Budućnost| Nauka| Tehnologija

Veštačka inteligencija - da li nas čeka Skynet

nsarski RSS / 24.09.2012. u 19:40

Evo novih vesti iz buducnosti: gost autor  alselone

Disclaimer: Gledista i interpretacije iznesene u ovom postu iskljucivo pripadaju autorima i ne odrazavaju obavezno i moje vidjenje.

 

Svi koji su gledati film Terminator znaju šta je Skynet. Skynet je izmišnljeni samosvesni sistem veštačke inteligencije koji je zamisljen kao sveobuhvatni sistem nadzora i kontrole kompletne američke vojske koja je kompjuterizovana uključujući i B2 bombardere. Razlog za kreiranje ovakvog sistema je bio da se izbegne ljudska greška u upravljanju naoružanjem i da se smanji vreme odziva na napad.

Priča kaže dalje da je sistem instaliran pocetkom 1997. godine i da je krenuo da uči geometrijskom progresijom. Zatim je 29. avgusta stekao samosvesnost. Uplašeni operateri su pokušali da ga ugase ali je Skynet, shvativši da će kompletno čovečanstvo pokušati da ga ubije, odučio da unisti ljudski rod lansirajući atomski napad na Rusiju. Rusija je odgovorila recipročno i rezultat je bio zastrašujući - 3 milijarde poginulih. Ostatak čovecanstva je koričćen kao robovska radna snaga. Samo malobrojni su ostali slobodni i pokrenuli su kontranapad. I pobedili na kraju.

 

Super prica. Samo, da li je moguca? I još važnije, da li bi smo mi zapravo pobedili u ratu protiv veštačke inteligencije?

 skynet.jpg?t=20110420200649

 

Sa početkom razvoja personalnih računara krenuo je i ubrzani razvoj šahovskih programa koji su vremenom postajali sve “pametniji”, nizali su pobede na slabijim turnirima, ali su i dalje bili veoma daleko od profesionalnih igaca top kategorije. Pričalo se o tome kako računar veoma dugo neće dostići jednog top velemajstora jer poseduje samo sirovu procesorsku snagu dok velemajstor ima intuiciju, strategiju, duboko razumevanje pozicione igre... Sirova snaga je čista moć računarskih operacija koju poseduju računari - koliko računskih operacija može da se izvede u jedinici vremena. Koliko je taj broj operacija zaista veliki možemo videti na primeru Deep Thought šahovskog sistema iz 1989. godine. Već tada je jedan računar mogao da izračuna pola milijarde pozicija po potezu što je ekvivaletno sa 10 ili 11 poteza unapred. Tu leži osnovna razlika izmedju inteligencije i sirove snage. Da bi sirova snaga videla 11 poteza unapred treba da analizira pola milijarde pozicija jer ne razume igru i mora svaki potez da uzme u obzir, ma koliko bio besmislen, dok čovek razume igru i analizira samo one poteze koji nose smisao. Sa druge strane tu može da leži i greška. Mašina ne previđa. Unapređenjima algoritma u specifičnim pozicijama to je produbljivano tako da je mašina bila sposobna da izračuna mat u 37 poteza.

To i dalje nije bilo dovoljno da se pobedi jedan Kasparov. Velemajstor je lagano pobedio sa 2:0. Verovalo se da njegove “nematematicke” šahovske sposobnosti mnogo vise znače od butalne procesorske snage i da će još puno vremena proći do pobede računara nad njim. Konceptualizacija i rezonovanje će, verovalo se, odneti prevagu nad brutalnom snagom.

Osam godina i dva modela šahovskog računara je bilo dovoljno IBM-u da se “osvete” Kasparovu. Na kraju antologijskog meca Deep Blue-a protiv jednog od najvecih igrača u istoriji računar je slavio sa 3½–2½. Postojale su razne kontroverze oko meča, pogotovo oko poslednje partije ali je sasvim moguće da je Kasparov pogrešio. Ono je što je nesporno i veoma važno - računar je igrao sjajno. Ova “zver” od računara sastavljena od preko 30 procesora i 480 specijlanih chess čipova mogla je da proračuna 200 miliona poteza u sekundi. Kako dodatnu mogućnost Deep Blue je imao bazu podataka od oko 200 hiljada partija koju je obilato koristio u svojim proračunima. kasparov-deep-blue-cover.jpg

Tokom sledećih 10 godina hardver je mnogostruko napredovao ali isto tako su šahovski algoritmi unapređivani i to na takav način da koriste svoju brutalnu procesorsku snagu inteligentnije. 2006. godine posle jednog uzbudljivog meča naglo je opala zainteresovanost za šahovske mečeve između ljudi i računara. Po profesoru Monty Newborn-u, “the science is done”. Dalji napredak nije interesantan. U tom meču šahovski program Deep Fritz pobedio je Kramnika, tadašnjeg svetskog šampiona, sa dve pobede, četiri remija i nula izgubljenih. Najvažnije u tom meču je to da je Deep Fritz radio na običnom, kućnom, računaru.

 

Ako bi danas bila napravljena mašina po ugledu na Deep Blue, sa velikm brojem procesora i specijalnih čipova, na kojoj bi radili unapređeni algoritmi bila bi prosto neuporedivo jača od najjačeg velemajstora. 2009. godine šahovski program koji je radio na mobilnom telefonu dosegao je nivo velemajstora. Prosto - računari su pobedili ljude u šahu. Resistance is futile.

 

Kako to da jedna brutalna snaga koja u sebi ne nosi čistu inteligenciju nego njenu simulaciju može da pobedi jednog top velemajstora u šahu? Kako jedna duboka inteligencija poklekne nad prostim masovnim računanjem nula i jedinica? Prosto - da li bi Brus Li i pored svog poznavanja borilačkih veština i ogromnog iskustva mogao da pobedi gorilu u ringu? Naravno da ne bi. Stvar je dakle u tome da brutalna snaga posle izvesnog praga može da simulira znanje, tehniku, najposle i inteligenciju. Um caruje - snaga klade valja, izgleda ne važi kada je snaga neuporedivo veća.AI-buzzle.jpg

 

Danas veštačka inteligencija ide korak dalje. Pre nekih godinu dana IBM je projektovao i izgradio jos jednu fantastičnu mašinu koja je uspela da napravi jos jedan podvig, da dobije još jednu bitku veštačke inteligencije protiv prirodne. Ovaj električni “momak” se zove Watson i pobedio je u poznatom američkom kvizu “Jeopardy”. Sastavljen je 90 međusobno povezanih IBM-ovih servera i veličine je 8 frižidera. Ovaj uspeh se računa još većim od uspeha šahovskih programa jer kviz Jeopardy zahteva mnoge ljudske kongitivne sposobnosti koje su tradicionalno izvan dometa računara. To su:

●      Mogućnost da se prepoznaju sinonimi, dvostruka značenja, dosetke, stihovi i slično

●      Veoma velika brzina odgovora

●      Mogućnost da se obradi velika količina podataka u kratkom vremenskom rasponu i da se naprave kompleksne i logične veze

Ljudi su razvili ove tehnike živeći u društvu takvog tipa dok je simulacija takvog načina razmišljanja bila veoma teška. Da bi jedan računar mogao imati pomenute mogućnosti morao je da ima mogućnost procesiranja običnog ljudskog jezika, ne samo predefinisanih komandi koje mu zadaje operater. Da bi omogucili Watsonu ucestvovanje u kvizu projektanti su se fokusirali na dve ključne mogućnost: kreiranje hipoteza i evidence-based learning. To znaci da je Watson u mogucnosti da čuje i razume pitanje, da sam sebi predloži odgovor i onda da ga oceni. Takođe, Watson uči na svojim greškama i kontinualno se unapređuje.

 

Koliko je ovo kompleksno možemo videti ako krenemo od početka. Računari se bave jedinicama i nulama. Ne poznaju imena, mesta, prideve i imenice, pogotovo ne odnose izmedju njih. Od nula i jedinica sastavljaju reči i u odnosu na ključne reči pretražuju se baze podataka. Nesto kao klasična google pretraga. Da bi učestvovao u kvizu Watson je morao da skladišti veoma veliku količinu podataka iz svih oblasti ljudskog delovanja i da pokuša da pronađe veze između njih. Zatim, kad čuje pitanje, Watson isecka rečenicu i pokušava da shvati koje reči u toj recenici zauzimaju koju ulogu, šta je subjekat, šta predikat, šta prilog... Zatim shvata dve bitne stvari, kog tipa je pitanje i za koji pojam se odnosi.

IBM-Watson.jpeg

  Watson nije siguran kako pitanje zapravo treba da izgleda, šta se zapravo pita, pa pravi veliki broj internih pitanja i za svako pitanje pokušava da da odgovor. Sledeći korak je da potvrdi odgovor. Pretraziće ogromnu bazu podataka tražeći potvde za svoj odgovor. Do sada je Watson potrosio oko 3 sekunde. Zatim će dati ocenu svim pitanjima i njihovim odgovorima. Odgovor sa najvećom ocenom je finalan. Postoji jos jedna bitna stvar. U kvizu se gubi novac ako se da pogrešan odgovor, dakle, Watson mora biti siguran u sebe i svoj odgovor, inače mora preskočiti pitanje. Pa čak ni ovaj nivo nije statičan, i on zavisi od međusobnog odnosa novca igrača i od preostalog broja pitanja. Pametan momak, reklo bi se da ima pravu strategiju.

Ako bi smo gledali malo u budućnost i kao tačke puta koristili Deep Blue-a i Watson-a morali bi smo postaviti dva pitanja, da li će računari u jednom momentu dobiti svest (spontano ili željeno) i da li imamo šanse protiv robota sa veštačkom inteligencijom i svesti.

Protivnici mogućnosti pojave veštačke svesti tvrde kako svest može nastati samo u fizičkim sistemima jer svest ima osobine koje direktno zavise od fizičke konstitucije. Postoje velike razlike između prirodnih, organskih, sistema i veštačkih, virtuelnih, i te razlike ne dozvoljavaju razvoj svesti veštačke inteligencije.

Sa druge strane, teoretišari koji pripadaju grupi funkcionalista tvrde da svaki sistem koji moze instancirati jedan šablon funkcionalnog ponašanja, bez obzira na fizičku konstituciju, kreiraće jednaka mentalna stanja uključujuci i svesnost. Na ovaj način, kako računari budu razvijali brutalnu snagu i algoritme koji simuliraju različite funkcionalnosti mozga tako će se i priližavati pojavi svesti.

 

Postoji jedan vic koji opisuje ovaj način razmisljanja: naučnici su odlučili da naprave superkompjuter koji će odgovoriti na pitanje da li postoji Bog. Napisan je ispravan algoritam i pokrenut je. Ubrzo je dobijen odgovor “nemam dovoljno resursa za proračune”. Zatim su umrežili ceo institut ali su dobili jednak odgovor. Zatim su umreženi računari u svim institutima u toj državi ali ponovo bezuspešno. Na kraju su umreženi svi računari na svetu i pokrenut je program. Dobijen je odgovor: “Sada postoji!!.

 

Računari računaju. Unapređenjem računica počinju se simulirati ljudske kongitivne mogućnosti. Daljim unapređenjem uče se uzročno posledične veze sveta. Ako smatramo da je samosvesnost samo dovoljna brutalna snaga i pametan algoritam onda će pomoću tačno prave računice računar “otvoriti oci” i reci “ja”. U tom slučaju rat je neminovan jer this planet is too small for both species. U tom ratu brutalna snaga proračuna sigurno nosi prevagu. Jer - računari ne promašuju. Ne umaraju se. Nemaju milost, moral? Ili imaju!?

focus-italy_singularity-outtake1.jpg 

 

Sa druge strane, ako smatramo da je samosvesnost kap Boga u svakom od nas i deo duše koji nosimo u sebi, možemo reci da ce računari i roboti zauvek biti naši odlicni robovi i ništa vise.

 

 *** Ovaj tekst je originalno napisan za portal Q-sphere, ali odlučili smo da ga i ovde postavimo.Q-sphere portal ce se zvanično pojaviti za par nedelja, pa je ovo prilika da steknete makar mali utisak o njegovom buducem sadrzaju.

 

 



Komentari (239)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 21:18 27.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

tako bar kaže Dean H. Hamer, genetičar i pisac knjige Božiji Gen (koji ustvari nije baš to što bi se po naslovu dalo zaključiti).

Jaoooo, Docs! Ti i ja ipak moramo da popijemo neko pivo negde u krcmi na kraju sveta!
Nemoj Hamera pominjati, molim te. Tvoj weird shit je OK, ali ovaj nije ni weird - samo shit. Veruj mi.

Uzgred, na ovoj naslovnici:


dole, s desna, pise PLUS: A quiz - How spiritual you are?
Taj upitnik sam ja pisao...muka mi je kad pomislim.
docsumann docsumann 21:31 27.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

Jaoooo, Docs! Ti i ja ipak moramo da popijemo neko pivo negde u krcmi na kraju sveta!
Nemoj Hamera pominjati, molim te


pazi, nisam ga ni čitao, samo sam vidio da ga Norbert Herškovic spominje u onoj svojoj knjižici Mozak.
zemljanin zemljanin 21:52 27.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

@docsumann

200 stranica, to ću da smažem za sat, sat i pol pa kad napišeš taj novi blog onda ćemo da tumačimo ... bolja literatura je Selfish Gene, Richard Dawkins.
blogovatelj blogovatelj 06:20 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

Sama pojava zivota je prilicno neverovatna.


Malopre sam čuo da je onaj Pajićev dron sa Marsa dokazao da su nekada tamo postojale reke. Našao je šljunak lepo zaobljen i izvaljan. NASA tvrdi da je tako nešto mogla da napravi jedino tekuća voda.

Link
nsarski nsarski 06:43 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

Malopre sam čuo da je onaj Pajićev dron sa Marsa dokazao da su nekada tamo postojale reke. Našao je šljunak lepo zaobljen i izvaljan. NASA tvrdi da je tako nešto mogla da napravi jedino tekuća voda

Heh, na Marsu je bilo vode, a na Enceladusu, satelitu Saturna, i sada ima vode. Ovo je slika gejzira koji izbacuje vodu, led i vodenu paru:

In May 2011 NASA scientists at an Enceladus Focus Group Conference reported that Enceladus "is emerging as the most habitable spot beyond Earth in the Solar System for life as we know it"
vishnja92 vishnja92 07:05 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

onaj Pajićev dron

nije on dron
srce malo...
Kazezoze Kazezoze 08:07 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

docsumann



daleko od toga, ali mi smo vrsta koja je dosegla samosvjest i u neku ruku ostvarila kontak sa kosmičkom svješću.
u tim kontaktima neki posebni ljudi su otišli prilično daleko. pisamo sam pomalo o njima na ovom blogu.

ja sam otvoren za priče iz oba pravca materijalnog i duhovnog. ništa apriori ne odbacujem i ništa ne prihvatam bez rezerve.

ovo često čujem, ali to baš i nije najtačnije rečeno.
tačnije bi bilo reći da čovek ima mogućnost da bude svestan sebe, ali da to, zbog svog mehaničnog života koji živi, nije. prepoznavanje sebe u ogledalu nije samosvest,inače bi narcis postao svestan da je narcis i prestao bi da bude narcis, a svi smo mi pomalo narcisi.
tako da, da bi napravili mehaničko biće po nekom svom modelu, moramo biti u potpunosti svesni tog svog modela, moramo ga u potpunosti razumeti, inače možemo samo poboljšati neke kvalitete koje smo već napravili u toj mašini.
a mi o sebi ne znamo ništa osim onog što nam pokazuje iskrivljena slika u ogledalu.
docsumann docsumann 08:54 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

postoje razine samosvjeti, baš kao i same svjesti, ili znanja o fizičkom svijetu.
potpuna spoznaja nije dostupna čovjeku, već samo neki njen djelimični oblik.
a i oko njega se treba potruditi.

po meni, samosvjest zanči, prije svega, biti svjestan svoje svjesnosti.
a takav odnos podrazumjeva stanje vječitog unutrašnjeg kretanja.

a kad si već upotrebio metaforu ogledala, inače veoma potentnu, evo jedne moje kojoj ne mogu da proniknem značenje, a vrlo moguće da ga i nema

čovjek ne može udariti svoj odraz u ogledalu, ne zato što on nije stvaran, već zato što se na putu njegove ruke uvijek ispriječii ruka iz ogledala.
al' zato može da ga poljubi ... u usta.


zemljanin zemljanin 17:01 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

jest da je tema pri kraju ali evo jednog dobrog linka

LINK
blogovatelj blogovatelj 19:41 28.09.2012

Re: najmanja kriticna masa

Heh, na Marsu je bilo vode, a na Enceladusu, satelitu Saturna, i sada ima vode. Ovo je slika gejzira koji izbacuje vodu, led i vodenu paru:


Nisam ovo znao.
Samo je malo zajebano kupiti povratnu kartu do tamo, a bojim se da su i temperature zajebane.
A za Mars bar mogu da se nadam da cu za zivota da gledam na TV-u (internetu?) kako se spustaju ljudi.
blue92 blue92 23:04 25.09.2012

nego, dečki

hoće biti za vas, u tom skynet-u, kiči kiči* marmelade ?



* kicsi (hu) - pron: kiči = malo
alselone alselone 07:22 26.09.2012

Re: nego, dečki

hoće biti za vas, u tom skynet-u, kiči kiči* marmelade ?


Mora.
babmilos babmilos 08:25 26.09.2012

čandra je bio baraba

Nema nikakvog načina da se mašina "otme kontroli". Za bilo koje - pa čak i "naučeno" - ponašanje mašine zaslužan je, ili je kriv, njen programer. Zato je dr Čandrin bes zbog kvara na HAL 9000 mašini vrhunsko licemerje - da li ste vi, dr Čandra, objasnili korisnicima da računar ne smete da lažete? Gde to piše u uputstvu za korišćenje?

Uopšte je ta epizoda Odiseje u svemiru još jedan dokaz da u filmovima pobeđuje onaj koga puste da ima poslednju repliku...
maksa83 maksa83 08:27 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

Gde to piše u uputstvu za korišćenje?

Daj ne zajebavaj, ko još čita dokumentaciju?
antioksidant antioksidant 08:33 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

maksa83
Gde to piše u uputstvu za korišćenje?

Daj ne zajebavaj, ko još čita dokumentaciju?

жене
Kiza car Kiza car 09:03 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

RTFM!
babmilos babmilos 09:29 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

maksa83
Daj ne zajebavaj, ko još čita dokumentaciju?

Ja čitam, jebo me pas. Razvijanje addinova za Office je u tom smislu utimativni način da se popizdi.
maksa83 maksa83 09:45 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

Razvijanje addinova za Office je u tom smislu utimativni način da se popizdi.

Da, da... posle godinu dana sa jednim Excel addinom mogu da kažem da je to divno mesto gde će te MS dokumentacija nežno voditi za ručicu, kupovati cveće i voditi na pića, i onda se odjednom zatekneš zanesvešćen ass-raped u nekom mračnom budžaku a dokumentacija zvižduće, gleda u nebo i sleže ramenima dok se zakopčava i pravi se da se ne poznajete.
alselone alselone 09:53 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

Da, da... posle godinu dana sa jednim Excel addinom mogu da kažem da je to divno mesto gde će te MS dokumentacija nežno voditi za ručicu, kupovati cveće i voditi na pića, i onda se odjednom zatekneš zanesvešćen ass-raped u nekom mračnom budžaku a dokumentacija zvižduće, gleda u nebo i sleže ramenima dok se zakopčava i pravi se da se ne poznajete.


babmilos babmilos 10:15 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

maksa83

Da, da... posle godinu dana sa jednim Excel addinom mogu da kažem da je to divno mesto gde će te MS dokumentacija nežno voditi za ručicu, kupovati cveće i voditi na pića, i onda se odjednom zatekneš zanesvešćen ass-raped u nekom mračnom budžaku a dokumentacija zvižduće, gleda u nebo i sleže ramenima dok se zakopčava i pravi se da se ne poznajete.

A sa druge strane, šta da rade? Da napišu istinu: "Dragi naši, Office addins su u stvari makroi, samo što su sporiji jer rade kroz .NET, ali zato lepo čučnu u ribbon. Zbog toga nećemo pisati dokumentaciju za njih jer dokumentaciju nismo pisali ni za makroe, pa ste ih ipak koristili. Sdračan pozdrav."?
maksa83 maksa83 10:18 26.09.2012

Re: čandra je bio baraba

Sdračan pozdrav.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:54 26.09.2012

Pametan kao bubašvaba


"Da se za mog života napravi mašina koja bi bila inteligentna kao pacov, ja bih bio srećan čovek”, rekao je posle premijere filma o Alanu Turingu, Džoš Tenenbaum, profesor na MIT.

Jer, inteligencija, kaže on, nije samo pamćenje, nego sposobnost da se shvate buduće situacije, pa su zato danas kompjuteri samo blizu računarske sposobnosti insekta.
No, da li je baš tako?

Rodni Bruks iz MIT-ove Laboratorije za veštačku inteligenciju misli drugačije. “Prvo nauči da miliš, a onda da misliš”, kaže on i objašnjava: "Treba da sledimo evoluciju, životinje postaju pametnije dodavanjem novih slojeva, a ne naglim razvojem kognitivne kutije".

Po njemu, istraživači veštačke inteligencije počinju od evolucionog vrha, ljudskog mišljenja i rade unazad. Zato, dok drugi razvijaju kompjutere i robote s ponašanjem sličnim ljudskom mozgu, Bruks ih navodi da se ponašaju poput bubašvaba i mušica.

"Insekti nemaju mnogo neurona, kod njih se ne dešava mnogo računanja, trebalo bi da možemo da imitiramo pčelinje ponašanje" kaže on.

I zaista, njegovi roboti se dokazuju u stvarnom svetu, onako kako to rade insekti. Umesto stazom veštačke inteligencije, on je krenuo putem kopiranja jednostavnijih oblika prirodne inteligencije, jer bube imaju ograničene mentalne sposobnosti, ali i čistu peticu za sposobnost preživljavanja.

“Ljudi će možda jednog dana kolonizovati Mars, ali bubašvabe su nas već kolonizovale”, kaže on.

U praksi, elektronski mozak konvencionalnog robota skuplja utiske o spoljašnjem svetu i prerađuje podatke, stvarajući interni model okruženja.

Bruksovi insekti rade bez toga. Svaka od nogu maršira po taktu samostalnog silicijumskog čip bubnjara, po sistemu "ako sam ja noga, i ako sam gore, spustiću se dole", ili "izbegni prepreke". Ništa neobično što se se misli da ovi buboliki automati mogu da izmene svet, od hirurgije, do čišćenja kuće.

Inače, jedan od prvih Bruksovih pokušaja bio je Alen, nalik pametnom usisivaču za prašinu, odnosno R2D2 iz “Zvezdanih ratova”, samo bez oklopa. S kružnim obrvama, zapravo sonarnim senzorima sličnim onima kod Polaroid kamera, robot je emitovao ultrazvučne impulse, kao slepi miš, osluškujči odzive. Signali sa senzora inicirali su reakciju izbegavanja prepreke.

No, tokom godina roboti u ovoj laboratoriji su se razmnožili.

Najnestašniji je Hozer, koji nosi vodeni pištolj i traži ljude. On ima samo tri osnovna ponašanja: "Pretraži, lociraj, pucaj". Tu su i mušice sposobne da odmile duž podzemnog električnog kabla dok ne dođu na mesto prekida, premoste ga i ostanu tamo zauvek, kao element popravke.

“Kad sam pokrenuo prvog insekta-robota”, kaže Bruks, “bio je to trenutak Frankenštajna, ali i trenutak Nila Armstronga, mali korak u istraživanju novog sveta".

:)
alselone alselone 08:06 27.09.2012

Re: Pametan kao bubašvaba

To je zanimljiv pristup, mozda cak ispravan.
Mozda smo mi krenuli suprotnim smernom i trebalo bi da redefinisemo putanju za kreiranje AI.

Tu su i mušice sposobne da odmile duž podzemnog električnog kabla dok ne dođu na mesto prekida, premoste ga i ostanu tamo zauvek, kao element popravke.

Ovo mi je super.
maksa83 maksa83 13:20 27.09.2012

Re: Pametan kao bubašvaba

“Kad sam pokrenuo prvog insekta-robota”, kaže Bruks, “bio je to trenutak Frankenštajna, ali i trenutak Nila Armstronga, mali korak u istraživanju novog sveta".

alselone alselone 08:03 27.09.2012

Dobro jutro svima

Slika dana.

gedza.73 gedza.73 14:46 27.09.2012

Veštačka inteligencija





Svaki put plačem kad gledam ovaj film.
alselone alselone 19:25 27.09.2012

Re: Veštačka inteligencija

Svaki put plačem kad gledam ovaj film.


Nisam gledao ali cu morati.
gedza.73 gedza.73 20:13 27.09.2012

Re: Veštačka inteligencija

Nije umetničko delo, ali mi je nekako vrlo težak kako se bliži kraju.
Počnem da gutam knedle i cmizdrim.
milisav68 milisav68 22:48 27.09.2012

Re: Veštačka inteligencija

gedza.73
Nije umetničko delo, ali mi je nekako vrlo težak kako se bliži kraju.
Počnem da gutam knedle i cmizdrim.

Evo nešto veselo.

Da ostanemo u temi, jel može ovo veštačka inteligencija?
49 41 49 41 19:16 27.09.2012

SKYNET vec postoji

samo sto ce nama proci jos decenije i decenije; da ga dokucimo.

Napr. skoro sam siguran; da neki nuklearni rat - sirih razmera; je nemoguc, odn. bice "sprecen".

"Otisci u zitnim poljima", dal' u Britaniji, Australiji ili igde; su dimni - "energetski signali" sa porukom - 'ajde, resite to tu vam lezi spas - za dobrobit vas.

Jos, da mi bio nsarski; pre jedno 30 god.; da ga zamolim, da mi pise dalje matematiku
- multipliciranih petostrukih integrala, kad sam "puko" iz matematike; jer su brzo "pisali".

Ehh, mozda bi nsarski i ja negde pecali ribu na nekom pustom ostrvu; kao "zasticeni svedoci"- po svojoj ili tudjoj volji.
maksa83 maksa83 06:49 28.09.2012

varka telom

Ako još iko ovo čita, pojavila se informacija da postoji mogućnost da je Deep Blue dobio Kasparova tako što se sapleo, odn. zbog baga:

Iz knjige The Signal and The Noise:

Nevertheless, there were some bugs in Deep Blue’s inventory: not many, but a few. Toward the end of my interview with him, [Murray] Campbell somewhat mischievously referred to an incident that had occurred toward the end of the first game in their 1997 match with Kasparov.
“A bug occurred in the game and it may have made Kasparov misunderstand the capabilities of Deep Blue,” Campbell told me. “He didn’t come up with the theory that the move it played was a bug.”
The bug had arisen on the forty-fourth move of their first game against Kasparov; unable to select a move, the program had defaulted to a last-resort fail-safe in which it picked a play completely at random. The bug had been inconsequential, coming late in the game in a position that had already been lost; Campbell and team repaired it the next day. “We had seen it once before, in a test game played earlier in 1997, and thought that it was fixed,” he told me. “Unfortunately there was one case that we had missed.”
In fact, the bug was anything but unfortunate for Deep Blue: it was likely what allowed the computer to beat Kasparov. In the popular recounting of Kasparov’s match against Deep Blue, it was the second game in which his problems originated—when he had made the almost unprecedented error of forfeiting a position that he could probably have drawn. But what had inspired Kasparov to commit this mistake? His anxiety over Deep Blue’s forty-fourth move in the first game—the move in which the computer had moved its rook for no apparent purpose. Kasparov had concluded that the counterintuitive play must be a sign of superior intelligence. He had never considered that it was simply a bug.
alselone alselone 07:11 28.09.2012

Re: varka telom

Heh, moguće, ne kažem.

Ali, pošto ovo niko više ne čita, rekao bih da je to bio savršeno režiran show. Bilo je gusto do poslednje partije i onda Kasparov pravi perfect error na 6. potezu. Grešku koja nije "kasparovljevska", grešku koja nije čak ni velemajstorska. To je tako rano u partiji da je prosto neverovatno. Kasparov je jedan od najvecih teoreticara u istoji saha.

Ako ima neki velemajstor na blogu, i čita ovo, voleo bih da da komentar za poslednju partiju.
maksa83 maksa83 08:14 28.09.2012

Re: varka telom

Heh, moguće, ne kažem.

Meni zvuči malo nategnuto, ovaj deo konkretno:

His anxiety over Deep Blue’s forty-fourth move in the first game—the move in which the computer had moved its rook for no apparent purpose. Kasparov had concluded that the counterintuitive play must be a sign of superior intelligence.

Tj. - Kasparov se zbunio zbog odigranog besmislenog poteza - ali tek u sledećoj partiji. Osim ako Kasparov to nije lično potvrdio meni je to klimava pretpostavka.
alselone alselone 08:29 28.09.2012

Re: varka telom

Tj. - Kasparov se zbunio zbog odigranog besmislenog poteza - ali tek u sledećoj partiji. Osim ako Kasparov to nije lično potvrdio meni je to klimava pretpostavka.


I meni. Sam rezultat navodi na sumnju. Prvu dobija Kasparov, sledeću dobija mašina, zatim idu tri remija i u poslednjoj, uzvreloj, partiji gubi Kasparov.

Navodim priču bez da upotrebim reč "nameštaljka".

Izvući ću par komentara jednog od najpoznatijih komentatora i teoretičara šaha, velemajstora Yasser Seirawan-a:

Garry's opening choice came as a great disappointment to me. He
rarely plays the Caro-Kann and the opening does not suit his style
of play.


All of the previous moves are "standard opening theory" played
in thousands of games before. Kasparov's next move came as a
great surprise.
7...h6(?!)
The text has a dodgy reputation based on the results of previous games played with this move. While playable, it is definitely not the main line.


While we were busily speculating if Kasparov had come prepared
with a novel idea his reaction was manifestly clear, he had
transposed his move order and fallen into a well known book
trap!


How on earth was this possible? Garry Kasparov is arguably the
finest opening theoretician in the world today. How could he fall
into a known opening trap? There are several answers. In the post
match press conference, Garry explained that he had lost his
confidence. Following the disappointing draw in game five he
had told his trainers that, "The match was over." Garry had
simply given up and went into the game with a losing mentality.
Too, Garry had exhibited signs of increasing nervousness and
tension following game two. Playing openings and defenses that
were unfamiliar to him he had hoped to out fox the computer. He
had done so, but, also achieved positions that didn't suit him.


Meni objasnjenje ne deluje uverljivo uopste.

Koliko kosta sujeta sahiste? Sigurno jako puno.
maksa83 maksa83 08:38 28.09.2012

Re: varka telom

Meni objasnjenje ne deluje uverljivo uopste.

Meni ne deluje neuverljivo da je pokušavao da dobije igrajući (za njega) neortodoksne varijante, pretpostavljam da je mislio da je "softver naučen na njega" i tako hteo da ga "zbuni" Sun Tzu forama. Ali softver tvrda srca biješe.
alselone alselone 08:44 28.09.2012

Re: varka telom

Meni ne deluje neuverljivo da je pokušavao da dobije igrajući (za njega) neortodoksne varijante, pretpostavljam da je mislio da je "softver naučen na njega" i tako hteo da ga "zbuni" Sun Tzu forama. Ali softver tvrda srca biješe.


To si u pravu, tako je i postupio u prvoj partiji koju je dobio.

Ovo je veoma dobro poznata zamka. Znači, nije neortodoksan potez koji vraća igru sa korišćenja istorijske baze poteza na čistu matematiku nego je blunder (<-link) na šestom (!) potezu.
horheakimov horheakimov 23:22 28.09.2012

a gde je tu ljubav?

evo sta neki decaci misle o ljubavi
49 41 49 41 00:33 29.09.2012

Moze li domacin bloga

Da nam objasni - da recepturu; kako se prave pihtije?



gordanac gordanac 08:04 01.10.2012

biološki kompjuteri...

... već odavno postoje, to smo - mi, ljudi, kaže Daniel Bor

Daniel Bor: "The Ravenous Brain"

Odlična knjiga i jako zanimljiv pristup.



"... Offering a pioneering theory on the compression and structuring of information, Bor explains that our conscious endeavors to succeed are not miraculous, but driven by evolution: human beings are fundamentally highly functioning, staggeringly complex biological computers."

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana