Gost u studiju bio je gospodin Duško Lesendrić, pesnik, koji mi je u posveti svoje knjige prvenca "Stihom protiv ludila" napisao:
"DA DOBRO POBEDI ZLO! Postoje i neki drugi rudari u Kolubari."
Za Duška Lesendrića je jedan od slušalaca emisije zaključio da je autentičan čovek iz naroda, ljudsko biće koje mućka glavom. Za mene je jedan od najzanimljivih sagovornika, neimar sa originalnim pokretom otpora (ne)vremenu pohlepe i suterenstva. Iako skoro 30 godina radi kao rudar u Kolubari, a zbog male plate mora da se bavi i poljoprivredom, nije poklekao, nije se predao niti u članstvu bilo koje stranke potražio izlaz iz teškog života.
Iz predgovora knjige poezije, sa potpisom profesora Čedomira Živanovića, saznao sam da je "širinu pesničke duše Duška Lesendrića moguće razumeti tek kada se nađete u dvorištu njegovog porodičnog doma u Stepojevcu. Terase, tremovi, balkoni, stepeništa, travnjak i cvetne leje, cvrkut ptica u letnje podne, opojni miris lipa..."
Iz knjige "Stihom protiv ludila" prepisujem pesmu "POGREŠNO VREME":
U pogrešnom danu rođen
Pogrešnom zvezdom vođen
Ovo mutljavo vreme
Nosim kao breme
Ovde mene niko ne shvata
Dosta mi je Farme i Velikog brata
Zar na svetu ne postoje lepše stvari
Nego prepametni političari
Večeras će opet nasmejana lica
Da me gnjavi neka pevačica
Dok ona priču ne završi
Po' Srbije triput svrši
Nisam član nijedne stranke
Ne podnosim narodne igranke
Nemam pištolj ni pit bula
Zato stalno gubim sa tri nula
Meni treba malo rokenrola
Jedna balada iz A mola
Suncem obasjana plaža
I duše reglaža