Poštovani g. Vučiću,
u ovoj zemlji ima toliko ljudi sa lepljivim prstima da lepka nije ostalo ni koliko da se zalepi pismo.
Zato i ovo mora da bude otvoreno.
Prvo, koristim priliku da Vam čestitam na srećnom objedinjavanju funkcija , da ne nabrajam.
Drugo, ovo prvo Vam daje mogućnost da još danas, na sednici kojoj ćete predsedavati, date nalog da Vam se dostavi dokumentacija o ubistvu gardista u Košutnjaku. Ne sumnjajući u Vaše poštenje, osećaj odgovornosti prema gradjanima Srbije i Vašu ličnu humanost, uveren sam da ćete srušiti zid ćutanja koji preti da se ovaj tragični dogadjaj preseli u zastarelost i zaborav.
Neću da Vas vredjam navodjenjem svih razloga zbog kojih je rasplitanje ove afere od najveće važnosti za budućnost naše zemlje, siguran sam da to znate i sami. Zato su sledeći redovi za one koji koji se pitaju zašto ovo pišem baš danas, kad nije nikakav prigodan datum.
Ovo je test ozbiljnosti za vladu u celini, i test muškosti za Aleksandra Vučića. Da li će imati dovoljno kuraži da, konačno, uspostavi civilnu kontrolu nad Službama?
Ako uspe, učiniće najviše što je neko učinio za dobro Srbije za dugi niz godina koje su za nama.