Obrazovanje| Roditeljstvo

Šta da se radi?

Krugolina Borup RSS / 08.09.2012. u 14:08

YouthWithLaptop.png

Pregledajući udžbenik Sveta oko nas, dete mi se najviše oduševilo stranama 42 i 43, a na njima krave, ovce, konj, svinja, prasići, koza, magarac, koka, pilići, petao, ćurka, patka, pačići, guska i guščići.

Tuga me uhvatila.

Moje je detinjstvo obuhvatalo minimum dva meseca godišnje provedenih u selu, gde sam iste te životinje gledala kako se legu, rađaju, rastu i kolju. Čuj, gledala. Pomagala. On je selo jednom video, na dva dana, ali je bio suviše mali da bi se toga sećao. I sad se mislim, možda bi plan posete Legolendu sledeće godine trebalo da zamenim nekim paket-aranžmanom iz bogate ponude domaćeg seoskog turizma?

Vremena su se promenila. Mnogo. Malo je mama i tata čije mame i tate žive na selu. Nema više masovnih letnjih porodičnih pohoda u neasfaltirane predele gde se do prve prodavnice ima pešačiti tri kilometra. Plaćeni seoski turizam je mnogima jedina šansa da deci priušte ono što je mnogima od nas bilo garantovano jednom godišnje za džabe.

Isto se desilo i sa čuvenim "idemo napolje". Gde je bio košarkaški teren za dž, sad je igraonica sa skupim ulaznicama. Gde je bio fudbalski teren za dž, sad je balon u kome klubovi održavaju treninge za koje roditelji treba da plate. Gde je bio teniski teren za dž, sad je poljana obrasla u travu punu krpelja o kojoj niko ne vodi računa. Popodnevni,  večernji i vikend termini u školskim salama više nisu rezervisani za besplatne sekcije, već za treninge sportskih klubova koji se plaćaju.

Pa onda fizičko okruženje... Gde je u moje vreme bila poljana sa šibljem i drvećem na kome smo pravili kućice, sad ima dve prometne ulice, stambeni blok i mini šoping centar. Gde su nekad bile staze za pešake kroz zelene površine, danas se parkiraju automobili. Čak ne možeš detetu da kažeš ni "igraj se isprad zgrade", pošto su i tu automobili.

Gde to naša deca danas, generalno, mogu da skaču, da se valjaju niz brdo, da prave kućicu na drvetu, da se klizaju na zaleđenim barama, a da budu sigurna da neće lupiti u neki parkirani automobil, ili da će morati da se sklanjaju od automobila koji nailaze? Na selu. U kome retko ko od nas danas ima mamu i tatu, i koje detetu najverovatnije može priuštiti tek zahvaljujući plaćenom seoskom turizmu.

Pojam razonode tako se mnogo promenio od doba našeg detinjstva do doba detinjstva naše dece, kako u očima dece, tako i u očima roditelja.

U naše doba, razonoda je bila "napolje" - u očima roditelja besplatna, jednostava, nenaporna, za decu korisna aktivnost. U očima dece, najzabavnija stvar na svetu. Mislim, nije bilo kompjutera, a dva televizijska kanala koja su postojala nisu emitovala program po ceo bogovetni dan.

Danas "napolje" više nije razonoda ni za roditelje ni za decu. Naše "napolje" je u očima roditelja postao sinonim za opasnosti koje vrebaju, i jedini način da se te opasnosti izbegnu jeste obezbeđivanje sigurnijeg, kontrolisanijeg "napolje" okruženja. A to košta. Igraonice sa zidovima za penjanje, treninzi karatea, baleta, košarke, tenisa, odbojke, rukometa... sve se to danas plaća.

Dodajte tome činjenicu da ono što je za nas bio pojam razonode u slobodno vreme ("napolje") današnjoj deci sigurno nije na prvom mestu, bar ne u ovom našem gradskom okruženju. Prvo mesto na top listi razonode neprikosnoveno drže kompjuter i televizor. I to je činjenica, sviđala se ona nama ili ne.

Okruženje u kome deca odrastaju promenilo se u ogromnoj meri. Samim tim, i deca koja u njemu odrastaju drugačija su od nas kao dece. U tome se svi slažu, i roditelji i nastavnici: deca su danas drugačija nego što su bila. I roditelji su danas drugačiji od naših roditelja, a sve zarad toga što su morali svoje roditeljstvo da prilagođavaju nekim novim uslovima u kojima deca odrastaju.

A šta je s vaspitačima, učiteljima i nastavnicima? Da li su se i oni promenili?

Pa... menjaju se, nije da se ne menjaju, ali nekako nerado i sve kukajući za starim dobrim vremenima. I oni vide da su se deca promenila, i da su se roditelji promenili. Samo, nekako, čini mi se, najviše problema imaju s tim da prihvate da se i okruženje promenilo. Prečesto od vaspitača, učitelja i nastavnika koje poznajem čujem kako su danas deca drugačija zato što su roditelji drugačiji. I to je u redu, to je tačno, i to je činjenica. Ali, ta se rečenica prečesto izgovara neskriveno optužujućim tonom. Nekada se tek natukne, a nekada sasvim otvoreno izgovara optužba da roditelji deci dozvoljavaju previše televizije, previše kompjutera, a uskraćuju im čuveno "napolje".

Pa i to je, donekle, činjenica. Generalno gledajući, najveći broj roditelja danas to i radi. Samo, malo ko se pokušava udubiti u problem i shvatiti, a zašto to rade? Kao i naši roditelji, i mi svojoj deci želimo samo najbolje, a to najbolje svakako podrazumeva i puno fizičkih aktivnosti. Razlozi zbog kojih to ne uspevamo uvek sprovesti u delo mnogo su dublji nego što to na prvi pogled izgleda.

Koren svega je izmenjeno okruženje.

"Napolje" je sad prepuno opasnih elemenata, a "unutra" je izgubilo epitet dosadnog i postalo najzanimljivija stvar na svetu.

Vaspitači, učitelji, nastavnici, stručnjaci, lekari uporno govore kako deca treba da budu više napolju i da budu više fizički aktivna, a niko od njih roditeljima ne kaže kako to da postignu? Realno, roditelj ima dve opcije: ili da detetu plati treninge u kontrolisanom okruženju u kome zna da će mu dete biti na sigurnom od opasnosti koje "napolju" vrebaju, ili da pokuša da promeni to "napolje" tako da iz njega izbaci sve opasnosti. Prva opcija je skupa, druga nemoguća.

Obezbeđivanje dovoljne fizičke aktivnosti dece nekada je bio posao roditelja, a s obzirom da je to istovremeno deci i bilo na prvom mestu top-liste razonoda, sve je štimalo i lako se sprovodilo u delo. Bez novca, bez straha za dečiju bezbednost, bez potrebe da roditelji posle povratka s posla na kome su se iscrpli, iz petnih žila vade dodatnu snagu da se na ovaj ili onaj način postaraju da im deca budu fizički aktivna.

Obezbeđivanje dovoljne fizičke aktivnosti dece danas, smatram, više ne bi trebalo da bude isključivo posao roditelja. Štaviše, s obzirom da to deci više nije na prvom mestu top-liste razonoda, a neka deca je čak doživljavaju i kao obavezu, najjednostavnije rešenje za problem koji imamo najpre će se naći u strukturisanju fizičke aktivnosti kao obaveze.

Drugim rečima, fizičku aktivnost dece treba da prestanemo da gledamo kao razonodu, i treba da je počnemo posmatrati kao obavezu. Jedino takav pogled na stvari ne negira promene koje su se desile u okruženju u kome deca odrastaju.

Džaba se i roditelji i nastavnici upiru da deci objasne kako je "napolje" razonoda. Ona znaju šta je za njih najveća moguća razonoda, i teško će se ubediti u suprotno. Kad te roditelj izvede napolje da se "razonodiš", pa krene da ti brani da ideš ovamo, onamo, da radiš ovo ili ono, da se ne bi uprljao, povredio, da te nešto ne bi zgazilo, ujelo, udarilo, itd - gde je tu razonoda? Zašto uporno lažemo decu?

Ako deci ne možemo da obezbedimo okruženje napolju u kome ćemo ih pustiti da samostalno istražuju i budu aktivni, pošto istovremeno ne možemo sebi da obezbedimo unutrašnji mir i osećaj da će sve biti u redu, znajući kakve sve opasnosti napolju vrebaju, šta nam je činiti?

Uvesti "napolje" u škole.

Kako?

Prvo, osiguravanjem da tri časa fizičkog vaspitanja nedeljno stvarno budu tri časa fizičkog vaspitanja nedeljno od prvog dana prvog razreda. Izgovori da je to nemoguće iz ovog ili onog razloga, ne stoje. 

Drugo, zabranom izdavanja sala za fizičko radnim danima u večernjim časovima, i povratak sportskih sekcija u tim terminima.

To su moja dva predloga, a ukoliko svi zajedno (i roditelji i vaspitači i učitelji i nastavnici) pristanemo da promenimo perspektivu iz koje posmatramo problem nedovoljne fizičke aktivnosti kod dece, kada prestanemo da poričemo činjenicu da je danas "unutra" mnogo zanimljivije i bezbednije od "napolje", te da nema šanse da to i takvo okruženje promenimo - sigurna sam da ćemo smisliti još hiljadu korisnih.

 



Komentari (182)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Krugolina Borup Krugolina Borup 11:39 09.09.2012

Re: alternativa

Ja nisam kritikovao


Ja sam to doživela kao konstruktivnu kritiku, krajnje pozitivnu.
zemljanin zemljanin 12:09 09.09.2012

Re: alternativa

Evo kako je to bilo.
Kru je otukcala rečenicu "Odmor i kuvanje ne idu zajedno", stavivši tačku na kraju. U tom momentu pogled joj je odlutao na udaljeni horizont. Zlatni sunčevi zraci koji boje plaventnilo neba u daljini vratiše joj sećanja. Miris mora, šum talasa, zatvoreni šator, plinska boca i pasulj koji se krćka ... gotovo da je mogla da oseti divne kapljice znoja koji klize niz lice i miluju joj kožu. Ophrvana sećanjima, smešak zaigra na njenom ozarenom licu i onda odluči da doda još dve tačke i time iskaže svoju nedolučnost. Ali avaj ... u tom momentu se bandoglavi taster ukočio ne dozvoljavajući joj da iskaže taj momenta u potpunosti ... sučena sa takvom neposlušnošću drage joj tastature a rastrzana unutrašnjim porivom da svoja osećanja prenese svima nama, ona odluči da simbol dočara rečima i otkuca "Tačka". Taman kada se pripremala da navedenu radnju ponovi i otkuca mrsku joj reč još jedanput, trvdoglavi taster se odglavio. Nežnim pritiskom ona doda nedostajuću tačku. Brzo se vratila na početak reči Tačka sa željom da reč zameni simbolom.
Međutim, skrhana dobrotom tastature a sa suzom u oku ili graškom znoja sa čela uzrokovanom sećanjima i u žurbi da se tastatura ne predomisli, pritisnu Enter nesvesna tog čina ... Nakon "Objavi" sve je bilo kasno ali se uzdala u našu sposobnost da rekonstuišemo taj sled događaja i razumemo dubinu poruke koju nam je poslala.

Naravno ograđujući se od mogućih grešaka pri rekonstukcija a na bazi rasploživih podataka (nula) i dobrog raspoloženja komentatora (puno) uz ogradu (visoku) ... i nadu da će sve ovo biti shvaćeno kao nedeljna opuštena šala
milisav68 milisav68 13:10 09.09.2012

Re: alternativa

Krugolina Borup

Zar moramo sad da etiketiramo one koji vole i one koji ne vole da kuvaju kao ovakve ili onakve? Zar jedni od njih moraju da budu superiorniji od drugih, bolji ljudi, bolji roditelji? Zar mora svima ideja odmora da nam bude ista?

Ma ne mora, niti mi je bila namera da etiketiram bilo koga, ali ideja da ćeš da se odmoriš na odmoru sa malom/manjom decom je utopijska (sa ili bez kuvanja).
Hansel Hansel 16:57 09.09.2012

Re: alternativa

ali ideja da ćeš da se odmoriš na odmoru sa malom/manjom decom je utopijska (sa ili bez kuvanja).



Krugolina Borup
Ja sam to doživela kao konstruktivnu kritiku, krajnje pozitivnu.

OK, lepo je to, ali, kao što verovatno znaš, ja ne bežim da stvari nazovem pravim imenom, naprotiv - hrlim tome, katkad i previše , pa iako nije mnogo bitno samo da objasnim da je u mom doživljaju kritika nešto što ima nameru da nešto promeni - ja ovde nisam imao taj motiv ni najmanje, pa sam zato rekao da sam samo - primetio. Ali, ako si u tome videla nešto korisno, ja srećan! (A najbolje uspevaju te neobavezne opaske, a kad mi je do nečega stalo, to mnogo teže ide. )
Krugolina Borup Krugolina Borup 18:39 09.09.2012

Re: alternativa

pa iako nije mnogo bitno samo da objasnim da je u mom doživljaju kritika nešto što ima nameru da nešto promeni - ja ovde nisam imao taj motiv ni najmanje


Kolateralni benefit, ondak.
Hansel Hansel 22:04 09.09.2012

Re: alternativa

Kolateralni benefit, ondak.

Jes'!

AlexDunja AlexDunja 23:56 09.09.2012

Re: alternativa

veruj mi, niko je nije korbačem terao da penje previsnu sedmicu, naročito ne u krušljivoj prokletijskoj steni.

srećom:)

bojim se da je u pitanju nesporazum:

ja sam u tvojim komentarima videla jednostavnu formulu:
ako mogu ja možeš i ti, što smatram pogrešnim,

i
ako je to za mene dobro, dobro je i za tebe, što smatram opasnim.

meni je baš, baš drago što ste vi pronašli balans, i što umete da živite u gradu
i umete da muzete krave i ostalu živinu:)

ali drugi ljudi treba da pronađu svoj balans, koji može da
bude potpuno drugačiji.

tojest, svako mora da pronađe svoju meru. u svemu,
pa i u odnosu fizičkog napora i intelektualnog angažmana
mariopan mariopan 08:48 10.09.2012

Re: alternativa

AlexDunja

ali drugi ljudi treba da pronađu svoj balans, koji može da
bude potpuno drugačiji.

tojest, svako mora da pronađe svoju meru. u svemu,
pa i u odnosu fizičkog napora i intelektualnog angažmana

Da se složim
Jedna anegdota:

Moja sestra je ceo život volela životinje, zato je imala psa, i napravila vikendicu da može da uživa u prirodi. Svaki slobodan trenutak je koristila da ode tamo jer je blizu Beograda. Naravno i decu je vodila "u prirodu" ali su deca bila takva da ih je zanimalo sve što nema veze sa prorodom, knjige i kompjuteri. Sada su odrasli mladi ljudi.

Sad skoro, meni na mobilni stiže poruka od njenog starijeg sina, (oženjen i otac malog deteta) koji pita da li da zatvori kapiju od placa na vikendici jer hoće da se vrate u Boegrad, a kuče ostaje...pa kažem da zatvori, ne mora kuče da izlazi napolje sa placa, plac je jako veliki, tamo je milina za kuče....ali pita on, kako će to kuče da vrši nuždu ako ga neko ne izvede u šetnju?
Samo što nisam pala od smeha.
Ubeđujem ga da kuče može da vrši nuždu, sasvim sigurno, i ako ga neko ne izvede u šetnju. Imamo rođaku koja tu živi pa će ga hraniti i davati mu vode koji dan dok sestra i ja ne stigneo tamo.
Ubeđivali smo se neko vreme....da li sam sigurna da može?
A to je njihov pas koga imaju godinama, i koga su sa sobom vodili svuda, a dečko ne zna ništa o tim životinjama, samo ono što je naučio o životu psa u u stanu u Beogradu.
To je bila njegova mera "prirode" koju je naučio od detinjstva do odrastanja, iako su ga roditelji učili sasvim drugačije, njemu se ta priroda primila samo do mere da zna da se doveze do placa?

Nismo svi isti, i svako treba da nađe svoju meru u svemu.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 11:05 10.09.2012

Re: alternativa

AlexDunja

bojim se da je u pitanju nesporazum:

ja sam u tvojim komentarima videla jednostavnu formulu:
ako mogu ja možeš i ti, što smatram pogrešnim,


Aha, dobro onda.
Mada se u mom prvom komentaru vrlo jasno vidi da odgovaram na jednu prilično rigidnu generalizaciju. Posle je sa tim generalizacijama nastavljeno i to se vrlo lako da videti ako se obrati pažnja na sled komentara.
Voleo bih da mi ukažeš na komentar gde sam ja napisao da svi treba ovako ili onako. Što se mene tiče, najviše bih voleo da ceo svet koji to voli letuje po fensi hotelima sa NN zvezdica. Ne bi me smarali i smetali kada zalutaju tamo gde im realno nije mesto. A dešava se.

tojest, svako mora da pronađe svoju meru. u svemu,
pa i u odnosu fizičkog napora i intelektualnog angažmana


Sasvim se slažem. Naročito sa poslednjim.
docsumann docsumann 17:45 08.09.2012

sjećam

se kad sam kao mali gledao neku tv emisiju u kojoj su klince iz NY vodili na selo.
kad su im tamo pokazali kako se muze krava, odnosno dobija mlijeko koje oni piju svakog dana, jedno od velegradske djece je upitalo - a ko daje Koka Kolu?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:31 08.09.2012

Re: sjećam



Ima ono iz dokumentarca Joy Division kada Piter Huk ili ko već, opisujući Mančester sedamdesetih kaže: "prvi put sam video drvo sa sedam godina".
jennym jennym 19:13 08.09.2012

Bolna tema za mene...

Iako zivim na selu, u povecem selu...Gde je ogranicenje 40 km/h, a posto je nov asfalt vozi se 150...Motore ne vidis, samo cujes kad prozuje. Prvi put sam pre nekoliko meseci pustila cetvorogodisnjeg sina da sedi na klupi ispred dvorista sa decom od 7-10 godina. Malo su se igrali, pa usli u dvoriste. U tom momentu se Ciganinu (Romu) otkacio spediter od konja i konj je odjurio, a on spediterom iscupao klupu iz betona i udario u ogradu. Policija ne moze nista, jer covek ima vec puno prijava, a u zatvor im ne treba, i para nema da plati kaznu.

Prvi komsija, dotad (samo) djubre bahato i provokator, a pre dva meseca pijan, go, izleteo na ulicu i zgrabio dve devojcice od 7 i 8 godina, vukao ih u dvoriste...Nije bilo svedoka, iako se nekoliko porodica okupilo na sudjenju u prekrsajnom sudu da isprica kako se taj covek godinama tako ponasa, samo nije napadao decu, uzasno smo zabrinuti, on je stalno pijan, ima pusku...kaznjen je sa deset hiljada dinara, sto je trecina njegove penzije. A ovih dana kad devojcice prolaze sa lutkama u kolicima, on ih zove tiho da mu sednu u krilo, nudi im cokoladu...Muka mi je...Jos veca od suda i policije...

I od sela...

mariopan mariopan 19:51 08.09.2012

Re: Bolna tema za mene...

Prvi komsija, dotad (samo) djubre bahato i provokator, a pre dva meseca pijan, go, izleteo na ulicu i zgrabio dve devojcice od 7 i 8 godina, vukao ih u dvoriste...Nije bilo svedoka, iako se nekoliko porodica okupilo na sudjenju u prekrsajnom sudu da isprica kako se taj covek godinama tako ponasa, samo nije napadao decu, uzasno smo zabrinuti, on je stalno pijan, ima pusku...kaznjen je sa deset hiljada dinara, sto je trecina njegove penzije. A ovih dana kad devojcice prolaze sa lutkama u kolicima, on ih zove tiho da mu sednu u krilo, nudi im cokoladu...Muka mi je...Jos veca od suda i policije...

I od sela...

Eeeee, ovako...

Jednom kada su sva naša deca iz ulice bila mala, ima tome preko 30 godina, i lepo se slobodno igrali u parku ispred kuće, čujemo svu decu kako vrište i beže iz parka. Mi, sve majke, trk na ulicu da vidimo ko nam dira decu.......... ali vidimo kako moj prvi komšija i njegov sin, tada momak, već jure nekoga po parku - i stižu ga, i taaaako ga mlate i udaraju i mlate i mlate....i ode taj čovek polu go, sve držeći pantalone oko članaka.

Tako je prošao i nikada više nije došao u naš park pa su deca mogla lepo da se igraju i dalje.
Nije da ja nešto sugerišem, ali u mraku su sve mačke crne pa ko će ga znati koja ga je ogrebala?
milisav68 milisav68 20:09 08.09.2012

Re: Bolna tema za mene...

mariopan

Nije da ja nešto sugerišem, ali u mraku su sve mačke crne pa ko će ga znati koja ga je ogrebala?

To se zove ćebovanje.
jennym jennym 22:33 08.09.2012

Re: Bolna tema za mene...

Moj suprug ga je opsovao, i platio sest hiljada kaznu za povredu casti (?!), lazno svedocila zena koja zivi s' njim. Kazu u policiji i sudu-kad je pijan, go, pljuje na vas u prolazu, mami decu u dvoriste, masturbira na ulici zovite policiju svaki put. Kad pozovemo-pa sto nas zovete zbog gluposti, ne mozemo mu nista, imamo mi preca posla od ludog dede (sverc preko Drine i jurenje konobarica, cast izuzecima)...Kad nekog ubije ili siluje, ocekujemo ih da u kratkom roku nadju pocinioca...
mariopan mariopan 09:20 09.09.2012

Re: Bolna tema za mene...

milisav68
mariopan

Nije da ja nešto sugerišem, ali u mraku su sve mačke crne pa ko će ga znati koja ga je ogrebala?

To se zove ćebovanje.

I garantovano "radi".
number42 number42 20:02 08.09.2012

pomfrit

kako pomfrit raste i uzgaja se, jel moze neko da objasni
btw, ne mogu da zaboravim kad me drugarica ubedjivala da kokos ima 4 noge

btw2, kao vegetarijanac zalazem se da se na selu zivotinje humano koriste kao izvor hrane (mleko, jaja).
jer citao sam neku knjigu skoro iz tri dela, o gradskoj devojcici koja se snalazi u divljini jer kuci nemaju sta da jedu, i onda kao ona ubija divljac u sumi, pravi zamke i sl. pa jbt, na svakoj strani, bukvalno, ona ili jede ili ubija neku zivotinju, pa kao da je finansirala stocna industrija da poveca traznju za mesom, jer su ljudi sve vise vegetarijanci posto je meso potpuno nepotrebno. e da, zove se 'igre gladi', sad se setih.
lady_d lady_d 22:59 08.09.2012

mislim da se svodi na lenjost i ...

razmazenost roditelja, kao sto neko napisa ovde deci se daju u ruke racunari, ukljuci TV a roditelji da se odmaraju... Kao samohrana majka i neko ko radi ali stvarno od jutra do sutra ne kapiram to! Moje dete svaki, ali svaki slobodni trenutak provede u parkicu, na plazi ili vec gde (a vremenski uslovi ovde kod nas kao u NY danas! vetar i kisa pa jedno 90%). Kad nismo u parkicu onda crtamo, igramo drustvene igrice (Covece ne ljuti se, Mice, ali i neke novije), pravimo nesto od papira, kuvamo zajedno.... Ono sto ne uradim dok je budna radim kad spava (znaci rad na projektima, pisanje radova, pracenje PhD studenata, ali i kuvanje, peglanje, pranje,...). I nikada nisam umorna za moje dete! Nikada! Ona je mala i sad joj trebam, kad bude imala 25 sama ce sebe da zabavi. Tako da apsolutno ne razumem ovu kuknjavu roditelja: jao moje dete nece napolje?! Pa jeste li naucili dete da voli da ide napolje?! Znam sad ce kuknjava nema se gde... koliko videh po Bg je niklo prilicno parkica, doduse mozda nisu bas ispred kuce, mora malo da se protegnu noge!
A odmor... pa na putovanja svih vrsta sam isla dok se ona nije rodila (ona koja sam propustila a mogu da i njoj budu zanimljiva planiram kad bude veca, a one druge... kad sama bude krenula na jednu a ja na drugu stranu da trazim odmor) sad letujemo tamo i onde gde ce ona da uziva i da se maksimalno odmori.
Mislim da pisanje jednog ovako dugackog bloga i odgovaranje na sve komentare moglo je da se upotrebi za setnju, za zabavu napolju. A napolju i dalje ima svih onih stvari koje su bile zanimljive nama kao deci i gle cuda interesantna su i ovoj "kompjuteraskoj" generaciji (kao voznja bicikla, trotineta, rosule- sve ovo recimo moze kod hotela Jugoslavija!).
Roditelji treba da prestanu da "hronicno" budu umorni i lenji da nadju vreme za svoje dete i sve, ali sve ce biti lepse.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 23:18 08.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

Ona je mala i sad joj trebam, kad bude imala 25 sama ce sebe da zabavi.

da.
i nema dalje od toga u ovoj priči.
Krugolina Borup Krugolina Borup 10:09 09.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

Mislim da se sve svodi na lenjost i razmaženost roditelja. (...) Roditelji treba da prestanu da "hronicno" budu umorni i lenji da nadju vreme za svoje dete i sve, ali sve ce biti lepse.


Prvi posao našla sam sa 17 godina, na raspustu između trećeg i četvrtog srednje. Na istom sam dobila kompliment da sam "konj koji dobro vuče", kao i ponudu za stalni posao. Odbila sam, da bih završila školu, ali od tada sam redovno radila preko omladinske, pa na određeno, pa na neodređeno, sve dok nisam otišla u preduzetnike.

Kakvih sam se ja sve lenština od to doba na poslovima kroz koje sam prošla nagledala... i sve do svoje 30 i neke godine bila sam uverena da svi mogu da rade kao ja, nego - neće. Lenštine najobičnije. E, onda sam sa tih 30 i nešto shvatila da to nije tačno. Ne mogu svi da rade kao ja što radim, iz razno-raznih razloga. Neki od njih zbog toga što su lenštine, ali većina njih to ne mogu iz razloga koji bi se mogli nazvati opravdanim.

Tako ti je i sa roditeljstvom, i sa svim ostalim ljudskim aktivnostima. Neki ljudi mogu ovo, ono, što se smatra savršenom verzijom te i te aktivnosti ili obaveze ili uloge. Većina ne može.

Na osnovu tvog posta, rekla bih da si ti super-mama. Čestitam. Znam još par komada koji zaslužuju tu titulu, ali ruku na srce - većina su tek mame. Obične mame. I ne mogu sve kao ti i kao ostale super-mame. Neke ne mogu zato što su lenje, a većina iz raznih razloga kojima je zajednički imenitelj to što bi se mogli nazvati opravdanim.

Ne postoje dve iste mame, kao što ne postoje ni dva ista čoveka na ovom svetu. Donositi sud o nečijim mamećim dostignućima, lepeći etikete tipa "lenština" i slično, a da se pre toga ne poznaje nečija celokupna situacija i nemaju sve informacije neophodne za donošenje tog suda - nije u redu.

Mislim da pisanje jednog ovako dugackog bloga i odgovaranje na sve komentare moglo je da se upotrebi za setnju, za zabavu napolju.


Dete je vikendom sa ocem.
Vidiš kako donošenje suda o nekome, bez poznavanja svih činjenica, nije u redu?
lady_d lady_d 13:08 09.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

Ocekivan odgovor! Samo sto ja nisam prozivala samo urednika bloga nego sve roditelje koji iz glasa kukaju kako im deca sede ispred racunara i ne zanima ih da idu napolje. Kad pitam te iste roditelje koliko oni sami zele da idu napolje, odgovor je jao pa moram da skuvam, operem, odgledam seriju (sport), camim nad kompjuterom... tako da su deca stvarno kopija svojih roditlja.
Posto je moj posao vezan za sedenje, boravak u zatvorenom... jedva docekam da izadjem napolje, i ni jedan program na TV me ne bi zadrzao unutra. Samim tim je i moje dete naucilo da je boravak napolju lepsi od TV (secam se jedne porodice u Nemackoj koja je odbijala da nam dodje u posetu jer nemamo TV!!!), da je citanje knjige lepse od svake kompjuterske igrice.
Posto svi roditelji nisu isti u potrebama nisu ni deca, ali se deca uce nekim stvarima koje ce im biti interesantne. Secam se moje mame i strine i njihovog soka kad su videle moju bebu od 9 meseci kako sedi u pesku i igra se (milion pridika o prljavstini, o zarazi, o... ne secam se vise...), kasnije su shvatile da je ona u stvari srecna beba iako ima pesak u kosi (sve se to da oprati!).
Sebe ne smatram super (ni mamom ni bilo sta drugo) ali znam i verujem da je sve stvar dobre organizacije (evo nas dve smo vec bile oko 2 sata napolju, supa nam se u medjuvremenu sama skuvala. Sad cemo da napravimo pravi domaci rucak, a onda opet da lutamo po okolini) i prioriteta ( vec pomenute moja mama i strina i dan danas pricaju kako se sprema vecera za 7 osoba sa sve predjelom i desertom za par sati-s tim da nista nije polu kuvano).
O radu od 16-te pa na ovamo... mogla bih roman da napisem. Moja mama za osobe poput mene ce uvek reci "za budalu je lako naci posao".
A sad jurimo da rucamo, da nas kisa ne spreci u setnji (mada ako bude kise, bice i skakanja u barice, sto nije ni najmanje zanimljivo!).
Krugolina Borup Krugolina Borup 18:37 09.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

deci se daju u ruke racunari, ukljuci TV a roditelji da se odmaraju...


A da te pitam nešto.
Što se ti roditelji odmaraju?
Misliš da su umorni, ili se tek foliraju da su umorni?

lady_d lady_d 00:12 12.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

Pre nego sto neko resi da bude roditelj mora da zna da je "posao roditelja" nesto sto traje 24 sata dnevno i nema ni bolovanja ni umora.
A od umora se najbolje odmorim uz svoje dete, i ne odmaram se od deteta. U tom smislu, mislim da su se mnogi roditelji preracunali i nisu shvatili sa kakvom obavezom se hvataju u kostac!
Krugolina Borup Krugolina Borup 07:15 12.09.2012

Re: mislim da se svodi na lenjost i ...

U tom smislu, mislim da su se mnogi roditelji preracunali i nisu shvatili sa kakvom obavezom se hvataju u kostac!


Baš suprotno.
Mnogi roditelji se itekako razumeju u tu računicu.
Zato i imamo belu kugu.
Rodiš jedno, pa kad vidiš da od logistike imaš samo kritiku, a pomoći niotkuda, drugo i treće ti ne padaju na pamet.
Stalnim pritiskom na roditelje, kritikom kako su razmaženi, lenji, neodgovorni, vaki, naki - ništa se ne pomaže u rešavanju tog DRUŠTVENOG PROBLEMA.

blue92 blue92 23:10 08.09.2012

uf

Prvo mesto na top listi razonode neprikosnoveno drže kompjuter


ivana23 ivana23 23:51 08.09.2012

Re: uf

mlekac mlekac 23:11 08.09.2012

Au!

Dok se ja dokopam masine koja sljaka - vi nagurate preko pedeset komentara! I ko sad sve da postizava da procita?

Nego, kamo smo stali? A, da! Deca i priroda.

Prica prva - pre vise od dvadeset godina. Odvela mog Prestolonaslednika, tada trogodisnjaka, prvi put u selo gde su mi baka i deka nekada uciteljevali. I vozimo se mi, a pored puta svinje. Moje dete razgoracilo okice i presrecno uzvikne "Vidi, mama - KONJ!"

Ja u soku - lepo znao da razlikuje zivotinje u slikovnici, moj stric, koji je vozio, umro od smeha.

"Pa zar to tebi lici na konja?"
"Ne, lici na prase, ali preveliko je - mora da je konj."


Prica druga:
Vratili se iz Bw i Mudrica (tada dvanaestogodisnjak) kuka ocu da mu nedostaje priroda. Zmu, sta ce, povede dete u sumarak na Bezanijskoj kosi, po principu daj sta das. Gleda dete drvece, okrece se oko sebe, pa pita:
"Tata, a kakva ti je ovo priroda? Nigde nema zivotinja?"
"Kako nema?", vadi se Zmu. "Oslusni, pogledaj, eno ptice, pa bube..."
"Daj bre, tata, pa vise ptica i buba imam oko zgrade!"


Prica treca:
Opet po povratku iz Bw, setamo po gradu i zadjemo na Lekino brdo. Prolazimo izmedju kucica i dok ja, kao svaka razmazena mama, razmisljam kako li je komplikovano kad ti prodavnica nije odmah ispod stana, moja Princeza i Biberce zalepili se za jednu tarabu i ceznjivo gledaju u jednu prilicno zaraslu bastu na cijem kraju se igraju dva klinca i cujem kako uzdisu "Vidi ih! Blago njima, oni imaju dvoriste!"

I za kraj - mada sam o tome vec pisala negde:
Kad smo, svojevremeno, poveli decu na izlet u Topcider, moja deca su zakljucila da je to obican park i da nije zanimljiv, za razliku od sume put Kosutnjaka, te su, na tatin uzas i moje veselje, naterala roditelje da se kroz sumu, po zaraslim stazicama i izmedju drveca, popnemo do vrha.

Tu se definitvno potvrdilo da nije problem u nedostatku prirode - problem je u nedostatku nase volje, zelje ili mogucnosti da se deca do prirode odvedu.

P.S.
Sto sve ne znaci da nam nije potrebno i neko sistemsko resenje - u tome se potpuno slazem sa Kru.
blogovatelj blogovatelj 23:39 08.09.2012

Re: Au!

Prica prva - pre vise od dvadeset godina. Odvela mog Prestolonaslednika, tada trogodisnjaka, prvi put u selo gde su mi baka i deka nekada uciteljevali. I vozimo se mi, a pored puta svinje. Moje dete razgoracilo okice i presrecno uzvikne "Vidi, mama - KONJ!"


Moj klinac kad je imao tri godine na nekoj izlozbi ptica vidi pauna kako je rasirio rep i zabezeknut prizorom pita moju zenu:
- Mama, jel ovo zmaj?
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:05 09.09.2012

Pitaće nas starost

Sin moje poznanice je otišao na spavanje kod drugara i iznenada se vratio oko 23h. "Šta bi? Da se niste posvađali?" -pita majka zabrinuto. "Ma jok, riknuo mu internet".

Nedavno sam našao na fb sledeće: "Pitaće vas starost gde vam je bio log off!"
tetkino tetkino 09:01 09.09.2012

Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Prenosi Kurir da su Srbi narod najlenji, a onda je tesko ocekivati da su nam deca bolja od nas.

Mi fizicku aktivnost vidimo kao nesto sto treba izbegavati ili pak nesto cime se bavis samo ako debelo platis (licni treneri, teretane) i to samo u dva slucaja - ako hoces da si dobar frajer/riba ili ako si bolestan. Posto klince ne tangira ni jedan od ovih razloga, oni se time ne bave. Oni hoce da rade ono sto vide da je i odraslima lepo - da se igraju sa mobilnim, tv-om i racunarom.
A mi onda njima pricamo, dok sedimo za racunarom i tv nam zuji u pozadini, a telefon nam je pri ruci (kao ja sad, recimo) kako je lepo da se bude ispred zgrade.

Kru klinci ne znaju da se igraju napolju. Nekada davno, ti posaljes dete sa lopaticom, plasticnom casom i nekom igrackom i ono sedi satima u jednom kvadratnom metru zemlje i pravi od lisca, trave i blata - zamak koji treba da nadje princ da bi spasio princezu ili propast civilizacije, ili bitke vitezova ili...
Danasnje dete ne bi moglo tako da se igra - ono nema sposobnost da sam sa minimalnim spoljasnjim inputom, samostalno generise pricu - kad se danasnja deca igraju vitezova - to je Lego komplet od 1000 evra - ili sto je jeftinije jedna od 1000 igrica koje ne kostaju nista.

Zato odrasli moraju - zajedno sa svojom decom, da batale ove moderne sprave, makar na trenutak i da nauce ponovo da se igraju - koristeci minimum spoljnih imputa, a maksimum svoje maste. I da vole prirodu.

Kru u Beogradu postoji Avala, Kosutnjak, Kalemegdan, Ada Ciganlija, Lido, zemunski i novobeogradski kej, Ada Huja... Prirode koliko hoces i do svega vozi GSP.
A ako samo malo krenes izvan Beograda - Vrsac, Fruska gora (sa svojom prirodom, manastirima ili restoranima - svakom svoje), Novi Sad, Sremski Karlovci, Ruma...

Mi zivimo u jednoj lepoj zemlji, ali stvarno. Verovatno bi bila jos lepsa da nije nas, ali i ovako ima sta da se vidi - i nije toliko skupo.

Za svakodnevni zivot - ustanite pola sata ranije. Vodite svoju decu peske do skole ili obdanista - investirajte u gumene cizme i gumene kabanice. Kad vidite ivicnjak pustite dete da hoda po njemu, kada vidite raznobojne kocke na trotoaru ucite ih da skacu, cilj igre uvek stati na kocku jedne boje. Kad vidite stubice, dajte klincima sansu da se provlace oko njih, jedan deo puta trcite - nema veze ako je i 10 metara, uberite im cvet ili list, neka ga "muljaju" po rukama, pustite ih da sljapkaju, izmislite neke vezbice koje mogu da se rade u pokretu - beremo voce, mlatimo kao vetrenjace, glupiramo se - i to je igra - ucite ih sta je levo sta je desno, sta je napred sta je nazad - sada cemo da hodamo tako sto cemo uvek da krecemo prvo levom nogom, stani iza mene i stavi svoju levu ruku u moju desnu itd. Postoji milion nacina - samo kad bi prestali biti tako smorni - sebi samima i svemu oko sebe. I kad bi prestali da shvatamo sebe tako uzasno ozbiljno - pa sta ako vas sef vidi kako hodate po ivicnjaku i mlatite kao vetrenjaca? Ili cete, nedao Bog da se oznojite - kao da je nemoguce presvuci se.

Ako ste vec odveli dete na igraliste, nemojte da sedite na klupi i gledate u tel. Maucite ga da se igra. I da koristi sprave. Ohrabrite ga da se penje najvise i u vrh rakete - iako vam je srce u grlu i da na ljuljaski ide njavise i da se popne na drvo i da ...

A za one sa skolskom decom - nadjite nesto sto cete vi voleti da radite. Nema efekta da dete sport, igru, napolje - shvati kao kaznu, kao nesto sto se mora istrpeti - da bi se selo za racunar - to je kontra efekat - jer dok jos malo poraste nece biti sanse da ga naterate da se pokrene.

Ako hocete da promenite svoju decu i njihove lose navike - put je uvek isti - pogledas se u ogledalo i krenes da menjas sebe. I pricajte sa svojom decom - ne samo sta si jeo i sta ima za domaci i jesi li se isprljao...

A sto se drustva tice - u moje vreme u onoj drugoj drzavi koju ne volimo da pominjemo - mene su ucili da kad god je neka frka - ako se izgubim, ako nesto izgubim, ako me neko dira - da ja potrazim milicionera. Tad ih je bilo u svakom kvartu. Danasnje policije ima mnogo vise nego nekdasnje milicije, pa ih nema nigde. Sem u Knez Mihajlovoj.

Kad se desi da u 22 casa nekog 11-ogodisnjaka izbode nozem narokoman, svi skoce sa pitanjem - a sta ce dete na ulici - a niko ne postavi pitanje Ministru unutrasnjih poslova i Ministru pravde - a sta ce narkoman na ulici?

Kad smo kod roditelja - ja jos nikad nisam videla roditelje - jesam babe i dede, ali nikad roditelje, da na igraliste podju sa metlom. Ima narkomana, ima alkoholicara, ima pasa lutalica ima stoke raznorodne - pa su na igralistima kolekcije papira, djubreta, spriceva, polomljenog stakla, igala... - i u toj situaciji - roditelj ce da baci pogled i da kaze - danas ne idemo napolje, ko zna za sta mozes da se uhvatis, pusti - a babe i dede se dohvate metle i kese pa srede igraliste i puste decu. Da li je apsolutno sigurno - nije. Da li moze da se povredi - moze. Da li je to nacin da nauci sta sme i sta ne sme da se igra i da samo vodi racuna o sebi - jeste. Jer i dete na selu moze da umre ako naleti na poskoka, na osinjak, na lisicu, na ludog komsiju Milojka, na necijeg kera, na ...

Deca dragi roditelji nisu ukrasni fikusi - za fikus je dovoljno da sedi u uglu, izgleda dekorativno i da se sa njega ponekad obrise prasina - za dete nije. Kad vidis da ti dete nalici na fikus - odmah znaj da si negde omanuo.
zemljanin zemljanin 09:43 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

A ako samo malo krenes izvan Beograda - Vrsac, Fruska gora (sa svojom prirodom, manastirima ili restoranima - svakom svoje), Novi Sad, Sremski Karlovci, Ruma...

Koju igru će dete da nauči da igra u manastiru ... ili koja je to zdrava i poželjna aktivnost u tom objektu ?

Sve ostalo se skoro pa u potpunosti slažem
antioksidant antioksidant 10:06 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Koju igru će dete da nauči da igra u manastiru


да пева брзалице

четири зида, четири зида
сада певам ја
поскочићу, побећићу
кад ме појури мантија
gedza.73 gedza.73 10:15 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Koju igru će dete da nauči da igra u manastiru


Mislim da u nekim manastirima ima malo istorije i kulture.
U pravu si, zemljanine, što će to deci. Samo bi ih opterećivalo raznim glupostima.

zemljanin zemljanin 10:25 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

gedza.73

Mislim da u nekim manastirima ima malo istorije i kulture.
U pravu si, zemljanine, što će to deci. Samo bi ih opterećivalo raznim glupostima.


Ako se već insistira na "istoriji i kulturi" onda se to definiše kao istorijsko-kulturni objekti ili se dopiše sinagoge, džamije i sl. Mislim možemo da ali je jasna poruka

Mogu da zamislim da me dete pita a šta je ono a ja mu objasnim da je to otkinuti deo tela nekog čike pa je tu stavljen da ljudi mogu da mu se klanjaju i da ga ljube Pa me dete pita "a jel ima i od tete neki deo" a ja mu objasnim da ima ali to ćemo sutra Mislm ne bih išao u krajnosti jer i ja odvedem dete u religijski objekat ako se ono interesuje da vidi ali u tekstu to nije tako definisano
docsumann docsumann 10:28 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

zemljanin

Koju igru će dete da nauči da igra u manastiru ... ili koja je to zdrava i poželjna aktivnost u tom objektu ?


razgledanje

jbt, ti zemljanine k'o da si s Marsa pao


EDIT: meni lično je islamaska arhitektura mnogo zanimljivija od hrišćanske

zemljanin zemljanin 10:31 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

jbt, ti zemljanine k'o da si s Marsa pao

Nemoj te paganske nazive da koristiš ... Mars je nekad bio bog i to ime mora da se menja ... mnogo je tolerantnije reći četvrta planeta od Sunca dok se ne definiše ogovorajuće novo ime
gedza.73 gedza.73 10:41 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Zemljanine, zemlja je jedno šarenoliko mesto. Možeš da se zatvoriš u svoj obor i da tvrdiš da je tvoje blato najmirisnije ali je lepo kad zvirneš i van njega.

U tekstu je definisano da, po volji, obiđeš manastire i restorane.
S obzirom da je lepota subjektivan osećaj neko će da vidi 'otkinuti deo tela nekog čike' a neko mesto gde su krunisani kraljevi, gde su razni majstori ručno zidali, gradili, crtali, gde su monasi prepisivali i tako sačuvali od zaborava mnoge knjige i znanja, gde su se mirili carevi i kraljevi...

Први сателитски пренос видео сигнала 1962. између Европе и Северне Америке садржао је слику Белог анђела из Милешеве међу првим кадровима који су представљали поздрав Европљана према Американцима. Нешто касније, исти сигнал је био послат у свемир према могућим ванземаљским облицима живота. Бели анђео је одабран и за ову прилику јер је постао широм света препознат као симбол свеколиког мира

www.unesco.org


Mislim da bih se vrlo glupo osećao kad bi se našao sa grupom turista ispred neke crkve, džamije i unostranstvu a onda ostao na stepeništu da zevam u prodavce dragunlija jer mi je malo bljak da gledam 'religiozne' budalaštine.

Opšta kultura ne može biti ograničena plotom predrasuda.
docsumann docsumann 10:42 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

zemljanin
Mars je nekad bio bog i to ime mora da se menja ... mnogo je tolerantnije reći četvrta planeta od Sunca dok se ne definiše ogovorajuće novo ime


a da u međuvremenu koristimo skraćenicu ČPOS ?!
zemljanin zemljanin 10:57 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

gedza.73

Ne slažemo se skoro ni po jednoj osnovi kada govorimo o religijskim objektima osim da je građevinski materijal prilično vremešan ... nego istrolovaćemo temu pa najbolje da stanemo ovde negde ...

Zastupam tezu da dete treba da vidi sve što ga interesuje ali ovde više govorimo o nekoj rekreativnoj aktivnosti van škole i kuće/stana i da to treba da bude sastavni deo igre, radosti i nevinog opuštanja u prirodi na trećoj planeti od Sunac (TPOS) ...
mariopan mariopan 11:08 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

EDIT: meni lično je islamaska arhitektura mnogo zanimljivija od hrišćanske

Očaravajuća.
gedza.73 gedza.73 11:20 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Ne slažemo se skoro ni po jednoj osnovi kada govorimo o religijskim objektima osim da je građevinski materijal prilično vremešan ... nego istrolovaćemo temu pa najbolje da stanemo ovde negde .


BigBadWolf BigBadWolf 11:28 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Kad se desi da u 22 casa nekog 11-ogodisnjaka izbode nozem narokoman, svi skoce sa pitanjem - a sta ce dete na ulici - a niko ne postavi pitanje Ministru unutrasnjih poslova i Ministru pravde - a sta ce narkoman na ulici?



arianna arianna 12:09 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Kad se desi da u 22 casa nekog 11-ogodisnjaka izbode nozem narokoman, svi skoce sa pitanjem - a sta ce dete na ulici - a niko ne postavi pitanje Ministru unutrasnjih poslova i Ministru pravde - a sta ce narkoman na ulici?


Izvinjavam se ali ovo je generalizacija, diskriminacija i stigmatizacija prema narkomanima

Biti narkoman nije krivično delo već je krivično delo proizvodnja, posedovanje i stavljanje u promet opojnih sredstava.
Biti narkoman ne znači nužno i biti agresivan prema drugim ljudima, pre će biti sklonost ka autodestrukciji i krivičnim delima koje služe za nabavku sredstava za kupovinu opijata (kradja, razbojništva, prevare, prostitucija i sl)

Narkomani imaju sva prava kao i svi drugi gradjani, u prvom redu pravo na slobodu kretanja i pravo na lečenje


edit: po toj citiranoj logici naći će se već neko da pita: šta će gej osobe posle 22 sata na ulici? pa šta će Romi ili osobe sa posebnim potrebama? itd

Sloboda kretanja je zagarantovana svima, osim licima sa izrečenim merama lišenje slobode
tetkino tetkino 13:18 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do


U pravu ste stoga u gore navedenom tekstu rec narkoman zamenite sa "pedofil, koji je od ranije poznat policiji i protiv koga su vise puta podizane optuznice, koji je osudjen zbog bluda nad 7 godisnjom devojcicom, na 3 godine zatvora, a koji je nakon odlozanih 6 meseci pusten kuci zbog dobrog vladanja" - moze tako?

Poenta sa kvartnim pandurima je i bila upravo u tome da zna sve u kraju i da proceni ko je kakav i ko moze gde. Znalo se i ranije gde se klinci igraju, a gde se narkomani drogiraju, a gde matorci piju - samo su to nekad bile 3 razlicite lokacije, a ne jedna kao sad i vodilo se racuna da se ne sretnu.

Ne postoje idealna drustva, samo ona malo bolje ili malo losije uredjena.
lady_d lady_d 13:23 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Ovo sam pokusala da kazem urednici bloga ali se ona prosto uvredila sto sam rekla da je sve rezultat lenjosti roditelja... potpuno saglasna. Moje dete stalno skakuce, zavlaci se, provlaci... juce se na plazi (jako je hladno ovih dana) samo sa kutijicom iz koje je pojela sladoled i plasticnom kasicicom se igrala 2 sata! Napravila toliko lepih dvoraca, cvetica, pecina... i sta ja znam. U skoli joj uvek napisu "dete sa velikom imaginacijom". Nikada je nisam zatrpavala igrackama, mnoge smo same napravile (setih se omeljene zvecke:kutijica puna pasulja!).
Kad dodjemo u Srbiju ona je odusevljena brdima, ravnicama, rekama.. (sem pomenutih lokacija, pomenula bih Rajac... kad se covek popne na vrh i vidi sva ona brda pod sobom ima utisak da je nebo tu, na dodir ruke...Sem Rajca volimo i istocnu Srbiju... neko je pomenuo Gornjak... tamo moze da se ode za male pare u jedan lep kompleks koji ima prelepe bazene, vodenu terapiju-da se roditelji odmore, ali ima i lepe staze za setnju, izvor reke Mlave je prelep... a kad se deca umore od setnje, tu je domaci sir i kajmak, hleb ispod saca, mleko. A domacih zivotinja na svakom koraku).
Priroda je tu iza ugla (nije niti ce sve biti u Beogradu), samo se treba pokrenuti (molim da ne krenu price kako je to skupo... apartmani u delu koji sam pomenula sa doruckom i kupanjem su jeftiniji nego da dete odvedete u neku igraonicu u Bg i posle mu kupi te nesto da pojede!). O tome da je Avala tu na dohvat ruke, Kosutnjak, Zemunski Kej... necu ni da pisem.
arianna arianna 13:29 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

U pravu ste stoga u gore navedenom tekstu rec narkoman zamenite sa "pedofil, koji je od ranije poznat policiji i protiv koga su vise puta podizane optuznice, koji je osudjen zbog bluda nad 7 godisnjom devojcicom, na 3 godine zatvora, a koji je nakon odlozanih 6 meseci pusten kuci zbog dobrog vladanja" - moze tako?


može, samo za neupućene da napomenem, da narkomani i pedofili nisu isto, čak nisu ni približni po crtama ličnosti

Ne postoje idealna drustva, samo ona malo bolje ili malo losije uredjena.


slažem se :)
tasadebeli tasadebeli 16:56 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

docsumann
zemljaninKoju igru će dete da nauči da igra u manastiru ... ili koja je to zdrava i poželjna aktivnost u tom objektu ?razgledanjejbt, ti zemljanine k'o da si s Marsa pao EDIT: meni lično je islamaska arhitektura mnogo zanimljivija od hrišćanske


Прича колега географичар свој доживљај када је својевремено водио своје одељење шестака да разгледају Храм Светог Саве. Храм је још увек био у изградњи, унутра неке скеле које се уздижу до куполе. Каже он:

Ушли ми унутра, ја се заблендекао около и одједном схватим да чујем неки удаљени позив одозго: "Разредни, разредни, видите нас..." Подигнем поглед, а оно цело одељење на скелама у врху куполе. Истог момента почнем да урлам: "Силазите доле! Силазите доле! Све ћу да вас покажњавам! Има сви да добијете укоре!" А онда одједном схватим да су све оне бабе и деде у Храму почеле опрезно да се одмичу од мене и да ме загледају чудно јер усред цркве гледам нагоре и урлам како ћу све да покажњавам.
arianna arianna 17:20 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

tako vam je to kad ne odradite prevenciju

znam nastavnika koji pre nego što povede decu na bilo kakav izlet ili ekskurziju, pored dvosatnog predavanja šta se sme a šta ne, traži od dece da potpišu ispisnice iz škole, koje on potom nosi sa sobom. Roditelji negoduju ali stvar funkcioniše.
Godinama mu se nije desio nikakav incident
zemljanin zemljanin 17:37 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Kad smo bili klinci, vodili su nas (čak i u doba socijalizma) u neke crkve i tamo nam držali ta kulturno-istorijska predavanja ... elem seti se banda pa na jednoj od tih poseta zdanju X, stanemo i nećemo unutra ... zajapurena razredna ne sme da viče jer ima naroda okolo ali sikće ... a mi ladno nećemo unutra jer nema protivpožarnog aparata i plašimo se požara ... nije mogla ni kod direktora da nas šalje jer faktički jesmo bili u pravu ... doduše biologija se nakon toga učila 17sati dnevno ali nema veze ...

Hajde sad da pitan (nevezano za objekat X) kome je palo na pamet da decu vodi na gradiište
blogovatelj blogovatelj 20:44 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

Sem Rajca volimo i istocnu Srbiju... neko je pomenuo Gornjak.


Gde je taj Gornjak?
razmisljam razmisljam 21:53 09.09.2012

Re: Just Do as I Say; Don’t Do as I Do

blogovatelj
Sem Rajca volimo i istocnu Srbiju... neko je pomenuo Gornjak.


Gde je taj Gornjak?


Мрзи те да гуглаш? ( Ово је линк. )

Узгред, читав тај крај је много леп. И сама Горњачка клисура, и врело Млаве, и Бељаница...


tetkino tetkino 15:14 09.09.2012

Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Ih sto volem ove strane reci.

Elem, posto mi se pise ovih dana - ja cu da vam ispricam pricu o "Anđeli"

Devojčica, jedinica, Beograđanka 4,5 godine, zenica oka maminog i tatinog. Mama radi od 8-16, tata od 9 -17, dede i babe nisu u igri, stanuje u jednom od "novijih beogradskih kvartova" - ovo se cita kao - napravili par zgrada i nisu nigde napravili ni garaže, ni parking mesta, ni vrtic, ni skolu, ni trotoar ni parkic...

Njena dnevna rutina je izgledala ovako:

- ustajanje u 7,30 - spremanje na vrat na nos, uz plakanje, vristanje, kukanje, zapomaganje, svadjanje, ubeđivanje i ponekad batine
- u obdaniste se krece oko 8 zavisi kako je proslo spremanje
- onda jos jedna grande predstava kad tamo stignu - obdaniste je zlo gde je svi mrze, a tata je najgori roditelj na svetu sto je tamo ostavlja (tata je ostavlja, mama je kupi)
- mama koja žuri sa posla i nikad ne stiže pre 5 - kad je klinka već praktično sama i gde je obavezno čeka lista - šta sve Anđela danas nije htela da uradi, sa kim se svađala i koga je tukla ...
- onda obavezna svađa i videćeš ti kad ti otac dođe kući
- porodični ručak koji svima presedne
- veče uz tv, provedeno u napetoj atmosferi, sa Anđelom koja diže zgradu na glavu jer mora u krevet
- roditelji koji izmučeni, umorni, besni i depresivni, idu u krevet
Inače, zbog takve porodične situacije - tata je običavao da ostane što duže na poslu

I onda jednoga dana, tačnije večeri, Anđelina histerija je dosegla nove vrhunce - mamini istanjeni živci su pukli i da joj otac nije bio tu pale bi batine - ali ovaj put to ne bi bile "vaspitne"
Videći da je glava u pitanju, tata zgrabi dete i izvede je ispred zgrade onako u kucnom izdanju. Vreme hladno, kiša sipi - tata i klinka i ni jedno ne zna sta bi - i dete krene da vrsti - onako sto bi nas narod rekao slikovito "kao da je kolju" i da skace i cale krene da vristi i on krene da skace - i tako su oni na uzas komsija vristali i skakali dok ih nije izdala snaga. Verovatno je šok za komšiluk bio preveliki, jer niko nije zvao policiju.
Elem ćale se brzo umorio, njoj je trebalo malo duže - dva sata. Vratili su se kući, blatnjavi, mokri, smrznuti, umorni, promukli...
Mama je htela ponovo da dozivi nervni slom, ali je umesto nove svadje, palo kupanje i spavanje - za Anđelu.
Tata je stavio ćerku u krevet - pa je malo otplakao na teresi. Njegova rodjena princeza podsetila ga je u trenutku na komšijskog vučjaka, koji je ceo život proveo na lancu i koji je postao toliko agresivan da su ga morali uspavati.

Od tad Andjela ima novu rutinu:
- Ustajanje je u 6.30
- Onda se ide spremanje, koje prođe uz priču i zezanje
- jer posle njega sledi šetnja, koja izgleda kao ona koju sam vec opisala u prvompostu
- Anđela u obdanište dolazi u mnogo boljem raspoloženju, pozitivnijem, zadovoljnijem, neagresivnom - posle par meseci prestale su žalbe i tuče, dete je počelo da sarađuje, a i vaspitačice su se promenile prema njoj, odjednom nije za sve ružno što se deci po automatizmu bila Anđela kriva
- mama baš i nije za šetnju, ali je naučila da sluša, pa sad kad se putuje kući Anđela ima kome da ispriča sve što je radila u vrtiću, ne bojeći se kazne - Anđela uz mamu uči, jer sad svi što mama mora da odradi kad dodju kuci rade zajedno
- rucak vise nije tema iz horor filmova
- a veče je rezervisano za setnju sa tatom - obzirom da u njihovom kraju nema igralista - setaju se krug oko bloka - setaju, trce, glupiraju, pricaju jedno drugom price i tajne...
- kuci su do pola 9, jer se u 9 ide u krevet

Vikend je podeljen - jedan dan za kupovinu, spremanje i poslove po gradu - jedan dan za boravak u prirodi.

Nije se samo Andjela popravila, i tata se popravio: raspolozenje i radni ucinak i brak i odnos prema cerki i jedina mu je mana sto nece vise da ostaje posle posla.

Kad imas kuce, pa ne stizes da ga prosetas - svi ti kazu koji djavo si uzimao kuce, znas kakva je to odgovornost, ako nisi spreman da mu se posvetis, da ga setas 3 puta dnevno. A kad imaš dete ...

Dete prirodno ima mnogo vise energije nego mi odrasli. I ako mu se ne da način da tu energiju potroši, ona se okreće ka unutra - agresija i depresija su dve strane istog novcica. Ako strucnjaci kazu (da znam što danas kažu, sutra će možda da poreknu) da detetu treba 2 sata vrlo rigorozne fizicke aktivnosti + 1 sat umerene fizicke aktivnosti svakoga dana za normalan psiho-fizički razvoj, a onda to uporedimo sa onim sto imaju ova nasa deca, zar nije lako reci sto su nam sva deca "kao nadrogirana" - sto bi rekle babe i dede - ili hiperaktivni ili preterano umrtvljeni i nezainteresovani.

Krugolina Borup Krugolina Borup 16:23 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

2 sata vrlo rigorozne fizicke aktivnosti


A šta mu to dođe "rigorozna fizička aktivnost", ako mogu neki primeri, čisto da razvrcam od te umerene, zamolila bih.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:33 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus



Kad imas kuce, pa ne stizes da ga prosetas - svi ti kazu koji djavo si uzimao kuce, znas kakva je to odgovornost, ako nisi spreman da mu se posvetis, da ga setas 3 puta dnevno. A kad imaš dete ...
Dete prirodno ima mnogo vise energije nego mi odrasli. I ako mu se ne da način da tu energiju potroši, ona se okreće ka unutra - agresija i depresija su dve strane istog novcica. Ako strucnjaci kazu (da znam što danas kažu, sutra će možda da poreknu) da detetu treba 2 sata vrlo rigorozne fizicke aktivnosti + 1 sat umerene fizicke aktivnosti svakoga dana za normalan psiho-fizički razvoj, a onda to uporedimo sa onim sto imaju ova nasa deca, zar nije lako reci sto su nam sva deca "kao nadrogirana" - sto bi rekle babe i dede - ili hiperaktivni ili preterano umrtvljeni i nezainteresovani.


Moderacijo, moram velikim slovima!!!

- TETKINO -
tetkino tetkino 16:33 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

rigorozna - plivanje, skakanje, trcanje - u svim oblicima - znaci solo ili sa loptom,
roleri ili bicikl - kad se voze brzo

umerana - setanje, igranje na igralistu, lagana voznja bicikla ili rolera, setanje psa / igra sa psom,

Važno je napomenuti da ta fizička aktivnost ne mora da bude iz komada - niti treba da bude.

6x10 minuta trčanja je i dalje sat vremena rigorozne fizičke aktivnosti dnevno
Krugolina Borup Krugolina Borup 16:36 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

6x10 minuta trčanja je i dalje sat vremena rigorozne fizičke aktivnosti dnevno


A penjanje na peti sprat peške, i to bi bila rigorozna?
I časovi fizičkog vaspitanja - i to bi bila rigorozna?
Krugolina Borup Krugolina Borup 16:44 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Sad sam malko guglala da vidim šta kažu stručnjaci.

Ne znam koji su ti to stručnjaci koji traže 3 sata fizičke aktivnosti, 2 rigorozne i 1 umerene, dnevno, kad prvi stručnjaci koje sam zguglala kažu da je dovoljno 1 sat fizičke aktivnosti dnevno, minimum, a može i više.

I pri tome navode 3 različite vrste aktivnosti, pri čemu bi ta prva bila rigorozna (njihov predlog: aerobik), a druge dve se svode na zatezanje mišića (fizičke vežbe) i snaženje kostiju (skakanje, trčanje, preskakanje konopca).

Evo ovdi: LINAK
tetkino tetkino 16:50 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

5 sprat peske - zavisi kojom brzinom, ako stanes na svakom spratu da ispusis po jednu i popijes kafu sa komsinicom, ne znam kakva bi bila, ali znam da nije rigorozna

casovi fizickog - zavisi kakvi - cak i kad se odrzavaju, tu ima otprilike 10 minuta rigorozne fizicke aktivnosti + 20 minuta umerene + 15 minuta gubljenja vremena
ovo uzeti vrlo okvirno nisu svi nastavnici isti niti su svi casovi isti - kad se trci kros - trci se kros (svih 45 minuta je rigorozna fizicka aktivnost)
Krugolina Borup Krugolina Borup 16:56 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Tetkino, evo me gde guglam i dalje, i svi se slažu da je mera sat vremena dnevno, i da od toga najveći deo treba da ode na rigoroznu fizičku aktivnost (kad ti srce ubrza i zadišeš se, pa šta god radio), s tim što sve to ne mora odjednom, nego može tako izdeljeno što ti kažeš po deset minuta ovde-onde.

Gde si ti videla tu preporuku od dva sata rigorozne fizičke aktivnosti dnevno, sad me živo zanima, ako možeš da se setiš?

Preporuke na koje ja nailazim jesu 7 X 60 minuta nedeljno, s tim da bar 3 x 60 minuta od toga treba da otpadne na rigoroznu fizičku aktivnost, i bar tri dana treba donekle da radi vežbe za zatezanje mišića.

Znači, te rigorozne ne da nije 2 sata dnevno, nego kad podeliš 3 x 60 minuta = 180 minuta na 7 dana to ispada oko 25 minuta dnevno.
Jukie Jukie 17:42 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Ljuljaška, penjalica, tobogan, svako drugo penjanje uz brdašce, dragog vuka, jurke, žmurke, ledenog čike, šarenih jaja, skakanje sa trećeg stepenika, trčanje betonskom stazom (gde nema kola) do tamo i nazad do roditelja, šutiranje lopte, tapkanje lopte o beton
p.s. mama je zabranila da se igram "rata", pošto sam pao i ogulio kolena
tetkino tetkino 17:56 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Na netu ces naci svugde isto: at least 60 minutes i ponegde nastavak
It’s even better to be active for up to a couple of hours every day.

Australijska vlada je tu otisla najdalje - tj. meni se najvise svidjaju evo i [url=http://www.health.gov.au/internet/main/publishing.nsf/Content/phd-physical-activity-kids-pdf-cnt.htm][/url]

i to je ok, ako sebi ne postavis pitanje - a sta radi ostatak vremena?

Ako je odgovor: sedi u skoli / sedi ukuci dok uradi domaci / sedi dok gleda tv / sedi ispred racunara - onda tih 60 minuta, koji su minimalni ne izgleda tako mnogo, a ni dovoljno.

Inače ja naravno sad ne mogu da se setim odakle mi taj podatak 2+1, sem da je iz neke knige o koja se bavila neuroliškim sazrevanjem čoveka - e sad koja knjiga, koji pisac, koja studija - ostajem dužna,
Krugolina Borup Krugolina Borup 18:29 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

i to je ok, ako sebi ne postavis pitanje - a sta radi ostatak vremena?


Preporuke su da dete tog uzrasta spava 11 sati. Onda odbij odmah 4 sata na gluposti tipa jelo, kupanje, pranje zuba, oblačenje, presvlačenje, razvlačenje, kakenje, piškenje, spremanje kreveta, nameštanje sobe, odlazak u prodavnicu i put od kuće do škole i nazad = 15 sati. Dodaj 6 sati škole i dnevnog boravka = 21 sat.
Ostaje 3 sata.
Ako sva tri spuca na fizičku aktivnost, a kad će da sedne za kompjuter?
Nadam se da tu nisi fundamentalista, tj. bar te ja tako nisam doživela. Deca treba da imaju vreme i za kompjuter i za televizor.

Ovaj link koji si dala s preporukama australijske vlade je odličan. Sat do dva fizičke aktivnosti dnevno, i ne više od dva sata televizije i kompjutera dnevno. Cenim da svako dete koje ide u školu tamo nekako izvuče sat vremena fizičke aktivnosti, ovakve ili onakve, što kroz časove fizičkog, što kroz jurcanje na velikom odmoru i kad ih u boravku puste napolje. Kad dođe kući, još sat vremena napolje - i to je više nego dovoljno. Ako nešto još i trenira, ne mora ni napolje da ide nakon što je napolju bio u školi!

Naravno da je bolje da bude napolju što više, i u školi i nakon nje. Ne želim da kažem da, shodno preporukama, to nije obavezno, pa se treba ignorisati i zadovoljiti minimumom.

Ono što, pak, hoću da kažem, jeste da ako prepoznajemo da imamo društveni problem (zvali mi to "lenji roditelji" ili "preumorni roditelji" ili "neaktivna deca" ), a pri tome znamo da su preporuke minimum sat vremena fizičkih aktivnosti dnevno - zar se to se ne bi veoma lako rešilo, tj. obezbedilo da svako dete, bez obzira kakvi su mu roditelji, sigurno ima minimum sat vremena fizičke aktivnosti dnevno - tako što bi se inače predviđena 3 časa fizičkog nedeljno stvarno držala, i inače predviđene sekcije 2 puta nedeljno stvarno držale? To je pet sati nedeljno sigurne fizičke aktivnosti za decu.

Sve je to inače predviđeno!
Samo se ne sprovodi u delo!

I u toj postavci stvari, svi plaćeni treninzi i svako izlaženje napolje su BONUS, a ne popunjavanje minimuma.
Krugolina Borup Krugolina Borup 18:33 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Inače ja naravno sad ne mogu da se setim odakle mi taj podatak 2+1, sem da je iz neke knige o koja se bavila neuroliškim sazrevanjem čoveka - e sad koja knjiga, koji pisac, koja studija - ostajem dužna,


Ako uspeš da nađeš knjigu, mene bi zanimala i godina izdavanja.

Sve me to nešto seća na naše udžbenike medecine i čuvenu Beogradsku školu ginekologije, po kojoj kod 100% prvorotki MORA obavezno da se radi epiziotomija.
Jukie Jukie 19:21 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Krugolina Borup

tako što bi se inače predviđena 3 časa fizičkog nedeljno stvarno držala, i inače predviđene sekcije 2 puta nedeljno stvarno držale? To je pet sati nedeljno sigurne fizičke aktivnosti za decu.

Koje sekcije, mislim da ih do sada nismo pomenuli?

Još jedan problem sa decom je što su previše krupna. Treba nešto uraditi da sporije rastu i kasnije ulaze u pubertet.
Krugolina Borup Krugolina Borup 19:26 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Koje sekcije, mislim da ih do sada nismo pomenuli?


Pa, sportske, ili neki balet, ples, nešto aktivno, fudbal, možda isto.
Kad pogledaš spiskove sekcija koje se uopše nude za niže razrede, tuga da te uhvati. Dve i po aktivne sekcije, i 20 likovnih pod različitim imenima.

EDIT: pogledaj, na primer, ponudu sekcija ovde:

LINAK
tetkino tetkino 19:58 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

5 casova fizickog bih ja uvela kao obavezno - kazu Australijanci, da vreme koje dete provede baveci se sportom, skracuje vreme za ucenje / domaci - tako da se dobije ravnoteza

Samo je bitno da ti casovi stvarno budu tu - a ne da se pretvore u casove matematike, srpskog i sveta oko nas.
Nisu jos stari grci dzaba govorili: u zdravom telu zdrav duh.

Sto se vremena koje se trosi na fizicku aktivnost - svaki minut se racuna. Pa koliko ko nagrebe - nek taj sat stvarno, svima bude minimum.

I nek bar pola sata bude na otvorenom, sunce da ih vidi i bar 15 min sa roditeljem - ipak oni uce na primeru. Dzabe mi njima pricamo sa klupe kako je lepo trcati.
Hansel Hansel 20:01 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Krugolina Borup
Ako uspeš da nađeš knjigu, mene bi zanimala i godina izdavanja.
Sve me to nešto seća na naše udžbenike medecine i čuvenu Beogradsku školu ginekologije, po kojoj kod 100% prvorotki MORA obavezno da se radi epiziotomija.

Mislim da je ovo neuporedivo. Osim toga, razlika između minimuma i optimuma je povelika, pa može da bude i ta dva sata. Ako je dete zdravo, tri sata fizičke aktivnosti može mu samo dobro doneti.

To da se menjaju neke okolnosti, način života i sl., pa da se menjaju i navike, tačno je - ali, naš genom se ne menja baš u skladu s tim promenama (verovatno se ne menja uopšte, osim što se možda dešavaju mutacije uzrokavane zagađenjem) - potrebe organizma deteta pre 60 godina i danas su iste. A uzmi u obzir promenjen bilans unosa kalorija i aktivnosti i sve će ti biti jasno. Gledajući s te strane, 3 sata je danas možda upravo - minimum.
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:14 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

To da se menjaju neke okolnosti, način života i sl., pa da se menjaju i navike, tačno je - ali, naš genom se ne menja baš u skladu s tim promenama (verovatno se ne menja uopšte, osim što se možda dešavaju mutacije uzrokavane zagađenjem)


Ako ćemo da razmišljamo u tim razmerama, onda smo decu počeli da uništavamo onog trenutka kada smo školu učinili obaveznom.

Prvo beše blaženo doba spavanja i lutanja po prirodi, čuvanja ovaca i skitnje po planinama (bar ako je suditi po najranijim sećanjima moga oca), bez ičeg drugog, tj. bez ikakvog mirovanja (spavanje je dovoljno mirovanje).

Onda se doba aktivnosti skratilo sedenjem u školi, koja je postala obavezna.

Onda smo počeli da čitamo knjige posle škole, što ne vidim da iko ikad kritikuje kao suviše pasivnu aktivnost (ko da dete pri tome skače i fizički je aktivno), pa smo doba aktivnosti još više skratili.

Onda je došla televizija, pa se i to uključilo u život dece kao pasivnost koja umanjuje vreme za aktivnost.

I sad - vrhunac - kompjuter.

Kako sve to zgurati u nejaki dečji život, ne znam. Ali ne može, pobogu, sve, i škola i čitanje knjiga i televizija i kompjuter. A ne može bez televizije i kompjutera.

Da ukinemo školu, onda? Od nje je sve i počelo...
Jukie Jukie 22:25 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Krugolina Borup
Koje sekcije, mislim da ih do sada nismo pomenuli?Pa, sportske, ili neki balet, ples, nešto aktivno, fudbal, možda isto.Kad pogledaš spiskove sekcija koje se uopše nude za niže razrede, tuga da te uhvati. Dve i po aktivne sekcije, i 20 likovnih pod različitim imenima.EDIT: pogledaj, na primer, ponudu sekcija ovde:LINAK

A da li svako ide kod svoje učiteljice ili kako? Ima nekoliko likovnih sekcija i preklapaju se sa zoološkom. I da li su pomešane po razredima?
(ja sam išao u jednu od likovnih sekcija u četvrtom razredu. Bili su samo četvrtaci iz raznih odeljenja).
Jukie Jukie 22:29 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Krugolina Borup

onda smo decu počeli da uništavamo onog trenutka kada smo školu učinili obaveznom. Da ukinemo školu, onda? Od nje je sve i počelo...

Pa jedan od razloga za postojanje škole je da se deca ne bi motala okolo i pravila probleme, a drugi je da se ne bi zaposlila jer onda odrasli ne bi zarađivali pošto su radna mesta zauzeta.
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:32 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

A da li svako ide kod svoje učiteljice ili kako?


Pa, u moje doba si mogao da biraš.
Danas, pak, šta ti učiteljica drži kao sekciju - to ti je suđeno.
Možda nije svuda, ali baš u toj školi definitivno jeste tako.
Zato i imaš 4 (ili koliko već) likovnih sekcija, pošto je jedna za I razred, druga za II, treća za III, itd...

Što više razmišljam o Tetkinom predlogu o 5 časova fizičkog nedeljno, to mi se više sviđa i sve mi se izvodljivijim čini.

Eto, ako se ukinu veronauka/građansko i izborni predmet (koji inače ničemu pod milim bogom ne služe, niti deca imaju knjige niti sveske - izuzev veronauke), i umesto njih uvede fizičko - deca neće biti dodatno opterećena novim časovima. A ni učitelji neće da izgube fond časova - svejedno oni drže i građansko i izborni predmet.

Onda nek crtaju na sekcijama, neka ih...
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:34 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Pa jedan od razloga za postojanje škole je da se deca ne bi motala okolo i pravila probleme,


Pa to se rešava i sedenjem kod kuće za kompjuterom ili televizorom.
mlekac mlekac 23:41 09.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

tetkino


Kad imas kuce, pa ne stizes da ga prosetas - svi ti kazu koji djavo si uzimao kuce, znas kakva je to odgovornost, ako nisi spreman da mu se posvetis, da ga setas 3 puta dnevno. A kad imaš dete ...




Onda lepo nabavis i kuce, pa ih setas zajedno! Bar u mom slucaju uvek radilo. Doduse, kuce sam imala i pre dece, a posle se stvar samo nadopunila - setali smo svi zajedno i setamo i dan-danji.

Proletos smo Princeza i ja izludele musku populaciju u kuci posto smo otisle u zeMsku setnju (ona, Bella i ja) i prosetale od naseg bloka do Trga Nikole Pasica, pa Terazije, pa Konj, pa Knez, pa dok smo overile Kalis i vratile se - ovi vec hteli da salju poteru.

A mi uzivale sve u 16! Sve tri.
Hansel Hansel 07:30 10.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

Krugolina Borup
Da ukinemo školu, onda? Od nje je sve i počelo...

Ваљда треба увек имати мере. Напредак је могућ док год се не удари у зид трајања дана и природних датости.
lady_d lady_d 00:28 12.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

A jaooooooooj! Opet google, opet strucnjaci... ama zene Bozije pa svako je dete razlicito! A ti sto pisu vode samo statistiku! A hocete da Vam dete bude statisticka greska?! E ja vala necu!
Kao svaka zabrinuta mama na prvu komtrolu svoje dvonedeljne bebe sam dosla sa dve strane gusto ispisanih pitanja. Tadasnji pedijatar (direktor prestizne klinike-morale kod njega, jedini govorio engleski jezik) mi je jasno i glasno rekao da oni (lekari-strucnjaci) tako s vremena na vreme promene plocu pa kazu sad ovo sad ono... odnosno vrse eksperimente na deci uz pomoc nas roditelja... od tada, ama ne citam nista, i ne trazim po googlu (Sem ako nije u pitanju neka bolestina!), nego sam naucila da posmatram svoje dete i njegove potrebe.
Moje dete prati nastavu, sedi, ne vrpolji se... ali zato mora da se potrosi posle (znaci 2-3 sata vrlo, vrlo brzih aktivnosti... trcanje, jurnjava, penjanje na sve sto se moze popeti, skakanje, okretanje, voznja od rosula do bicikla...na moru je recimo plivala i trcala po plazi, i to vise nego sva okolna deca zajedno...). Da ne bude zabune niti je hiperaktivna (sto samo da vam skrenem paznju je teska dijagnoza i ako niste videli, ne koristi te za zdravu decu!) niti je ne znam sta... Ali je dete majke i oca koji ne mogu da sede unutra ako ne moraju!
lady_d lady_d 00:56 12.09.2012

Re: Prihvatam ispravku - Imamo konsenzus

E Andjelina mama ima tatu kad joj se ne seta... salim se...
Ovako izgleda nas program:
Mama (ja) ustajem izmedju 6 i 6:30 (svakog dana, pa i vikendom, Na spavanje idem ranije oko 12 samo vikendom i kad vise ne mogu da gledam u racunar-tako da sam fundamentalista i trudim se da mi se dete sa tom spravom sto manje druzi) i bunovna skuvam kafu, procitam-preletim po vestima, odgovorim na mailove . I krenem da spremam dorucak
u 7:30 ustaje i ona (najcesce skokom-nema tu spava mi se, ovo ono...tacno kao budilnik svih ovih 6 i po godina).
Uz dorucak pricamo o svemu i svacemu (naravno dorucak je uvek u pidzami). Posle dorucka krece oblacenje, pospremanje i spremanje za skolu-posao
u 8:30 krecemo u skolicu, do nje pesacimo uz brdo oko 15 minuta (divno za pricu, posmatranje, kritiku kroz pricu...itd).
8:45 krece skolica a mama kao bez duse juri na posao i u 9:00 je vec na poslu.
Skolica traje do 1:30 a onda se ide u produzeni boravak do 17:30. Tamo se pise domaci (samostalno), uci, i puno igra
U 17:15 mama hvata niski start i krece u novi trk do skole.
Od skole skakucemo, pricamo, druzimo se
Kod kuce ako smo gladne (nismo jele rucak u produzenom boravku jer nam se igralo) odmah nesto pojedemo (to je uglavnom sto bi moja baba rekla nesto corbasto a onda i nesto sa mesom i povrcem, sto je skuvano prethodnu noc), ako nismo gladne odmah krecemo napolje na jedno sat i po jurnjave (od kako vozi neki uzasni Twister-kao trotinet, dusa mi je stalno u nosu u strahu da ce da pokupi neku babu na setalistu-mislim stvarno, ovdasnje babe kad hodaju ili gledaju u stranu ili u nebo, nikako kuda hodaju!).
Iz setnje se vracamo gladne, lagana vecera, tusiranje, pranje zuba, prica za laku noc i spavanje od 9.
Od 9 do 12(nekada i 1) imam vremena za kuvanje, pranje, peglanje, ciscenje, komunikaciju sa drugim delom planete (HK), da se javim roditeljima da smo zive, da odgovorim na emailove prijatelja...
I tako...svaki dan evo vec 6 i po godine. Je li mi je tesko?! Nije, sav umor nestane kad joj vidim osmeh zdravog i srecnog deteta.
A vikendi... e to su praznici, jer sem skolice (sto bi kod nas zvali sekcije) nemamo nikakvih obaveza i lutamo besomucno i po 10 sati dnevno.
Jukie Jukie 22:48 09.09.2012

Evo jedne vesti sa Blica

Pomoć samohranim roditeljima za đačke ekskurzije
Tanjug | 09. 09. 2012. - 21:52h | Komentara: 0

Grad Beograd i ove školske godine obezbedio je pomoć za samohrane roditelje učenika završnih godina srednjih škola, tako što će snositi 25 odsto ukupnih troškova za maturske ekskurzije, saopštila je danas Gradska uprava.

Ovo pravo samohrani roditelji takođe mogu da ostvare i za regresiranje rekreativne nastave za učenike od prvog do četvrtog razreda, kao i za ekskurzije osnovaca od petog do osmog razreda.

Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu uputio je dopis direktorima svih škola, kako i na koji način roditelji mogu da ostvare pravo na regres.

- Direktori su dužni da pomenuto obaveštenje proslede učiteljima i razrednim starešinama, kako bi roditelji blagovremeno bili informisani na koji način da podnesu zahtev Sekretarijatu - kaže gradski sekretar za obrazovanje i dečju zaštitu Ljiljana Jovčić.

Ona ističe da je regresiranje maturskih ekskurzija i rekreativne nastave, samo jedna u nizu mera koje grad Beograd preduzima u cilju podrške deci i njihovim roditeljima.
tasadebeli tasadebeli 07:58 12.09.2012

Re: Evo jedne vesti sa Blica

Jukie
Pomoć samohranim roditeljima za đačke ekskurzije Tanjug | 09. 09. 2012. - 21:52h | Komentara: 0 Grad Beograd i ove školske godine obezbedio je pomoć za samohrane roditelje učenika završnih godina srednjih škola, tako što će snositi 25 odsto ukupnih troškova za maturske ekskurzije, saopštila je danas Gradska uprava.


Допусти ми,Јуки, да допуним ову вест... Град Београд још увек, изгледа, није измирио ни своје прошлогодишње преузете обавезе када је у питању регресирање ђачких екскурзија и рекреативних настава. Ту чињеницу барем наводи управа школе као разлог зашто мојој лепшој половини и њеним колегама и колегиницама још увек, годину дана касније, нису исплаћене дневнице (у еврићима) за вођење треће и четврте године на екскурзију Будимпешта-Беч-Праг прошлог октобра. Читаву ту ствар ми објашњавамо само на два могућа начина - или су те паре за регресирање залутале негде на путу од Градског секретаријата до путничке агенције (школа је прва на листи осумњичених) или је то био само још један од успешних маркетиншких предизборних потеза Ђиласовог Сачи енд Сачи менталитета попут бесплатних уџбеника и ормарића по школама.

Да ти не причам што је моја драга у Прагу, уместо да ужива на Карлове мосте, водала једно дете по прашким болницама, дала из свог џепа око 150 евра за трошкове прегледа и лечења, а осигурање је само делимично надокнадило те трошкове док су две трећине тих пара родитељи тог детета, пошто су часни људи, вратили мојој драгој на руке.

Све нам функционише као у Швицарској, зар не?
tetkino tetkino 11:44 10.09.2012

Apsolutno nije vezano za temu

i za one je koji imaju vremena, jer traje prilicno.

Ali u duhu one: Pametan uci na tudjim greskama, a budala na svojim - mogli bi vec sad da vidimo kud smo se zaputili pa da na vreme pravimo zaokret, da ne cekamo i ovo da nam se desi


Hansel Hansel 14:39 10.09.2012

Re: Apsolutno nije vezano za temu

Pametan uci na tudjim greskama, a budala na svojim

Mali (generalni) amandman - budala ne uči ni na svojim greškama. Oni koji uče na svojim su ipak nešto drugo. A mogu biti i pametniji i kreativniji od onih prvih pametnih.
lady_d lady_d 00:34 12.09.2012

Re: Apsolutno nije vezano za temu

Strasno je koliko ima gojazne dece, i kazu da sem nedovoljno aktivnosti tome pridonosi i nepravilna ishrana. Svim novopecenim mamama (koje mozda citaju ovaj Blog) niposto nemoj te davati gotove kasice (pune i prepune secera, bez obzira da li su od voca ili povrca), one gotove cajeve, sokice, ... Vecina beba ovde na zapadu koje su tako hranjene imaju nevidjen broj alergija na sve i svasta u hrani, pa ih onda kljukaju sto histaminicima sto raznoraznim drugim lekovima koji ih umrtvljuju i polako vode u konacnu gojaznost.
Inace sem toga primecujem da se klinci prvo vozaju u kolicima do beskonacnosti (7 godina nije uopste retkost!) a onda iz kolica krece vozanje automobilom ako bi moglo do stolice u skoli... Sve skole svakog meseca imaju dane u kojima se propagira pesacenje do skole... kazu da je teze nagovoriti roditelje nego decu (od toga da mogu da se rastope po kisi do mogucnosti da ugaze u kaku... pa ne znam sta jos "strasno' da im se desi... plase se jadni roditelji!)
blogovatelj blogovatelj 06:56 12.09.2012

Re: Apsolutno nije vezano za temu

od tada, ama ne citam nista, i ne trazim po googlu


Ako ovo gore vazi, otkud onda znas ovo?

Vecina beba ovde na zapadu koje su tako hranjene imaju nevidjen broj alergija na sve i svasta u hrani,


Nije da se ne slazem sa tobom (uglavnom) ali imas prilicno ostar nastup i ubedjenje da je bas ono sto ti mislis najbolje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana