Mada je aktuelna vlada sastavljena od drugačijeg rasporeda brojki i slova nego ona koja joj je prethodila teško da je svojim delovanjem do sada pokazala da je bilo šta osim nastavka istog. Kontinuitet u delovanju onoga što samo sebe, ne bez ponosa u glasu, naziva 'srpskom političkom elitom' je očigledan. I za to nije potrebno da prođe 100 dana.
Sastavljena u skladu sa srpskom političkom filosofijom i magijskim moćima broja 126 sadašnja vlada, budimo pošteni prema njoj, nije ni mogla da bude drugačija nego vlada kontinuiteta. Da bi se video taj kontinuitet nema potrebe navoditi šta je uradila (dodatno zadužila građane, najavila nekoliko investicija, deklarativno se sukobila sa korupcijom, otkazala Paradu ponosa i zatim nekoliko dana kasnije doživela međunarodnu blamažu na fudbalskom stadionu istina ne u Đenovi već u Kruševcu....). Kontinuitet se može prvenstveno videti u onome šta nije uradila.
Da su političke 'snage' okupljene oko vlade želele da se odmaknu od delovanja prethodne vlade delovale bi odlučnije i posledično promenile izgled, prvo države a zatim i društva. Poruka se šalje delovanjem a ne intervjuima. Nije bitna slika bitno je ono što sliku čini. Sadašnjoj vladi bitno je ono što je bilo bitno i prethodnoj. Slika.
Prva stvar koju je vlada po formiranju trebalo da uradi je da pregleda tu rupu u budžetu. I sami su već videli i saopštili spisak onih koji najviše duguju. Trebalo je u prvih nedelju dana da im (najvećim dužnicima) upute ljubazno pismo sa molbom da u roku od, na primer, 60 dana namire sve svoje obaveze prema državi (porez) i prema fondovima zdravstva, za penzije i za nezaposlene.
U međuvremenu, ima valjda pravnika u vladi, mogli bi se pripremiti pravni akti po kojima bi bila dozvoljena konverzija duga u vlasništva nad određenim delovima imovine dužnika. Zašto, na primer, dužnik ne bi penzionom fondu ako nema novca da plati prepustio tržni centar. Penzioni fond bi taj centar mogao da proda ili čak da ga zadrži i da od najma prostora uzima novac. I penzioni i zdravstveni fond bi mogli na taj način da postanu neka vrsta državnih investicionih fondova koji bi deo svojih potreba namirivali iz poslovnih aktivnosti.
Ako bi se počelo od najvećih dužnika i sa njima postupalo oštro, manji dužnici bi shvatili da nema više vrdanja i manje više svi namirili dugove.
Sa druge strane dobar deo naplaćenog novca od poreza bi mogao da se preusmeri na poljoprivredu i infrastrukturu. Poučena ovogodišnjim iskustvom vlada je mogla da uloži novac u sanaciju sistema za navodnjavanje, za početak u Vojvodini a kasnije i u drugim delovima zemlje. Najvažnije je da se poboljša ono što 'lebac mesi'. Lako ćemo za proizvodnju automobila.
Da je želela diskontinuitet vlada je mogla da drastično smanji brioj zaposlenih u javnim službama i preduzećima. Plan za smanjivanje tog broja mogla je da napravi u roku od mesec dana. Kozmetičko 'ukidanje' agencija nije to. To je slika.
Na osnovu ličnog iskustva rada u Vladi Republike Srbije mogu da procenim da je samo ukancelariji u kojoj sam radio bilo bar 50% nepotrebno zaposlenih ljudi. Za prvih mesec dana Vlada je mogla da napravi procenu koje su joj pozicije potrebne i da ih zadrži. Otpuštanje zaposlenih bi moglo biti praćeno socijalnim programom koji bi za osnovu imao otpremninu u iznosu ličnog dohodka pomnoženog sa godinama staža. To je jedina stvar koja bi bilo korisno uzeti kredit. Isti princip vlada bi primenila i za javna preduzeća. Da je želela kontinuitet.
Što se puteva i druge infrastrukture tiče tu je vlada mogla napraviti popis kome je i šta plaćeno za gradnju puteva i šta je urađeno za te pare. Sve firme koje su uzele novac a nisu završile posao bile bi obavezne da ga završe. Ako su potrošile novac bez završenog posla, kako da kažem, njihov problem, neka od svojih para plaćaju radnike ali da završe posao za koji su plaćeni. Ukoliko je vlada ostala dužna da vrati dugove. Ukoliko bi se pokazalo da je tu bilo neke korupcije eto i hapšenja... Za to bi bilo potrebno 2 do 3 meseca.
Posle početka rešavanja problema finansiranja fondova vlada bi, da želi diskontinuitet, započela proces promena u zdravstvenom i obrazovnom sistemu, pravosuđu i penzionom sistemu...
„Ima detalja za koje baš ne znam dal' mogu u pesmu da stanu..." ali da se nije želeo kontinuitet moglo se uraditi ovih nekoliko stvari. Nisam pomenuo ozbiljnu rekonstrukciju policije i raznih 'službi' i 'seču' kriminala. Jedna od osnovnih posledica bila bi prekid kontinuiteta i suštinski drugačije delovanje vlade. Slika bi se možda promenila ali bi većina ljudi videla da se nešto menja i imala nadu da će se u njihovim životima nešto promeniti na bolje i da država želi zdravije društvo.
Negativne posledice za vlast? Pa, većina tajkuna nadrndana, nema finansiranja stranaka, besni bivši državni službenici, većina građana dobija nadu...opozicija se ne buni. Isuviše je opozicija zaokupljena sobom da bi se bunila. Proćiće i više od 100 dana pre nego se stabilizuju. Do tada bi se mnoge stvari desile a ukoliko bi želela podršku glasača opozicija ne bi smela da stane na stranu tajkuna i onih koji su izarčili pare za puteve, kanale, vodovode, veštačka jezera....
Naravno sve to je bilo moguće da se želeo diskontinuitet....
Ovako ništa kao i pre godinu dana građani Srbije se zadužuju, najavljuju se nove investicije i putevi, stotine radnih mesta, otkazuje se parada ponosa, blamiramo se po stadionima, raspravljamo sa Evropom o lažnim azilantima...Za više detalja pogledati vesti od pre godinu dana, isto je, pojedina imena se razlikuju.
E da jedna razlika, da li zbog nesnalaženja u diplomatsim poslovima ali, sadašnja vlada otvoreno Evropi govori šta radi. Prethodni samo nisu otvoreno govorili.