Tokom čitave 2013. godine država je najavljivala pomoć startapima u IT sektoru. Za naše prilike neobično pohvalno se izražavala o prosperitetu ove privredne grane kod nas (pa je čak, sa pravom, poredila devizni priliv od IT sa deviznim prilivom od gotovo nedodirljivog malinarskog ludističkog pokreta u Srba) i, uopšte, obećavala je bolja vremena za ljude koji se time bave. Kako je vreme prolazilo, sve je više glasova šaputalo kako to ipak neće biti baš tako, ali pozitivne poruke sa vrha su stizale i dalje. Pre nekoliko dana, Javni poziv za dodelu bespovratnih sredstava podrške za tehnološke startape (tako se zvanično zove) je konačno i ozvaničen.
Da ne gnjavim mnogo, slede principi po kojima je ovaj konkurs sastavljen i ograničenja koja u sebi sadrži:
Startap ne sme postojati duže od dve godine, nije do sada smeo zaraditi više od 2,5 miliona evra, mora biti u domaćem većinskom vlasništvu i ne sme dugovati državi... i:
Startap je već morao obezbediti polovinu sredstava da bi učestvovao na konkursu;
Startap nije smeo obezbediti tu polovinu sredstava od sebe, lično;
Startap nije smeo obezbediti tu polovinu sredstava od prijatelja, rodbine, bankarskom pozajmicom...;
Startap nije smeo obezbediti tu polovinu sredstava na drugi način od državnih organa;
Startap nije smeo obezbediti tu polovinu sredstava ni od "bilo kakvog" profesionalnog investitora;
Startap je morao obezbediti polovinu potrebnih sredstava od takvih investitora koji mogu dokazati da su uspešni investitori baš u IT delatnosti;
Pri tome, investitor i startap zajednički podnose prijavu na konkurs. Jedan investitor može podržavati više startapa na istom konkursu, ali jedan startap može učestvovati sa samo jednim projektom.
Ukoliko mislite da se rangiranje vrši spram kvaliteta projekta, ljuto se varate. Navodno, da bi se izbegla svaka sumnja na politički uticaj, niko se na konkursu neće baviti kvalitetom projekata - već će se projekti rangirati pre svega na osnovu kvaliteta investitora. Pošto je, valjda, rangiranje kvaliteta investitora po defaultu objektivno i lišeno političkog upliva. Ima u nastavku još nekih kriterijuma, a ilustracije radi broj novootvorenih radnih mesta je kao kriterijum po važnosti četiri mesta iza ovog, glavnog.
Kompletnu obradu materijala (ovo je kolokvijalno nazvano "tehnička podrška") u ime Vlade Srbije vrši SIEPA - Državna agencija za strana ulaganja i promociju izvoza. Oni su, da ne bi došlo do nekog nesklada, takođe i sastavili gore navedene uslove. Radi se o agenciji koja je osnovana da bi obavljala zaista potreban posao za državu, i to za lepe pare (plate su kod njih, po onome što se može saznati, u principu šestocifrene) ali pri tome potpuno netransparentno i bez nekog odnosa odgovornosti prema toj istoj državi. Ekipa tamo radi posao koji je za većinu onaj iz snova, imaju osećaj bitnosti, često putuju i to na lepa mesta, u vezi su sa drugim važnim i uticajnim svetom, nisu izborno smenjivi, imaju oreol stručnjaka čiji se rad ne sme dovoditi u pitanje, a osnovni zadatak im je da za što više marketinga vezanog za izvoz a po sopstvenim kriterijumima (naravno, stručnim) raspodele što više novca. Povremeno zameraju kako tog novca nema dovoljno, povremeno i kako nema na koga da sav taj novac bude upotrebljen (pri čemu im ne pada na pamet da je greška, možda, i u teško ostvarivim kriterijumima). Ipak, najčešće imaju pozitivno obraćanje prema javnosti, u smislu da nude (u ime države) materijalnu podršku. A svako voli onoga koji nešto nudi, naročito ako je to nešto novac.
Eh da. Istovremeno sa ovim konkursom, objavljen je i drugi, onaj za dodelu bespovratnih sredstava za organizaciju obuke i umrežavanja u IT preduzetništvu. Oko ovoga je bilo značajno manje buke, a uslovi na njemu su definisani tako da sredstva mogu dobiti oni, koji se više od godinu dana bave organizovanjem seminara, susreta, predstavljanjem stratapa...
Samo trenutak. Ovo je važno. Oni koji organizuju susrete na kojima se predstavljaju startapi i nalaze podobni investitori, zasebno dobijaju svoj novac. I to, isključivo oni koji su to i do sada radili: nove snage u ovom slučaju nisu poželjne, i neće biti finansirane.
Sada je vreme i da se vratimo na jedan detalj koji smo prethodno preskočili. Koji način je najpoželjniji da investitor dokaže da ima iskustvo ulaganja u IT ? Na stranici FAQ možemo pročitati da "...startap akceleratori su prioritetna ciljna grupa investitora, koje želimo da privučemo ovim programom". Naslućujete, ali da potvrdim: ova rečenica je nepismena, jer su startap akceleratori, po definiciji, zapravo profitna okupljanja gde se sastaju oni koji traže novac za svoje startape i oni drugi, koji taj novac očekujući dobit, nude; u našim uslovima, navedeni tekst se odnosi na one investitore koji posećuju "obuke i umrežavanja u IT preduzetništvu", manifestacije čiji su organizatori već plaćeni od strane države, putem gore spomenutog konkursa.
Sada već vidimo kako ovo funkcioniše, pa da izvučemo pouke za sve umešače:
1) Dakle, ako ste investitor: ne morate biti baš pravi investitor, ali morate posećivati paradržavna umrežavanja i ostvariti dobre kontakte sa predstavnicima SIEPA. Onda možete računati da će projekti iza kojih vi stojite prolaziti na državnim konkursima, a to je garancija da ćete svoju investiciju moći skuplje da naplatite.
2) Ako ste začetnik startapa, odustanite od ideje da će država zaista pomoći baš i direktno Vas; nego, lepo se prijavljujte i plaćajte kotizacije na paradržavna IT okupljanja, umrežavanja, inkubatore i slično, a tamo kao Jehovin svedok progonite pogodne investitore; prvo se naravno raspitajte koji od njih imaju najbolje veze u SIEPA. Kada postignete dogovor, nemojte negodovati što investicija ispada jako skupa; dobićete kasnije i besplatnu pomoć od države, pa nećete platiti na mostu, a ovo što plaćate na ćupriji je ipak manje. Ili tako, ili radite po svom - od para svoje rodbine i prijatelja - napravite se gluvi kada država reklamira pomoć koju navodno daje vama i prvom prilikom, sa zadovoljstvom pravednika, iznesite svoj startap u neku zemlju u kojoj vam njena politika razvoja IT više odgovara.
3) Ako ste poznat bloger ili uticajni tviteraš, prihvatite svaki poziv na okupljanje i tvitujte i uopšte o svemu ovome lepo pišite, ili čak na tim okupljanjima i organizujte tim-bildinge i slične zanimacije. Vi tamo imate svoju ulogu: besplatno se gostite, održite neko predavanje kojim učvrstite svoju poziciju, padne i neka dnevnica, dok svojim autoritetom pokrivate i reklamirate priču koja ide iza toga. Savest vam je čista, jer, je li, sve što dobijate Vi pošteno i zaradite - evo konačno ljudi koji vaše kvalitete umeju da cene - posredno sprečavate upliv politike u raspodeli novca za IT sektor, a poznato je da su samo političari korumpitrani. Eksperti su nezavisni, stručni i nepotkupljivi.
4) Ako ste iz SIEPA, ubedite najpre sebe a potom što više drugih da radite najbolje što se može, da sistem nije savršen ali da u ovakvom društvu bolji nije ni moguć, pa uživajte u samovažnosti, blagostanju i dobro nagrađenim zaslugama za razvoj izvoza i IT sektora.
5) A ako ste ministar Dinkić, kažite da ste posao prepustili ekspertima i da ne snosite nikakvu odgovornost za njihov rad. Jer eksperti su nezavisni, stručni i nepotkupljivi. A političarima je IT sektor i inače još uvek previše sofisticiran da bi se baš jako gurali da preko reda uzmu sredstva za koja i ne razumeju kako se oplođavaju. Pa je na ovome i najjeftinije dokazivati poštenje.
...
Činjenica je da IT sektor u našoj zemlji ubrzano raste, te da rastu i njegov uticaj i finansijska moć. Došli smo do tačke u kojoj će se izvršiti jasna podela na mainstream i na one druge, onako kako se to već davno dogodilo u recimo kulturi; formiranje mainstreama je motivisano, naravno, željom da se unutar struke ili (češće) interesne grupe ograniči krug onih koji raspolažu javnim novcem, a sve radi uticaja, moći i ličnog bogaćenja. Tome, na najdirektniji način, doprinosi ovakvim konkursima i sama Država - baš ona koja bi trebala da ima direktan interes da se tome suprotstavi. Ili, kao što je tvitnuo jedan moj drugar: IT sektor je savršeno funkcionisao dok nisu počeli da ga pomažu...