Eksperimenti u blogovanju

STRAVA U ULICI DUDOVA

razmisljam RSS / 02.06.2013. u 20:07

               Nije da se nije dalo naslutiti da će se dogoditi nešto, u najmanju ruku nepredviđeno, a prilično izvesno barem neprijatno, ako ne i potpuno zastrašujuće. Znaci su se ređali jedan za drugim. Delovalo je da su sasvim nasumični, bez ikakve vidljive uzročno-posledične veze, ali, za malo pažljivijeg i u takve stvari verziranijeg posmatrača sigurno ne bi bilo nedoumice.
               Počelo je tako što je gotovo svake noći sanjala snove u kojima se pakovala. Krenula bi od jednog kofera i ideje o nekom kraćem putovanju, a završavala kompletnom selidbom pri kojoj su joj mnogobrojne saksije sa cvećem i gomile knjiga bili najveći problem koji nikako nije uspevala da reši jer ili nije bilo dovoljno kutija, ili je bilo premalo mesta u kamionu, ili se ispostavljalo da se niotkud pojavljuju sve nove i nove nespakovane količine, a uz sve to, hronično je kasnila i nikako nije stizala na vreme tamo kuda se već u snu zaputila. Naravno, to ju je dodatno nerviralo, s obzirom da nikako nije od onih koji vole da kasne ma koliko razlog za to mogao biti opravdan.
               Nakon takvih snova bi se budila umorna, bolnih zglobova i prilično neraspoložena da se otisne u novi dan, jer su joj se fragmenti odsanjanog neprestano nasumice vrzmali po glavi i dekoncentrisali je iskačući tu i tamo i izazivajući joj blage napade anksioznosti od kojih nije umela valjano da se odbrani.
               Onda je Komšijsko Kuče redovno počinjalo da zavija daleko pre nego što bi se ulicom razlegao poziv iz megafona otkupljivača starih akumulatora i rashodovanih frižidera. U početku nije povezala jedno sa drugim i nikako joj nije bilo jasno što se pašče na taj način glasa usred bela dana, umesto da, kao što bi se dalo očekivati, arlauče na pun mesec poput drugih svojih saplemenika. Naknadno je sasvim precizno povezala pseće glasanje sa skorim prolaskom staretinarovog kamiončića. Čak je pokušala da odgonetne šta je to toliko uznemirujuće za kuče u metaliziranom glasu koji bruji ulicom, ali, budući da ništa pametno nije smislila, brzo je odustala.
               Opet, jedne večeri, dok je pred spavanje sa blagim nespokojstvom čitala pripovetku Milovana Glišića o vodenici i vampirima, opravdano se pitajući što joj to uopšte treba kada zna da će posle morati da zaviri ispod kreveta i da će prilično nevoljno ugasiti svetlo, u sobu je uletela noćna leptirica, obrnula par kugova oko lampe i onda netragom nestala. Nije joj bilo svejedno, ali je rešila da incident podvede pod one slučajnosti koje nisu sasvim slučajne, a, opet, nisu nešto posebno ni bitne, te ih stoga ne bi trebalo uzimati odveć ozbiljno u razmatranje. Ipak, za svaki slučaj i zlu ne trebalo, ostavila je započetu knjigu i sa hrpice kraj uzglavlja uzela drugu, mnogo pitomijeg i za gluvo doba noći primerenijeg sadržaja. Taj manevar joj nije sasvim odagnao nelagodu, ali je ipak pred zoru uspela da zaspi.
               Pa slučaj sablasnog svetla koje se u nepravilnim intervalima pojavljivalo u predsoblju. To je bilo u nekoj od onih noći u kojima bi se bezuspešno rvala sa nesanicom neprijatno naelektrisana slutnjom nadolazećeg nevremena. Kroz staklo na vratima primetila je slabašno treperenje. Pomislila je da je neko od ukućana krenuo u kupatilo uz malu pomoć baterijske lampe. Međutim, niko se nije pojavio, a svetlo je nestalo isto tako naglo kako se i pojavilo. Već je bila rešena da sve pripiše svojoj s vremena na vreme malo previše neobuzdanoj mašti, kada se bledo svetlucanje, nalik stizanju praskozorja, mutno i sivo, ponovilo, žmirkalo par trenutaka i izgubilo se. U tom trenutku su već počeli da je podilaze žmarci, ali, nije se dala nadirućoj panici. Pokušala je da se sabere i nađe logično rešenje. Srećom, ono je brzo iskrslo u trenutku kada je začula daleko bobonjanje. Huuu! Pa to grmi! Znači, i munje sevaju. Dobro je, u predsoblju, dakle, nema natprirodnih pojava.
               A jednog jutra... Bum! Cangr! Tras! Tres! Dum! Bude je zveket, lomljava i kotrljanje koji dopiru odnekle, čini joj se, iz kuhinje. Skače iz kreveta preplašeno sa idejom da će ubiti tu loše vaspitanu radoznalu mačketinu čim je se dokopa. Naravno, zna da to ne bi mogla da učini, ali u trenutku joj ništa pametnije ne pada na um. Tapka bunovno do trpezarije, gleda okolo, osvrće se na sve strane, ali svo posuđe stoji na svom mestu. Nigde tragova razbijanja i uništavanja. Sasvim je zbunjena. Za svaki slučaj osmatra još malo pažljivije, ali, i dalje je sve, čini se, u savršenom redu. Vraća se kroz dnevnu sobu već prilično pometena, kada sa zaprepašćenjem vidi krš na podu kraj police za snove. Diže pogled zabezeknuto, ponovo ljuta na mačku i konstatuje da su sa zida sletele dve slike.
               Ček, ček... Tu nešto gadno ne štima. Obe stoje ukoso zaglavljene u metalnu konstrukciju police. Jasno je da su iz nekog razloga pale, usput potkačivši veliki stari oval sa rezedo ružicama koji sad leži na po malo prašnjavoj staklenoj površini sa od strave onesvešćenom zelenom vunenom lutkom preko sebe, pošto je prethodno zbrisao na pod starinski desertni tanjirić sa čipkastim rubom i pozlatom, rukom slikano keramičko zvonce, jednu keramičku kornjaču koja je u opštem haosu ostala bez glave i obe leve noge i stakleni svećnjak koji je nekim čudom ostao netaknut.
               Ali, kako? Zemljotres? Da je bio toliko snažan, osetila bi ga svakako. Za takve pojave dokazano ima vrlo precizan radar. I šta se dogodilo sa silom gravitacije, kada je gornja slika, evidentno, pala bočno i povukla sa sobom i drugu, koja je takođe zveknula nahero?
               Mačka je nevina, to je sad sasvim sigurno. Pomeranja tla nije bilo. Duhovi? Obeshrabrujuće verovatno.
               Naravno, posle se ispostavilo da je pukla kukica na kojoj je visila slika-uzročnik svih naknadnih tumbanja. Zamor materijala, greška u proizvodnji... Ko će ga znati? Mada, kako tako nezavisno od Njutnovih tvrdnji?
               Crvić sumnje je ostao da gricka negde u potaji.
               Na posletku, pred sam presudni događaj, osetila je da joj nešto žulja mali nožni prst. Izula se i iz papuče se iskotrljalo hrapavo crno zrnce bibera. Nije znala šta bi to moglo da znači, ali je osetila olakšanje kada ga se rešila.
               A tada...
               Bila je sama kod kuće. Uveliko se spustila noć, a ona je poslovala na svojoj uobičajenoj relaciji između kuhinje i trpezarije, obavljajući poslednje pripreme oko večere. Krajičkom oka sa svoje leve strane, uzgred, sasvim pogrešne, u tom trenutku najudaljenije od ulaznih vrata, spazila je brz pokret.
               Ma, neee... Samo joj se učinilo. Malo se lecnula, ali je nastavila sa radom kao da se ništa nije dogodilo.
               Onda je nanovo perifernim vidom uhvatila žurno kretanje u svojoj neposrednoj blizini. Osvrnula se naglo, ne bi li mu otkrila uzrok, ali, nigde nikoga. Nije joj bilo svejedno. Ono, nije ona od onih kukavica i sujevernih, ali, poznata je po tome što se lepi za plafon od iznenadnih zvukova kao što je zvonjava telefona ili kucanje na vratima i preseca se na pola kada joj neko od ukućana iznenada priđe ne najavivši se prethodno glasnim nakašljavanjem ili sličnim dovoljno razgovetnim znakom koji bi joj ukazao na prisustvo dotične osobe. A ovo što se trenutno događalo bilo je... pa... malo previše za njene nerve.
               Ipak, rešila je da se uzdrži od panike i nastavila da se muva između stola, šporeta i sudopere praveći se da nonšalantno zvižduće. Ponovo taj munjeviti pomak negde gotovo iza njenih leđa. Sad je, činilo joj se, ipak došlo vreme da počne da paniči iz petnih žila. Razmišljajući očajno da li da zaždi i na koju stranu, istovremeno svesna da su joj se noge oduzele i da neće biti u stanju da načini ni jedan jedini korak, rezignirano je raširila ruke u znak predaje.
               U levoj šaci grčevito steže krpu za posuđe, koja pri svakom njenom pokretu leprša.



Komentari (123)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:07 03.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

Darling, za duda veće strave od svilene bube nema
razmisljam razmisljam 22:37 03.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

Jelica Greganović
Darling, za duda veće strave od svilene bube nema


Па то и покушавам да кажем. Али, ко једе дудово лишће? Лептири? Неее... Лутке? Неее... Него огавне љигаве гусенице. Што'но би ти рекла: У том чучу грми зеРц..
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:44 04.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

Него огавне љигаве гусенице.

I kad pomenu kišu gusenica...ona ulica pored 9. bgd gimnazije, lipama optočena i živa ograda...i u neko doba godine kad se razmile gusenice na svim nivoima, i peške i za vrat padaju...retko gadan osećaj
razmisljam razmisljam 23:35 04.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

Jelica Greganović

I kad pomenu kišu gusenica...ona ulica pored 9. bgd gimnazije, lipama optočena i živa ograda...i u neko doba godine kad se razmile gusenice na svim nivoima, i peške i za vrat padaju...retko gadan osećaj


Таква је моја улица у родном граду била сваке године у то неко доба у коме се гусенице размиле све док је било дудова. Када су они посечени, и оне су нестале. Колико ми је дрвееета било неописиво жао, толико за те длакаве глисте нисам имала ни трунке жаљења, јер је стварно био хорор газити данима по њима док ти истовремено скачу за врат.
mirelarado mirelarado 15:48 05.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

razmisljam
Jelica Greganović

I kad pomenu kišu gusenica...ona ulica pored 9. bgd gimnazije, lipama optočena i živa ograda...i u neko doba godine kad se razmile gusenice na svim nivoima, i peške i za vrat padaju...retko gadan osećaj


Таква је моја улица у родном граду била сваке године у то неко доба у коме се гусенице размиле све док је било дудова. Када су они посечени, и оне су нестале. Колико ми је дрвееета било неописиво жао, толико за те длакаве глисте нисам имала ни трунке жаљења, јер је стварно био хорор газити данима по њима док ти истовремено скачу за врат.


Не тако давно имала сам блиски сусрет нежељене врсте са маритицидном живуљком коју сам све до тада познавала само из оних хорор научних емисија и филмова о инсектима. Како је доспела чак на моју мансарду, никада нећу разумети. Најпре ме је обузела привремена тотална парализа, а потом сам је, дрхтавом руком, овековечила. Неко време је стоички подносила моје хистерично махање крпом, а потом је лежерно одлетуцкала. Тек тада сам схватила да има и крилца. И да уме да их користи.


razmisljam razmisljam 22:45 05.06.2013

Re: Strava u ulici dudova

mirelarado

Не тако давно имала сам блиски сусрет нежељене врсте са маритицидном живуљком коју сам све до тада познавала само из оних хорор научних емисија и филмова о инсектима. Како је доспела чак на моју мансарду, никада нећу разумети. Најпре ме је обузела привремена тотална парализа, а потом сам је, дрхтавом руком, овековечила. Неко време је стоички подносила моје хистерично махање крпом, а потом је лежерно одлетуцкала. Тек тада сам схватила да има и крилца. И да уме да их користи.


Дакле, богомољка се не плаши крпе ( к'о неки ), а Мирела се ( прилично ) плаши богомољке.
Језовита прича, у сваком погледу. Али, свакако треба похвалити твоју прибраност у неугодној ситуацији. Иако дрхтавом руком снимљена, фотка је ипак довољно упечатљива.

А кад смо већ код јако страшних прича:
Лети смо се ми клинци из улице редовно скупљали на клупи испод комшијског дуда. Исто смо учинили и једног поподнева након летње олује која је нетом протутњала брзо и силовито.
Испод клупе није било траве као у суседном јендеку, јер смо је временом успешно утабанали. И у неком тренутку, из влажне земље је почело да сврдла ка површини буквално стотине глиста. Читав тепих мигољавих телеса која су се извијала, развлачила, мрдала, таласала... Ми без одступнице. Прескочити их и докопати се плочника, немогуће - сувише далеко. Газити по њима? Ни за живу главу! И тако смо чекали и чекали, а оне су ницале и ницале, попут неког болесног биља...
Потрајало је то прилично. Више се и не сећам како нам се коначно пут ка слободи отворио, али знам да сам дуго након тога у широком луку заобилазила то парче комшилука.
А није да се нисам дружила са пужевима голаћима када бисмо се, играјући се жмурке, сакривали у старом, мемљивом подруму у коме је била стационирана пумпа за хидрофор. Хоћу рећи, била сам прилично свикла на слузаве примерке животињског света.
kleinemutter kleinemutter 19:54 03.06.2013

strah

Jednom sam ostala zaključana u toaletu na poslu. Uporno sam dozivala da mi neko pomogne i otključa zaglavljena vrata. Niko me nije čuo.

Onda me uhvatila panika. Počela je vrtoglavica, gubitak vazduha i osećala sam da ću se onesvestiti.

Uspela sma nekako da gledam kroz ključaonicu i izbegnem osećaj malog prostora i priberem se malo i izvadim iz te nesvestice.

Onda sam polako pustila ruke da osete ključ i bravu i nekako sam otključala ta prokleta vrata.

Od tada imam strah od malih prostorija.

Moji na poslu su zamenili bravu pa umesto tog kalauza , koji se zaglavljivao sad imamo bravu koja lepo radi.
razmisljam razmisljam 21:11 03.06.2013

Re: strah

kleinemutter


Добро је што си остала прибрана и ниси се препустила паници.

А тачно знам о чему говориш. Додуше, никада нисам била у тако драстичној ситуацији као ти, али ме одвећ мали простор чини збиља неспокојном. Увек сам знала да не бих могла да будем ни подморничар ни астронаут, ни спелеолог ни бунарџија - мислим да бих у тако стешњеним просторима начисто умрла од нелагоде.
kick68 kick68 23:16 03.06.2013

o vodenici i vampirima

Opet, jedne večeri, dok je pred spavanje sa blagim nespokojstvom čitala pripovetku Milovana Glišića o vodenici i vampirima,

S ponosom uvek isticem da je rec vampir srpskog porekla:) i da su oni od nas culi za vampire u doba romantizma.
Mozda bas zato, ako se u filmu pojavljuje vampir, ja cu da ga gledam ma kakav bio.
Interesantan serijal:

razmisljam razmisljam 00:14 04.06.2013

Re: o vodenici i vampirima

kick68

S ponosom uvek isticem da je rec vampir srpskog porekla:) i da su oni od nas culi za vampire u doba romantizma.


Могли смо баш свету да подаримо и неку мање страобалну реч. Но, лепо је када је нешто светско, а наше. Ипак смо дали свој допринос међународној лингвистици, што свакако није мала ствар, те стога и треба да си поносна.

Mozda bas zato, ako se u filmu pojavljuje vampir, ja cu da ga gledam ma kakav bio.


Ја не. Некако, престала сам да налазим задовољство у одвећ експлицитним филмовима. Превише је тога на све стране - свуда крви до колена и све је некако на прву лопту, директно и конкретно, без икакве мистификације и тајновитости. Много ме више привлаче суптилније варијанте које допуштају да ти се машта размахне и да из наговештаја формираш свој лични страх. Хичкок је ту био велики мајстор.

Interesantan serijal:


Нисам гледала. Последњи ,,вампирски'' филм који сам одгледала је ,,Интервју са вампиром''. А што се вукодлакла тиче, ту ми је непревезиђено Кјубриково ,,Исијавање''.
kick68 kick68 22:44 04.06.2013

Re: o vodenici i vampirima

Превише је тога на све стране - свуда крви до колена и све је некако на прву лопту, директно и конкретно, без икакве мистификације и тајновитости. Много ме више привлаче суптилније варијанте које допуштају да ти се машта размахне и да из наговештаја формираш свој лични страх. Хичкок је ту био велики мајстор.

Ma u ovim filmovima uopste nema straha, samo romantike. Doduse ima dosta nasilja jer vampiri vrse genocid nad vukodlacima, ali te delove premotam i nema problema. Ponekad se zapitam sta to nije u redu sa mnom kad mi treba vampirska romansa:))
razmisljam razmisljam 23:42 04.06.2013

Re: o vodenici i vampirima

kick68

Ma u ovim filmovima uopste nema straha, samo romantike. Doduse ima dosta nasilja jer vampiri vrse genocid nad vukodlacima, ali te delove premotam i nema problema.

Мани ме романтике са вампирима и вукодлацима. Нисам ти ја за то.
Романтика је романтика и ту нема места геноцидимаа нити осталим сличним страобалним стварима. Него се сасвим усучеш гледајући какву танку лимунадицу или цукер васер и лепо ти, са све хепиендом приде, мада после два дана немаш појма о чему се радило.
А и какав ми је то филм када морам да премотавам гадне делове? Скоро к'о ,,Рат и мир'', где сам здушно ,,премотавала'' ратне странице, а читала само мирнодопске. Нека, хвала.

Ponekad se zapitam sta to nije u redu sa mnom kad mi treba vampirska romansa:))


Јави кад изведеш закључак.
bocvena bocvena 08:01 04.06.2013

Samo da okačim sliku

strašnih lavova...i bežim!


(nemam strpljenja da odgledam nijednu epizodu do kraja, pa zamolim Nađu da me pozove kad se skinu goli do pola:)
razmisljam razmisljam 17:56 04.06.2013

Re: Samo da okačim sliku

bocvena
strašnih lavova...i bežim!


(nemam strpljenja da odgledam nijednu epizodu do kraja, pa zamolim Nađu da me pozove kad se skinu goli do pola:)


Уууу, а ја потпуно необавештена о њима.
Где ли ја то живим?
kick68 kick68 22:50 04.06.2013

Re: Samo da okačim sliku


bocvena
kad se skinu goli do pola:)

Ja preferiram tatu:))) Nazalost retko se pojavljuje. Njih dvojica su mi nekako - zeleni.
Tata:
bocvena bocvena 08:56 05.06.2013

Re: Samo da okačim sliku

Ma te serije o nadnaravnom (lampiri, vukodlaci, anđeli i ostalo:) su pune neviđeno dobrih frajera. Jadni dečaci današnjice. Moraju da budu više od čoveka da bi bili voljeni:)

razmisljam razmisljam 15:02 05.06.2013

Re: Samo da okačim sliku

bocvena
Jadni dečaci današnjice. Moraju da budu više od čoveka da bi bili voljeni:)


Не бринам ја за те дечаке превише. Срећом, има на овом свету још пуно разумних и паметних девојчица које ће умети да препознају оно вредно у њима.
reanimator reanimator 18:20 04.06.2013

...

100
razmisljam razmisljam 23:01 04.06.2013

Re: ...

reanimator
100


Ооо-оооо...!!!
( У преводу: прелепо! )
Dr M Dr M 10:23 05.06.2013

Aorist


Dodjoh, videh, zbrisah...

Preporuku jedva stigoh.

Oh, oh...

razmisljam razmisljam 15:06 05.06.2013

Re: Aorist

Dr M

Dodjoh, videh, zbrisah...

Preporuku jedva stigoh.

Oh, oh...




Кад већ тако стоје ствари, драго ми је, dottore, што си уопште смогао куражи да свратиш. Тим више ценим напор да при датим околностима стигнеш и препоруку да оставиш.
Черевићан Черевићан 22:55 06.06.2013

тртаџија

слабо сам јуначан
тртим се од свега
мрак не помињите
баш стрепим од њега
razmisljam razmisljam 12:51 07.06.2013

Re: тртаџија

Черевићан
слабо сам јуначан
тртим се од свега
мрак не помињите
баш стрепим од њега


Ту смо негде, гос'н Чер.

Кад се само сетим педагошких метода које сам примењивала на сопственом подмлатку. Оно, све је исто у мраку, само што се ништа не види. Дакле, није страшно, него је само недоступно погледу, те је стога малчице непријатно.
Деловало је да ми верују. Изгледа да сам успешно фингирала разумну особу и самосвесног родитеља.

Вама хвала на поетском доприносу. Увек ме обрадујете својим стиховима.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana