Ovako naši predsednici čuju svoje građane.
Jer kako drugačije da objasnimo to što građani glasaju za Evropu a oni čuju samo Kosovo, građani glasaju za borbu protiv korupcije a oni čuju za mafiju, građani glasaju za raskidanje sa kočničarima Srbije a oni čuju kohabitacija ....
Nakon nedelju dana natezanja oko političkog sporazuma sa EU tri srpska predsednika su se danas sastala da razreše to pitanje i gle čuda, zaboraviše i da pomenu ono oko čega su se sastali !!!
Ova situacija me podseća na komediju koju nam priređuje moj psić Đole svaki put kada njegovom teritorijom prodefiluje komšijski mačor. Đole se prvo sav ušpici, onda nakostreši i uz lavež koji ga samog davi pojuri ka mačoru tako da se čoveku učini da će ga raskomadati na param-parčad. I taman kada pomislimo da je mačku došao kraj jer je sateran u ćoše, mačak se naglo okreće ka uspaljenom Đoletu i čini poslednji očajnički frket nakostrešivši svaku dlaku na telu. Šta tada čini Đole? On odjednom totalno menja stav, od besnog, odlučnog i hrabrog psa, on se pretvara u nezainteresovano kučence koje okreće glavu na drugu stranu, iz trka prelazi u blago kaskanje i u širokom luku zaboravlja na mačka kao da ga nikada nije ni bilo. Vraća se do nas kao da nas pita “Šta ste zinuli? Jel igra mečka?“
I tako, on i mačak iz dana u dan, a nama svaki put jednako smešno i čudno.