Teško je praviti prognoze, jer svi znaju, manje ili više, da ne postoje ustaljeni kriteriji po kojima se najznačajnija svetska literarna nagrada dodeljuje. Cinici kažu da se retko događa da najvažniji kriterij bude književno delo kandidata, aludirajući da politički, geografski i ne znam koji još kriteriji igraju značajnu, a često i presudnu ulogu.
Ipak, delimičnim uvidom u francuske i britanske medije, slobodan sam da iznesem ove prognoze:
Japanac Haruki Murakami, Philip Roth i Joyce Carol Oates iz SAD, Alžirka Assia Djebar, Kenijac Ngugi wa Tong'o i Mađar Peter Nadas.
Po političkim kriterijima mogao bi to biti sirijski pesnik Adonis, koji već dugo figurira među kandidatima, ili Izraelac Amos Oz.
Među onima koji se smatraju ozbiljnim kandidatima jesu Italijan Claudio Magris, Holanđanin Cees Nooteboom, Portugalac Antonio Lobo Antunes, Norvežanin Jon Fosse i Kanađanka Alice Munro.
Japanac Murakami je kandidat od ranije. Mada mnogi danas tipuju na njega, velika je neizvesnost iz razloga geografske pripadnosti. Naime, retko se događa da Nobelov komitet dodeljuje nagradu dva puta uzastopno ljudima iz jednog geografskog regiona - a prošle godine nagradu je dobio Kinez Mo Yan.
A kako stoji stvar sa Amerikancima? Oni su ljuti, jer već dvadesetak godina ih Nobelov komitet zaobilazi , te računaju da će ove godine biti srećniji. Mada mnogi tipuju na osamdesetogodišnjeg F. Rota, Outs (75) ima blagu prednost zato što je - dama. To veruju oni koji ističu da u poslednjih stotinu godinu samo je dvanaest dama dobilo Nobela, te se ta nepravda mora ispravljati.
Nekako u tom kontekstu se pominju i Alžirka Asija Džebar i Kanađanka Alisa Manro. (Ja lično nikad pre nisam čuo za ovu Alžirku, kažu da joj je prednost i što je - Muslimanka, dok je Kanađanka veoma solidna književnica).
S druge strane, ako se uzme u obzir geografska zastupljenost, mngi tipuju na Afrikanca, ovom prilikom na Kenijca Ngugi wa Thiong'o.
P. S.
Na svetskim kladionicama postoje liste od oko stotinu imena kandidata za Nobelovu nagradu za književnost, od kojih je većina bez ikakvih izgleda. Među takvima pominju se: Milan Kundera, Umberto Eko, Salman Ruždi, Peter Handke, Tomas Pinčon, Ben Okri, Colm Toibin, Jevgenije Jevtušenko, Džulijan Barns, Ian Mekivan, Čimamandi Ngozi, Džampa Lahiri, Huan Gojtisolo, Bob Dilan...
Našeg Dobrice Ćosića više nema među kandidatima, ako je ikada i bio.