Poklanjaš mi cvet
Kao da sam pčela
Il' biljožder bedni...
Stihovi su Brane Petrovića. Smatram da su dobri za početak mini traktata o cvetu/cveću. Brana je surovo konsekventan za razliku od:
Ovaj mirisni cvetak
koji meni si dao
predočava svršetak
našeg opojnog sna
jer polako već vene
ova ružica mala...
Sladunjavo kukumavčećeg apela dragom koji odavno, zaturivši u podsvest naš opojni san, neštedimice poklanja ružice i ostale gerbere drugim devojkama.
Diljem ovog vilajeta poznato je Bodlerovo Cveće zla. Cveće je Bodleru donelo grdna zla i neugodnosti u životu. Zato je poznati srpski slikar Đura Jakšić savetovao sebi a bogami i drugima:
Dve preda mnom staze stoje,
Jedna s cvećem, druga s trnjem,
Gvozdene su noge moje:
Idem trnju da se vrnem.
A Jesenjavi Serjoža peva:
Cveće mi veli - zbogom ostaj
I krunice sve niže sleću...
pa onda davi i udavljuje sve do kraja, kad kao otužnu kulminaciju, sročava:
Draga uz drugog, usred slavlja,
Setiće se možda i mene,
K'o cveta koji se ne ponavlja.
Paz' da neće! S drugim bahanališe, maze se, ljube, miluju, tucaju i šta već ne rade a Serjoška duma kao: Setiće se možda i mene, pa još kao neponovljivog cveta! Idi bre Serjoža u peršun, što bi rekla moja drugarica Margita.
Kada bejah mlađan ja, al' ne lovac, samo mlađan, volijah pesmu:
Nekada sam i ja voleo plavo cveće... možda najviše zbog toga, što mi je, u dva posle ponoći na livadi usred Šest Kaplara, moj drugar Žule vraćajući se iz bekrijanja, pevao da se sve orilo!
Moj otac je voleo pesmu:
Bele ruže, nežne ruže
Cvetale su na prozoru
Slučajno sam tuda prošo
Razboleh se kad ih spazih...
Bog ga je zaobišao glede sluha ali kad god bi se trefio u kafani s muzikom, obavezno je naručivao da mu je sviraju i pevaju. I zaista je uživao! Žao mi je što ga, zbog prečih poslova, nikad nisam pitao otkud i zašto baš Bele ruže, nežne ruže!
E al' zato je Matić imenom Dušan, napisao jednu izvanredno nesvakidašnju pesmu u kojoj cveće igra glavnu rolu:
Doneću ti cveće što raste u snovima
Čudno razroko grdno i grdobno
Doneću ti cveće usamljenika
-------------------------------------------------------
Doneću ti cveće što raste u pustinjama
Nepojamno otrovno opojno i slepo
-------------------------------------------------------
Doneću ti cveće što niče u močvarama
-------------------------------------------------------
Doneću ti cveće naših nebesa
Doneću ti cveće naše krvi.
Moj najomiljeniji cvet, ljubičica i to ona poljskošumska, čudo prirode, zelena stabljičica i listovi, ljubičastoviolet cvet sa žutim prašnicima, to samo Mama Priroda može da stvori, iskorišćena je u političko udupeuvlakačku svrhu! Setiće se mnogi, Drug doživotni Predsednik je u pesmi nazivan: Ljubičica plava i ljubičica bela e da bi se rimovalo sa omladina cela.
Meni neomiljeni poeta Dobrica Erić u jednoj svojoj pesmi pominje cveće, tačnije bele rade:
Jaganjci i bele rade
Već nam krase sve livade.
Belih i rada svih duginih boja ne bi bilo da mu nije bila potrebna osnovnoškolska rima, moralo da se slaže sa livade!
Iz njega će iznići cvijeće
Za daleko neko pokoljenje.
Ni Vladika Rade (Petar Petrović Njegoš) nije mogao da prenebregne cveće.
Božuri stasali do neba
Služe četiri crna vetra
Sjedinjenom krvlju bojovnika.
Iz pesme Kosovo Polje Vaska Pope.
Pero Zubac svoje Mostarske kiše završava stihom:
Na grob Šantićev cveće je odnela
Malo plakala kao i sve žene.
Brankić Radičević je vrloveoma u svojim pesmama , čak i u opraštajućim sa životom, pominjao cveće:
Po grobovi trava obilata,
Na nekome cveća umiljata,
Možda cvetak tu kakav počiva,
Pa je cveće poitilo amo,
Da se samcit bratac ne bi teško,
Veće mirno u grobnici leško.
Spavaj brate tu sanak slađani,
Kiti cveće grob njemu lađani
Ta sve mu je možda ovog sveta
Ugrabila ova raka kleta,
Ta od sviju njegovih milina
Sada njemu ostala jedina,
Sve nestalo, sve ga je izdalo
Ti jedino verno mu ostalo.
Ja bosiljak sejem,
Meni pelen niče.
Oj pelen pelenče,
Moje gorko cveće...
Stara je narodna pesma. Manguparija je znala da umesto pelen niče, ubaci Fridrih Niče.
Pesmu LETO Jovan Dučić počinje stihom:
Okićenu lozom i cvećem od maka...
Mogao bih ovako letnji dan do podne, pa da me popane pjena, pola bjela a pola krvava!
A Cvetni Trg? A Trg cveća u Zagrebu i Veneciji i ko zna gde još? I Tagore je muljao sa cvećem i mnooooogi drugi.
Ako je za fajdu, od mene je dosta! Nastavite vi.