Pišem ovih dana neki izveštaj, da ispunim obavezu koja me ne raduje niti inspiriše, ali mi od ispunjenja tog posla mnogo šta zavisi. Ukratko, ropski posao kakav svi ponekad moramo da obavimo. Ovaj moj uključuje i dosta čitanja o maničnim i depresivnim stanjima, pa sam naišao na jedan fenomen koji se može direktno primeniti na moj trenutni slučaj, a verujem i na mnoge koji ovo čitaju, makar ponekad u životu ili na život sam. Uostalom, prosudite sami.
Samuel A. Cartwright (1793-1863) je bio lekar u Americi, pre, za vreme i posle Gradjanskog rata. Medicinsko obrazovanje je stekao u Pensilvaniji, ali je praksu obavljao u Južnim državama SAD kao sto su Misisipi, Mizuri, Luizijana, itd. Svoje državljanstvo je prijavio kao “Confederate States of America”, što na odredjen način ilustruje i njegov odnos prema ropstvu koje je, u to vreme, još bilo legalno u njegovom zavičaju. Tokom svoje lekarske prakse se posebno istakao kao znalac zdravstvenih problema koje često imaju Crnci, dakle robovi. Budući čovek plemenit i pobožan, on je osećao jaku potrebu da Crncima pomaže, leči ih, savetuje, itd. I to je radio.
Madjutim, u želji da svoju plemenitost i izvanredno medicinsko znanje ovekoveči, on 1851. godine napiše rad “Izveštaj o bolestima i posebnostima Crnačke rase” u kome izloži svoja lekarska iskustva i najavi otkriće nove bolesti, koju učeno nazove drapetomanija, u poglavlju "Drapetomanija, ili bolest koja nagoni robove da beže". Uostalom, evo faksimila njegovog naučnog otkrića objavljenog u cenjenom časopisu “The New Orleans Medical and Surgical Journal”
Drapetomania je, dakle, manija, ludačka opsednutost, da tako kažem, koja kod Crnaca robova izaziva želju da pobegnu iz ropstva. Reč je izvedena iz grčke reči “drapetes” koja označava odbeglog roba, a svi znamo šta znači “manija” – ukratko, neutaživa želja da se čovek oslobodi naturenih ograničenja, da uzme život u svoje ruke i o njemu sam odlučuje, da malo slobodnije interpretiram ovaj učeni termin. U novije vreme se drapetomanija još naziva i “bolest slobode”.
Cartwiright-ov rad sadrži i korisne savete Crncima kako da se drapetomanije oslobode, te ih teši da je bolest izlečiva uz usrdno poštovanje robovlasnika i čitanje Svetih knjiga. Ko želi da sazna detalje, poslaću link.
Nakon čitanja ovog poučnog štiva, pomislio sam da na svetu ima mnogo drapetomanijaka, ali da takodje ima i mnogo lekara koji ih uspešno leče. And so it goes.
Za one drapetomanijake koje mrzi da čitaju ceo ovaj tekst, u zamenu prilažem sjajan kratkometražni film A. Ilića (svega 10 minuta dug, zaista vredi videti, ko nije) naslovljen kratko “Malj”.
A za drapetomanijake koji ni toliko vremena nemaju, prilažem sliku E. Johnsona iz 1860. godine “Galop ka slobodi – odbegli robovi”
neka tu sliku makar imaju pred očima kada se jednog dana oslobode svog ropstva, iskradajući se kao begunac u mrak.