Просто је греота пропустити овакав зицер - Весна Пешић, након мајских избора једна од најомиљенијих јавних личности блогера, на у Пешчанику пише о ситуацији око Ивице Дачића, доводећи цео тај џез у везу с ониме што Дачић ради у вези Косова. Текст можете наћи на овом линку. Пошто знам да многи не кликћу на линкове, издвојићу и поједине делове њеног текста.
Весна каже: ”Ivica Dačić je prvi srpski političar koji je seo ravnopravno da razgovara sa nekim političkim predstavnikom kosovskih Albanaca. Baš to – da tretiramo Albance kao jednake, kao partnere s kojima se razgovara, kao ljudska bića, a to je jedini način da rešimo kosovski čvor, tu srpsku opsesiju, taj problem koji nas razara već decenijama. Njegovo nerešavanje ne samo što nas onemogućava da konačno dobijemo normalnu državu u granicama koje možemo da kontrolišemo, već istovremeno služi autokratima da kao nekom toljagom mlate po društvu i sprečavaju svaku racionalnu raspravu o problemu i mogućnostima da isplivamo iz kosovskog mraka. To opet nisu dozvolili Koštunica, Tadić, Đilas, Jeremić, Jovanović i tužne NVO koje su zauzete nekim svojim efemernim i skrajnutim bitkama koje ovima prvima dobro dođu.”
Весна такође каже: ”Takve, koji bi da nam promene kod, koji bi da nas odvrate od čvrstih uverenja i otvore nas ka životu i rezultatima, e takve davimo kao mačiće. Koštunica je prvi video koliko je sati i prvi je zatražio ostavku Dačića, još preko svojih u Skupštini, kada se Dačić ceo celcati dan divovski borio oko Rezolucije, sa napadima svih vrsta. Održao je tom prilikom nekoliko istorijskih govora, koji su meni delovali ubedljivo i sigurno, kao da je rođen neki naš Čerčil ili De Gol, svejedno. Danima sam prepričavala kako se Dačić odbranio od Marka Jakšića, ofanzive Aligrudića i ostalih šarži iz DSS-a, ali i onih iz DS-a i Čedinog klana. Sve ih je nadmašio i nadgovorio Dačić, čovek iz Žitorađe.”
Најзад, Весна каже и ово: ” Sada svi, apsolutno svi, traže nove izbore i ostavku premijera Dačića. Pri tom se prikriva da je reč o Kosovu. Ono je opet naše i zauvek će takvo biti. Zatrpava se činjenica da je premijer govorio nekim drugim načinom, nekim prirodnim, pa čak i njemu svojstvenim (simpatičnim) jezikom, normalnog političara koji se kod nas retko sreće, i izdvajao se po tome što se bavio Kosovom kao realnim problemom. Sve ostalo je – čista nameštaljka. Ali obična publika samo kroz maglu nazire odakle ona dolazi, jer čak je i striptizeta ubačena u priču, kako bi svima mozak što manje radio, a strasti se raspalile – kao i uvek kad se neko provlači kroz blato, a još ima i seksa.”
Веома ме интересује шта блогери казују о овом Веснином тексту…