Autor: Rodoljub Šabić
U centru Beograda u Bulevaru despota Stefana Lazarevića (ranije 29.novembra) jednoj od najprometnijih gradskih ulica, na zidu Botaničke bašte, već dugo vremena stoji velikim crnim slovima napisan grafit.
„Slava Dimitriju Ljotiću".
Ovaj grafit sam prvi put video pre bar mesec, možda čak i dva i bio ubeđen da će ubrzo biti uklonjen. Ali, video sam ga i danas. U međuvremenu je, doduše, neko crvenom farbom pokušao da ukloni prezime, ali bezuspešno. Jer, grafit je i danas vidljiv i čitak.
Danas je to posebno iritantno. Danas je 21.oktobar, dan kada su nemački okupatori 1941. godine izveli grozni kragujevački masakr, dan kada je ubijeno oko 2800 nevinih ljudi među kojima i veliki broj dečaka, učenika kragujevačke muške gimnazije.
U tom užasnom zločinu sramnu ulogu imao je i famozni „srpski dobrovoljački korpus" (SDK) kvislinška formacija, poznatija kao „ljotićevci", upravo po svom ideološkom vođi Dimitriju Ljotiću.
Uloga „ljotićevaca", 5.dobrovoljačkog odreda SDK, kojim je komandovao Marisav Petrović, u kragujevačkom masakru je jedna od retkih stvari na koju, na gotovo identičan način, gledaju čak i istoriografi subjektivno opredeljeni za jedan od dva, u to vreme delujuća antifašistička pokreta. A i nezavisno od toga, brojni iskazi svedoka, od kojih su neki i danas živi, govore o toj ulozi. Od batinjanja, hapšenja, vezivanja i zatvaranja ljudi, preko predavanja u ruke Nemcima, pa do polivanja krečom i zatrpavanja mrtvih nakon egzekucije.
Šta zapravo poručuje ovaj „grafit"?
„Vrednosni" stav svog autora ili, pre, nešto mnogo važnije.
Jer, nije isključeno čak je i lako moguće, da ne kažem i vrlo verovatno, da autor stupidnog „proizvoda subkulture" i nema pojma o tome ko je zaista bio i šta je radio Dimitrije Ljotić. Ali, ne bi trebalo, ne bi smelo da bude verovatno, da baš niko od odgovornih na lokalnom, gradskom, republičkom, kom god hoćete nivou, u dužem periodu neće preduzeti ništa da ovaj besramni „spomenik" odsustvu pameti ukloni. A nažalost, pokazalo se da je tako.