Gost autor: Nurudin
--------------------------------------------------------------------------------
Nije ovo, djeco, Knešpolje,
ovo je polje nevolje!
Ko li će ove godine kositi?
Ko li će djevojke prositi?
Ko li će rakije peći?
Ko li će slanine sjeći?
STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA, Skender Kulenović
Što se tiče VAŠIH, vaša stvar, pa me se i ne tiče mnogo. Iskreno, ne tiču me se ni NAŠI, ali mi je stvarno mučno da čitam i slušam kako se mladi ljudi po forumima i društvenim mrežama lože i primaju na saopštenja raznoraznih rasformiranih jedinica koje nude spasonosna rešenja, a pri tom se obraćaju u ime Republike Srbije i srBskog naroda (kako oni to vole da naglase, da li zbog nemogućnosti da pohvataju sva pravopisna rešenja, ili iz razloga što ovo B otkriva velikopatriotske umove - to mi nikada nije bilo jasno).
Počev od retorike: patetična, puna epskog melosa i melodramatičnih i patetičnih konstrukcija, do somnobulnih ideja koje postaju ideje vodilje obezglavljenom mladom svetu.
Naši su: Nikola Tesla, Ivo Andrić, Milena Pavlović Barili, Milutin Milanković, Isidora Sekulić, Olja Ivanjicki, Bogdan Bogdanović, Sava Šumanović, Petar Lubarda, Zoran Radmilović, Bojan Stupica, Ksenija Jovanović, Mira Stupica, Ljuba Tadić, Duško Radović, Živojin Mišić, Meša Selimović, Stevo Žigon, Vlade Divac, Aleksandar Đorđević, Aleksandar Šapić, Novak Đoković, Alisa Marić, Ana Ivanović, Miodrag Stojković, Ljuba Popović, Dragana Moles, Dragana del Monako, Josif Pančić, Stevan Mokranjac, patrijarh Pavle, sveti Sava, Borislav Pekić, Verica Barać, Nadežda Petrović, Emir Kusturica, Ljubica Latinović, Dušan Petričić, Anica Dobra, Živan Saramandić, Dositej Obradović, Vuk Karadžić... Ovo je iz prve ruke, mogao bih tako do jutra, neka oproste nepomenuti, a kolege blogeri mogu da dopune.
Da, i pored svih pomenutih, „mladjana Srbadija" divi se nekakvim „matine-prorocima" kojie će spasiti srBsku čast i ime! Alo, bre - kuda plovi ovaj brod - barka (zvuči otačastvenije)?
Nekakva pevaljka ovih dana kaže: kad bih mogla, kupila bih Kosovo! Vredi li ovu neopevanu glupost komentarisati? Mislim da vredi - bolje bi bilo da je poželela da kupi Andrićeva sabrana dela, jeftinije bi prošla.
I sve to nije važno - najvažnija je činjenica da mladi svet nekritički prima sve ove pomije, bez nade i perspekive jer se oseća komotnije i moćnije kada pripada grupi - čist primer psihologije mase - pripadnost izgubljenog jagnjeta širem stadu koje bi da bleji, jer je u svojoj dokonosti i bezličnosti željno krvi - željno klanja, kao i svako neupotrebljivo živinče.
Nikakvi rasformirani specijalci i NAŠI nisu naši - to su horde razularenih huškača kojima odgovara mulj, kako reče A. Popović, jer u mulju mogu da se mreste. Oni suštinski i ne postoje - postoji država bez nade i perspekive - mulj, pa ko se omresti (omrsi) dobro je, ko ne - biće vremena.
Umesto da upute poziv mladima da se školuju, obrazuju, da stiču nova znanja i veštine, NAŠI pozivaju nas na klanje. Frustracije povampirenih mediokriteta isplivale su na površinu, pa sebi dozvoljavaju monopol nad patriotizmom i govore u naše ime, a u zaglavlju - Republika Srbija. Naravno, njihova mitska, iz epskih pesama, koja se prostire do Soluna najmanje - sve dokle su srBske kosti, dotle je i ta njihova mitska Srbija, a mi treba sa fanfarama i praporcima da krenemo u svete ratove i ostavimo kosti tamo gde su ih i naši preci ostavljali. Dakle, kosti za kosti, pa ako ništa ne bude, onda će bar sve srBske kosti da budu na jednom mestu - eto velike Srbije.
Pola tog mladog sveta i ne zna šta znači rat, bombardovanje, ratni zločini i mržnja koja razara sve segmente čoveka i društva - ali, o svemu tome treba da se misli, a umesto da misle, jave se neki specijalci i NAŠI, pa će oni da promisle umesto njih. Ponude instant rešenja za koja nije potrebna glava, već samo ruke i jatagan u rukama, pa juriš... Dokle bre?
Svi smo NAŠI, pa jaši!
Kad bi se utroba moja oplodila,
još bih tri Mlađena,
i tri bih Mrđana,
i tri bih Srđana
porodila,
i ljutom dojkom odojila,
i svat ri tebi poklonila!
I, da - nakon ovih stihova, uvek se sledim - zanemim! Zar nije trebalo da mnogi Mlađani, Mrđani, Srđani žive za otadžbinu - u redu, nekad je moralo, mnogi su časno dali živote za ideale i slobodu sopstvenog naroda - danas ne mora, sadašnji Mlađani, Mrđani, Srđani treba da žive, da se obrazuju, da rade za sopstvenu dobrobit i boljitak ovoga naroda kako bi budući Mlađani, Mrđani, Srđani živeli spokojnije i bezbrižnije.
Ono što uliva nadu jeste činjenica da ipak postoje mladi ljudi kojima mozgovi još uvek nisu isprani, i među „našima" i među „njihovima", i koji su svesni da samo zajedno možemo ići ka poništenju međa i ka suštini - ka čovečnosti. „Ja nisam Srbin - ja sam glumac!"
Braća po krvi - srpski gimnazijalac Strahinja LeStra Đorđević i bosanski reper Jala - srdačno preporučujem - ovo uliva neku nadu!