U novinama koje su to objavile naslov slučaja je „SKANDALOZNO, NE BIRAJU NAČIN DA NAPLATE KAZNE”.
Može se iz toga zaključiti da je gospođa ugrožena u svojim dužničkim pravima i da ima podršku za neplaćanje usluga koje je koristila. Naglasak je na reči SKANDALOZNO i očekuje se, sledstveno ovom primeru, da će ubuduće sličan naslov i podrška štampanog medija biti i kada neko iz samopolsuge uzme robu koja mu je potrebita i ode kući ne plativši.
Slična stvar se događa svakodnevno i u javnom beogradskom prevozu gde kontrolori bivaju maltretirani ili čak i batine ponekad dobiju od strane gnevnih korisnika prevoza kada im se traži da pokažu kartu za prevoz. Ljudi koji se za džabe voze i „švercuju“ su od medija dobronamerno gledani, ne naglašava se da oni ustvari kradu i uglavnom su za incidente krivi kontrolori ili već neko ko im (građanima) traži da vožnju plate. BUS PLUS je na meti, ne dopada se ta stvar narodu, pa bez obzira na pravila i građanske obaveze da se plati pri ulasku u tramvaj, mediji u okviru ruženja vlasti koriste napaćene „švercere“ i načinom obaveštavanja uz prateće komentare ustvari podržavaju krađu, jeste da je po glavi stanovnika sitna para ali ukupno gledano možda to košta bar jedan nov autobus.
Onda se umešaju sociolozi, advokati i drugi dušebrižnici koji objašnjavaju da je narod sirotinja jedna, čak i ona gospođa sa automobilom ni za parking nema, zbog političke situacije građani su frustrirani pa im još samo fali da plaćaju koješta, te ima pravila kako se dugovi naplaćuju, te procedure i sve takve nekakve žvake ali niko ne osuđuje poentu a to je da postoji masovno izbegavanje obaveza i kraduckanje i to u sektoru koji je javan i koji se tiče svih građana, i onih koji su nadobudni te kupuju razne karte za parking ili javni prevoz. Ima i priča da je to jedna od posledica jer u samoj vlasti ima nekih problema na tu temu, ono o korupciji i kriminalu protiv čega su listom svi iz vlasti, te narod onda samo sledi i smatra da dok se to tamo gore ne ukine i njih niko ne sme da dira.
Svašta se još može čuti ali izbegavanje plaćanja obaveza ili „švercovanje“ ispade kao neki opštenarodni protest, poziv na promene i konačno osvajanje demokratije što će se sve završiti ulaskom u Evropu. Još kada saznaju da u toj Evropi surovo naplaćuju karte za prevoz i parking mesta sve može da se promeni temeljito i da krenu nekim drugim putem. Mada i u Rusiji nisu nežni prema neplatišama.
Nije ovo priča ni o urbanizmu ni o arhitekturi ali jeste o kulturnom modelu koji se strmoglavljuje u neki nepoznati tamni vilajet i postaje kao takav preovlađujući. Ljudi se otuđuju od učešća u javnom, zajedničkom sektoru, urbani model biva narušen i ugrožen pa onda eto, ipak, i veze sa urbanizmom a kada se setim i divlje gradnje dođem i do arhitekture. To što se štampa a zove se novine i što narod kupuje po kioscima ima značajan udeo u promeni ne samo kulturnog obrasca, strmoglavljujućeg, već i neprikladnom i štetnom otuđenju ljudi, rekao bih građana ali njih je sve manje i više nisu relevantna kategorija, čak i za spominjanje.