U redu je, gospodo iz vlasti; slušajući moju mudru babu držim se životnog motoa da „ne ljubim svinje u dupe, makar se nikad ne najeo krmenadli“.
I vaše vreme će proći!
Za razliku od dobre književnosti...
Retki su gosti na mom blogu, ali ovaj put je kultura do duvara doćerana i te radosti povodom, gosti su mi moji prijatelji u liku i delu: Saša Stojanović, književnik, direktor festivala književnosti u Leskovcu, "Think Tank Town", urednik časopisa za književnost Balkana, "Think Tank", član češkog PEN-a, i jedan, jedini, neponovljivi, Bob Živković.
VESELA SAHRANA SRPSKE KULTURE
Ako su prethodni ministri pokazivali da u ulozi prvog čoveka kulture mogu da se nađu glumci, režiseri, izdavači, sadašnji ministar Bratislav Petković pokazuje da u Srbiji ministar kulture može da bude BAŠ SVAKO!
Ukoliko je neko do sada i samo pomislio da Srbija ima nekakvu kulturnu politiku, pozivam ga na njenu svečanu sahranu. Problem je što bi u ulozi navodno ožalošćenih bili upravo njeni dželati: članovi komisija ministarstva kulture i sam ministar Bratislav Petković. U stvari, šta drugo očekivati od „malog od kužine“ onakvog predsednika države čija je svaka izjava kombinacija snishodljivosti, skromnosti – zlobnici bi na to dodali „u svakom pogledu“ - i potencijalnog političkog incidenta? Ili da se možda osvrnemo na „prvog“ potpredsednika Vlade – još mi niko ne reče ko je drugi a ko treći u ovoj redaljci – koji je sa Šešeljevih sabranih dela naglo prešao na Maksa Vebera, prodavajući nam lažovku kako svake godine uči po jedan strani jezik iako, jelte, ne može da se seti koji to beše? E, u ovakvoj „moralno-intelektualnoj“ vertikali, pojava Bratislava Petkovića kao ministra – odgovorno tvrdim da sutra neko reši da strelja ministre, Batica bi uludo izgubio glavu – predstavlja logičan epilog sumanute politike.Ukoliko neke politike – osim vaćarenja sa šibicarenjem – uopšte ima...
Dragi moji, do sada sam bio uveren da je od ovako nesposobnog ministra bilo moguće svašta očekivati, ali mi nekako epiteti „drskost“ i „bezobrazluk“ nisu išli uz tunjavost i nemešanje u svoj posao; zamenici i pomoćnici – uz neovlašćene komentare predsedničkih „savetnika za kulturu“ – jesu bili tu da da nas podsete da odvratne devedesete nisu zauvek prošle, ali bar nazovi ministar nije zvučao ko Triger iz „Mućki“... Sve do nedavno...Elem, dame i gospodo, odlukama volšebnih komisija – čija imena članova ministarstvo kulture krije opreznije nego Vučić „noge“ za bežaniju iz ekonomske krize – sa spiska periodičnih publikacija koje sufinansira ministarstvo kulture izbrisani su niška „Gradina“, kragujevački „Koraci“, zrenjaninska „Ulaznica“ i, naravno, „Think Tank“ iz Leskovca... Kome je još potrebna književna periodika, a uz to nema veze ni sa žu-žuom, ni sa oldtajmerima?
O cenjenim kolegama iz drugih časopisa se zna puno – „Gradina“ je starija od jednog veka, „Koraci“ jesu stub srpske kulture, „Ulaznica“ odavno pomera kulturološke granice na ovim prostorima – pa je red da prozborim neku i o „Think Tanku“, sve sa željom da i ministar Petković nešto čuje o tome. Dakle, pored toga što je 2008. godine časopis pozvan na WALTIC (Stokholm, Švedska) kao najbolji časopis za kulturu Balkana i što časno ime srpske periodike već celu deceniju pronosi s ponosom, „Think Tank“ je nedavno nagrađen priznanjem „Sergije Lajković“ koje se dodeljuje za izuzetne rezultate u kulturi. I, šta se dešava? U godini kada postajemo laureat, ministarstvo kulture preti gašenjem! Svaka čast, gospodine ministre!
Da bahatost – udružena sa moronizmom par exellence - bude kompletna, postarala se i druga komisija, ona koja odlučuje o književnim manifestacijama: i njihovom odlukom – i ovog puta bez imena članova komisija – rešeno je da najveći nekomercijalni festival književnosti na Balkanu, „Think Tank Town“ u Leskovcu, bude naprednjački pokopan. U stvari, kad sve saberem, dobro je da nas nisu pohapsili đuture: umetnici su teška bagra koja džabe leba jede, još od Platona. Kome još trebaju nekakva nagvaždanja o književnosti, kad se ova vlast sasvim lepo sakriva iza kuknjave o Kosovu – jesam li vas ja terao da se bavite politikom, plačipičke nijedne? - i drpanja para za diletantsku proslavu – popovi i dvorski umetnici, ćapćanje na jednoj sisi! - Milanskog edikta?
U redu je, gospodo iz vlasti; slušajući moju mudru babu držim se životnog motoa da „ne ljubim svinje u dupe, makar se nikad ne najeo krmenadli“.
I vaše vreme će proći!
Za razliku od dobre književnosti...
SAŠA STOJANOVIĆ