Autor: Rodoljub Šabić
Koliki će biti deficit našeg državnog budžeta za 2012. godinu? Na ovo pitanje, koje je iz doslovno egzistencijalnih razloga zanima ogroman broj građana, još nema pouzdanog odgovora. Umesto kategoričnog odgovora, postoje samo „odgovori" u vidu pretpostavki, procena, spekulacija.
Tako je npr. bivši ministar finansija (i bivši premijer) svojevremeno prognozirao iznos od oko 188 milijardi dinara. Fiskalni savet, upozoravajući na dramatična dešavanja u vezi sa dimenzijama javnog duga i budžetskog deficita prognozirao je iznos od oko 206 milijardi. Konačno, aktuelni ministar finansija predvideo je da će taj iznos biti oko 2 milijarde Eura, znači preko 230 milijardi dinara.
Za mnoge, ovakve „sitne" razlike u prognozama su uznemiravajuće, iritantne. To pogotovo važi za odnos ovakvih prognoza sa „prognozom" koja bi, po logici stvari, trebalo da bude najpouzdanija. Reč je o usvojenom budžetu za 2012. godinu u kome stoji da bi deficit budžeta trebao da bude oko 140 milijardi.
Posebno iritira to što je obilje prognoza propraćeno uočljivim nedostatkom konkretnih, egzaktnih podataka o raznoraznim rashodima budžeta. Doduše, možda je, u konkretnim uslovima našeg „sistema" vođenja budžetskog računovodstva, to „logično".
Pojam „sistem", s punim pravom na to upozoravaju bolji poznavaoci ove materije, treba koristiti samo vrlo, vrlo uslovno. Zakon o budžetskom računovodstvu koji bi trebao da bude osnova takvog sistema nemamo, nije donet. Postoje samo dve, međusobno kontradiktorne uredbe.
Prva je iz 2003. godine - Uredba o vođenju budžetskog računovodstva, po kojoj se bilansiraju samo izvršena plaćanja, a neizmirene javne obaveze prebacuju u vanbilansnu evidenciju, čime se zapravo sakrivaju stvarni deficiti.
Druga uredba je iz 2010. godine - Uredba o obaveznoj primeni IPSAS. Usvajanjem te uredbe „potvrdili smo" da sledimo nastojanja MMF-a i Svetske banke koji su insistiranjem na IPSAS (Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor) želeli da isključe mogućnosti manipulisanja u prikazivanju budžetskih deficita i obezbede praćenje stanja kompletnih javnih sredstava i evidentiranje svih transakcija u budžetskom računovodstvu.
„Sistem" se zasniva na dve očigledno kontradiktorne uredbe!? Može, ta kontradiktornost „nije problem", budući da uredbe zapravo služe u dve sasvim različite svrhe. Jedna služi za MMF, druga za našu javnost.
Za kompletnu sliku o „sistemu" neophodno je imati u vidu činjenicu da već skoro deceniju Narodna skupština čak ni formalno ne razmatra i ne usvaja završne račune državnog budžeta.
I kod takvog stanja stvari jeste veoma važno da konačno dobijemo pouzdan odgovor na pitanje - Koliki će biti deficit državnog budžeta u ovoj godini? Ali, neuporedivo je važnije da konačno dobijemo odgovor na jedno drugo pitanje - Kada ćemo imati jedan, na zakonu zasnovan, dosledan, potpuno transparentan, sistem budžetskog računovodstva koji registruje sve relevantne činjenice, sve javne obaveze, sva izvršena plaćanja, sve neizmirene obaveze?
Jer, dalje tolerisanje postojeće situacije je zapravo mirenje sa tim da je (čak i u neuporedivo boljoj ekonomskoj situaciji) hroničan deficit budžeta, ne samo „logičan" nego po svoj prilici i neminovan.