ga vrlo jakim udarcima u prsa, pod rebra, po licu. Kad mu je bilo najteže uzviknuo je: »Sigurno imate nešto dobra u sebi!« Tada su zločincu ruke klonule. Prestao ga je tući, iako se na to bio pripremio. Treći put istoga dana sadist Nikolić je ušao u ćeliju i kleknuo pred Bogovića koji je sjedio uza zid, ridajući da su mu ubili ženu i djecu, naravno Hrvati, i da mu ih oživi. Ako to neće učiniti zaprijetio mu je da će ga ubiti. Na to mu je Bogović zbunjen odgovorio:»Bog će pomoći.« Patnje su nastavljene i dalje, s manjim ili većim intenzitetom.
Dvadesettreći dan zarobljeništva, kad se utamničenici više nisu ničem nadali, nastala je vika na hodniku, a zatim je komandir milicije u Korenici Duško Rapaić otvorio vrata ćelije, s ručnikom u ruci i pozvao Bogovića da hitno iziđe, a kad se je htio obuti, rekao mu je: »Što će ti cipele? Ideš na streljanje.« Ipak seje nekako obuo. Na vratima mu je omotao glavu ručnikom, svezao mu na leđima lisicama ruke, galameći da ga vode na strijeljanje. Dvojica su ga uzela za ruke nmijela u vozilo, polegli ga na pod svezana, gurali ga nogama u rebra, gazili ga po prsima držeći mu cijevi pušaka na sljepoočnicama. Komandir je pratiteljima naredio:»O-bavite to tamo na Poljani!« Nakon pola sata vožnje, čula se velika kolona vozila. Tada se promijenila pratnja u njegovu vozilu. I novi je vozač vozio. Nisu ga više gurali, niti su mu držali cijevi oružja na sljepoočnicama. Nakon 45 minuta vožnje našao se je na uzletištu u Željavi, u Ovčarniku, kako je kasnije zaključio. Uvukli su ga u stražaru, skinuli mu lisice i konopcima mu vezali ruke i noge. »Dosta blago i blag sam glas čuo«, sjeća se Bogović. Bilo mu je malo lakše. Posjeli su ga u zahodu na stolicu i za nju mu vezali noge i ruke. Tu gaje s puškom preko prsa čuvao jedan stražar. Kad su stražari saznali daje svećenik, neki su se prema njemu odnosili s poštovanjem, a neki vrijeđali. Komandir zatvora vodnik Putnik ga je štitio. Tako je svezan nepomično sjedio šest sati, smrzao se od hladnoće. Iza toga je došao poručnik Milanović koji gaje tada saslušao, I kasnije g^ je saslušavao i prema njemu je bio vrlo korektan. U tom zatvoru bilo je desetak vojnika rezervista koji su, zbog neposlušnosti, odbili napadati Hrvate, bili kažnjeni s po trideset dana zatvora. U Željavi je Bogović proveo deset dana.

Radilo se o sveceniku koji je krenuo da pogleda sto je s onim pobijenim starcima u Vagancu.

Moja familija borila

Prvo sto bih ti verovao, a drugo pa sta i ako jeste?
Ko te ovde pita za familiju?
Ovde se pise o poliitckim stavovima ili o pogledima na istoriju.
Koga briga sta rade tvoji mama i tata ili sta su ti radili deda i baba?

Kad procitam u komentaru to "moji su bili ovo ili ono" odmah mi je jasno da taj koji to pise nema argumenata pa potura svoju porodicu kako bi ih nadomestio.
Kao nije lepo napadati neciju porodicu.
Ma jel boga ti?
A sto si je sam isturio na blog?
Dakle bas me zaboli kakva ti je porodicna proslost, gukni ti neku o ustasama i o onom sto si napisao da je bilo pametno poslusati Hitlera jer su se tako dobijale teritorije?

hoochie coochie man

[ gukni ti neku o ustasama

Lepo ti reče čovek: "izmet".

Hajde sada ti nešto o ovim martićevcima iz gornjeg teksta?

mirakulus

Tako da se nemam cega sramiti.

I to je sve što umeš da prokomentarišeš na ovakve fotografije?

Hajde sada ti nešto o ovim martićevcima iz gornjeg teksta?

Само комплетан идиот може да пореди некакве мартићевце и усташе. Или идиот, или неко коме је савест давно одумрла ако је икад и имао исту.

deset_slukom

hoochie coochie man

[ gukni ti neku o ustasama

Lepo ti reče čovek: "izmet".

Hajde sada ti nešto o ovim martićevcima iz gornjeg teksta?

Iz kog teksta?
Ako o njima pise u onim carsafima, neka fala, to ne citam.

Meni je samo simpaticno to sto na pitanje koliko su Hrvati pobili Srba odgovarate sa, a Maric, a Nedic a ovaj, a onaj.

Ajd jednom konkretno, koja drzava je danas etnicki cista, Srbija ili Hrvatska?
Hrvatska naravno.
Smatrate li to pozitivnim?
Dajte, stisnite pa kazite otvoreno to sto je veoma vidljivo, da mislite da je to u redu, da su Srbi zasluzili da budu ubijani i proterani.
Ovako ste ko dete kad se ukaki a pokusava to da sakrije.

Hoću da kažem kako se čovek, u više navrata, sasvim jasno odredio prema ustaškom pokretu, a vi ga uporno napadate kao da je lično bio doglavnik. Dakle - ne čitate ono što čovek piše, samo grakćete kao ptice bez mozga i nazivate sagovornike idiotima. Takvog "razgovora" sam se naslušao u proteklom periodu od raznih. Čovek bi na ovakvom blogu očekivao makar minimalni nivo kulture razgovora, a pogotovo pameti.

Само комплетан идиот може да пореди некакве мартићевце и усташе.

Dakle, pokušaj da upotrebiš pamet. Nema nikakvog poređenja. On se izjasnio o onome, ti se izjasni o ovome. Kapiraš?

Prvo sto bih ti verovao, a drugo pa sta i ako jeste?
Ko te ovde pita za familiju?
Ovde se pise o poliitckim stavovima ili o pogledima na istoriju.
Koga briga sta rade tvoji mama i tata ili sta su ti radili deda i baba?

Bilo je pitanje da li se stidim. Ne ne stidim se jer su moji naganjali ustase i krvavo se borili protiv njih. E da su u toj borbi napravili nesto lose onda bih se mogao stidjeti postupaka svojeg oca ili strica ili ujaka. Pored toga kao sto znamo postoji individualna krivnja a narocito u ovom slucaju.

Ovde se pise o poliitckim stavovima ili o pogledima na istoriju.

Da tako da pokusavate krimen ustastva prevaliti i na djecu partizana. Nece moci ove noci.

Koga briga sta rade tvoji mama i tata ili sta su ti radili deda i baba?

Istina. Koga briga. No zasto onda stavljate fotografije iz tog vremena. No ne komentarisete tekstove i fotografije iz cetnickog almanaha.

Kad procitam u komentaru to "moji su bili ovo ili ono" odmah mi je jasno da taj koji to pise nema argumenata pa potura svoju porodicu kako bi ih nadomestio.

U vrijeme ustaskih klanja mene nije bilo. Bili su moji pretci koji su naganjali te ustase. Eto jel ti sad jasno. Ja ih nisam mogao naganjati iz prostog razloga jer se tad nisam niti rodio.

Dakle bas me zaboli kakva ti je porodicna proslost, gukni ti neku o ustasama i o onom sto si napisao da je bilo pametno poslusati Hitlera jer su se tako dobijale teritorije?

Vidim da se sluzis oksimonorizmom. Znaci ako velikoserBski drekavac napise pa sto smo uopce dirali Hitlera ti napadas mene. Jer moje je odgovor bio da a zasto ste digli bunu 27.03 i vikali bolje rat nego pakt a poslije se cetnici nisu htjeli boriti? Ta cijela stvar sa cetnicima prilicno je shizofrena za vas. Te su se borili te se nisu borili te su dizali vlakove u zrak te nisu. Pa onda kazete eto Draza se borio snimili ameri cetrstrece i film o tome. Jest da je propagandni no on je istinit. No i dalje ostaje cinjenica da je Hitler obecao Solun za potpisivanje trojnog pakta isto kao sto su i englezi obecavali istru ako se pakt ne potpise. Izvor Ferdo Culinovic slom stare Jugoslavije. BTW da li si znao kad je bila bjezanija avionom iz Niksica da je jedan poginuo jer mu je na glavu pao kufer sa zlatnim polugama?

Da li ti znas ko su ljudi na fotografiji koju si ovde postavio??

Da li ti znas ko su ljudi na fotografiji koju si ovde postavio??

Ne znam. Bit ce da su ustase preobucene u cetnike

mirakulus

Da li ti znas ko su ljudi na fotografiji koju si ovde postavio??

Ne znam. Bit ce da su ustase preobucene u cetnike

Nisu ustase. Svi su iz iste grupe, ukljucijuci i ovog dole koji je pod nozem. Bolesna zajebancija..


Tebi su cetnici svi srbi koji se nisu borili pod petkorakom koliko ja vidim. Da li ti pravis razliku izmedju JVuO i SDK? Ili izmedju JVuO i cetnika Koste Pecanca?

Tebi su cetnici svi srbi koji se nisu borili pod petkorakom koliko ja vidim. Da li ti pravis razliku izmedju JVuO i SDK? Ili izmedju JVuO i cetnika Koste Pecanca?

A ne. Nisu svi Srbi. Niti su svi srbi bili i u ovim formacijama.
Sto se tice SDK tu je onaj Marisav Petrovic sto je u Kragujevcu mijenjao jednog srbina za pet cigana? Sto se tice Koste Pecanca pa on je bio cetnik jos iz prvog svjetskog rata. to sto je brzo prisao nijemcima to je druga stvar no kao sto si i sam napisao on je cetnik. No zanimljive su se stvari dogadjale u Sloveniji pocetkom 1945. Cak je trebala biti osnovana srpska ss divizija od jadnih ostataka razlicitih srpskih formacija. Pa je onda doveden i onaj sto ga nazvaste svetcem da sve to blagoslovi no nesretni Mita pogodi s autom ogradu mosta i poginu a ovaj pop mu onda drzao opelo lamentirajuci nad velikim srbinom. Kako se zvao onaj svaba Nojbaher ili tako nesto sto je sve to organizirao. A kad je bila bjezanija iz Srbije pred naletom "komunistickih bandi" onda je Pavelic propustio i Nedica i Mitu i svu tu bagru preko Hrvatske. Poslije kad je i sam bjezao zalila se njegova zena Mara da su sve bolje hotele po austriji zauzeli srbi pa za hrvate nema mjesta.

mirakulus

Tebi su cetnici svi srbi koji se nisu borili pod petkorakom koliko ja vidim. Da li ti pravis razliku izmedju JVuO i SDK? Ili izmedju JVuO i cetnika Koste Pecanca?

A ne. Nisu svi Srbi. Niti su svi srbi bili i u ovim formacijama.
Sto se tice SDK tu je onaj Marisav Petrovic sto je u Kragujevcu mijenjao jednog srbina za pet cigana? Sto se tice Koste Pecanca pa on je bio cetnik jos iz prvog svjetskog rata. to sto je brzo prisao nijemcima to je druga stvar no kao sto si i sam napisao on je cetnik. No zanimljive su se stvari dogadjale u Sloveniji pocetkom 1945. Cak je trebala biti osnovana srpska ss divizija od jadnih ostataka razlicitih srpskih formacija. Pa je onda doveden i onaj sto ga nazvaste svetcem da sve to blagoslovi no nesretni Mita pogodi s autom ogradu mosta i poginu a ovaj pop mu onda drzao opelo lamentirajuci nad velikim srbinom. Kako se zvao onaj svaba Nojbaher ili tako nesto sto je sve to organizirao. A kad je bila bjezanija iz Srbije pred naletom "komunistickih bandi" onda je Pavelic propustio i Nedica i Mitu i svu tu bagru preko Hrvatske. Poslije kad je i sam bjezao zalila se njegova zena Mara da su sve bolje hotele po austriji zauzeli srbi pa za hrvate nema mjesta.

Tužno, zaista. Cela priča se zasniva na "planiralo se" , "za malo da bude" i "pričale babe"

Tužno, zaista. Cela priča se zasniva na "planiralo se" , "za malo da bude" i "pričale babe"

A ne izdane zapovjedi. formirano zapovjednistvo. No kraj rata se neumitno blizio i ovi junacine nisu bas rado branili srpstvo u sloveniji. BTW u to vrijeme Djujic je ordinirao po Istri obzirom da su ga partizani sprasili iz Knina pa je s Pavelicevom dopusnicom pobjego sa svojim usljivcima.

cane.srbljanovic

Izvanredna diskusija.
Da sumiram action points:
1) Ukloniti plochu Acifa
2) Ukloniti spomenik Drazi
3) Organizovati masovnu radnu akciju ulepshavanja i cishcenja kuce cveca.

Ne znam kada ste zadnji put bili u kuci cveca, ali meni deluje prilicno lepo i uredno. Na zalost nema dovoljno prostora da se izloze svi predmeti ali mozda jednog dana se neko seti da resi taj problem.

Da, i za malo da zaboravim - 4) simplifikovati nastavne programe istorije na 'antifasista=dobar', 'kolaboracionista=nije dobar', 'Uraaaa!' i 'Fuj!'.

I ipak si zaboravio: po važnosti i heroizmu u borbi protiv nacista zameniti mesta Zagrebu i Varšavi.
U Varšavi nije bilo srpskih ustaša!

Zaboravio, eto.
Mada, shto se tiche Srpskih ustasha - njih ima svuda, chujem da se okupljaju ponovo u kuci cveca (chujem da je lepa i uredna).

cane.srbljanovic

Zaboravio, eto.
Mada, shto se tiche Srpskih ustasha - njih ima svuda, chujem da se okupljaju ponovo u kuci cveca (chujem da je lepa i uredna).

E svasta

U Varšavi nije bilo srpskih ustaša!

Zato je bilo srpskih cetnika.

mirakulus

U Varšavi nije bilo srpskih ustaša!

Zato je bilo srpskih cetnika.

Sto se smijes? Zar ne znas da je u varsavskom ustanku sudjelovao i jedan cetnik? Pa kako ne znas svoju povijest?

Poslan je u zarobljenički logor u Poljskoj. Ondje je ostao sve do izbijanja Varšavskog ustanka 1944. Pridružio se ustanicima pod zapovjedništvom poljskog generala Bór-Komorovskog i sudjelovao u borbama sve do gušenja ustanka. Kao i mnoge poljske časnike zarobljava ga Crvena armija te završava u zarobljeničkom logoru u Moskvi.

Nagradno pitanje za tebe o kome se radi?

mirakulus

Sto se smijes? Zar ne znas da je u varsavskom ustanku sudjelovao i jedan cetnik? Pa kako ne znas svoju povijest?

Poslan je u zarobljenički logor u Poljskoj. Ondje je ostao sve do izbijanja Varšavskog ustanka 1944. Pridružio se ustanicima pod zapovjedništvom poljskog generala Bór-Komorovskog i sudjelovao u borbama sve do gušenja ustanka. Kao i mnoge poljske časnike zarobljava ga Crvena armija te završava u zarobljeničkom logoru u Moskvi.

Nagradno pitanje za tebe o kome se radi?

Ne znam, a na kviz pitanja odgovaram pošteno, odnosno ne - guglam.
Znam da srpskih četnika nije bilo pod Staljingradom, na primer.
A primećujem da je i dotični, izgleda, bio na pogrešnoj strani?!

Ne znam, a na kviz pitanja odgovaram pošteno, odnosno ne - guglam.
Znam da srpskih četnika nije bilo pod Staljingradom, na primer.
A primećujem da je i dotični, izgleda, bio na pogrešnoj strani?!

Dobart si. Svoju srpsku istoriju ne poznajes ali ti je zato dobro poznata hrvatska povijest. Makar selektivna. I tako znas puno o cetnicima al ne znas koji je bio u Varsavi.

Znam da srpskih četnika nije bilo pod Staljingradom, na primer.

Pa nije bilo istina je. No vjerojatno pretpostavljam na sto ciljas? No trebao bih te podsjetiti kako je dio tih pod Staljingradom na kraju izginuo pokusavajuci osloboditi Cacak. No vjerojatno niti o tome nista ne znas. Raspitaj se malo. Pod Cackom je poginuo i otac Milana Kucana.

mirakulus

Znam da srpskih četnika nije bilo pod Staljingradom, na primer.

Pa nije bilo istina je. No vjerojatno pretpostavljam na sto ciljas? No trebao bih te podsjetiti kako je dio tih pod Staljingradom na kraju izginuo pokusavajuci osloboditi Cacak. No vjerojatno niti o tome nista ne znas. Raspitaj se malo. Pod Cackom je poginuo i otac Milana Kucana.

Nisu imali izbora. Ili logor u Sibiru gde bi sigurno bili ubijeni ili bi umrli od ko zna cega ili da obuku nove uniforme i da se vrate u Jugoslaviju i bore protiv nemaca i cetnika. Sigurno da im ovo drugo i nije tesko palo

mirakulus

Sto se smijes? Zar ne znas da je u varsavskom ustanku sudjelovao i jedan cetnik? Pa kako ne znas svoju povijest?

Poslan je u zarobljenički logor u Poljskoj. Ondje je ostao sve do izbijanja Varšavskog ustanka 1944. Pridružio se ustanicima pod zapovjedništvom poljskog generala Bór-Komorovskog i sudjelovao u borbama sve do gušenja ustanka. Kao i mnoge poljske časnike zarobljava ga Crvena armija te završava u zarobljeničkom logoru u Moskvi.

Nagradno pitanje za tebe o kome se radi?

Da, a potom su ga boljsevici iz Rusije predali svojim saborcima u Jugoslaviji koji su ga osudili na smrt i streljali 1947. godine. Naravno zbog izdaje. Coveka koji se do zaraobljavanja 1942 godine borio protiv fasista, da bi sledece 2 godine proveo u zarobljenickom logoru iz koga bezi ili vec biva oslobodjen. Tamo nastavlja borbu protiv fasista boreci se zajedno sa poljskim vojnicima. Sve dok ga boljsevici nisu zarobili...

evo mog doprinosa, u formi pokajanja Milana Babića

Tvoj doprinos u formi nečijeg pokajanja?
Ti si u stanju iz rečenice u rečenicu da se samoprevaziđeš, i tu, izgleda, pomoći nema.
Inače - to je onaj što su ga tako moralno rasterećenog i oprane savesti našli okačenog o opasač?
Što je opšte poznato u psihologiji i empirijski potvrđeno kao najčešća ljudska reakcija posle iskrenog pokajanja?

Ovo su rechi choveka koji prolazi kroz veliku dushevnu, emotivnu i psihichku patnju - i vishe su 'oproshtajno pismo' nego 'pokajanje'. Neumesno i neosetljivo koristiti ovo kao bilo kakav argument, u bilo kom kontekstu.

Shto se tebe tiche Filipe - to nije dovoljno ni da "dobijesh argument" niti da lichno, bolje razumesh istoriju o kojoj tako povrshno i bahato raspravljash.

Pa kada je već krenulo sumiranje...
evo mog doprinosa, u formi pokajanja Milana Babića

Filip Mladenović

evo mog doprinosa, u formi pokajanja Milana Babića: "...Samo istina može dati šansu srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote. Samo priznanjem krivice ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam radio. Ja se nadam da svojim kajanjem mogu bar malo olakšati patnju onima koji su patili.
Shvatio sam da nam neprijateljstva i podeljenost nikada ne mogu poslužiti da bolje živimo. Shvatio sam da naša pripadnost istoj ljudskoj vrsti je značajnija od bilo koje razlike između nas. Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumevanje i pomirenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi u miru i tako obezbedimo bolju budućnost za našu decu i generacije koje dolaze.
Molio sam Boga da mi pomogne da se pokajem i zahvaljujem Bogu na šansi koju mi je pružio da izrazim svoje kajanje.
Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gde će dobro, saosećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kome sam i sam učestvovao.”

Ali to mora da kaže isto i druga strana jer su obe krive za ono šta se desilo.
Ali od druge strane to ne čusmo, a nisam siguran ni da bi Babić to ikada izgovorio da nije bio u Hagu.
Doduše, ovlaš reče aktualni ministar obrane Hrvatske da su krivci za zločine tokom Oluje ministarstva policije i pravde jer "nisu sprečili zločince da počine zločine".I ovo bi u nekom kontekstu nekako nenaglašeno.

...da i ja sumiram.

Ne znam zasto, Filipe, ali citajuci tvoje tekstove ja se uvek osecam nekako ovako

ali citajuci tvoje tekstove ja se uvek osecam nekako ovako

Како? Као господин десно или господин лево?

Како? Као господин десно или господин лево?

Koji gospodin? Aaaaa vidim, oni su nebitni, ja sam sliku postavio jer se na zidu zgrade nalazi natpis Gotterdammerung, sto je nemacki izraz za Goddamnit!

nsarski

Како? Као господин десно или господин лево?

Koji gospodin? Aaaaa vidim, oni su nebitni, ja sam sliku postavio jer se na zidu zgrade nalazi natpis Gotterdammerung, sto je nemacki izraz za Goddamnit!

To je zato što su Filipovi tekstovi slojeviti, višeznačni, nabijeni enciklopedijskim znanjima, mističnim znanjima, metafizičkim značenjima, simbolima van vremena i ovosvetovnog razumevanja.
Ne uklapa se on u tvoje formule, moj profo.
A ni u Frojdove.

Gotterdammerung

Koji gospodin? Aaaaa vidim, oni su nebitni,

Из неког разлога помислио сам да је у питању господин с десна.

Мислим да овој несрећној земљи само још недостаје и Филип као директор РТС. Убеђен сам да је Филип убеђен како би он добро радио тај посао.

Ma kakvi! Tijanić je stvoren za doživotnog direktora RTS-a!

Тијанић лоше води РТС, то није потребно даље доказивати. Истовремено није потребно доказивати да је Тијанић био, али само био, један од двојице наших најбољих новинара у последњих педесет година. И, сигурно најутицајнији у јавности. Постао је директор РТС, направио је договоре какве је направио, и срозао се на ово што имамо сада. Као и сваки крчаг, иде на воду док се на разбије. Данас, више никога није брига шта би Тијанић могао да каже или напише. Постао је безначајан, али вероватно, има далеко више новца него што је имао када је био значајан.
Да сам на твом месту, не бих, тако олако, бацао камење на Тијанића.

Olimpijski plamen u zemlji gde su - olimpi jada!

Dooobar!
Mada, nista ti ne vredi ovaj biser - cujem da je A. Cotric vec dobio ovogodisnju nagradu za aforizam. Nadam se da poznajes Cotrica - i on nesto petlja oko Draze, pa mozete da se konsultujete. Da usaglasite stavove.
A sto se Tijanica tice, jedno je jasno: presstitutke vladaju medijskom scenom. Njih je najbolje bojkotovati.

Ma kakvi! Tijanić je stvoren za doživotnog direktora RTS-a!

Na stranu sve Filipe, ali pošto vidim da voliš da se sve lepo direktno kaže evo i ja da ti poručim da Tijaniću možeš samo da pljuneš pod prozor.

Ja samo mogu da održavam blogovsku vatru povodom logorskih vatri!

Hajde, priznaj sada lepo da si hodao onomad za Čedom kao jedan od njegovih vernih Čuvara Vatre.

Onoliko koliko smo svi mi iz "Naše Krmače" od 1996. do 2004. hodali "onomad" za Čedom, toliko sam i ja hodio!

Znaš dobro na šta mislim, a to je kasna 1999. godina i njegov poduhvat svakodnevnih okupljanja posle dva mitinga (nasino razbijena) SZP.

A što se Tijanića tiče, čast mi je da sam tokom njegovog "direktorovanja" JAVNO i OTVORENO govorio i pisao o svim njegovim marifetlucima, mahinacijama i manipulacijama! Bez nick-a, nego imenom i prezimenom!

Da budem precizan, mislio sam na Tijanića novinara, a ne na Tijanića direktora.

Znam ja rad novinara Tijanića jako dobro, još od vremena stare Jugoslavije; ne trebaju mi paškvile i pamfleti YUKOM naručeni i plaćeni od strane Bebe Popovića da mi išta objašnjavaju.

Poredeći njegov novinarsi rad i tvoje uradke i način razmišljanja ovde, još sam čvršći u svom zaključku da možeš kao novinaru samo da mu pljuneš pod prozor, umesto što ga prozivaš. Eto.

Znam ja rad novinara Tijanića jako dobro, još od vremena stare Jugoslavije; ne trebaju mi paškvile i pamfleti YUKOM naručeni i plaćeni od strane Bebe Popovića da mi išta objašnjavaju.

Poredeći njegov novinarsi rad i tvoje uradke i način razmišljanja ovde, još sam čvršći u svom zaključku da možeš kao novinaru samo da mu pljuneš pod prozor, umesto što ga prozivaš. Eto.

ijanic moralna vertikala novinarstva

(T)ijanic moralna vertikala novinarstva

To si ti rekao.

Ja sam ga samo uporedio sa Mladenovićem koji ga je prvi uzeo u usta ovde, a mogao bi da uzima časove novinarstva kod njega.