Mnogo toga je do sada napisano o društvenim mrežama. Slobodno može da se kaže da su novi mediji informativni, bitni, besmisleni, pozitivni, subverzivni, zanimljivi, zabavni, dosadni, elementarni, razvijeni, kao i da su sve to podjednako. I da, naravno, donose promene. Ono što je potpuno izvesno je da će biti tu, oko nas, još dugo vremena. Zato je moje pitanje danas, da li vlade treba da urade više u tom polju? I, na kojim platformama konkretno?
#tvitomanija regionalni skup, održan u Hrvatskoj prošle nedelje, okupio je najbitnije tviteraše i one koji bi da to postanu. Zoran Stanojević (@zozast) dao je pregled liste učesnika u prošlonedeljnom Vremenu . Na listi su novinari, privrednici, PR menadžeri, umetnici, a provukli su se i neki (hrvatski) političari. Ali nije bilo diplomata.
Istraživanje Digitalsafari među 100 stručnjaka koji se u različitim kompanijama u Srbiji bave komunikacijama, pokazuje da je poslovni svet uhvatio priključak. Čak 90% kompanija koriste društvene mreže, što je značajno uvećanje u odnosu na 24% kompanija koje su pre tri godine to radile. Strašno me je zanimala logika onih 10% koji se ovome opiru. Naveli su sledeće razloge: strah od gubitka kontrole nad brend porukom, rizik po reputaciju, kao i strah od negativnih komentara. Ovi argumenti, koje često čujem i u vladinom sektoru, postaju sve slabiji.
Ni mi u Britanskoj ambasadi nismo sedeli skrštenih ruku. Koristimo YouTube i Flickr kao podršku našoj javnoj diplomatiji. Ovo će biti naš jubilarni 50. tekst na zaista sjajnom Blogu B92. Fotografije i video materijali su uglavnom smatrani delom posla ljudi koji se bave medijima. Dok je blog, koji je sada već postao svakodnevica, mnogo prijemčiviji za diplomate, jer je pisanje izveštaja, idealno bi bilo jezgrovitih i pronicljivih, uvek bila neophodna veština. Jedna zajedljiva analiza kaže da je to možda najozbiljnije i najsofisticiranije novo oruđe. Interaktivno, a za odrasle.
Ako smo se ikada i dvoumili, sada je već jasno da to nije dovoljno, a Tviter, koji sve brže postaje osnovno sredstvo za rad, sve više dobija na važnosti. Procena @zozast jeste da, uprkos manjem broju korisnika, popularnost i uticaj Tvitera u Srbiji prevazilaze Fejsbuk. On sa pravom kaže da je već postao sastavni deo novinarskog posla, što se jako dobro vidi na primerima @suzanatrninic i @JanjicDragan. Isti argumenti se mogu upotrebiti u diplomatiji.
Tom Flečer (@HMATomFletcher) iznosi ubedljive dokaze u svom blogu „The Naked Diplomat" (nešto kao Džejmi Oliver, samo bez kuvanja). Tom iznosi 3 premise: pametni telefoni su sada ključno sredstvo za rad, ali kao i u klasičnoj diplomatiji, mora da postoji autentičnost, angažovanje i svrha; to znači da se diplomata mora, u značajnoj meri, direktno angažovati u zemlji u kojoj živi, što sa sobom nosi i rizike i priznanje; i da je ovo dodatno oruđe za rad, ne zamena - još uvek postoji potreba za direktnom i privatnom komunikacijom između lidera. Naravno i britanski ministar spoljnih poslova (@WilliamJHague) nas na pravi način predvodi, sa više od 145.000 „folovera".
Kao što Tviter i druge vrste društvenih mreža neće zameniti tradicionalne medije ili reklame, neće zameniti ni klasičnu diplomatiju. Ali su postale sastavni deo diplomatije, i, što je dobro, nastaviće da dovode u pitanje ustaljene norme. Samo savremeni ludista-pustinjak neće shvatiti dodatnu dimenziju koju nude. Naravno da predstavljaju i pretnju, ali i mogućnost, i zato moramo da se angažujemo.
#DigitalDiplomacy je bila jedna od tema Ambasadorske konferencije koja se ove nedelje održava u Forin ofisu. A u ponedeljak, naš ambasador @HMADavenport će početi aktivno da tvituje i tako će dodati novu dimenziju svemu što ovde pokušavamo da uradimo kao #UKinSerbia.
A vi? Da li tvitujete?
@DHMBelgrade