Na jednom od blogova, kod Dalija76, razvila se konstruktivna rasprava, i to tek negde na kraju treće strane komentara. To i jeste i nije neobično. Nije, zato što se blogeri valjda istutnje i umore od pokušaja da budu duhoviti po svaku cenu, a oni koji su ovde po zadatku, odu na novi...tako da se u situaciji posustale debate, kad se tome malo ko nadao, došlo do suštine.
Najpre se moja malenkost začudila besu pojedinih komentatora, koji na svakom blogu podjednakom energijom vrte istu ploču. Izrazio sam, dakle, čuđenje zbog toga. Onda sam rekao da me čudi tolika potreba pojedinaca, koji na izged nisu potpuni mentoli, da budu deo hejterskog čopora. I da me to čudi zato što DS nije jedina stranka u Srbiji i da ima još stotinak drugih, za svaki ukus po nešto.
Alselone je odgovorio da je bes zbog razočarenja. «Drugima i onako niko ne veruje pa razočarenje nije ni postojalo u značajnom obimu. U vas su svi polagali nade da ćete nas izbaviti posle Slobe, a potom i posle Koštunice. A pokazali ste se u nekim stvarima bolji od njih, a bogami u nekim još i gori.» dodao je on.
Ja sam, verovatno neuspešno, pokušao da nešto psihologiziram o tome kako kroz bes prema Tadiću projektujemo i bes prema sebi i svojoj indolentnosti.
Dali76 se složio sa mnom da je Tadic sada jedina šansa.
«Jel’ Maksa u pravu kad takav stav komentarise da je to onda golem belaj?» Upitao se Dali, «Pa, mislim da jeste...», dodao je., i zaključio je da su potrebni novi mladi ljudi koji ce pre svega biti sposobni da veruju u političku ideju.
Replicirao sam kako uvek kad me uhvati pesimizam sretnem neke izvanredne ljude koji odgovaraju Dalijevom opisu, a da mi izgleda kao da Srbija uvek na klackalici. Malo fali da bude odlična zemlja, a još manje da sve ode do vraga.
Maksa je elaborirao kako se u DS «namnožio bašibozuk».
« Ima još jedna bitna stvar» rekao je na to Freehand, «Igraš sa kartama koje imaš, i radiš sa ljudima koje imaš. U političkim strankama pa ni u toj - nisu najbolji, najpošteniji i najpametniji. Nego oni koji hoće da se politikom bave i koji bar deklarativno dele vrednosti koje stranka promoviše.»
Dali je rekao da ima ljudi, ali im se mora obezbediti klima. Mislio je na intelektualnu klimu u kojoj stranka funkcioniše...branio je svoju tezu da stranka ne sme da bude deo biznis plana, već mora da ima svoju jasnu ideologiju i filozofsko - političku viziju.
Maksa se pobunio rekavši da «njih» (DS) ne zanima ništa od onog što su njegove potrebe, osim da im da svoj glas.
«Ovo nije potpuno tačno.», kazao je Alselone replicirajući Freehandu, «radiš sa ljudima koje izabereš među ljudima koje imaš. Problem je što su birali ovakve. To sigurno nisu najbolji koje je Tadić mogao da izabere.»
Ja se nisam više uključivao u debatu, ali dodaću nešto sada.
Sve dok vi, momci, budete bili pametni i duhoviti, dok Brajović postrance ubacuje svoje zajedljive muzičko-istorijsko-filozofske pošalice, dok budete čekali da vam neko drugi, ko god, Boris Tadić ili Velimir Ilić , obezbedi uslove za život kakve zaslužujete, dok čekate da Dačić, Palma i Vučić reše probleme države, i dok posmatrate kako Nikolić Tomislav reprezentuje vašu zemlju u svetu; dok posmatrate život sa Freehandovog pozorišnog balkona u mapet šou, džaba sve ove pametne i (relativno) tačne ocene, analize i dijagnoze.
Nešto se ljudi mora preduzeti.