Istorija| Na današnji dan| Obrazovanje

Zaboravljena istorija

mara92 RSS / 01.11.2012. u 23:44

554230_487831897914536_532287466_n.jpg

Има још неких пола сата до краја овог првог дана новембра месеца. Прелетела сам нетом у потрази за чланцима, фотографијама, освртима и уопште, пригодним текстовима...1. новембра 1918. године Прва српска армија, на челу са Петром Бојовићем, је ослободила Београд.

Већина данашњих школараца појма нема шта се десило 1. новембра тамо неке 1918. Не знају ни њихови родитељи...свеприсутна телевизија је елегантно прескочила да направи неки серијал образовних емисија, јер смо ми давно констатовали и помирили се да Наше Право Да Знамо Све служи...па...немам појма чему служи...

Протекли викенд обележена је стота годишњица Кумановске битке, која је била почетак Првог балканског рата - рата у коме ће сужњи после неколико векова да отерају османлије са Балкана (да ли и коначно?) ... и тада би нека анкета чији су резултати поражавајући: нико благе везе нема ко је, зашто, када, против кога ратовао...

Тужно је то незнање. Тужно је што се стидимо нечега чиме треба да се поносимо. Застрашујуће је то што поколења не знају где су им и зашто преци гинули...како је Србија у само те четири године изгубила 60% мушке популације...

Од половине септембра и пробоја Солунског фронта 1918. године, Прва армија српске војске је незаустављиво кидисала ослобађајући сваку стопу земље и за само месец и по дана ушла у Београд.

Да ли се ми стидимо што су нам деде и прадеде изгинуле за ово парче земље и неба изнад ње да бисмо битисали као слободни људи? Јесу ли потомци недостојни жртве? Питам се..Заборав је понекад лековит, али чешће је смртоносан. Памћење служи и учењу: да се грешке не понављају, да се извуку поуке...

...

Ето, мени је савест мирнија...баш сам уморна али желела сам да захвалим своме прадеди чије су кости негде код Крфа...да захвалим и вашим дедама и прадедама: хвала и слава им!

...

пост скриптум: комаданта Прве армије српске војске, војводу Петра Бојовића 20. јануара 1945. године на смрт је пребила група партизана. У сред Београда! Разбојници су наумили да га избаце из куће, пардон, да је вероватно "ослободе" за "народну власт" ...Бојовић је тада имао 87 година...треба ли да поменем да је било строго забрањено присуство сахрани Бојовића на Новом гробљу?

vojvoda-petar-bojovic.jpg 

...

УПОЗОРЕЊЕ: Другови и другарице политички комесари нека ме заобиђу са својим репертоаром увреда и инпутирања о четништву...то нека оставе за састанке СУБНОРА...овде нису добродошли (разумеће овај метод, 60 година су га ревносно практиковали)

 



Komentari (369)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Goran Vučković Goran Vučković 20:01 02.11.2012

Re: nema ko!

Gle, do mojega, trebali da postoje svedoci

Nisam ni sumnjao da ćeš konstruktivno doprineti raspravi.
freehand freehand 20:11 02.11.2012

Re: nema ko!

Meni bi takođe bilo malo neverovatno da nije puno verovatno. "Oslobodioci" su bili poznati po učtivosti i kulturi koju su doneli iz svojih "urbanih" sredina tipa: Vrška Čuka ili Gornja Pripizdina.

Kakav argument!
Stvarno je vreme da se ta Vrška čuka jednom ukloni zajedno sa komunističkim ulicama!
Mislim, na blogu o pobedi srpske vojske u Prvom ratu, koja se mahom sastojala od tih seljaka sa Vrških čuka i iz Veljih glava - pisati ovakve stupidarije...
Bruka.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 20:18 02.11.2012

Re: nema ko!

Meni je iskreno malo neverovatno da na isti način skončaju major Gavrilović i vojvoda Bojović.


Mislim da je to za Gavrilovica prepisano iz price koja je kruzila o Bojovicu. Sto ne znaci da je prica o Bojovicu tacna, niti da je netacna.

Za pocetak bi trebalo da se proveri da li je kuca nacionalizovana i da li je mu je sin bio u zatvoru i zasto. Neka prezivela rodbina valjda postoji. Eto zanimljive teme za nekog "novinara istrazivaca".

kako bi se što više nagrdili komunisti


Neke od njih nije potrebno prekotrebno nagrdjivati, dovoljno su se nagrdili sami. Podvlacim neke od njih. Bilo je medju partizanima i dosta postenog sveta koji su se posle rata jednostavno vratila kuci i nisu ni od koga nista otimali. Ja sam sklon da verujem da su oni cak bili i vecina.
Mdjutim crvenog terora je definitivno bilo. I to je u velikoj meri bacilo senku na njihovo neupitno herojstvo tokom rata.
sevarlica sevarlica 20:36 02.11.2012

Re: nema ko!

freehand
Meni bi takođe bilo malo neverovatno da nije puno verovatno. "Oslobodioci" su bili poznati po učtivosti i kulturi koju su doneli iz svojih "urbanih" sredina tipa: Vrška Čuka ili Gornja Pripizdina.

Kakav argument!
Stvarno je vreme da se ta Vrška čuka jednom ukloni zajedno sa komunističkim ulicama!
Mislim, na blogu o pobedi srpske vojske u Prvom ratu, koja se mahom sastojala od tih seljaka sa Vrških čuka i iz Veljih glava - pisati ovakve stupidarije...
Bruka.


Aj malo idi mešaj babe i žabe. Pobednički opanak u Prvom ratu nije okupirao Beograd.
Strašno je ti i dalje ne znaš razliku između seljaka i seljačine, ali ima vremena...
freehand freehand 20:41 02.11.2012

Re: nema ko!

Strašno je ti i dalje ne znaš razliku između seljaka i seljačine, ali ima vremena...

Ma znam.
Seljaci su oni koji na Vrškoj čuki žive. A seljačine su njihovi rođaci u gradu koji ih se stide.
escherichije_colic escherichije_colic 21:16 02.11.2012

Re: nema ko!

Vrška čuka


wiki:
Петар Бојовић је поријеклом из племена Васојевића. Рођен је 16. јула, 1858. у селу Мишевићи, општина Нова Варош.
arianna arianna 22:02 02.11.2012

Re: nema ko!

Seljaci su oni koji na Vrškoj čuki žive


zarad informacije

Vrška čuka je brdo pored Zaječara, i granični prelaz sa Bugarskom. Na njemu nema seljaka već samo vikend naselje Zaječaraca i po neki pčelar ... u podnožju je selo Prlita, ali se i oni nešto ne pretržu od zemljoradnje. Tako da je totalno bzv reći za nekog da je seljak sa Vrške čuke.
To bi bilo slično kao reći za nekog da je seljak sa Avale
freehand freehand 22:05 02.11.2012

Re: nema ko!

arianna
Seljaci su oni koji na Vrškoj čuki žive


zarad informacije

Vrška čuka je brdo pored Zaječara i granični prelaz sa Bugarskom. Na njemu nema seljaka već samo vikend naselje Zaječaraca i po neki pčelar ... u podnožju je selo Prlita, ali se i oni nešto ne pretržu od zemljoradnje. Tako da je totalno bzv reći za nekog da je seljak sa Vrške čuke.
To bi bilo slično kao reći za nekog da je seljak sa Avale

Na Avali ima seljaka.
A za Vršku čuku nisam hteo da guglam, samo sam kontrirao na nipodaštavanje.
Goran Vučković Goran Vučković 22:32 02.11.2012

Re: nema ko!

Mislim da je to za Gavrilovica prepisano iz price koja je kruzila o Bojovicu

To je i meni isto palo na pamet - da nije možda Krkar mislio na to kad je rekao da je netačno.

Za pocetak bi trebalo da se proveri da li je kuca nacionalizovana i da li je mu je sin bio u zatvoru i zasto. Neka prezivela rodbina valjda postoji. Eto zanimljive teme za nekog "novinara istrazivaca".

Makar toliko je zaslužio - da se zna da li je stvarno pretučen na smrt da bi mu se otela kuća - i puna imena i biografije onih koji su to uradili (ako su uradili) - ili je ovo zloupotreba njegovog imena u ideološkom obračunu sa nekim drugim oslobodiocima Beograda (koji su, kao što smo videli na drugom primeru, malo drugačije postupili prema Milunki Savić). I puna imena i biografije onih koji su tu političku zloupotrebu napravili (ako je to u pitanju).
Goran Vučković Goran Vučković 23:02 02.11.2012

Re: nema ko!

Još jedan link, gde kaže ovo:

Са друге стране, Миле Бјелајац наводи:
http://www.blic.rs/m/Vesti/Drustvo/270048/Razbijen-mit-srpske-istorije-komanda-nije-izbrisala-branioce-Beograda
"Umro u krevetu
Još jedna kontroverza prati lik i delo majora Gavrilovića. Često mu, neopravdano, zameraju da je “komandovao juriš otpisanima”, a sam umro u krevetu. Zaboravlja se, pritom, da je major Gavrilović, teško ranjen u odbrani Beograda.
- Veoma često se dešava da slavne vojskovođe život ne završe na bojnom polju, nego kao stari ljudi, u kući ili bolnici. Na primer, slavni vojvoda Bojović takođe je umro od bolesti, u krevetu. Ne vidim u tome ništa problematično - kaže Bjelajac"

Иначе, слично се и за Гавриловића наводи да је малтретиран по повратку из заробљеништва.
Али је необично што Бјелајац, који је упућен у тематику, то не наводи.


I još ovo:

Igrom slučaja sam pre desetak godina zbog profesionalnih obaveza neko vreme posećivao kuću Vojvode Bojovića u Trnskoj ulici br. 25 na Vračaru.To je inače ulica koja sa malog kružnog toka kod kafane Kalenić (gde se nalazi i spomenik iz parka na fotografiji na prvoj strani posta) ide od ćoška kod restorana "Pietro del oro" (vlasništvo fudbalera Dejana Stankovića) i pri kraju zavija pod oštrim uglom i izbija na Golsvortijevu ulicu.Predposlednji objekat sa leve strane pre zavijutka pod pravim uglom je vojvodina kuća (ona sa postavljenih slika).

Na ulazu u dvorište sa leve strane kapije postavljena je bronzana tabla koja obaveštava da se radi o kući vojvode Bojovića.
Sa današnjeg apekta kuća je imala skroman raspored.U prizemlju se nalazi antre i 4 odeljenja i to je prostraniji deo kuće dok se na prvom spratu nalaze tri manje skromne prostorije.

Od sedamdesetih godina kuća je bila u vlasništvu farmaceutske firme "Zdravlje" Leskovac i služila je do 2005-te kao Beogradsko predstavništvo, kada je novi vlasnik "Zdravlja" Actavis kompanija sa Islanda kuću prodala kao beskorisnu, jednoj privatnoj građevinskoj firmi.Kuća je inače pod zaštitom države.Fontana koja se vidi u dvorištu pre nije postojala a i prizemni deo je dosta izmenjen ali pitanje o tome moglo bi se postaviti zavodu za zaštitu spomenika kulture, možda.

Drugi deo priče koji sam hteo da ispričam je možda zanimljiviji sa aspekta razrešenja misterije vojvodine smrti ili možda smrti njegovog sina.

Među starijim zaposlenima u pomenutoj kompaniji koja je koristila kuću od 70-tih godina prošlog veka kao mit se prenosila priča da je vojvodin sin u kući izvršio samoubistvo vešanjem. Kako iz vaših predhodnih postova vidim da se zvanično pominje samo podatak da je vojvoda umro u Januaru 1945, sad ja postavljam sumnju (moguću hipotezu), da li je možda obeščašćeni (pretučeni) vojvoda ianče u tom trenutku starac od skoro 90 godina, skrhan sramotom digao ruku na sebe a da je kasnije iz mnogo razloga slučaj zataškan i obavijen velom tajne kao misterija.


Pretpostavka nije previše uverljiva, ali daje još malo detalja o istoriji zgrade.
49 41 49 41 21:24 02.11.2012

"Stric"

nisam imao strica.

U stvari, jesam imao; ali samo na slici i sta mu se desilo.
Bilo mu je 10 godina, imali smo tu knjigu u kuci.
Ni nje vise nema.

Nasao sam isecak iz knjige, mozda je ta; mozda i nije.
Deda je slucajno preziveo taj masakar.
Ocu, tada nije bilo ni dve godine.

-----------------------------------------------------------------------------------

БУГАРСКА ЗВЕРСТВА НАД СРБИМА 1915-1918

У погледу бугарских зверстава у Врању и околини, Сурдулица држи прво место. По томе је она је доведена у везу са удаљеним српским областима. У њој су Бугари убијали Србе из целога Српства. (То ће се видети из овога краткога помена знаних жртава у Сурдулици. А највише су Бугари побили у Сурдулици Срба из Врањскога, Топличкога, Кумановскога, Нишкога, Пиротскога и Приштинскога округа. (Dосит. I, 92–94; извештај William-a А.Drayton-aDосит. I, 191.) Сурдулица је постала права кланица српскога народа. Ово су место Бугари сами прозвали српском костурницом.И начинили су Бугари од овога најлепшега предела у целој Србији старих граница праву српску костурницу. Какви ту нису побивени први људи из народа: старци, инвалиди, ратни заробљеници, болесници, официри, свештеници, професори, адвокати, жене, девојке и малолетна деца. Дубока долина, Калифер, Занкова ливада, Влашка дол, Радичева њива, Романовачки паток, Дубрава, Јелашица, Корбевачка река, и др. места. (У Корбевачкој реци нађени су неки свештенички лешеви. (Извештај бугарског среског начелника од 16. фебруара 1916. г. № 199 – Dосит. I, 78.) Кад су породице побивених, после ослобођења, претраживале телесне остатке својих покојннка, и у црквеној ливади у Сурдулици нађена су два свештеничка леша. Осим тога, нађен је на истом месту један свештенички леш у одјејанијама и остаци каквога детета од 10-12 г. У тој групи лешева нађена је и објава за Димитрија Јовановића поднаредника 3. чете 3. батаљано I пука I позива. Држи се да је та објава сина Љубе Јовановића, адвоката нз Београда. Идентичност његову утврђивала је његова мајка Зорка. Како су Бугари ове жртве само припрећивали, то их је и киша почела брзо избациватн и откривати. Још док су Бугари били у Сурдулици, показале се многе лубање и други делови костура.) У непосредној и даљој околини Сурдулице она су засејана били, за првих шест месеци окупације, лешевима и костурима српским. (Album etc. с. 33 – 42.)

За главну кланицу српскога народа изабрали су Бугари Сурдулицу због тога што им је била територијално згодна између врањских и косовских предела и Софије, с којом су се Бугари изговарали. Туда су Бугари спроводили српске интернирце за Софију; ту су и убијали оне за којим им је, ма по чему, око запало.

Као у сваком центру, и у Сурдулици су Бугари образовали тајни одбор за убијање Срба. У Сурдулици су кантоновале 2. и 5. рота 42. пука. Доцније је дошла у Сурдулицу 10. рота и настао је страшан терор. Командант места био је резервни поручник Нестор Симеунов (родом из Трнова).Поред његау Извршном Одбору био је и Стојан Јуруков резервни потпоручник (старином, како је казивао једнима из Битоља, а другима из Костура, мада име његова братства потсећа на његово право порекло, који је својом руком заклао много невиних и ненаоружаних Срба, и чији су војници, после сваког клања Срба, прали нож од крви), па Др. Пејев лекар из Софије, Тодор Витанов,резервни поручник (родом из Трнске околине; у војсци је био наредник са овлашћењем да одређује ко ће од доведених Срба на који начин бити уморен), Минчев, поручник (имао је јак уплив међу Бугарима у Сурдулици и био, кажу, велики крволок који је у више махова јавно говорио, да би, да може, једним потезом сабље све Србе поморио),и Кирчов (још већи крвник српски, који је, не зна се по чему,у Извршном одборуимао два гласа).Због тога што је био извршни, и по важности Сурдулице за ове планове, сурдулички одбор био је најмеродавнији међу свим у Врањској области.

Као готово свуда, у Сурдулици у почетку су убијства извршивали војници последње одбране стараца. Неки од тих војника становали су у кући Алексе Пешића, онога што је ранио онога бугарског коњаника у Врању 3. октобра. С тим војницима становао је у тој кући и ордонанс команданта места, Тодор. Чим би први мрак настао, настајало је спремање војника: да поведу невине људе, који су тога дана спроведени у Сурдулицу, куда у околину и да их побију. А нису то увек ни крили бугарски војници.На против, у прво време су се и хвалили како су имали доб'р мрс, добро се наплатили: накупивши се новаца, сатова, одела и другог од побивених Срба – ако их дотле други, и раније, нису опљачкали. А ордонанс онај, Тодор, радовао се пред сваки свој полазак на убијање „на Србите".Скакао је овај звер увек и радовао се као дете, што ће добити пљачку. Као и Арнаути, и Бугари су скидали готово све жртве и продавали ствари. (Хаџи Алеџик, хоџа у Длугојници близу Сурдулице, купио је један врзкапут од једног бугарског војника, који је припадао једном од дан раније убивених Срба. Познала јежена погинулога овај врзкапут и хоџа јој га уступио без накнаде; на његовим леђима било је 16 рупа од куршума. По томе што су војници, који су вршили убиства, продавали сељацима и Циганима у Сурдулици фине горње кошуље и фино рубље, види се да су Бугари многе жртве и скидали.)

Убијстава је било толико, да је и оном воду стараца, што их је вршио, брзо додијала ова свакодневна крвава служба. Неки од оних што су становали код А. П. почели се отворено жалити његовој жени Санди: да већ после убијства не могу хлеб слатко јести, и да им те жртве излазе пред очи и вапај им њихов стално зуји у ушима. У овом смислу, жалили су се ти старци и другим својим „познаницима” у Сурдулици. А некакав војник Ајдутов казивао је све што се кад догодило у погледу мучења и убијања невиних ових жртава. Други војник, Лапча, такође је казивао све што је видео и што су Бугари чинили од ових Срба. Он је све свакога дана казивао Илији Станојковићу, а овај је препричавао својим поверљивим пријатељима, те се у Сурдулици све одмах знало. А ни члан одбора, Кирчов, није крио осуду наших људи које су побили. Старци су такође причали, да је Јуруков сам својом руком многе Србе побио. Лапча је отворено говорио о расположењу својих другова: ако их не смене, да ће побећи у гору. С овим војницима био је и некакав Маринко из села Клисуре. Овај је, просто, туговао после свакога убијања Срба. И он је све причао. Између осталога казивао је, да је за његова времена у Сурдулици, за прва три месеца окупације, само у околини, убивено око 2000 Срба разнога пола и узраста (И Сурдуличани држе, да је само у околини места побивено на 2000 душа.)

Старце су Бугари сменили, и на њихово место довели војнике, а кад су и војници почели негодовати, довели су четнике.

У почетку су и у Сурдулици убијали Бугари Србе из пушака, по том хладним оружјем, па онда кундацима и другим тешким оруђима.


mara92 mara92 01:26 03.11.2012

Бугари

су по злу упамћени доле на југу. Мој тата је из топличког краја и тамо их памте од балканских ратова, Првог, а и Другог светског рата. То је недовољно документован део историје бешчашћа и безумља - таква су зверства учинили да су им усташе једино биле равне...мој деда рецимо, никад није могао да превали преко уста реч "Бугарин", а да не одмахне главом и не промрмља неку псовку себи у брке...
reanimator reanimator 22:12 02.11.2012

...

200
Brate Maro, meni ćeš pivo i vidi tamo ko šta pije
niccolo niccolo 22:40 02.11.2012

Re: ...

200

Svaka čast kolega, lepo je videti da se vraćate u formu
reanimator reanimator 22:47 02.11.2012

Re: ...

Svaka čast kolega, lepo je videti da se vraćate u formu

Čovek se sa nečim prosto rodi
I spreman sam da sva svoja znanja prenesem mladim talentima :)

ecce-florian ecce-florian 23:29 02.11.2012

Re: ...

reanimator
Svaka čast kolega, lepo je videti da se vraćate u formu

Čovek se sa nečim prosto rodi
I spreman sam da sva svoja znanja prenesem mladim talentima :)


Ma.
Višak slobodnog vremena.
Ćući,ćuti i ćeka još od 193.
Jbg, može mu se



de si ad
mara92 mara92 01:32 03.11.2012

Re: ...

reanimator
200 Brate Maro, meni ćeš pivo i vidi tamo ko šta pije

Ре, изволте:
mara92 mara92 23:11 02.11.2012

ИЗВИЊЕЊЕ

Драги моји,
Данас сам се закопала у папирима и "промишљању"...радило се ударнички и стварно се најискреније извињавам...
Наравно, после се свраћало ту и тамо, п акасним...сад ми дајте који минут да видимо уратке...видим, дискутовало се и разматрало...
...да погледам...
satinelle satinelle 23:39 02.11.2012

Re: ИЗВИЊЕЊЕ

mara92
Драги моји,Данас сам се закопала у папирима и "промишљању"...радило се ударнички и стварно се најискреније извињавам...Наравно, после се свраћало ту и тамо, п акасним...сад ми дајте који минут да видимо уратке...видим, дискутовало се и разматрало......да погледам...


Jako lepo prisecanje. Ne mojte gledati uratke, razocaracete se, diskusije i razmatranja su daleko ispod nivoa vase poruke.
satinelle satinelle 23:42 02.11.2012

Re: ИЗВИЊЕЊЕ

satinelle

mara92Драги моји,Данас сам се закопала у папирима и "промишљању"...радило се ударнички и стварно се најискреније извињавам...Наравно, после се свраћало ту и тамо, п акасним...сад ми дајте који минут да видимо уратке...видим, дискутовало се и разматрало......да погледам...Jako lepo prisecanje. Ne mojte gledati uratke, razocaracete se, diskusije i razmatranja su daleko ispod nivoa vase poruke.


Nemojte je zajedno...da me neki ne bi odma' stavili na "cekic", unapred se izvinjavam zbog greske u kucanju.
mara92 mara92 01:28 03.11.2012

Сатинел,

Неће..омашка у куцању се препознаје, а ако неко и намерачи да се истакне са правописом, моја маленкост ће "хуманитарно да интервенише" брисањем.
...
и хвала
zox.zox zox.zox 03:23 03.11.2012

Banatski dobrovoljci

Dva dana čitam temu i pokušavam ta u sećanju pokupim tragove onog što znam o svojim pradedovima i Prvom (Velikom) ratu.
Četiri različita puta ali u suštini ista. Jedan koji je na ko zna koji način uspeo da izbegne regrutaciju i rizikovao skrivajući deo crkvene arhive jer još su bila sveža sećanja na paljenje iste za vreme "Madžarske bune". Jedan služio "zeleni kadar" - naziv za one koji su se od mobilizacije skrivali po ataru, salašima i ko zna kuda. I dvojica koja su u rizikovala najmanje vojni sud kao dezerteri da se rat drugačije završio. Mobilisani, predali se Rusima i kao dobrovoljci otišli na Solunski front. Sva četvorica preživela i zahvaljujući tome postojim i ja.
Ali najupečatljivija slika u sećanju mi je priča da je deda-Miloš (jedan od njih četvorice) do smrti (1979) inače veliki Srbin i monarhista huktao i frktao na kralja Aleksandra i njegovu politiku. Kažu da je uvek kad se Kralj spomene govorio "Više od pola Banata smo dali da ga oženimo."
Uvreženo mišljenje je bilo a i danas je da je Temišvarski Banat odnosno 2/3 Banata i grad Temišvar (tada jedan od najvećih srpskih gradova) dat Rumuniji da bi Srbija dobila Kraljicu. Istina tad je već bila Kraljevina SHS ali to deda-Milošu baš i nije bilo mnogo važno.
Srbija kao članica pobedničke alijanse se više trudila oko zapadne braće nego oko svog nacionalnog korpusa. Da nije bilo Mihajla Pupina i njegove intervencije danas bi granica Rumunije bila na Tisi. Ko zna koliko Srbija izgubila asimilacijom svog življa u ovih skoro 90 godina.

SLAVA PALIM JUNACIMA
mara92 mara92 19:30 04.11.2012

Re: Banatski dobrovoljci

Зокс,
Хвала на прилогу и одличан је (важно је да су се прадеде вратиле, зар не?).
Да, та прича око Темишвара и јесте била отприлике део АЛександрових аспирација гледе стварања заједничке државе за све Јужне Словене. Ко је ту био мало усијана глава, ко идеалиста, ко ће га знати.
zox.zox zox.zox 22:34 04.11.2012

Re: Banatski dobrovoljci

Maro tu su oni uvek bili, ovaj post ih je samo sabrao oko jedne teme.
A deda-Miloša razumem jer pola rodbine mu je ostalo sa druge strane granice. Do 41-ve su se još i viđali nekako jer postojala je dobra pruga od Kikinde do Temišvara. Posle rata i IB-a sve veze su presečene i prvi put nam je rodbina iz Rumunije bila negde osamdesetih. Ko i kako je odlučivao o Trmišvaru i da li je moglo drugačije ne znam ja sam samo sa vama podelila mišljenje koje je ovde i posle skoro jednog veka još uvek jako.
Potrudiću se da slikam spomenik izginulim dobrovoljcima sa Solunskog fronta koji je u selu stajao od kad ja znam za sebe a rođena sam 1968. Skroman i neugledan ali na njemu su imena onih koji su dali živote za ispunjenje sna o ujedinjenju sa Srbijom.
Kraja Kraja 04:22 03.11.2012

...posto...

...se pojavila ipak sumnja u istinitost tvrdnje iz poslednjeg pasusa bloga, ocekivao sam da ce taj deo biti uklonjen ili bar dopunjen nekim komentarom...
...kako to nije ucinjeno i pored pazljivih i dobronamernih primedbi blogera, cini mi se da taj pasus u stvari odredjuje svrhu bloga "ojacan" upozorenjem ispod slike...
...time se grubo omalovazava onoliko poginulih u WWII, poginulih iz nista manje patriotskih razloga od onih iz WWI...

...btw,
Већина данашњих школараца појма нема
шта се десило ni tada (1918.), ni 23 godine kasnije, ni 26 godina kasnije, ni 1990., ni 2000...
...
Већина данашњих школараца појма нема
ni zasto je laza napisao pripovetku "sve ce to narod pozlatiti"...
...ovde politicari pisu istoriju vec decenijama...istoricari izgleda samo potpisuju...

niccolo niccolo 09:40 03.11.2012

Re: ...posto...

...time se grubo omalovazava onoliko poginulih u WWII, poginulih iz nista manje patriotskih razloga od onih iz WWI...

Ne slažem se, o poginulima u WWII se govorilo pre neki dan kod Karagaće, a ovde se govori o onima iz WWI. To što su i jedni i drugi ginuli iz partiotskih razloga ne amnestira one koji nisu poginuli ako su vršili krivična dela i zločine, te u tom smislu treba razgovarati (na ovom i/ili nekom drugom blogu) i o nečasnim postupcima ovih iz WWI, ako ih je bilo, kao i što se razgovara o istim postupcima ovih iz WWII. Čak bih rekao da stav preživelih da o njihovim nečasnim postupcima ne treba razgovarati zbog onih koji su poginuli predstvlja grubo omalovažavanje poginulih.
Kraja Kraja 10:52 03.11.2012

...niccolo...

...tema bloga nisu bila krivicna dela (hipoteticnih) ucesnika WWII, vec zaboravljene godisnjice iz istorije srbije...
...sumnjivom prezumpcijom u predposlednjem pasusu blog je, nazalost, promenio temu...
...ako je vec doslo do toga, isterajmo na cistac te "partizane" koji su "pretukli ostarelog vojvodu" da bi ga "izbacili iz kuce" ili povucimo tvrdnju...
...uostalom, to je tvoj posao niccolo, ako sam dobro shvatio i pratio tvoje komentare na raznim blogovima...
...pozdrav...
niccolo niccolo 12:41 03.11.2012

Re: ...niccolo...

...tema bloga nisu bila krivicna dela (hipoteticnih) ucesnika WWII, vec zaboravljene godisnjice iz istorije srbije...
...sumnjivom prezumpcijom u predposlednjem pasusu blog je, nazalost, promenio temu...
...ako je vec doslo do toga

Pa jesu tema bloga ili nisu? U svakom slučaju zato sam i rekao i/ili, ako nisu tema ovog bloga mogu da budu tema nekog drugog, pa ćemo na njemu da isteravamo na čistac.

...uostalom, to je tvoj posao niccolo, ako sam dobro shvatio i pratio tvoje komentare na raznim blogovima...

Nisi dobro shvatio. To je posao ili za istoričare (u odnosu na one "partizane" koji nisu među živima) ili eventualno za tužioce (u odnosu na one "partizane" koji jesu među živima, a radi se o nekom k.d. koje ne zastareva), a ja nisam ni istoričar niti tužilac.
tyson tyson 13:10 04.11.2012

Re: ...niccolo...

...sumnjivom prezumpcijom u predposlednjem pasusu blog je, nazalost, promenio temu...

Što sumnjivom? Šta, rekao krkar na fejbuku da "se zna" da je epizoda sa vojvodom Bojovićem izmišljena, i da "on zna" kad i kako, i mi sad treba to da uzmemo zdravo za gotovo? A zašto?

Ja lično krkaru ne verujem ni kad kaže koliko je sati, toliko je ostrašćen, samoljubiv, maliciozan, selektivan u plasiranju informacija, vrlo ozbiljan u plasiranju dezinformacija, a na te "zna se tačno" i "znam čoveka" agresivne fore mogu da padaju samo naivni i budale.

Dakle, što se mene tiče sumnja u poslednji pasus i dalje ne postoji i nema potrebe da se tu išta menja, a ti izvoli pa veruj fejsbuku i krkaru, i kad budeš napisao blog na sličnu temu a ti ne zaboravi da napomeneš da postoji objektivna sumnja.

...ako je vec doslo do toga, isterajmo na cistac te "partizane" koji su "pretukli ostarelog vojvodu" da bi ga "izbacili iz kuce" ili povucimo tvrdnju...

Ma zakuni se! Da napravimo mi, blogeri, istragu skoro 70 godina kasnije i pronađemo krivce, ili da lepo povučemo tvrdnju, a? Jer, kao što neko reče stotinak komentara iznad "mora da postoji zapisnik", "svedoci", pa tih godina se svakako sve radilo germanski pedantno a komunisti - naročino OZNA - su poznati po vrednom zapisivanju i arhiviranju i najmanjih detalja, posebno kompromitujućih. Genijalno! Lepo si to smislio, baš onako, što se kaže, ima smisla.

Isterajmo na čistac i one "partizane" koji su "streljali" u Lisičijem potoku, Belimarkovićevim voćnjacima, ili povucimo tvrdnju.

Isterajmo na čistac "partizane" koji su "pobili" preko 200 ljudi kod Kolašina i "postavili natpis 'pasje groblje'", ili povucimo tvrdnju.

Bedan pokušaj relativizacije. Jevtin i bedan.



mara92 mara92 19:37 04.11.2012

Крајо

ништа не релативизујем.
Поједини блогери јесу изразили сумњу у веродостојност приче, ја сам опет, у једној од реплика навела да ћу, ако неко има неки извор да "сачиним исправку". Не убрајам сумње у ту категорију.
Остатак твог коментара је мање-више малициозан и нећу да се упуштам у ту врсту полемике, јер ти улазиш у сферу онога шта сам ја хтела да кажем и шта ја мислим, а пошто то не знаш и не можеш да знаш, то сматрам да тај део твог прилога највише и најбоље говори о теби, не о мени, па нека остане.
bookbinder bookbinder 01:29 04.11.2012

Mars na Drinu

Trebalo bi da ovaj post stavim kao odgovor na prethodni koji je napisala Jelica, ali kako je proslo, sad vec tri dana, sumnjam da bi mnogo ljudi videlo (i culo), a mislim da vredi

Jelica Greganović
Upali on radio, poče svirka...poznata...jako poznata. Gledamo se Žmu i ja, ušima ne verujemo - Marš na Drinu. Simfonijski obrađen. Uzvišen. Maršira sve u šesnaest. Prvo sam pomislila da smo natrapali na neku manjinsku, gastarbajtersku stanicu, al jok. Klagenfurćanska stanica, njihova da njihovija biti ne može. A, emisija neki simfonijski obrađeni evergrinovi...


Dakle, Herbert von Karajan zavrsava novogodisnji koncert u Becu, godine 1987.

omega68 omega68 19:53 04.11.2012

Re: Mars na Drinu

Dakle, Herbert von Karajan zavrsava novogodisnji koncert u Becu, godine 1987.

Eto, sasvim dovoljan razlog da padnemo ničice pred starim i proverenim prijateljima i, takorekoć, braćom austro-ugarima pa da se , u skladu sa višegodišnjim lepim manirima & navikama bivšeg nam, lepo izvinimo za te eto malo igrala se deca nestašne epizode iz Mačve tamo neke davne i nevažne 1914?
mara92 mara92 20:04 04.11.2012

Re: Mars na Drinu

Омега,
Је ли, а шта Књиговезац жели да каже?
...
Вагнера су пуштали у концентрационим логорима. Је ли то доказ узвишене културе?
...
Уопште не разумем везу између Јеличине лепе анегдоте и овог прилога. Молим аутора да појасни...
omega68 omega68 20:48 04.11.2012

Re: Mars na Drinu

Молим аутора да појасни...

Ma ok je Jelica i njena anegdota, ništa loše nisam mislio u vezi nje.Znam je i tačno znam kako je to doživela, sigurno je osetila ponos i to je ono što bih i ja osetio na takvom mestu.
Problem su naši ''evropejci'' koji su u stanju da odmah sve zaborave i da svakakvu gadost amnestiraju čim vide i samo mig od ''razvijenog i sređenog'' zapada.
Pa još kad von Karajan diriguje ''Marš na Drinu''... to im je dokaz da nas Austro-Ugari smatraju sebi ravnima.
A to nije tačno, samo nas foliraju.
Je l sad ok?
mara92 mara92 21:25 04.11.2012

Re: Mars na Drinu

хихихихи...
питала сам Књиговесца, не тебе...ти си мени јасан одааавно
(покушавам да себи наместим волеј, а ти ми улећеш у "трајекторију" путање)...
grebostrek.lurker grebostrek.lurker 21:26 04.11.2012

Re: Mars na Drinu


Dakle, Herbert von Karajan zavrsava novogodisnji koncert u Becu, godine 1987.


Paljevina! Gledajte gudala i trombone, nisu u ritmu.
tyson tyson 13:36 04.11.2012

U ime svih nas...

Iznad samog Ušća je brdo na kome je spomenik Palom borcu, sa šmajserom, a ispod je, nekad, složeno od u belo okrečenog krupnog kamenja, tako da se sa nekoliko stotina metara sa puta vidi, pisalo: "TITO!"

Kult ličnosti "maršala" je bio sa one strane razuma.

Dan-danas, kod beogradske VMA (google earth koordinate: 44°45'40.35"N 20°28'12.66"E). Obratiti pažnju na gargantuansku veličinu ovog spomenika ljudskog jada i čemera.






I posle se čudimo što se uspomena na pretke koji su ginuli za slobodu decenijama sistematski uništavala, do dana današnjeg...


mara92 mara92 19:38 04.11.2012

Re: U ime svih nas...

Јаој Тајсоне,
Кад те довате комунисти...па ти им Титу дираш...(вероватно још увек држе слике и монографије милог им вође испод јастука)...
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 18:43 04.11.2012

Zakasneli trolić

Naš kolega Saša Radulović večeras u UTISKU NEDELJE.
S obzirom da tamo nema mogućnost da banuje i da je stručan za to o čemu se priča - može da bude zanimljivo.
mara92 mara92 20:06 04.11.2012

Re: Zakasneli trolić

Ваше Величанство,
пратићемо, а Ви бисте узвишености могли да поставите један блогић да после направимо колективни осврт на осврт...
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 20:55 04.11.2012

Re: Zakasneli trolić

mara92
Ваше Величанство,
пратићемо, а Ви бисте узвишености могли да поставите један блогић да после направимо колективни осврт на осврт...

Nemam snage. Kolega SR spada u onu kategoriju ljudi cije komentare i tekstove citam redovno ali ima jedno ALI koje se zove lako potezanje revolvera što me nervira. Tako da za sada kolega SR ostaje bez moje javne podrške. Inače ga tajno obožavam
ecce-florian ecce-florian 20:04 04.11.2012

maro

kod tebe nešto jede komentare

da nije ms. pacman

mara92 mara92 20:11 04.11.2012

...

Јесте,
Нисам ја...похвалила бих се, на почетку сам рекла да ме сврбе прсти и жудим да банујем и бришем...
...више инстанце су дејствовале
...
ecce-florian ecce-florian 22:17 04.11.2012

Re: ...

mara92
Јесте,
Нисам ја...похвалила бих се, на почетку сам рекла да ме сврбе прсти и жудим да банујем и бришем...
...више инстанце су дејствовале
...

Ma i tamo sam ti odgovorio, pa gu nema.

Alio što moje indisko posteru

No neću da zatežem sa višlje instance, da se ne gledam vako s distance



Goran Vučković Goran Vučković 14:17 05.11.2012

Mi pitamo, Krkar odgovara

Zamolio sam Krkara za komentar i evo integralnog odgovora:
U jebemti, pa ja ne mogu na miru ni da odem sa bloga a da me ne citirate i razvlačite.

Da, Krkar je u pravu i da, Krkar je dobro obavešten.

Priču o navodnom prebijanju vojvode Bojovića (sa sve dodatkom o taljigama - kao da su se tada u BG elektromobilima sa nultom emisijom prevozili mrtvaci do groblja) izmislio je

Antonije ĐURIĆ, penzionisani "novinar" Ilustrovane Politike, feljtonista, profesionalni Srbolog, Srbobrižnik i huškač, inače trenutno nekakav "savetnik" Dveri i saradnik da l' Dviženija 1389 ili Pokreta "Naši", nisam siguran.

Đurić je svojevremeno u Ilustrovanoj Politici objavljivao feljton sa pričama o Soluncima i to je krajem 70-ih, nisam siguran koje godine ali zasigurno je Tito još bio živ, objavio u knjizi Solunci govore.

E negde oko 1990. u, naprimer, petom ili osmom izdanju - kad je trebalo huškati Srbe na 'loše Srbe' i sve ostale i kad su četnici postali poželjni a partizani zli - pojavio se i podatak o navodnom prebijanju vojvode Bojovića. Dakle, činjenično: podatka u prvih 4,5, ili 7, kolikoveć, izdanja nema - da bi se pojavio kad je to bilo zgodno i politički tj. huškački oportuno. Kao što sam rekao, zna se DATUM izlaska tog izdanja sa tlapnjom o prebijanju vojvodinom.

Je li Đurić to izmislio i napisao sam iz svoje glave i osećaja dužnosti, je li osetio poziv da nešto učini za Srpstvo izmišljanjem te priče ili je poziv dobio telefonom (npr. iz recimo Knez Mihajlove ili recimo Branka Đonovića a možebit i Kneza Sime Markovića) to ne znam.

I inače istoričari koje poznajem generalno su vrlo alergični na ta feljtonistička naglabanja i izmišljanja. Kod nas su feljtonisti po pravilu polupismeni neobrazovani Udbaši (za Đurića važi ovo da je polupismen i neobrazovan a za Udbu ne znam) ali njihove izmišljotine i lupetanja lako se primaju i papagajskim ponavljanjem ulaze u 'kolektivno znanje' i 'korpus nacionalne svesti' pa se ozbiljni istoričari posle ubiju dokazujući da neka tvrdnja nikakvog utemeljenja u dokumentima niti izvorima prvog reda nema. Kontraargument je obično - kao i za 'vojvodino prebijanje' "ali to je objavljeno na toliko mesta" ili "zna se". Na pamet mi padaju budalaštine o Titu, Mustafi Golubiću i sl Milomira Marića, pa izmišljotine i konfabulacije o istom tom Titu Pere Simića, pa ciklična "dokazivanja" raznih proustaških ekvivalenata Antonija Đurića da se Vladimir Bakarić u stvari zvao Kupferstein i da je poslat da uništi Hrvate i Hrvatsku...

Uostalom, taj metod izmišljanja činjenica glede stvaranja mitova utemeljio je Vuk St. Karadžić i, uprkos činjenicama, kolektivno Srbstvo mitove raznorazne dandanas još guta k'o ljute bombone.

Svako veruje u ono što zaslužuje.

P.S.
Eno Đurića živa, zdrava i pravedničkosrbujuščeg po kojekakvim tribinama Srbske Istine pa ga se može pitati otkud mu "saznanje" o vojvodinom prebijanju.
tyson tyson 11:00 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

Goran Vučković
Zamolio sam Krkara za komentar i evo integralnog odgovora:

I, šta smo na kraju saznali?

Ništa iznenađujuće; krkar kao i obično prodaje sopstvena muda za kvalifikovane bubrege; neku svoju logiku natopljenu u lične političke stavove i animozitete i diletantski 'istraživački rad' kao nepobitnu i konačnu istinu, dogmu.

Baš uopšte nema logike, jel' da, da se u prvim izdanjima knjige "Solunci govore" štampanim, po krkarovom priznanju, u vreme tvrde titoističke komunističke diktature, ne pominje tretman vojvode Bojovića od strane komunističkih 'oslobodilaca' i OZNe? Jer, potpuno je logično da isti ti komunistički vlastodršci udbaši koji su bahato vladali od 1941. godine dozvole da se o njihovim nemoralnim sočinenijima otvoreno piše, zar ne, u vreme kada političke neistomišljenike i dalje ubijaju? Baš ima logike da očekujemo da dozvole da se o slučaju vojvode Bojovića piše, i to baš u knjizi "Solunci govore".

I uopšte nema logike što se ta crtica pojavila u dopunjenim izdanjima tek početkom devedesetih, kada je cenzorski stisak uveliko izgubio na snazi?

To je ta krkarska logika, pristrasna, bahata, uvredljiva po čitaoca. To je to prepoznatljivo prodavanje glasina, tračeva preko kafanskog stola, ili pak sopstvenih teorija kao konačne, nepobitne istine kojoj dalje dokazivanje nije potrebno.

Dovoljno je samo pročitati ovu komesarsku bedastoću:

(sa sve dodatkom o taljigama - kao da su se tada u BG elektromobilima sa nultom emisijom prevozili mrtvaci do groblja)


iako kao obrazovan i lucidan čovek svakako zna na koji način se sahranjuju visoki oficiri - da ne pričamo o vojvodama - čak i samo par meseci po oslobođenju, dok rat još uvek traje. Čak i sa krizom na Sremskom frontu u to vreme, obezbediti džip sa topovskim lafetom, dve zastave - državnu i staru srpsku - i vod vojnika ni u kom slučaju ne bi bio problem. Ako su džipovi bili zauzeti na frontu i kod OZNe koja je hapsila po gradu punom parom, mogli su poslati automobil u kojem je ubijen kralj Aleksandar, a koji su izvadili iz muzeja i rasporedili da prevozi pomije za vojsku...

Očigledno je da je Bojović sahranjen bez ikakvih počasti i sa zabranom prisustva građanstvu (!!) političkom odlukom sa jasnom porukom. Ali krkar odlučuje da nas po ko zna koji put tretira kao budale na veoma bezobrazan, uvredljiv način i po vojvodu Bojovića, njegove nekadašnje vojnike, a i po sve ono što je vojvoda simbolično u to vreme predstavljao (i zbog čega je, da se ne lažemo, nova vlast i odlučila da ga tretira onako kako ga je tretirala, na krkarovu radost).

Uopšte ne tvrdim da celu priču sa vojvodom Bojovićem ne treba na sve moguće načine ispitati - mada ne vidim kako, omerta među retkim još uvek živim oznašima i udbašima je i dalje vrhovni zakon za tu zločinačku bagru, da ne pominjem namerno plasiranje neistina po proverenim metodima NKVD kurseva, ali to je druga priča - ali način na koji je jedan krkar odbacuje je naprosto previše sraman da bismo ga uopšte uzeli u ozbiljno razmatranje. Jedino iole racionalno u celom čaršavu od njegove poruke je:

Eno Đurića živa, zdrava i pravedničkosrbujuščeg po kojekakvim tribinama Srbske Istine pa ga se može pitati otkud mu "saznanje" o vojvodinom prebijanju.




Goran Vučković Goran Vučković 11:15 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

I, šta smo na kraju saznali?

Saznali smo šta je Krkar mislio pod "zna se autor i kada je objavljeno" - mislio sam da je dobra ideja da pitam za detalje, kad sam već preneo onu kratku informaciju.
Jedino iole racionalno u celom čaršavu od njegove poruke je:

Treba svakako pitati Đurića za izvor. Da li ima informacija/dokumenata/zapisnika u državnom arhivu, to nije lako napamet reći - morao bi neko da kopa ko zna kako se tamo nalaze stvari - ali čini mi se da komšije ili potomci komšija iz kraja možda ponešto znaju - čini mi se da to nije nešto što bi prošlo neopaženo od komšiluka, a verujem da bi se i posle pričalo duže.

Ono što ne razumem u ovom tvom komentaru je ton - u čemu se tvoj ton razlikuje od Krkarevog, osim što (i) ti misliš da si "na pravoj strani"?

U čemu misliš da napredujemo u poznavanju i poštovanju svoje istorije ako ovakve stvari prepuštamo ideološkim prepucavanjima?

Da li je moguće da se taj zli usud nipodaštavanja istorije i zaslužnih građana u njoj preokrene, ako nam je ovakva stvar samo pljuvaonica?

Ili je jedini izlaz u onom predlogu Filipa Larkina?
escherichije_colic escherichije_colic 11:20 06.11.2012

he still got it

escherichije_colic escherichije_colic 11:24 06.11.2012

Momčilo Pavlović?

Ne mora se pitati Antonija Đurića, prebijanje vojvode Bojovića pominje i Momčilo Pavlović u onom klipu što je Goran Vučković postavio malo niže. U toj emisiji on gostuje u svojstvu predsednika Društva Istoričara Srbije, a vidim po raznim linkovima i da je direktor Instituta za Modernu Istoriju. Kakav je kredibilitet tog čoveka?
freehand freehand 13:25 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

Uopšte ne tvrdim da celu priču sa vojvodom Bojovićem ne treba na sve moguće načine ispitati - mada ne vidim kako, omerta među retkim još uvek živim oznašima i udbašima je i dalje vrhovni zakon za tu zločinačku bagru, da ne pominjem namerno plasiranje neistina po proverenim metodima NKVD kurseva, ali to je druga priča - ali način na koji je jedan krkar odbacuje je naprosto previše sraman da bismo ga uopšte uzeli u ozbiljno razmatranje.

Ne vidim uopšte način da takav događaj bude sakriven ili izbrisan, i naročito ako bi zaista prebijanje vojvode na smrt bilo u pitanju. Mislim da se za svakog mrtvog u glavu zna ko ga je i kako ubio, kamo li za ličnost takvog formata.
No, htedoh nešto drugo. ne tvrdim da se zbilo ovako ili onako, ali se sa Krkarom u jednom potpuno slažem: feljtonistička istoriografija koja je kao poplavni val prekrila medije u Srbiji u drugoj polovini osamedesetih donbela je toliko đubreta, otrova, i najbezočnijih laži da će biti potreben još godine i decenije da se taj talog očisti iz svesti populusa koji je uprkos - retkim doduše - upozorenjima sa tog pojila žedno pio.
Pritom nije da nije bilo jurodivih i inokosnih poput Milića od Mačve, ali sam tvrdo ubeđen da su Kabinet i Služba udarnički potpomagali vredne pregaoce velikog Nacionalnog projekta tipa "Zlatni escajg" i "Srpski grobovi - srpske granice".
tyson tyson 13:26 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

Goran Vučković
I, šta smo na kraju saznali?

Saznali smo šta je Krkar mislio pod "zna se autor i kada je objavljeno" - mislio sam da je dobra ideja da pitam za detalje, kad sam već preneo onu kratku informaciju.

Pitanje je bilo retoričko, a i sam sam na njega odmah odgovorio ("ništa iznenađujuće" ). Svakako da je bilo lepo i korisno sa tvoje strane što si se potrudio da kontaktiraš krkara i podeliš sa nama njegov odgovor; lepo i od njega što ti je uopšte poslao odgovor, ma kakav bio.


Ono što ne razumem u ovom tvom komentaru je ton - u čemu se tvoj ton razlikuje od Krkarevog, osim što (i) ti misliš da si "na pravoj strani"?

To je pravedni bes, afekt; ja se sa krkarom (koji na žalost sopstvenom odlukom nije i lično prisutan) svađam, te je i ton te i takve svađe jedini moguć u takvoj vrsti rasprave.

Da li je moguće da se taj zli usud nipodaštavanja istorije i zaslužnih građana u njoj preokrene, ako nam je ovakva stvar samo pljuvaonica?

Mislim da - da, ako jednom za svagda stvari počnemo da zovemo pravim imenom, uključujući komunizam, komuniste, i ono što su radili po Srbiji po osvajanju vlasti čega je između ostalog posledica i današnji nivo znanja i odnos prema sopstvenoj istoriji i zaslužnim građanima od pre 1941. godine.


tyson tyson 13:46 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

Ne vidim uopšte način da takav događaj bude sakriven ili izbrisan, i naročito ako bi zaista prebijanje vojvode na smrt bilo u pitanju. Mislim da se za svakog mrtvog u glavu zna ko ga je i kako ubio, kamo li za ličnost takvog formata.

Vrlo lako, kao što se ne zna za hiljade drugih ljudi koji glavu izgubiše u to vreme ni gde, ni kako, ni od koga, ni gde počivaju.

Ne ostave se pisani tragovi, a informacija ostane u krugu male grupe ljudi, vrlo odanih našoj stvari u čijem je ličnom interesu da se o učinjenom zločinu - bilo kom zločinu koji su počinili - ne govori, naročito decenijama kasnije kada im je jasno da bi se time narušio ugled potomaka, a ne samo počinilaca. To je modus operandi tadašnjih komunistički zločinaca i njihovog ubilačkog aparata, do dana današnjeg.


No, htedoh nešto drugo. ne tvrdim da se zbilo ovako ili onako, ali se sa Krkarom u jednom potpuno slažem: feljtonistička istoriografija koja je kao poplavni val prekrila medije u Srbiji u drugoj polovini osamedesetih donbela je toliko đubreta, otrova, i najbezočnijih laži da će biti potreben još godine i decenije da se taj talog očisti iz svesti populusa koji je uprkos - retkim doduše - upozorenjima sa tog pojila žedno pio.

U pravu si, ali to prevazilazi temu naše rasprave.

Slučaj Bojović ne treba istražiti samo zbog toga što se, po krkarevoj tvrdnji koju i samu treba uzeti sa zrnom soli, o njemu 'prvi put' saznalo u knjizi jednog feljtoniste, već zbog toga što svaku tvrdnju tog tipa treba dokazati na metodološki prilično definisan način e da bi se prihvatila kao istnita.


freehand freehand 13:56 06.11.2012

Re: Mi pitamo, Krkar odgovara

Vrlo lako, kao što se ne zna za hiljade drugih ljudi koji glavu izgubiše u to vreme ni gde, ni kako, ni od koga, ni gde počivaju.

Zakopaš li dublje u bilo kom konkretnom slučaju videćeš da u ogromnomnoj većini familija i potomci ubijenog/nestalog znaju do detalja i ko i šta, i gde i kako.
Problem je bio "ćutanje je zlato" princip ogrnut kožnim mantilom i sa naganom kao uzvičnikom. Drugi je veliki problem bio (i sad je - zbog protoka vrmena - još veći) - obezbediti validne dokaze za suđenje.
A ponavljam treći put: prevelika je Bojović bio riba da bi tek tako bez glasa nestao.
Pa Romanove su našli, a evo će i Dražu, aman.
Rastu trske na sve strane od kojih se svirale čine.
escherichije_colic escherichije_colic 18:55 05.11.2012

ne znam ima li veće bruke od ovoga

Nismo mi definitivno zaslužili ništa bolje od ovoga kako nam jeste.

Pošto je vojvoda Radomir Putnik preminuo u Nici 17.5.1917. francuske vlasti organizovale su pogreb uz sve počasti, bez ukopa- srpske vlasti insistirale su da, čim se stvore uslovi, posmrtni ostaci budu prebačeni u Srbiju. Uslovi su stvoreni 1918. godine, a dotada se kovčeg sa posmrtnim ostacima vojvode Putnika nalazio u kapeli, na Ruskom groblju u Nici. Vreme je prolazilo a iz novoformirane države Jugoslavije niko nije pokretao pitanje prenosa posmrtnih ostataka. Čak su i francuski generali zahtevali od našeg veleposlanstva da organizuje prenos posmrtnih ostataka vojvode Putnika u Srbiju, ili da ga oni na dostojan način pokopaju.

Tek kad je "Politika" 1925. objavila pismo jednog čitaoca iz Nice, u kome se kaže da se on zaprepastio, kad je video da kovčeg sa telom vojvode Putnika i posle sedam i po godina(!) i dalje stoji na istom mestu, počela su da stižu brojna pisma i telegrami, sa zahtevom da se vojvoda prenese u Srbiju i dostojno sahrani, što je konačno učinjeno 1926. godine.

Mount Putnik is a mountain located north of Three Isle Creek and west of the Kananaskis River in Peter Lougheed Provincial Park Alberta, Canada. The mountain is named after the Serbian Field Marshal Radomir Putnik.
Goran Vučković Goran Vučković 19:10 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Nismo mi definitivno zaslužili ništa bolje od ovoga kako nam jeste.

Izguglao.



Od 22. minuta počinje o Putniku, a na početku 21. minuta se pominje prebijanje Bojovića.
Goran Vučković Goran Vučković 19:19 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Ono što je poražavajuće, ali temeljno poražavajuće u ovom primeru vojvode Putnika je da tu nema ni pohlepe, ni nekulture neznam kakvih Hercegovaca ili Crnogoraca ili koji su uobičajeni stereotipi tih partizana koji su došli u Beograd i bili raspoređeni po tim kućama, ni komunističke ideologije - čovek heroj rata koji je upravo završen, mrtav leži 7 godina dok se ne raspadne u kapeli na groblju u inostranstvu.

Koji su to odnosi bili u državnom vrhu - mozak se vezuje u čvor od pitanja, ako je ovo zaista tačno.
escherichije_colic escherichije_colic 19:25 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Stepa Stepanović je jedini od četvorice legendarnih vojvoda imao kraj života dostojan svojoj veličini.

Mišić je umro u bedi i supruzi ostavio "časno ime i vojnički šinjel, jer više nije mogao". Jednog sina streljali Nemci, drugi završio život u nemačkom logoru, treći se borio u partizanima ali završio na Golom otoku 1948.

Putnik je skoro deset godina čamio nepokopan u kapeli Ruskog groblja u Nici.

Bojović, sve i da nije istinita priča o prebijanju, sahranjen je u tajnosti, ko poslednji nikogović.

Užas potpuni
escherichije_colic escherichije_colic 19:31 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Goran Vučković


Koji su to odnosi bili u državnom vrhu - mozak se vezuje u čvor od pitanja, ako je ovo zaista tačno.


Ma koji odnosi i koje vezivanje mozga u čvor

Pa vidi ove danas kakvi su, ko vuci kad treba deliti resore i mesta u agencijama- a šta misliš kakvi su im tek prehodnici bili, kad im je odjednom dalo da dele onoliku zemlju, bogatstvo, položaje, privilegije ... Pa ko će još usred svega toga da misli o jednom mrtvom vojvodi, pa makar se on zvao i Radomir Putnik.

Bolesnog vojvodu Putnika vojnici su na rukama preneli preko Albanije. Sramnim odnosom prema posmrtnim ostacima vojvode Putnika, pljunulo se i na te ljude, od kojih je mnogi verovatno i život žrtvovao, da stari vojskovođa bezbedno stigne sa svojom vojskom na Krf.
Goran Vučković Goran Vučković 19:52 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Ok ovo je možda deo odgovora (sa wiki):
In the atmosphere of recrimination that followed between the government and the High Command, the entire General Staff was dismissed in January 1916, including Putnik. He felt embittered, having learned of his dismissal from a cashier who gave him his salary without a Chief of General Staff's supplement. He traveled to Nice, where French authorities welcomed him with honors and gave him a villa. He was overcome by lung emphysema and died on 17 May 1917, without seeing his homeland again.[5] His remains were transferred to Serbia in 1926 and buried with honors in a chapel at Belgrade's New Cemetery. The grave carries the epitaph "Grateful Homeland to Radomir Putnik"
escherichije_colic escherichije_colic 20:18 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Goran Vučković
Ok ovo je možda deo odgovora (sa wiki):
In the atmosphere of recrimination that followed between the government and the High Command, the entire General Staff was dismissed in January 1916, including Putnik. He felt embittered, having learned of his dismissal from a cashier who gave him his salary without a Chief of General Staff's supplement. He traveled to Nice, where French authorities welcomed him with honors and gave him a villa. He was overcome by lung emphysema and died on 17 May 1917, without seeing his homeland again.[5] His remains were transferred to Serbia in 1926 and buried with honors in a chapel at Belgrade's New Cemetery. The grave carries the epitaph "Grateful Homeland to Radomir Putnik"


Fuj kakav šljam ... prvo je čovek saznao o razrešenju dužnosti glavnokomandujućeg, tako što mu je blagajnik doneo platu bez dodatka. Kao da to poniženje nije bilo dovoljno, "vlasti" su nastavile da se svete mrtvom vojvodi, tako što su ga ostavili da deset godina trune u tuđini. Mi tako, a Kanađani mu dali planinu višu od najvišeg vrha u Srbiji.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:30 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Zna se da Aleksandar nije bas bio u ljubavi sa vojvodom, kao i to da je vojvoda bio blizak ili makar imao razumevanja za Apisove aktivnosti, a Apis je, zbog stvarnog ili navodnog pokusaja atentata na Aleksndra, bio uhapsen i streljan.
Moguce je da tu negde treba traziti razloge za takav odnos posleratnih vlasti prema vojvodi Putniku.
milisav68 milisav68 20:34 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Goran Vučković

Koji su to odnosi bili u državnom vrhu - mozak se vezuje u čvor od pitanja, ako je ovo zaista tačno.

Ma nema potrebe za vezivanje mozga (nama pamet ionako ne smeta).

Bilo je tu dosta kontradiktornih situacija, stvarala se potpuno nova država, svako je vukao na svoju stranu, pravljeni su truli kompromisi....a kulminiralo je sa - Koliko košta ta srpska krv...

Mislim, dal` je neko smeo da pita Koliko košta partizanska krv.

omega68 omega68 21:11 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Ono što je poražavajuće, ali temeljno poražavajuće u ovom primeru vojvode Putnika je da tu nema ni pohlepe, ni nekulture neznam kakvih Hercegovaca ili Crnogoraca ili koji su uobičajeni stereotipi tih partizana koji su došli u Beograd i bili raspoređeni po tim kućama, ni komunističke ideologije - čovek heroj rata koji je upravo završen, mrtav leži 7 godina dok se ne raspadne u kapeli na groblju u inostranstvu.

Ovo je neznanje ravno siminom.Ne ovo ''ne znam'' nego suština komentara.
Kako neko ko pledira da je nekakva intelektualna elita i želi da deli lekcije nepismenim, necivilizovanim stanovnicima zemlje iz koje je potekao, može da ne zna da je i 1918. izgubila Srbija, tadašnja i dotadašnja, Srbija iskonska, stara ili gedžovanska kako su je posprdno zvala ''braća'' od preko.
Ta Srbija je ostala u Albaniji, pomrla je na Vidu i pobacana u plavu grobnicu.Deca, 1300 kaplara, mladići, cvet i srž Toplice, Šumadije, zapadne Srbije, Metohije...Kosti su joj razvukli podivljali potomci nekadašnjih Srba iz bivše prestonice Skadra, a tada samo konvertiti koji su prodali veru za večeru.
Kad su se jadni ostaci te vojske i naroda vratili posle 7 ( SEDAM godina ) u Srbiju, zatekli su braću, bivše oficire austro-ugarske, koji do skoro pucaše na njih a tada postadoše Srbi koji treba da preuzmu posrnulu državu.Da pomognu, naravno. Jer, su oni kulturni i sa evropskim manirima a Kralj se svesrdno trudio da se oni bogzna kako ne osete manje vrednim.
O tome se malo pričalo.U Titovo vreme pogotovo.
Ipak, ti bi kao neko kome je koren u srcu pomoravlja morao to da znaš


freehand freehand 21:24 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

omega68
Ono što je poražavajuće, ali temeljno poražavajuće u ovom primeru vojvode Putnika je da tu nema ni pohlepe, ni nekulture neznam kakvih Hercegovaca ili Crnogoraca ili koji su uobičajeni stereotipi tih partizana koji su došli u Beograd i bili raspoređeni po tim kućama, ni komunističke ideologije - čovek heroj rata koji je upravo završen, mrtav leži 7 godina dok se ne raspadne u kapeli na groblju u inostranstvu.

Ovo je neznanje ravno siminom.Ne ovo ''ne znam'' nego suština komentara.
Kako neko ko pledira da je nekakva intelektualna elita i želi da deli lekcije nepismenim, necivilizovanim stanovnicima zemlje iz koje je potekao, može da ne zna da je i 1918. izgubila Srbija, tadašnja i dotadašnja, Srbija iskonska, stara ili gedžovanska kako su je posprdno zvala ''braća'' od preko.
Ta Srbija je ostala u Albaniji, pomrla je na Vidu i pobacana u plavu grobnicu.Deca, 1300 kaplara, mladići, cvet i srž Toplice, Šumadije, zapadne Srbije, Metohije...Kosti su joj razvukli podivljali potomci nekadašnjih Srba iz bivše prestonice Skadra, a tada samo konvertiti koji su prodali veru za večeru.
Kad su se jadni ostaci te vojske i naroda vratili posle 7 ( SEDAM godina ) u Srbiju, zatekli su braću, bivše oficire austro-ugarske, koji do skoro pucaše na njih a tada postadoše Srbi koji treba da preuzmu posrnulu državu.Da pomognu, naravno. Jer, su oni kulturni i sa evropskim manirima a Kralj se svesrdno trudio da se oni bogzna kako ne osete manje vrednim.
O tome se malo pričalo.U Titovo vreme pogotovo.
Ipak, ti bi kao neko kome je koren u srcu pomoravlja morao to da znaš



Stanislave...
Goran Vučković Goran Vučković 21:51 05.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Kako neko ko pledira da je nekakva intelektualna elita i želi da deli lekcije nepismenim, necivilizovanim stanovnicima zemlje iz koje je potekao,

Umeš ti pasivnu agresiju i bez laganja, učini mi makar toliko.
omega68 omega68 21:45 06.11.2012

Re: ne znam ima li veće bruke od ovogajava

Заустависмо се на једном ђерму. Ту је и једна баба. Дели војницима јабуке.
Је ли, баба - пита Василије - јесу ли опасне Швабе?
Нису све Швабе опасне, синко - рећи ће она баба - опасан је Шваба који говори нашки.
Василије се труди да заподене разговор са мном, запиткује: Који су то људи отуд што говоре ко и ми, Милутине, да л' су то они Јужни Словени о којима нам причају официри?
Да је среће, Василије, ти би мени о нашим кућама причао, ти би о нашим сокацима, о виноградима, кукурузима и вотњацима говорио. Онолике наше отаве по ливадама, онака наша стока, а ти ми о Јужним Словенима. Откуд ја то могу да знам? Ваљда за то има људи разборитији од мене, људи на положајима, ваљда се зна ко је зашта надлежан. Са мном разговарај о орању и о сетви и о рогатој стоци. Све некако гледам да се склоним од Василија, али он трапуља за мном и љути се. Санћим, што ми наступамо? Да не наступамо, не бисмо, каже, гледали ову грозоту - показује ми на куће спаљене, на згаришта на некадање котаре. И на једну капију. Лепа капија. Зидани стубови, али која јој је вајда од лепоте. У капији човек, биће домаћин, ко да је изашао да дочека госте, вако, лепо обучен старац - виси, обешен, да бог прости чисто смешан.
Е па, ми морамо да наступамо, Василије; ми наступамо кроз своју земљу, не наступамо кроз туђу - окрећем ја главу да не гледам оне јаде, чељад побијену и повешану око спаљени кућа. Свуд си то могао видети по Мачви. А Василије ме тек довати за руку и вако тргне да га у очи погледам. Видиш ли ти, Милутине, да ови ни калемљено воће не поштују; видиш ли вешају и о питоме крушке и јабуке. Искрљештио се Василије, гурка ме да гледам у дворишта поред који пролазимо, ко да је, боже ме опрости, важно да л' вешају о питомо ил' о дивље дрвеће.
Гледај, Василије, преда се, не осврћи се, лакше ће ти бити; не гледај около, врдај мало погледом, није бог човеку дао очи да гледа све што се може видети - не знам шта би друго да му кажем, није мени лакше него њему, ал рачунам: ако гледам преда се, мање ћу несреће наше видети.
Је ли, бре, Милутине - повуче ме опет Василије за рукав и заустави, и у очи ми се загледа - да се ми о Турке не огрешисмо?

Knjiga o Милутину
omega68 omega68 16:59 06.11.2012

Čuđenje

Moram da izrazim duboko čuđenje da neko uopšte ozbiljno uzima u razmatranje stavove čoveka koji je ''Danak u krvi'', što je i u komunističkoj istoriji potvrđivano činjenicom da su Srbi sekli prste deci da ih ne odvedu, proglasio neviđenom srpskom svetkovinom i samohvatanjem sinova e da bi ovi napravili karijere po Konstanipolju i izvukli se iz bede.
ecce-florian ecce-florian 23:28 06.11.2012

trol sa izrazima divljenja

molim moderatorku za razumevanje

Nama treba ovakav ministarka pravde



levo, desno je Carla (Je bande)

Paz kako kotira precednik republike kad ga od 8 suložnika u kritičnom periodu ne navodi kao osnovnog.

To ko ona izjava Jovankina mame (ako je tačna) :
"Imala je ona i boljih prilika"
tyson tyson 09:14 07.11.2012

Re: trol sa izrazima divljenja


Nemoj svega ti više da pišeš komentare u sred noći, valja ih dešifrovati.

Osim ako nije u pitanju prasa sitovacija u kojem slučaju - živeli!



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana