Vlada je formirana krajem jula prošle godine. Prošlo je šest meseci od njenog formiranja. Mislim da je prošlo dovoljno vremena da bi mogla da se da prva ocena njenog dosadašnjeg rada.
Vlada je nasledila katastrofalno stanje u privredi i finansijama. Privreda koja umire. Finansije kojih nema. Javni dug na nivou 17,5 milijardi evra, preko 61% BDP-a. Za vreme ove vlade povećan za skoro 3 milijarde evra. Pad BDP-a od 2,3%, 0,6% i 2,5% u prva tri kvartala je nastavljen padom od 1,5% u četvrtom kvartalu.
Vlada je nasledila jako lošu međunarodnu reputaciju. Reputaciju nekredibilnog i nepouzdanog partnera. Lošeg pregovarača. Bilo da se radi o US, EU ili Rusiji.
Vlada je nasledila zapušten socijalni sistem, obrazovanje, kulturu, zdravstvo, bukvalno sve sfere društva. Bez ikakvih ideja o tome u kom pravcu treba krenuti. Bez hrabrosti.
Vlada je nasledila potpuno urušeno pravosuđe.
Vlada je nasledila državu potpuno izjedenu korupcijom, partokratijom, sa urušenim institucijama sistema.
Pola vlade je aktivno učestvovalo u kreiranju ovog nasleđenog stanja. To pola vlade se pravilo, i dalje se pravi, da sa nasleđenim stanjem nema ništa. Kako nam je izborni sistem takav kakav je, bez obzira na sve, to pola vlade je opet ušlo u vladu. Kao da se ništa nije desilo.
Pola prethodne vlade koje otišlo u opoziciju i dalje nije u stanju da u celosti prizna kakvo je stanje ostavilo za sobom. Još uvek isti ljudi koji su stvorili ovo blato u kome živimo imaju dovoljno obraza da izađu pred građane Srbije i komentarišu bilo šta. Kao da se ništa nije desilo.
Umesto te polovine, dobili smo novu polovinu. Nova polovina nije imala mnogo izbora u vezi toga sa kim će praviti vladu. Imala je samo izbor: da li da je pravi. Pristala je i na zahtev da mali partner da premijera. Pristala je i na zahtev da drugi mali partner preuzme i ekonomiju i finansije. Zašto? To je postalo jasno već u prvim mesecima nakon formiranja nove vlade.
Prvi potpredsednik vlade je najozbiljnije moguće shvatio borbu protiv korupcije i eksplozivan politički potencijal uspeha u toj borbi. Kako ne bi upao u zamku selektivnosti, nije pravio svoju listu predmeta koje treba obraditi, već je preuzeo listu Verice Barać. Listu na kojoj je radila više od decenije. Listu koju je prihvatila i EU i tražila od nas da ispitamo. Prethodnoj vladi naravno nije padalo na pamet da se tom listom pozabavi. Prethodna vlada je sve radila da marginalizuje Vericu Barać i da ništa ne ispita. Polako postaje jasno i zašto.
Šta god mislili o motivima prvog potpredsednika vlade, uspesi su nesporni. Činjenica je da postupke ne vode političari nego institucije, koliko god politički protivnici pokušavali da to prikažu drugačije. To pokazuje i njihovo potpuno odsustvo suočavanja sa realnošću korupcije u Srbiji. Činjenica je da su institucije nejake, nedovoljno obučene, nenaviknute na nemešanje politike u rad. Jedini način da ojačaju je da rade. Javni pritisak, pa i od strane političara, je dozvoljen i poželjan. Mislim na pritisak da rade svoj posao. I naravno da će dokaz o uspešnosti doći tek uspešnim sudskim epilogom pokretnutih postupaka, da ovo do sada nije dovoljno, da je samo početak, da tek predstoji izgradnja sistema borbe protiv korupcije, ali je nesporno da je Srbija za ovih šest meseci napravila džinovski korak napred. Građani to vide i očigledno cene.
A ekonomija i privreda?
Nova vlada je odmah napravila rebalans budžeta za 2012.godinu. Rebalans je promašio. Imamo preko 40 miliona evra manje PDV prihoda od planiranih. Imamo preko 100 miliona evra manje prihoda od akciza od planiranih. Rebalans je napravljen krajem septembra.Toliko pogrešno je planirao prihode u naredna tri meseca.
Ovaj trend je nastavljen i u januaru. Pormašaj u odnosu na planirani budžet za 2013.godinu je veliki. Večeras sam na Dnevniku RTS-a gledao pokušaj spina upravo objavljenih januarskih brojeva realizacije budžeta. U odnosu na januar prethodne godine, imamo nominalan rast budžetskih prihoda od oko 8%, što znači realan pad. Inflacija je preko 12%. I to sve pored rasta raznih poreskih stopa: od PDV-a, do akciza, do poreza na dobit korporacija, do poreza na kapitalne dobitke i dvidende. I pored oprosta kamate poreskog duga koji je vredio do 31.01.2013.god.
Povećna je stopa PDV-a. To je smanjilo potrošnju. Došlo je i do naglog rasta inflacije. Posebno cena hrane: voća 33%, povrća 31%, ulja 28%, mesa 26%. duvana 37%. Ukupna inflacija u oktobru 12,9%. Bez hrane i duvana 8,7%.To je dodatno smanjilo potrošnju. Što je smanjilo poreske prihode.
Nastavili smo sa istom ekonomskom politikom bezumnog subvencionisanja. Predlažemo lekove, još gore uzimamo ih, a nemamo dijagnozu, ne znamo šta je uzrok našeg propadanja.
Uveli smo program oprosta poreskog duga. Poslali poruku da su svi koji plaćaju obaveze na vreme budale. Ako ne plaćate godina, čak i deceniju, država će već naći način da vas oslobodi plaćanja kamata i zamrzne plaćanje glavnog duga. Zašto? Treba nam para. Ovo je naravno neustavno.
Ulazimo u legalizaciju nelegalno stečene imovine. Imovine stečene mitom, korupcijom, krađom, drogom, iznudom, poreskom utajom itd. I to orvelovski zovemo porez na bogate. I ponovo šaljemo poruku da je legalno poslovanje za budale. Zašto to radimo? Treba nam para. A možda i nešto drugo.
Povećali smo javni dug za 3 milijarde evra. To pokušavamo da prikažemo kao uspeh, jer nam još uvek daju pare. I to po povoljnijim kamatama nego prethodnoj vladi. Nikome ne pada na pamet da objasni da to nema nikakve veze sa poverenjem u novu vladu, već sa stanjem na tržištu suverenog duga. Ima više novca nego kvalitetnih država gde možete da plasirate novac. Pa investitori rade diversifikaciju i time smanjuju rizik.
Nastavili smo sa bezumnim subvencijama i raznoraznim arčenjem novca poreskih obveznika u ime bolje budućnosti za koju su ta arčenja tobože dobra. Počeli smo sa Gošom, nastavili sa Agrobankom, Metals bankom, Tigrom, evo sada i IT sektoru. Imali neko u ovoj državi ko može sam bez pomoći? Da li smo baš svi invalidi koji ne mogu bez pomoći države? Da li razumemo da kada pomažemo IT sektoru, uzimamo od radnika iz Pirota i čistačice iz Beograda. Novi program predviđa i da nameti na rad za programere bude manji od svih ostalih građana. I ovo je neustavno.
Najavljuje se ugovor sa Al Dahrom. Maltene to će spasiti Srbiju. Za UAR, hrana je bezbednosno pitanje. Hoće kod nas komad zemlje kako bi pravili hranu za sebe. To je sasvim razumljivo. Mi očekujemo savremenu tehnologiju njihovim parama. Po objavljenim detaljima iz memoranduma, sa ekonomske strane, memorandum izgleda dobro. Ono što ne valja je to što se krše svi zakoni ove države u pravljenju ovog ugovora. To što niko ne uzima proviziju i to što će ugovor možda biti ekonomski opravdan, nije nikakvo opravdanje za kršenje zakona. Autori su se dosetili da naprave međudržavni ugovor za privatnu kompaniju, i tako, koristeći ustavnu odredbu da su međunarodni ugovori iznad domaćih zakona, zaobiđu sve naše zakone. To zaista nije primereno. Jer doći će neka druga vlada i onda će koristiti isti metod da progura ugovore sa elementima korupcije i ekonomski štetne. O čekaj, to smo već imali.
Pa da li je bilo nešto dobro? Jeste. Ukinute su razne takse. Najvažnija: taksa na isticanje firme. Radi se prijavljivanje imovine u inostranstvu. To će biti jedna bitna komponenta za izgradnju sistem za borbu protiv privrednog kriminala i korupcije. Rekao bih da je dobra stvar to što je povećan porez na dobit korporacija, ali on nije praćen smanjenjem nameta na rad, tako da ne mogu.
Šta je trebalo da se radi? Budućem ministru finansija.
A građevina? Ulazimo u novi talas nikad jeftinije legalizacije nelegalnih objekata. Kažu 100 evra. Kako se osećaju građani koji su legalno gradili? Pogađate, kao budale.
A putevi? Evo koliko sutra ćemo jubilarni 50-ti put završiti koridor 10. Do kraja godine. Koje?
A obrazovanje, zdravstvo, kultura, sport, javni sektor, administracija? Nula. Tako da ne bih ni komentarisao resorne ministre.
Ni o kadrovima postavljenim da vode javna preduzeća, ne bih. Od pošte do rudinka uglja.
Ministarka energetike nije puno postigla, ali je barem ušla u borbu. Borila se za socijalne karte. Ministarstvo rada se nije ni pomerilo. Našla je neko kvazi rešenje simulacije socijalnih karata. Borila se da popravi naš položaj u ugovoru sa Rusima. Grubo je onemogućena. Htela je da izbaci Jugorosgas kao posrednika kupovini gasa. Nije uspelo. Govori o tome kako rudnu rentu za NIS treba povećati. Nije valjda da velikoj Rusiji treba da u maloj Srbiji plaća tri puta manju rudnu rentu nego kod kuće. Umesto da čuje protivargumente od Rusa, čula ih je od kolege ministra iz naše vlade. Onoga koji sanja kanal do Soluna našim parama. Za verovali ili ne. Ministarka je predložila antikoruptivne mere kroz izmene Zakona o energetici koje je skupština usvojila. Ovo je prošlo bez ikakve medijske pažnje. A upravo to nam treba: krpljenje posejanih koruptivnih rupa u raznim tzv. evropskim zakonima.
Doneli smo krajnje problematične promene krivičnog zakonika. Sav privredni krimanal je prebačen na osnovne sudove. I nema oduzimanja imovine stečene privrednim kriminalom. Posle velike gužve i apela, uključujući i apel EU komisije, primena problematičnih promena je odložena do 10.aprila. Ako do tada ne promenimo Zakon o sudovima i Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, imaćemo veliki problem. Planira se urušavanja verovatno jedino dobrog dela prethodne pravosudne reforme: smanjenje broja osnovnih sudova samo na veće gradske centre. Mali sud koji pokriva područije u kome je sudija u rodu sa trećinom stanovnika, poznaje drugu trećinu, a ostatak sretne na ulici svaki treći dan, ne može da donese nezavisno sudstvo. Planiraju se jako loše promene Zakona o parničnom postupku. U isto vreme, ništa nije urađeno na planu nadzora kvaliteta rada sudija i tužilaca od strane VSS-a i DVT-a. Jer mnoge sudije zaista ne zaslužuju da budu sudije. Da ne idem dalje.
Premijer je posebna priča. Mislim da epizoda "blekberi za premijera i onog njegovog" najbolje govori na tu temu. A o tragikomičnoj odbrani premijera, njegove stranke i cele svite, ne znam šta bih mogao reći. Ni u jednom iole ozbiljnom društvu, on ne bi mogao da ostane u politici, ni na čelu jedne stranke, kamoli na čelu vlade. Mi naravno nismo ozbiljno društvo. Mi smo jedna ruševina od društva.
Zbog pomaka koje smo napravili na polju borbe protiv korupcije, zbog ozbljnosti i pouzdanosti koju smo pokazali u pregovorima oko Kosova, došli smo na domak dobijanja statusa kandidata za ulazak u EU. Lično mislim da loše pregovaramo oko Kosova. Loše po nas. Imovina i ugovori. I pre smo loše pregovarali. Međutim činjenica je da sada ono što kažemo to i ispunimo. To pre nije bio slučaj.
Približavanje EU je strateški interes Srbije. Lično, mislim da je EU jedna duboko birokratizovana scoijaldemokratska tvorevina koja ima ozbiljne probleme sa održivošću. Međutim i takva kakva je, decenijama je ispred nas. Mi smo u poslednjih 12 godina demonstrirali tužan nedostatak unutrašnje snage da se sami reformišemo. Jedino što nas tera napred je EU.
Da li nam trebaju izbori? Trebaju. Izbori nam trebaju jer idemo u pogrešnom pracu.
Da li nam trebaju pre dobijanja statusa kandidata? Ne.
Izbori trebaju i predsedniku DS-a. Da učini stranku svojom. Ovakvi ne mogu u veliku koaliciju
Isto važi i za SNS. Predsednik stranke mora da učini stranku svojom. Ne mogu razne struje.
LDP odbija da uradi istu stvar u svojim redovima. Potreban im je nov predsednik. Verovatno ga neće dobiti.
Ostale ne bih komentarisao.
Sve priče o tobože ekonomskoj ceni izbora, gubitku stranih investitora i ostale trice i kučine, potpuno blede pred činjenicom da osim u dve oblasti, i dalje idemo u katastrofalno pogrešnom pravcu. Taj trošak je za red veličine veći od bilo kog drugog troška. Jedini način da se to promeni je da se pola vlade prebaci što u pralamentarnu, što u vanparlamentarnu opoziciju.
Da li to garantuje boljitak? Naravno da ne. Ali ovako sigurno srljamo u ambis. Jedino promena može doneti boljitak. Najbolji dokaz su poslednji izbori. Promena nam je donela veliki korak napred. Zbog toga dok god ne valja, valja menjati.
http://www.facebook.com/SasaRadulovich
http://twitter.com/SasaRadulovich
.