Mnogi mi, ovih dana, spočitavaju da sam fan Saše Radulovića. Nisam ničiji. Ali mislim da imam dobar politički instikt i mislim da nosioce nekih ideja treba ohrabriti. Sigurno u Radulovićevom okruženju, vladi, ima puno onih koji obeshrabruju i dovode čoveka u poziciju da se pita koji će mi qrac sve ovo... Instikt mi govori da se i Radulović to pita svakoga dana.
Ohrabrivala sam, ranije i neke druge. Djindjića, Avramovića čak i Panića i Draškovića u momentima lucidnosti. Tadić mi je bio totalno pogrešna procena. Nekako me odradio na foru. Na kraju je ispao plitak potok, tuga pregolema.
Sad, se pojavio se ovaj čovek, dobar bloger i neko ko priča isto ono što i ja mislim da treba da se uradi. So, da, u ovom momentu... javna podrška.