Nije čudo što Premijer govori o „sili SAD“,“otimanju“, „NATO državi“ i „lažnoj državi“, jer je on ustvari lažni Premijer. Njegov kosovski kolega Hašim Tači je tokom dana proglašenja nezavisnosti govorio na srpskom, dok se se „naš“ premijer se za vreme svog mandata nijednom nije setio da ode u npr. Preševo ili Bujanovac (ne da poseti vojsku, već građane albanske nacionalnosti). O govoru na albanskom ili nekom drugom manjinskom jeziku možemo da sanjamo.
Nije čudo što onda stotine maloletnika i mlađih punoletnika već dana bukvalno divljaju Beogradom, razbijajući sve što im se ne učini (dovoljno) ćirilično, pravoslavno i/ili srpsko. Većina njih nikada nije bila na Kosovu, ali zna da je to nešto „naše“ što nam otimaju, a da su Albanci neka čudovišta tj. „ONI“. Mi protiv njih. Njih nema jer slave, pa onda moramo po nečemu što se čini da nije „naše“. Veoma jednostavno, ne treba puno da se razmišlja. Kada oni čuju omiljene fraze Predsednika i Premijera, oni postupaju kao LOJALNI GRAĐANI. Izađu na ulice i BORE se ZAJEDNO protiv onih koji nam OTIMAJU SILOM.
Nije čudo što imamo ministre prosvete (Zoran Lončar) i Kosova (Slobodan Samardžić) koji se sasvim iskreno i otvoreno smeju na pitanje Nenada Čanka o tome da li posle izloga na red idu i glave onih koji drugačije misle. Kao građaninu, voleo bih da mi objasne šta je tu smešno. Premijer je hteo da im se pridruži u osmehu, ali nije uspeo. Stigao je do pola.
Nije čudo što svaki od pomenutih likova veruje da će bilo kojim od sadašnjih ili planiranih akata u Skupštini ili na ulici VRATITI Kosovo. Još manje razumem kome bi trebalo da bude vraćeno? Srbiji? Ili građanima koji na Kosovu žive? Vladi Srbije? Ovim maloletnicima koji razbijaju? Čak i ako zamislim da se ono nekom magijom vrati – koje je to zadovoljstvo koje će osetiti ta mlada osoba na ulici? Nešto kao kada pobedi Novak Đoković ili vaterpolisti? Verovatno bi slušali Cecu na proslavi povratka suverenosti ispred tzv Doma Narodne Skupštine.
Nije čudo što su navijači & studenti danas otišli prvo na moleban, prekrstili se, a uz sve to uzvikivali „Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji“. Pošto su se lepo prekrstili, mogli su da nastave da razbijaju (naslov u Politici: Miran protest studenata, podnaslov: Dostojanstvenom šetnjom beogradski akademci pobunili se protiv promene statusa južne srpske pokrajine). Navijače svih fudbalskih klubova ne zanimaju pljačke i ono što se dešava u fudbalu (već peta epizoda „Insajdera“ na B92), ali ih zanima da prebijaju novinare, kamermane, izloge, semafore, kontejnere, knjižare, ambasade, Merkatore i Mekove...
Ono što JESTE ČUDO je mozak nekoliko mladih osoba (ne slažem se da su to huligani) koje zdrav razum, ljudskost, pa ako hoćete i vaspitanje – nisu sprečili da uzmu kamenice i kamenuju Mek na Zelenom Vencu u trenutku dok unutra sede i stoje gosti, zaposleni itd. Ne znam da li je bilo dece (u Meku ih uvek ima), ali znam da u tom Meku uvek sedi po neki prosjak koji skupi novac za kafu pa sedi satima da se ugreje. Ne znam na koji način kamenica koja leti ka tim ljudima unutra može na bilo koji način doprineti nekom povratku Republike Kosovo pod srpsku vlast.
Nije čudo što ih svi nazivaju huliganima jer se time umanjuje i opradava ludilo koje je zavladalo. Drugi način opravdavanja ludila je priča kako će sve trajati nedelju ili dve, pa svi samo treba da sačekamo da se momci malo „izduvaju“. Treća bizarnost je tvrdnja da je sve dobro dok nema ljudskih žrtava.
A vi lepo čekajte četvrtak kada će tzv. huligani da utihnu (kad mogu jaganci, mogu i huligani), pa će onda masovno i sa dozom nekakve otmenosti (kad se poredi sa ovim od juče i danas) ceo taj „narod“ da izađe ne ulicu i kaže šta misli. Ne kapiram kome, zašto i šta se time postiže, kao i šta će se promeniti posle toga, ali je važno da će na čelu biti sveto trojstvo – Tadić, Nikolić i Koštunica. Ako ne znate kako to izgleda, setite se onih protesta posle 17. marta, kada su isto tako „dostojanstveno pokazivali da je Kosovo i Metohija sastavni i neotuđivi deo Srbije...“
A u pozadini će biti gotovo totalno lažna priča o ogromnom protivljenju nezavisnosti Kosova i vi nećete znati nijednu sem USA, UK, FRA i sl. koje JESU priznale Kosovo, ali ćete uvek znati da nabrajate one koje se „odlučno protive“. Ajmo sad – Kipar, Rusija, Slovačka, Španija...