Eto, danas je 7.juli-Dan ustanka naroda Srbije protiv fašizma koji je ukinut kao državni praznik I ovog 7.jula zvanična Srbija nije načisto da li slavi antifašističu borbu ili kolaboraciju.
U Beloj Crkvi je održana svečanost i položeni venci u slavu onih koji su podigli ustanak, a istovremeno je SPC služila parastos onima koji su bili u službi okupatora, samo su izvršavali naređenje. Srbija je opet podeljena, ne zna gde je ili se pravi blesava. Činjenica je da su postpetooktobarske vlasti osramotile Srbiju marginalizujući njen doprinos u antifašističkoj borbi i visoki ugled u antifašističkoj koaliciji. To potvrđuje i činjenica da je prvi put posle 2000.godine predsednik Srbije primio delegaciju SUBNOR-a.
„Predsednik Srbije Tomislav Nikolić istakao je tokom razgovora sa delegacijom SUBNOR-a, da je Srbija ponosna na svoj doprinos borbi protiv fašizma i da "nikada neće zaboraviti niti ostaviti po strani one koji su dali nemerljiv doprinos da se Evropa oslobodi najvećeg zla koje je ikada postojalo u svetskoj istoriji".
Predsednik je rekao da je Srbija u prošlom veku pružila mnogo primera kako se voli sloboda, bilo da je reč o suprotstavljanju austro-ugarskom imperijalizmu 1914, borbi protiv nacizma i fašizma od 1941. godine ili dešavanjima tokom sukoba devedesetih godina, saopštila je Služba za saradnju s medijima Predsednika Republike.
"I u 21. veku potrebno je da u našem narodu traje ideja borbe za slobodu, jer je takav duh, duh slobodarstva - razlikovanja dobra i zla, utkan u srž civilizovanog, pristojnog sveta, što je Srbija nebrojeno puta u svojoj istoriji i dokazala", rekao je Nikolić.
Delegacija SUBNOR-a zahvalila je predsedniku Srbije na pozivu za sastanak, na šta, kako su rekli, nisu bili navikli od bivših administracija tokom prethodnih 12 godina.
Oni su informisali predsednika Republike o radu svoje organizacije i saglasili se sa potrebom da se antifašistički duh i tradicija neguju i ubuduće među građanima naše zemlje.
Takođe, oni su podržali nastojanja naše države da se pronađe rešenje problema Kosova i Metohije, kao i sporazum koji je postignut u Briselu 19. aprila, navodi se u saopštenju.”
Da, Srbija je ponosna na svoj doprinos borbi protiv fašizma, samo eto ne zna kada je odlučila i kada počela da doprinosi, nastoji se i sakriti ko je taj doprinos dao tj. sakriti oni koji su bili na strani okupatora, a nesumnjivo najveći doprinos dao je narod Srbije. Dakle, Srbija je ustala protiv fašizma , borila se, dala ogromne žtve i ponosno bila na pobedničkoj strana protiv najvećeg zla 20.veka i najvećeg zla uopšte, ali država Srbija kao ne zna kada se to desilo , bolje rečeno neko je namerno to marginalizovao iz ideoloških razloga, gubeći iz vida da time ignoriše deo svog identiteta, i minimizira ono što joj ceo svet priznaje i odaje priznanje.
Srbija zbog svog ponosa, istorije i budućnosti treba da obeležava Dan ustanka protiv fašizma. Ozbiljna država, koja ima samopoštovanje i poštuje svoj narod i njegovu istoriju nikada ne bi ukinula taj datum , pa makar ga i promenila ako istorijske činjenice, a ne ideološke ostrašćenosti i strašila, to nepobitno opravdavaju. Niko nema pravo da iz ideoloških razloga, štiteći ideologiju onih koji su izgubili rat i zbog nespornih ideološki motivisanih grešaka od strane onih koji su bili pobednici, zaboravljaju stotine hiljada rodoljuba koji su pali u borbi proiv fašizma i stotine hiljada nevinih žena i dece stradalih od zločinačkog terora. Srbija je sama sebi nanela veliku sramotu i samoponiženje ukidanjem Dana ustanka kao državnog praznika. Time se samosvrstala na nivo kolaboracionastićkih zemalje u kojima nije bilo nikakvih pokreta otpora, a Srbiji može da zavidi jedna Francuska.
Ako su mogli da donesu onu Deklaraciju o izjednačavanju partizana i četnika, kao dva antifašistička pokreta koji su se borili protiv fašizma, pa valjda su nekada tu borbu otpočeli kao što su Karađorđe i Miloš počeli ustanke i znaju se datumi. Moglo se lepo dogovoriti da to bude dan kada su partizani i četnici izveli prvu zajedenički organizovanu borbenu akciju protiv okupatora. Npr. oslobođenje Loznice.To što su se kasnije razišli pa jedni nastavili borbu a drugi nisu takođe ne treba kriti.
Zato treba podržati inicijativu SUBNOR-a iznetu u pismu predsedniku skupštine da Dan ustanka bude ponovo državni praznik.
Verujem das u o tome razgovarali prilikom nedavnog prijema kod predsednika Srbije.
Inače, SUBNOR je uputio i pismo predsedniku skupštine Srbije Nebojši Stefanoviću, u kome se, između ostalog, kaže:
„U skupštinskoj raspravi o Deklaraciji o osudi zločina protiv Mađara dogođenog 1944-1945. skoro bez izuzetka predstavnici poltičkih partija su se izjasnili da su antifašistički orijentisani i poštovaoci onih koji su oslobodili zemlju od fašističkih okupatora i domaćih saradnika okupatora. Nas je to prijatno iznenadilo i veoma obradovalo, što je kod mnogih političkih partija, ako je iskreno i nije za jednokratnu upotrebu, došlo do promene stava i opredeljenja prema antifašističkoj borbi Naroda Srbije 1941-1945.g.
Shvatili smo da više nije sporno ko je oktobra 1944. godine oslobodio Beograd, ko se s kim i protiv koga borio na Neretvi, Sutjesci, na Sremskom frontu, ko je zaustavio više stotina hiljada brojnu nemačku armadu iz Grčke da se ne probije kroz Srbiji i priključi odbrani Trećeg Rajha, ko je i protiv koga se borio za vreme rata u Beogradu, Šumadiji, Srbiji, mada je svet i antifašistička koalicija to dobro znala i uvažavala.
Na Skupštini je, gospodine Predsedniče, po našoj oceni postignuta saglasnost o pripadanju antifašizmu i dubokom poštovanju narodnooslobodilačke antifašističke borbe naroda Srbije 1941-1945. godine od većine vladajućih i opozicionih partija. S obzirom na tu opštu saglasnost mislimo da nema više prepreka da se ispravi nepravda koja se godinama nanosi nosiocima narodnooslobodilačke i antifašističke borbe Srbije koji su i izvorni nosioci antifašizma u Srbiji i Sedmom julu, Danu ustanka naroda Srbije protiv fašističkog okupatora, vrati status državnog praznika.
Već treću godinu zaredom SUBNOR Srbije zvanično podnosi predloge Vladi Srbije (to znači i ovoj Vladi) da pred Skupštinom Srbije pokrene postupak za vraćanje statusa Sedmom julu državnog praznika ali bez pravnog efekta.
Imajući u vidu učinjeno izjašnjavanje političkih partija povodom rasprave o Deklaraciji, o uvažavanju antifašizma, mislimo da nema nikakavih prepreka da Skupština Srbije po hitnom postupku izvrši izmenu i dopunu Zakona o državnim praznicima i Sedmi jul Dan ustanka naroda Srbije 1941. uvrsti u državni praznik, pa makar i radni.
Imajući u vidu da je taj datum blizu, očekujemo razumevanje i pozitivan odnos Vas i Skupštine Srbije“ – kaže u pismu predsednik SUBNOR-a Srbije prof.dr Miodrag Zečević upućenom Nebojši Stefanoviću, predsedniku Skupštine Srbije.
Verujem da je i predsednik Nikolić podržao inicijativi, možda ne i datum.
Ako se ima u vidu da sve bivše republike SFRJ , sada kao samostalne države ističu svoj doprinos u učešću u antifašističkoj narodonooslobodilačkoj borbi i pobedi nad fašizmom, ne postoji ni jedan razuman razlog, čak šta više, da Srbija to još transparentnije ističe.
Uostalom, ako smo ponosni na antifašizam, kao što reče predsednik Nikolić, čega se onda država Srbija stidi da to javno ne manifestuje.
Dakle, nije ovo pitanje ideologije već istorijske uloge i doprinosa Srbije i njenog naroda pobedi nad fašizmom. Za razliku od države crkva se odavno jasno opredelila da veliča i daje pomene kolaboracionistima, slugama okupatora i izdajnicima. Sraman je odnos SPC prema antifašizmu, pri čemu ne sporim njeno pravo na svoj odnos prema komunizmu. Crkva po običaju drži parastos žandarmima koji su po nalogu okupatora imli zadatak da hapse i zatvaraju svakoga ko ružno govori o Nemačkoj i Hitleru. Bezobrazno je zato tvrditi kako su oni bili državni činovnici a ne reći o kakvoj i kojoj državi se radi. Još je bezobraznije reći kako je Srbin ubio Srbina,jer čisto sumnjam da je bilo obrnuto da bi se ta formulacija koristila. Uostalom, malo li su Nedićevi žandarmi streljali Srba pa to ni crkva ne pominje.
Nedopustivo je da Srbija , uprkos svim žrtvama poginulim u borbama protiv nemačkih i drugih okupatora u 2.sv. ratu, ne obeležava početak oružanog otpora.