Mislim, ja jednostavno volim da se igram rečima. Da ih premećem, okrećem, tumbam, da osluškujem kako zvuče, da im nalazim prava mesta u rečenicama, da ih izmišljam, da pronalazim nove, da pamtim stare... Nekako, to mi je jedna od najlepših zanimacija koju umem da smislim.
Pa mi tako Veliko Dete kaže:
- Vraćam ti ovo paklo cigara što sam drpio od tebe sinoć. Apio, maznuo... -smeška se.
- Ćornuo, zdipio. - nadovezujem se ja.
- Ukrao, digao, marnuo. - nastavlja on, voljan da nastavi igrariju.
- Otuđio. - dovršavam, dok on već lagano odlazi iz sobe.
Ali, u stvari, nisam htela o tome, mada nisam sasvim ni sigurna o čemu ću sve.
Eto, na primer, krenula sam da obnavljam Nušića. I tako, čitam ja ,,Opštinsko dete'' i u glavi dvanaestoj ( u kojoj mal' nije puklo po varošici da se pop porodio ) natrčim na štumadlu.
Ček, ček, stani...Mogu li ja nekako da dokučim šta bi to moglo biti? Dumala, ramišljala, razgibavala male sive ćelije, no slaba vajda i nikakav ćar.
Ništa strašno. Vujaklijin rečnik mi uvek pri ruci, a rada sam ga upotrebiti kad god mi se za to ukaže prilika. I tako, krenem da ga listam, kad hoćeš - štumadle nema. Kako nema? Nema. Ima ovo i ono, ali dotične i narečene ni od korova.
U redu, i za to postoji rešenje, blagosloven da je g-din Gugl, internet ga poživeo na mnogaja ljeta. Ukucam lepo reč u pretraživač, kliknem i, gle čuda!:
- Da li ste možda mislili štrudla? - pita me gorepomenuti gospodin sasvim ozbiljno, usput mi velikodušno i širokogrudo izbacivši hrpe i naramke recepata i zanosnih fotografija koje, mogla bih se zakleti, zamamno mirišu na kisela testa i oraje i sve resto, a ukusno.
- Ne, nisam.- mislim se ja, već po malo i nervozna što nikako da dokučim značenje nepoznate mi reči. Ono, ne mogu poreći da sam onomad sa jednom prijom mi imala izvesnih divana u pogledu mešenja iste, ali, hvala na pitanju, znam šta je štrudla i i ne kanim se je mesiti u dogledno vreme.
Dakle, 'ajmo Jovo nanovo. Pažljivo ponovim zahtev za pretragom, i dobijem neverovatna četiri rezultata, koja, na svu sreću, sva tolkuju isto - štumadla je, kasti, sobarica.
Lepo, sad smo to rešili. Meni sve potaman, a srce na mestu.
A kad već pomenuh štrudlu - moj belobrki deda je rado koštao svaku felu. Jednako i onu sa višnjama i sa kakaoom i suvim grožđicama i sa jabukama i sa orasima i sa pekmezima raznim, ali mi se čini da je najvoleo onu sa rogačem. Nije pit'o za cenu: šta košta da košta, samo da je na astalu na kraju nedeljnog ručka
Da, taj moj deda sedobrki se redovno opravljao: stajaće odelo za u varoš i u crkvu, a radno za po avliji i njivi. I svašta vam je taj znao opravljati. Zlatne ruke je imao, neka mu je plodna i široka nebeska njiva po kojoj sada sigurno šeće.
Opet, imala sam jednog drugara ( koga više nemam jer je prestao drugarom da bude ) koji bi naredio vatru u peći tako što bi otišao do drvljanika i doneo naramak cepki, pa bi ih ubacivao u gladno pećkino ždrelo jednu po jednu, dok se sobom širio miris topline i prijatnosti koji vatra tako štedro širi oko sebe u mrzla predvečerja. A umeo je taj, nije da nije, i da naredi kome treba šta treba, ali o tome sad ne bih.
Moja mama učiteljica volela je da uči brata i mene novim rečima pomoću asocijacija. Tako smo Inđiju zapamtili dok dlanom o dlan - preko Indije i Indire Gandi. Jednostavno, zar ne? A kad bi nas pitala da li znamo kako se zove vito drvce sa bokorima bledo ljubičastih cvetova, u glas smo odgovarali, ponosni na sebe: - To je jorgan!
Sad, ja o ovom, o onom, a papendekl ni da pomenem. Zanima li vas otkud on u naslovu? Pa... i nema nekog naročitog povoda za to. Jednostavno, reč mi se svidela. Onako, baš dobro zvuči. Kao da je iskočila iz pesme Duška Radovića ,,Deca vole'':
Deca vole čudne stvari
kao što su odžačari,
kao što su kočničari,
kao što su, kao što su...
Deca vole slatke stvari
kao što su sutlijaši,
kao što su grilijaši,
kao što su, kao što su...
Deca vole smešne reči
kao što su papadaći,
kao šti su sumareni,
kao što su, kao što su...
Inače, Vujaklija kaže da papendekl na nemačkom znači deblja lepljena hartija, karton, ili, bukvalno, a po naški, lepenka.
Eto, tek da ne ostanete u neznanju.
P.S. A zna li kogod kako se na francuskom kaže zatvorenica, robijašica? ( Ali ne zapravo i odistinski, već onako :) )