1. Predsednik vlade, u društvu najdražih prijatelja i istomišljenika, obraća se orbi et urbi s izrazom lica čoveka kome se sve gadi. Njegove reči bi pre jedno 200 godina još možda i bile logične i zvučale savremeno. Danas su parodija. -Tu sam se postideo. Kako li se oseća kad gleda snimak svog govora? Da li se i on zacrveni zbog sebe kao sad ja zbog njega? Pokušao sam da zamislim nekog ovdašnjeg političara da tako govori. iz bilo kog političkog kvadranta. Uzalud. Nema šanse.
2. Nesuđeni predsednik države i odličan pajtos premijerov preti odlaskom na Kosovo. - Tu sam se setio devedesetih i zabrinuo.
3. Potom se malo zloupotrebljavala naivnost istaknutih sportista. Javno, da ceo svet vidi. - Tu mi je više bilo žao, nego blam.
4. Onda je nastupio konvertit prerušen u Raspućina. - Tu mi je već bilo muka.
5. Zloupotrebljene narodne mase odn. roditelji srpske mladeži aplaudiraju. - Tu mi je bilo još više muka.
6. A njihova deca, srpska mladež/budućnost Srbije, zazverila. I to kako! Ruši, lomi, pali i što je najjadnije krade, i to jajarski. - Kada neko trpi nepravdu - ja kradem patike - Ovde mi je bilo žao. I bio sam ljut.
7. Kao epilog ministri daju veoma hladnokrvne izjave, kao da nisu svesni da je ovo predvidljiva metastaza hepeninga koji su oni organizovali.- Tu sam odlučio da nijednoj od partija koja je danas na bilo koji način učestvovala u ovoj sramoti više ne dam svoj glas niti javnu podršku.
I za kraj, utisak večeri:
Slika unakaženog Beograda, žrtve srpskog terora.
Apokaliptične scene, rasulo i vatra, a usred džumbusa koji su sami napravili ravnodušno se muvaju Srpčad/vandali, s državnim i nacionalnim simbolima. Eto, malo su rušili a sad se kao malo šetaju. Cirkaju. Mrtvi hladni, u haosu su odrasli, pa se u haosu najbolje i snalaze.
Tu, usred meteža i rasula, grupica Roma, njih jedno pet šest. Djubretari. Vredno, ali zaista vredno, rade. Akcija ništa nas ne sme iznenaditi. Žure, podižu prevrnute kotejnere i skupljaju razbacanu srču. Sve onako rutinski, ali efikasno, jer posao mora da se uradi.
- Tu sam se setio reči jednog gospodina na plaži, kada sam bio klinac. Taj čovek, rekao je: Cigani su naša najveća srpska sramota. Diskriminisani su u svakom pogledu, nisu im date iste mogućnosti, nisu integrisani u društvo. A mislimo da smo bolji od njih.
Romovi, bre, ko Gromovi!