paraolimpijski tim srbije se vratio u zemlju
posle veoma uspešnog učešća na igrama u londonu.
osvojili su dve zlatne i tri srebrne medalje, uz tri svetska rekorda.
danas ih je primio predsednik nikolić i čestitao im na uspesima.
na molbu da im gradske vlasti organizuju svečani doček ispred skupštine grada,
odgovoreno im je negativno.
na ovu vest sam pobesnela danas, šta se događa?
ko može tako da se odnosi prema tim sjajnim ljudima,
čak sam i psovala po fb:)
međutim, kada sam nešto kasnije videla njihovu reakciju,
i poziv da se sutra u 13 sati, posle njihove pres konferencije okupimo
na terazijama da proslavimo njihov uspeh, prestala sam da besnim.
neće biti popularnih tv voditelja na dočeku, neće biti estradnih vipova,
neće biti glavonja iz politike da se diče tuđim uspesima.
pa ja zbog svih njih nikada i ne idem na dočeke naših sportista.
ovi sjajni ljudi nemaju medijsku podršku, nemaju velike zvučne sponzore,
našim firmama je nelagodno da ih predstavljaju sportisti sa invaliditetom,
makar oni bili svetski rekorderi i osvajači olimpijskih medalja,
kad bi njima ova diskriminacija teško pala, pa oni ne bi ni bili to što jesu.
oni imaju svakodnevnu borbu i svakodnevnu pobedu,
pobedu nad invaliditetom, pobedu nad predrasudama i
diskriminacijom i naravno,
pobedu u sportu kojim se bave.
ja ću sutra izaći da pozdravim pobednike. ako ste slobodni dođite i vi.