Filozofija| Istorija

Knjiga o dva principa (4)

kukusigameni RSS / 06.02.2013. u 18:28

Fobija – (grč. phobos ) – strah; med. patološki strah

 

Ovih dana, fobija je reč koja se prečesto pojavljuje na blogu.

Najčešće imamo strah od nepoznatog ili makar nerazumljivog.

Od toga počinjem da strahujem.

Postao sam pravi fobofobičar.

 

 

 

Gnostici su bili listom protiv knjiga i predanja Starog Zaveta. U njima su nalazili dokaze božanskog kao principa zla, samovolje, pokore koja se bezrazložno usmerava na ljudski rod. Na taj način gradili su i sopstvenu politiku – težili su stvaranju sopstvene crkve koja će biti hrišćanska i koja će priznavati postojanje Boga, ali ne Boga kao savršenog, već kao nesavršenog bića. Gradeći ove svoje stavove, duboko promišljene i argumentovane, gnostički teolozi (među njima i slovenski) kroz kanonizaciju sopstvenih knjiga dovodili su u pitanje gotovo sve elementarne postavke zvaničnog hrišćanstva, pa i onu o Adamu i Evi.

Po jednim gnosticima, Adam i Eva bili su božanska deca, koju Bog nije mogao da podnosi u sopstvenom svetu, pa ih je bacio u poredak materijalne stvarnosti. Po drugima, to su bili Satanini potomci koji su stvorili ljudski rod i tako oživeli mrtvi poredak zemlje gde je Satana bio gospodar. Po trećima, Adam i Eva su bili prva stvorenja na zemlji koja su sopstvenim radom dokazala da ne zavise od božanskog bića.

Svaka gnostička škola gotovo da je imala svoju pripovest o Adamu i Evi, svoju verziju praroditeljskog greha. Neke od gnostičkih škola smatrale su da su Adam i Eva božanska deca, koju je Bog poslao u poredak zemaljske stvarnosti da ga sopstvenim potomstvom ožive. Ovi gnostici su tvrdili da je poredak zemaljskog sveta muka i pokora, da čovek živi u stalnom mraku, da je zatočen u Sataninom svetu i da sopstvenim postojanjem dokazuje da pripada onom delu božanskog bića koje je uvek bilo protiv Satane – boravak u poretku materijalne stvarnosti samo je božanski dokaz prvorođenom sinu da postoje bića koja su u stanju da svet mraka učine koliko-toliko svetom reda i svetlosti. Istina, ovaknih je varijanti gnostičke teologije bilo najmanje. Takva razmišljanja najčešće su bila zastupljena u vremenu kada je zvanično hrišćanstvo silom i prinudom stvaralo, rušilo i postavljalo granice državnim zajednicama.

Radikalniji gnostici, oni koji su temelje Svetog Pisma tumačili kao dokaz dvojstva božanske prirode (stalne borbe dobra i zla), gradeći sopstvenu ideologiju i politiku, tvrdili su da je zvanično hrišćanstvo po sebi princip zla jer ne dozvoljava nikakvo tumačenje svetih staro i novozavetnih knjiga. Osim onog, kojeg je samo propisalo. Zvanično hrišćanstvo je bilo zlo jer je na kuluku i nametima gradilo velelepne hramove i u njima kačilo ikone u srebru i zlatu. Radikalni gnostici su smatrali da su srebro i zlato, ukoliko se upotrebljavaju za dokaz božanske moći i svetlosti, simbol principa zla. Po njima su zlato i srebro morali da služe samo za trgovinu – kako bi se obezbedio život u državnoj zajednici. Gnostici (i bogumili među njima), tako se bore za jedan vid socijalne pravde; grade manastire u kojima nema srebra i zlata i u kojima su freske bez raspeća i rađanja Hristovog i bez prikaza, makar i u najgrubljoj simbolici božanskog trojstva. Oni ne upotrebljavaju po pravilu zlatnu boju u slikanju, a crkve ispunjavaju (čak i u oltaru) prizorima iz svakodnevnog života ili idealizovanim pastoralama.

Gnostički teolozi, za razliku od hrišćanskih, u hrišćanstvo unose paganske mitove i verovanja, te se na taj način približavaju narodu, a na nekim  delovima Balkana (u Bosni, zapadnoj Srbiji i Zeti), čak postaju njegove vođe. Oni su snaga na koju svako od dva rimska carstva mora da računa, pa i južnoslovenski vladari koji su uspostavili sopstvene državne zajednice. Zapadna rimska crkva vodi protiv njih, uz pomoć Ugara i Mletaka, krstaške ratove ali bez vidljivijeg rezultata, zato što se naoružani narod masovno suprotstavljao krstašima. I Nemanjići vode ratove protiv bogumila, ali im i popuštaju koristeći ih kao vojnu snagu i vođe masa u svom pohodu na carsku krunu Istočnog rimskog cartstva. U tome je cara Dušana, najverovatnije omela prerana smrt.

Gnostičko sveštenstvo (i bogumilsko; na Balkanu u dvanaestom veku postoji pet jeretičkih crkava) stiče poverenje širokih masa zalaganjem za skroman, gotovo isposnički život. Postoji nekoliko zapisa koji tvrde da su bogumili izuzetno skromno odeveni (u crno), ali da su izuzetno vešti trgovci. Gotovo jedan vek oni u Bosni drže kontrolu nad trgovinom, obezbeđujući novac za dvorsku klasu i za organizovanje naroda protiv militantnih redova katoličke i sveštenstva istočne crkve, koji su hteli da ih stave u svoju zonu uticaja. Pod Nemanjićima nema mnogo zapisa o tome. Kralj Milutin ostvaruje dogovor i sa poglavarom zvanične hrišćanske i bogumilske crkve, a sve u cilju potpunog mira na teritoriji njegove države i okupljanja svih raspoloživih snaga za borbu za uspostavljanje novih državnih granica. Bogumilsko sveštenstvo je tako, u svim državama južnoslovenskog juga, faktor i snaga sa kojima svaki vladar mora da računa. Preko sopstvene kanonizacije hrišćanstva, suprotne konstantinopoljskoj i rimskoj, nudi se takav ideološki koncept koji je omogućavao da se stvore južnoslovenske državne organizacije koje će i verski i ideološki, pa i politički biti nezavisne. Na taj način je bogumilstvo, gnoza uopšte, imalo izuzetan značaj u istoriji južnoslovenskih srednjovekovnih država. Bez bogumilstva, te države ne bi ni postojale, niti bi Južni Sloveni pod Nemanjićima mogli da budu takva sila, pravo srpsko carstvo, koje je pretilo da sruši vizantijski imperijum.

 

 



Komentari (106)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 16:24 07.02.2013

Re: Cassoulet

Gust Pasulj

пребранац?
G.Cross G.Cross 17:08 07.02.2013

Re: Cassoulet

Pa ovako nekako, ali ima raznih...

niccolo niccolo 11:27 08.02.2013

У принципу

100
omega68 omega68 22:08 08.02.2013

A gde je pečat?

Ili početak?


Zurvan, Surban, Serbon
"Deca Seta" je legendarni naziv/ime koji su Gnostici dali svetoj lozi fostera ili Otkrivatelja. Ime Set {Seth} pojavljuje se u Bibliji, u Postanku 4:25: "I Adam ponovo pozna svoju ženu, i ona rodi sina, i nazove ga Set. Jer je Bog, rekla je, dao da imam drugo sjeme {drugog sina} namjesto Abela...". Značajno je da je to jedini put da se ono pojavljuje.
Set pripada "drugom sjemenu", lozi odvojenoj od judeo-kršćanske pripovjesti o "svetoj povijesti". Na početka njihove priče, Gnostici su smješteni izvan konvencionalnih pripovjesti Zapadnog spiritualnog života.

Prema setijanskom vlastitom izvješću, tradicija tajnog znanja o božanskim stvarima prenešena je iz dalekih vremena putem naslijeđa muškaraca i žena koji su ovladali prosvjetljujučom metodom, Gnozom. Otkrivatelji su bili jedno elitno tijelo koje je djelovalo unutar jedinstvenog kulturnog i duhovnog kompleksa koji je iskrsnuo u pretpovijesnom Iranu: Magijanskom Redu {Magian}. Njemački učenjaci poput Gustava Widengrena, Richarda Reitzensteina i M.H.Schraedera, koji su u današnje vrijeme naširoko zanemareni, bili su jako zadubljeni u pretpovijesne korijene iranske religije znane kao Zurvan (Surban[/b]). To je zametak doktrine o kosmičkoj dualnosti pripisanoj persijskom proroku [b]Zaratustri, i koja se proširila svijetom putem članova njegovog religioznog reda, Magima ( MAGI). Reitzenstein je posebno naznačio da su gnostičke ideje bile pod uticajem Persijske dualnosti, ili Zurvanizma (Surbanizma), ali nije mogao povezati kako. Od njegovog vremena, nitko nije učinio ništa bolje {na tom planu}. Istraga je komplikovana udaljenošću iranske religije, koja datira iz šestog tisućljeća pne.

Magi, religiozni Red
Persijska dualnost predstavlja veliku zagonetku u povijesti religija. Do sada niti jedan učenjak na svijetu, čak ni Mircea Eliade nije uspio slomiti Zaratustrijanski orah.

"Za Zaratustru je bilo rečeno da je bio stariji od Platona za oko 6.000 godina. On je naučio univerzalnu mudrost od Božjeg Duha sa izuzetnim razumijevanjem. Njegovo ime prevedeno na grčki, Astrothutes, znači "Obožavatelj zvezda" (Platon, Pretpovijest, str.211)."
U svojoj elegantnoj maloj knjizi o Gnosticima, Jacques Lacarriere ističe da je Gnoza bila put prosvjetljenja temeljen na drevnoj Zvjezdanoj mudrosti. Židovski povijesničar Josephus kaže da su Deca Seta bila naveliko poštovana kao Nebeski vidovnjaci koji su "otkrili znanosti o nebeskim tijelima i njihovim obrascima." (Antikviteti I.68-72). Sve kroz Bliski Istok i u Europu, svećenici-astronomi Magianskog Reda kasnije su bili znani kao "Kaldejci", što je zbunjujuće ime. Ovaj je izraz derivat Sumerskog Kasdim, hebrejskog Kesed {chesed} (sepirot Drva Života) i Kassidim, "pobožni", ultra konzervativna sekta povezana sa Zaddikim-om. Namjera biblijskog uređivanja {editiranja} da pomiješa i izjednači Kaldejske motive i Magijanski Red dodijeljujući legitimitet Patrijarsima putem asocijacije. Abrahamov otac, Terah, je bio svećenik hrama Mjesečevog boga, Sin-a, u gradu Uru. Postoji velika količina astro mitološkog rada enkodiranog u Starom Zavjetu – dokaz o Magijanskim i Setijanskim uticajima. I naravno, Magi igraju značajnu ulogu u Novozavjetnoj priči o rođenju Spasitelja.

Pisarska pribilješka napisana na rubu Alcibiades-a I, radu pripisanom Platonu, potvrđuje legendu da je Zaratustra živio u sedmom tisućljeću pne. Nekoliko drugih klasičnih izvora, uključujući Aristotela, Plinija i Plutarha, koji nam također govore da su "Magi {Magijani} živjeli 6.000 godina prije Platonove smrti. U svojoj izvanrednoj i malo poznatoj knjizi Platon prethistoričar, Mary Settegast smješta izdizanje Magijanskog Reda, izvorno svećeništvo drevne iranske religije, u doba Blizanaca, oko 5.500.g pne, vremena koje je podržano od strane grčkih izvora. Settegastova se ovdje poziva na Zodijakalnu određenost vremena {"tajming"} temeljenu na preciznosti ekvinocija.
Astronomi svećenici Magijanskog Reda - Magi, i drugi nebopromatrački vidovnjaci od Hibernije do Doline Inda, bili su koristili precesijsko određivanje vremena za praćenje smjera ljudskog iskustva kroz duge vremenske periode. Magi su donijeli tu metodu sa Urmijskog Platoa i proširili ju kroz Plodni Srp. Pri Eridu-u (Kaldjeski Ur), upravo južno od skrivenog pupka {centra} gnostičkog pokreta precesijsko određivanje vremena bilo bi pruženo sumerskim teokratima. No, jednom kada je ono preokrenuto od strane svećenika sa državnom potporom i društvenih kontrolera ranih Blisko Istočnih teokracija, precesija je izgubila svoju vrijednost kao alata za edukacijsko planiranje i vođenje. Telestai posvećen vođenju čovječanstva došao je u konflikt sa drugim Magima {Magijanima} čiji su ciljevi bili politički. Konačna podjela u Magijanskom Redu nastala je na bazi takvih stvari.

Period kada se pojavio gnostički pokret u pretpovijesti identificiran je arheološki od strane Hajii {hadži} Firuz kulture (5.500. - 5.000.g.PKE} sjeverozapadnog Irana i Turkmenije. Centrirana je u bazenu Urmije, baš gdje Gnostici smještaju svoje duhovno srce. Kultura je imenovana prema jednom mjestu iskopavanja na južnom kraju Jezera Urmia, prema istoku jezera Van u Armeniji. Preko jezera Van nazire se planina Ararat, za koju je rečeno da je mjesto nasukavanja Noine arke. Preko jezera Urmia nazire se planina Kuh-I-Khwaga, "Bijela Planina Seira", držana svetom od strane Gnostika kroz nekih pet ili šest tisuća godina nakon što je njihova tradicija tamo utemeljena.

Legenda naznačena u Koptskim kodeksima kaže da loza Otkrivatelja započinje pri planini Seir sa jednim prosvjetljenim parom, Setom i njegovom suprugom Noreom. Mandejci {Mandaens} iračkih močvara, čija vjerovanja pokazuju mnoge sličnosti sa Gnosticizmom, prisjećaju se paralelne legende o osnivačkom paru, anosh-Uthra iYohanne, koji su uspostavili svoju bazu pri Bijeloj planini. Seir predstavlja jedan indo-iranski korijen srodan sa Syr i Shri, "svet, posvećen". Urmija je derivat iz drevne perzijske riječi za vodu. Jezero Urmija predstavlja UNESCO-ovu rezervu biosfere.

Prema jednoj drevnoj legendi koja je lokalno preživjela do današnjih dana, jezersko područje grada Urmie je bilo mjesto rođenja Zaratustre.

"Vrlo stari Magijanski centar lociran je pri jezeru Urmija," piše Settegastova (str.215.). Neki tragovi ovog ranog naselja preživjeli su na zemljištu. Iskopavanja pri Hajii Firuzu dala su bogate arheološke dokaze, uključujući i posuđe od pečene gline iz halafijanske kulture Palestine (iz istog razdoblja); drugim riječima posuđe je donešeno u Urmiju iz Palestine. Dekoracija pokazuje motiv 16 latica, potpis Misterijskih ćelija. (Settegastova, tanjur 121a)

Vjerojatno je da je organizacija Misterijskih kultova na Bliskom Istoku, jednako kao i tehnike i naučavanja koja su prenosili, predstavljaju derivat iz udaljene iranske sredine {kalupa}.

Magijanski Red proširio se iz Urmijskog bazena u svim smjerovima: prema sjeveru na planine Kavkaza, prema jugu u Irak, prema istoku u Indiju, i prema zapadu u Malu Aziju i Europu. No, kako se širenje nastavljalo, Red se postepeno podijelio u bvije različite branše, Gnostike i Illuminate, kako bi ih sada mogli nazvati. Svaka branša djelovala je na drugačijim motivima i drukčijim metodama.

Majstori učenja
"Iranolozi su iznašli da je problem Maga jedan od najneodoljivijih, jednako kao i jedan od najtežih, u povijesti drevnog svijeta."
(Settegastova)

Unutar Reda, Gnosticima su bile davane titule {naslovi} vaedemna, "vidovnjak, mudrac," za razlikovanje od svećenika, zoatara, koji je služio otvoreno u društvu i savjetovao Srednjo istočne teokrate o stvarima države i društvenog morala, da ne spominjemo i poljoprivredna planiranja – jer je Zaratustra prema svim iskazima odgovoran za uvođenje planske poljoprivrede na veliko.

Iranolozi smatraju da je problem Maga i najneodoljiviji i najteži u povijesti drevnog svijeta. Ja držim da problem može biti objašnjen, iako ne i u potpunosti riješen, putem razlikovanja Magijana koji su ostali posvećeni edukaciji i prosvjetljenju od onih koji su postali umiješani u državničke poslove i društveno upravljanje – i koji su kasnije postali poznati kao Illuminati.

Riječ zoatar je izvornik grčke riječi soter, "spasitelj". Judeo-kršćansko-islamistička tradicija predstavlja različite permutacije soter ili iskupiteljeve figure. Iskupiteljske religije, temeljene na nadljudskoj ličnosti, izvršitelju, koji ispunjava volju očinskog božanstva, označene su izrazom soteriološke. U hebrejskoj religiji taj je izvršitelj mesija, shvaćen kao ljudska osoba, kralj židovski, ili nadljudski entitet poput Melkizadeka (Kult Zaddikim). U kršćanstvu, to je Isus kao inkarnacija Krista, Sina Božjeg, koji slijedi hibridnu teologiju Svetog Pavla. U Islamu, iskupiteljska figuru predstavlja množinu, pretpostavljajući oblik različitih Imama i skrivenih majstora. Sunitsko-Šiitski sukob izbio je oko naslijeđivanja Imama nakon Muhameda. U svim slučajevima spasitelj je patrijarhalna figura, središnji autoritet u teokratskom kultu čiji je krajnji cilj, nemojte pogriješitit, da dominira cijelim svijetom naturajući društveno-duhovni poredak temeljen na diktatima jednog boga oca koji ne živi na ovoj planeti, i koji priča isključivo sa bijelim muškim demagozima.
Perzijska soteriologija je izvor Jednog Svjetskog Reda {One World Order} dijeljenog od neokonzervativnih krojača planova i New Age fanatika sličnih kroz vijekove; to je proizvelo glavni plan Magijanaca koji su otišli u socijalni inženjering, "Illuminata", kao suprotnost telestai-ma ili Gnosticima koji su ograničili svoj rad na edukacijsko i duhovno vodstvo. U Koptskim kodeksima soter se učestalo pojavljuje kao oznaka za gnostičkog majstora ili učitelja. No, drugi izraz, phoster, je bliži smislu vaedemna, mudroj ili prosvjetljenoj osobi (srodne riječi: veda, vidya, wisdom, wit). Da čitatelj ne bi očajavao vjerujući da bespotrebno cjepidlačim sa izrazima, moram istaknuti da veliki problem za čovječanstvo zavisi o razlici između vidovnjaka i svećenika, posebice državno-sponzoriranog svećenika. Mary Settegast lukavo primjećuje da iranolozi "zadržavaju konfliktne poglede obzirom na povijesni milje proroka." Krucijalan problem je ovo:

"U jednoj krajnosti Zaratustra je bio opisan kao primitivni ekstatik, neka vrsta 'šamana'; a u drugoj kao svjetski familijaran sa Korazmijanskim {chorasmian} kraljevima i dvorskom politikom."

Tu je ona razlika koja je zbunjivala sve učenjake: između šamana-vidovnjaka i svećenika u dvoru politike. Za ovo drugo, poljoprivreda je bila dio svetog poziva {profesije, zanata}. Obzirom da je kultivacija zemlje bila središnji dio Zaratustrine poruke, "svećenici misionari bi po svojoj prilici bili jednako dobro verzirani za poljoprivredu kao i na području religioznih dogmi... Navodnjavanje, gnojenje, uzgoj stoke . bili bi dio misionarskog znanja". Zvuči li ovo strašno poznato? U misiji Zaratustranskih Magijana koji su preuzeli kontrolu društvene organizacije pod teokratskom paradigmom, imamo drevni model invazivnog kolonijalizma i svim njegovim zahtjevima, model koji je i danas operativan.

Sada promotrimo i drugu stranu priče. Prema mišljenju učenjaka danas i popularne tradicije u drevnim vremenima, Magi su bili poštovani ne kao misionari sa nekim planom koji treba izvršiti, nego "posvećenim slugama božjim" i "majstorima učenja, kreditiranih sa iniciranjem 'kozmoloških znanosti', studijom ne samo nebesa, nego i elementima i kraljevstvima zemlje". Koga mi ovdje opisujemo? Misionare ili vizionare? Prosvijećene emisare visoke kulture ili samozahtijevne kolonijaliste?

- nastavlja se -
-----LINK -----
omega68 omega68 00:54 09.02.2013

Re: A gde je pečat?

Danas mi koristimo naziv "Gnostik" {/gnostički} da bi okarakterizirali drevni pokret čiji su članovi bili protiv, ne samo svoje osobne samoglorifikacije, nego i teokratskog programa velikih ljudi, muških vođa, uspostavljenih i podstaknutih od strane politički orijentiranih Magijanaca.

Teokracija, prototip patrijarhalne vladavine predstavlja glavni adut u igri žrtva-izvršitelj, kako sam opširno objasnio u Ne na Njegovu Sliku.
Ako tiranin koji nanosi bol i nagrađuje svoj narod, može ih uvjeriti da je on postavljen da to čini od strane Boga, ili da je on osobno Bog, tada vlada božanska vlast.
No, teokracija, i cijeli dominatorski kompleks koji predstavlja, je bila potpuno strana telestičkoj misiji da podučava, prosvjetljuje, vodi i obogaćuje – ukratko, da potiče i kultivira ljudski potencijal. Volja za kontroliranjem i manipuliranjem ljudskog potencijala nikada se ne može biti pomirena sa takvom misijom. Ovo je razlog zbog čega su originalni Gnostici, vješti u šamanskoj ekstazi, koji su podučavali iz uputstava od strane Svjetla, dezertitali iz Magijanskog Reda. Reda oko Urmijskog Platoa u Doba Blizanaca, oko 6.000.g.PKE.
Podjela se zbila nakon 4.400.g.PKE, kada se proljetna točka mijenjala iz Bika u Ovna.

Doba Ovna (2.000.g. – 120.g.PKE) jest era Abrahama i uzdizanja patrijarhata, uključujući i rimsko carstvo.
Aleksandar Veliki vladao je drevnim svijetom, kada je proljetni ekvinocij bio smješten na zvijezdama glave Ovna, znanog Egipćanima kao Amun.
Zbog toga je Aleksandar dao da se na novčićima izrađuje njegova slika sa rogovima Amuna, i priredio je inicijaciju pri Amunovu svetištu u Siwi sa svrhom da sebe uzdigne na bogu sličan status (još jedan primjer povijesne i predmetne verifikacije precesijskog određivanja vremena).
Sve je ovo potpuno konzistentno sa napredovanjem teokratske agende u Doba Ovna.

Iz njihove naslijeđene osnove {tla} u sjeverozapadnom Iranu, Gnostici su bili u mogućnosti promatrati razvoje u Plodnom Srpu, uključujući i uzdizanje masovne poljoprivrede i urbanizacije.
Njihov status kao nomadskih mudraca, poznatih "Kaldejaca" iz davnina, davao bi im svaku prednost za promatranje, opažanje tri značajna razvoja:
smjenu od žrtvenog kralja (prvobtno metoda žrtvenog jarca, pharmakon), prema svetom kralju (modificiran obred, zahtijeva hieros gamos, sveto parenje sa Božicom, da se osigura ljudska zaslužnost kralja), pa prema iskupitelju kralju (čovjek pomazuje {miropomazanje} čovjeka.
Oni nisu mogli imati pobliže analiziranje ovog napredovanja, niti detektirano patološko nasilje vođeno od strane iskupiteljskih vjerovanja onoliko duboko koliko mi imamo danas. Ta ih je sila možda čak mogla i iznenaditi, zateći nespremnima, da ne pominjem podmuklost tehnika Illuminata, koji su izopačili regenerativne obrede Misterija....

Mi se nalazimo na drugom kraju dugačke drame koja je otpočela na obalama jezera Urmia, sa 2.000 godina vrijednim kasnijim uviđanjem na program Illuminata i onime što poruka božanske ljubavi upakirana u kompleks iskupitelja može učiniti životu na malom, osamljenom planetu.

Isti link

dragoljub92 dragoljub92 21:26 09.02.2013

Re: A gde je pečat?

omega68
Ili početak?


Zurvan, Surban, Serbon=Субурбан
- nastavlja se -
-----LINK -----

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana