A onda su se devojke-veslačice dosetile: ako to rade dečki, možemo i mi. Pa su i one ponudile svoje gole fotke. U nedostatku originalnosti, dakle, dale su žensku verziju onoga što je svet već video.
Feministkinje su digle glas protiv veslačica u stereotipnom fazonu: kako vas nije sramota da sa tim vašim golim fotkama prikazujete ženu „kao seksualni objekt!?" i tako to. A devojke-veslačice, kojima je bilo stalo da skrenu pažnju na sebe, brane svoj potez sa neuverljivim izjavama, koje za osnovu imaju ono prokleto: „Ako mogu oni, možemo i mi".U medijima se razvila debata da li je u redu da se studenti uopšte skidaju goli za kalendare u dobrotvorne svrhe, a naročito sada kada su se pojavile gole fotke veslačica. One se i dalje brane: „Mi nismo kurve, to nije pornografija" ("We're Not Sluts And We're Not Pornography").
Pritom, mora se imati u vidu da je, i kod momaka i devojaka, u pitanju prilično bezopasna golotinja (harmless nudity).
I strane novine su se umešale, pa vidim, recimo, da Italijani beleže: Il calendario osè delle vogatrici scatena la rabbia delle femministe. Critiche alle ragazze del canottaggio dell'università di Warwick.
Naravno da devojkama-veslačicama treba verovati da nisu kurve, da nisu poklonice pornografije.
A opet... Ja, koji sam još u fazonu Erike Džong (Erica Jong), koja je, na svoj način, feministkinja par excellence, setih se da je ona u jednoj svojoj knjizi lamentirala u stilu: zašto žene reaguju, a ne stvaraju mitove? (otuda naslov ovog posta).