Naš prijatelj, bloger, Goran Despotović, član Izvršnog odbora Saveza antifašista Srbije, poslao mi je saopštenje koje su antifašisti usvojili jučer. Smatram da su u tom saopštenju sadržane veoma precizne, tačne i za budućnost Srbije dragocene političke ocene.
Uz saglasnost gospodina Despotovića postujem tekst saopštenja.
Ne treba nam ponovo događanje naroda
Proglašenje nezavisnosti Kosova i priznanje nezavisnosti od strane brojnih država tokom ove nedelje bilo je povod za eskalaciju nasilja na ulicama, rasplamsavanje ratoborne retorike u medijima i brojne ozbiljne izjave i poteze vlasti i političkih partija.
Ovim povodom glavni politički činioci zakazali su miting protiv jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Ova najava deluje uznemirujuće u kontekstu eskalacije nasilja i pretnji, a takođe evocira uznemirujuća sećanja na vremena za koja smo pogrešno smatrali da su iza nas.
Svedoci smo porasta političke tenzije i mobilizacije naroda. Međutim, ova kriza nije nastala osamostaljenjem Kosova. To je samo još jedno poglavlje jedne i iste krize koja traje već dvadeset godina. Posebno je obeshrabrujuće što se ova eskalacija, nakon svega što smo prošli, svih promena i nazovi-promena, ponavlja u gotovo istim manifestnim oblicima kao pre dvadeset godina.
Suština problema je u sledećem: naša državna, politička i parapolitička elita iz kompleksnosti životne, društvene i istorijske zbilje izdvoje nekoliko apstraktnih postojećih i nekoliko falsifikovanih elemenata i na osnovu toga oformi jedan generalni zajednički stav. Taj stav je – i tada, a i danas – agresivan, neprijateljski, destruktivan i jednostran. Taj stav uveo nas je u dugo razdoblje zla, bede i sramote. Ne želimo to ponovo.
Zahtev za suverenitetom Srbije nad Kosovom u trenutku u kojem ne postoji ni najmanja spremnost da se on prihvati od strane stanovništva Kosova i u kojem Srbija nema resurse ni demokratski legitimitet za tako nešto, lažna je i prozirna politikantska parola, sračunata jedino na ostvarivanje kratkoročne političke koristi.Još su sveža sećanja na Miloševićevu tehnologiju vlasti i vladanja putem raspirivanja neprijateljstva, unisonog indoktriniranja građana i zatim fiktivnog potvrđivanja demokratskog legitimiteta na impozantnim masovnim skupovima. Pa zatim povike "drž'te narodnog neprijatelja" i pljačkanja sopstvenog naroda. Medijski odstrel politički nepodobnih kao narodnih izdajnika i poziv na linč, to je pojava koja nas vraća u mračne devedesete, ugrožava osnovna prava i slobode građana i ozbiljno umanjuje demokratski kapacitet zemlje.
Ne treba nam ponovo događanje naroda. Treba nam događanje života, napretka, solidarnosti i tolerancije, svakoga dana i na svakom mestu. Masovni narodni sabori gde se vatrenim govorima raspaljuju narodne strasti ništa dobro neće nam doneti.
Zašto je Kosovo izgubljeno? Između ostalog, upravo zato što je Srbija smatrala da to pitanje može da tretira kao formalno-državno pitanje, ne obazirući se na ljude. Iskreno, moramo priznati da Srbija nije dokazala svoj demokratski kapacitet na osnovu kojeg bi mogla da s punim pravom traži poverenje međunarodne zajednice.
To je pravo mesto borbe za Kosovo i za sve ostale nacionalne interese: izgrađujmo demokratske ustanove, učvršćujmo vladavinu prava, snažimo toleranciju i solidarnost. Društveni i ekonomski napredak, a ne traženje sumnjivih saveznika, je jedini put kojim možemo ojačati naš međunarodni položaj. To je mesto na kojem treba da pokažemo odlučnost, a ne u uzvikivanju apstraktnih parola i pretećih slogana. A to je ujedno i put evropskih integracija. Evropa je naša budućnost. To što ćemo se mi okrenuti u suprotnom smeru, neće pomoći napretku i pravima našeg naroda i države – naprotiv!
Nijedan čovek nije ostrvo. Nečija razbijena glava ili izlog neće unaprediti naše interese. Svako nasilje rađa nasilje i unižava onoga ko ga je počinio. Uzajamno poštovanje, saradnja i tolerancija nemaju alternative. Pozivamo sve odgovorne društvene i političke snage da u ovom opasnom trenutku reafirmišu ove principe i da se energično suprotstave svakom nasilju i svakoj pretnji nasiljem. Stičimo nove prijatelje, a ne odbacujmo stare! Izgradimo zdravu Srbiju na tim osnovama!
Davne 1975. u Helsinkiju održano je prvo zasedanje Konferencije za evropsku bezbednost i saradnju (KEBS). Mnogi pozitivni evropski procesi pokrenuti su ovom konferencijom. Danas se malo ko seća da je drugo zasedanje KEBS-a održano 1977. upravo u Beogradu i da je Beograd u tom vremenu bio mesto stabilnosti, tolerancije i saradnje.
Naravno, ne treba da se osećamo obavezanim prošlošću: ni kosovskom zakletvnom, ni KEBS-om. Svako vreme treba da kritički preispita svoje nasleđe. Mi ovu našu zemlju Srbiju nismo nasledili od svojih predaka – pozajmili smo je od naših potomaka. Radi generacija koje dolaze, radi mladih ljudi koji stasavaju, radi budućnosti, zaustavimo politiku i retoriku konfrontacije i vratimo se unapređivanju saradnje kao trajnom opredeljenju.
Goran Despotović
Savez antifašista Srbije