Autor: Rodoljub Šabić
Može li se ista situacija opisati na dva dijametralno suprotna načina a da oba, bar formalno, budu korektna? Može, naravno. To je onaj „slučaj" famozne čaše koja je istovremena „puna do pola" a i „poluprazna".
Baš na tu čašu podsetio me je način na koji su mediji izveštavali o jednom fenomenu kojim sam se i sam prilično intenzivno bavio poslednjih nekoliko meseci. Reč je o zakonskoj obavezi objavljivanja Informatora o radu od strane fakulteta, odnosno visokoškolskih ustanova uopšte.
Objavljivanje Informatora o radu na zvaničnim elektronskim prezentacijama sa odgovarajućom i uredno ažuriranom sadržinom je obaveza utvrđena Zakonom i precizirana odgovarajućim Uputstvom o izradi i objavljivanju Informatora koje je doneo Poverenik za informacije na osnovu Zakona. Po zakonu, obaveza se odnosi i na državne i na privatne visokoškolske ustanove.
Proletos sprovedena kontrola ukazala je na doslovno poražavajuće stanje u vezi sa izvršavanjem ove obaveze. Objavljene informatore imalo je jedva 5% visokoškolskih ustanova, odnosno desetak njih, i to gotovo samo oni koji su to učinili na intervenciju Poverenika, povodom dobijenih predstavki novinara, građana, studenata. To je bio povod da upozorenja, a potom odgovarajuće naloge, uputim na adrese 200 visokoškolskih ustanova.
Nedavno obavljena kontrola pokazala je bitno drugačiju situaciju. Od 135 kontrolisanih državnih visokoškolskih institucija njih 106 je objavilo Informator o radu. Od 67 privatnih, to je učinilo 36. Od 202 ukupno kontrolisane visokoškolske institucije Informator je objavilo 142, što je procenat od 71%, dakle višestruko veći nego prilikom prolećne kontrole.
Tim povodom sam izjavio da to jeste vredan rezultat ali da smo i pored toga još prilično daleko od situacije koja bi mogla biti zadovoljavajuća. Jer 29% visokoškolskih ustanova još uvek nema objavljen Informator o radu, da značajan broj objavljenih informatora ne sadrži ili sadrži samo delimično neke informacije koje bi morali sadržati, posebno informacije koje su predmet pojačanog interesovanja javnosti kao što su npr. budžeti, javne nabake, plate, sredstva rada.
Mediji koji su se ovom temom uopšte bavili, uz jedan izuzetak, su objavili tekstove sa sadržinom za koju je karakterističan naslovi „30% fakulteta nije objavilo Informator" ili „Fakulteti nemaju Informatore o radu".
To što su pisali je tačno. Ipak, mislim da je vredelo, da bi bilo korisno da su se zainteresovali i za činjenicu da je u samo par meseci situacija bitno izmenjena. Da su ljudi sa univerziteta (makar i sa docnjom i tek nakon upozorenja poverenika) ipak, u značajnom broju, preduzeli nešto da stvar poprave. Neki od njih i u meri koja nudi zaista dobre primere transparentnosti. Pa kad već mediji nisu, red je da ja to kažem. Za one koje to posebno zanima, ilustracije, odnosno provere radi, načešću npr. http://www.pharmacy.bg.ac.rs/fakultet/dokumenti/informator-o-radu/
ili http://www.chem.bg.ac.rs/fakultet/Informator_o_radu_HF.pdf
ili http://www.fdu.edu.rs/uploads/uploaded_files/_content_strane/Informator.pdf
ili http://www.uo.mod.gov.rs/informator-o-radu-univerziteta-odbrane.pdf
ili http://www.kpa.edu.rs/cms/data/akademija/izvestaji/InfRadMaj2013.pdf
A naravno, da svi, mediji posebno, treba da insistiraju na otklanjanju nedostataka objavljenih Informatora i na odgovornosti onih koji obavezu njihovog objavljivanja uopšte nisu izvršili.