Dragi blogeri, ovaj terac je nastao kao odgovor na Artemijevo pismo, u kome on poziva na smrt. Ponovo i bez srama.
Iako na prvi pogled deluje shaljivo, vishe je odraz besa, nemoci i nezadovoljstva izazvanih pogreshnom politikom koja je vodjena u poslednjih skoro 20 godina, koja se reflektovala na nas obichne gradjane u glavnom destruktivno po normalan zivot, koji je bahato negiran i monsruozno unishtavan.
Autori su do sada Unfuckable, Dragan Vujanovic i moja malenkost.
Pozivate se da se nadovezete i dopunite ovo shto je napisano.
Ja l se biju na popina vile,
il se bije more o mramorje,
il besedi Koshtunica Vojo
da se zemlja potkupiti nece.
Dok je mene i naših junaka,
Samo Miško može da okreće !
Da okrece oko prsta svoga,
celu zemlju, a u ime Boga.
Anfak dijete, zbori sa pendžera
Koštun Vojo - sad ga baš pretera :
Zbog te spike, i mantije crne
Predugo nam guzica već trne
predugo vec trne i lepota svaka
slushaj vojo, poslushaj Anfaka.
Mali Anfak s srcem u junaka
al ga mori miso svakojaka
a kako i ne bi kad je chuo danas
da ce opet nebo srushiti se na nas,
Eno Voje, stoji na megdanu,
pa besedi svome jataganu:
oštra britvo, moja verna drugo,
za ovo sam spremao se dugo.
Nek sad dođu Turci janičari,
nek sad pređu kosovsko oranje,
pa da vide u koga je moranje!
Unfuckable, narodni odrode,
zašto huliš na srpsku svetinju?!
Zašto činiš radost dušmaninu?!
I tvoje će reči iščeznuti,
i mnoga će brda nestanuti,
al Kosovo iz dusha nashih nece
Ono će nam uvek gnezdo biti,
i svaku nam nadu obnoviti.
Zamisli se Voja Koštunica,
šta mu zbori Unfuck poturica,
zamisli se, pa cigaru smota
a okolo - niti jednog drota
nigde drota, hleba il' igara
samo Koštun i tamjan- cigara
Nema drota niti ljudi glede,
on udahnu, a machka mu prede.
Krenu tamjan kroz žile junačke
poče pravit' od igračke - plačke
Al tu skochi Ljushic od Kosova
neda nikom darivacha snova
snova koje sanjao je dugo
zbog kojih uvek neko mu se rugo
Pa isuka sablju dimiskiju
dah mu malo bazdi na rakiju
gde ćeš Vojo, mačka ti kukala
čuvaj Grudu od ovih budala
Ovaj Anfak, sa tom angie pride
zezaju nas - a da svi to vide !
Tako skochi i bi tad belaja
na Anfaka malog posla policaja
angie vrisnu i suzicu pusti
pa pobeze tuzna u ovaj mrak gusti.
No je Anfak srce u junaka:
odvali ga poniže stomaka
nasta belaj, ko bi to opis'o
osim angie, uz osmejak kis'o
i shta reci kada je josh tavno
sem da stoji Kosovo nam ravno.
Tako stoji, mrtve glave broji
tamjan-zanos sudbinu nam kroji
Starci Foće, od stotinu ljeta
nako ce nas odvojit od ovoga sveta.
Od ovoga sveta, od ljudi i hleba,
al nas cheka zivot, onog gore neba!
Gore Nebo, široko i plavo
Ja još ne bih Tamo obitav'o
(I josh neshto- tanka je linija shto spaja i razdvaja!)