Društvo| Planeta| Život

Immigrants, Emigrants, and Me...

Colin_bgd RSS / 05.12.2013. u 14:56

Posto mi je, po prirodi stvari, ova tema ne samo svakodnevna, nego i svakodnevno skakljiva (na mnogim nivoima, i po mnogim osnovama) odlucih da olaksam dusu i da blog opteretim svojim razmisljanjima i opservacijama o njoj... Ove (crne?) misli se nekako narocito nagomilaju u jesenjim danima kada po ostrvskim prozorima ponovo pocne da dobuje kisa (u ritmu tam-tama), dok je u glavi jos uvek svez utisak poslednje posete (jos uvek) sarenim stolicama (jos uvek naseg) najdrazeg stadiona, u stomaku se jos uvek valjaju nesvareni ostaci mlevenomesnih djakonija (Graficar, et. al.), a culo mirisa jos uvek moze da oseti miris Dunava tokom ispijanja kafe na splavovima kod hotela Jugoslavija. Kada je tesko, gotovo nemoguce, zamisliti kako bi licni i uredjeni haos zivota na ostrvu izgledao presadjen u danasnje beogradsko okruzenje, ali i kako bi imaginarijum dvadesetogodisnjeg time gap-a izgledao da se prevede u realnost ... Da ne bude zabune, sve je to na cisto akademskom nivou, apsolutno nikakva prakticno-upotrebna vrednost se ne nalazi izmedju redova, ali i to je vise nego dovoljno za potpuno nepotrebno mozganje, i izazivanje apsolutno nepozvanih potencijalnih briga...

Elem... Emigrirao sam iz necega sto se jos uvek zvalo Jugoslavija, a imigrirao sam u nesto sto se jos uvek zove Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske. Jedina konstanta u svemu tome sam ja, uz pridodanu i po koju kopiju mojih gena. Pitanje iseljenja, iseljenika, i to sta smo, ko smo, gde smo (i da li JESMO uopste) je pitanje koja ne postavljamo samo mi, srpske provenijencije, nego i pripadnici ostalih naroda i narodnosti kugle zemaljske koji imaju tu nesrecu ili srecu da su se nasli da zive tamo oklen originalno nijesu. Gorak je to hleb, i sunce vas nigde ne greje tako kao sunce rodne grude, narocito ako vas put odvede severnije od nje, dok ako se ode juznije, onda ipak greje bolje. Ali, salu na stranu. Kada se jednom izmestite iz zemlje u kojoj ste odrasli, onda vas ipak, po prirodi stvari (ili je to samo moja profesionalna deformacija) malo golicaju pitanja ne "sta bi bilo kad bi bilo", nego "kako se sve ovo odrazilo na mene" u odnosu na onog mene koji bi postojao da sam ostao. Eksperimentalna potvrda bilo kakvog zakljucka je nemoguca, jer niti je moguce vratiti se unazad u vreme, a povratak u prostor iako je moguc, je ipak povratak u neki drugi prostor, pa mu se to na kraju svede na istu, nemogucu misiju.

Pri tom, ovde ne mislim da se bavim pitanjima tipa, zakon, drzava, drustvo (ovde bolje, tamo gore, i/ili obrnuto), niti sa finansijskom tackom gledista, koja jeste bolja ako poredim sa onim sto bih zaradjivao u Srbiji da sam ostao i bavio se istim poslom kojim se bavim ovde sada, ali ko moze da garantuje da se u Srbiji ne bih bavio necim drugim sto bi mi finansijski bilo unosnije od onoga sto radim trenutno ovde (mislim, ljudi se tamo prikacuju i otkacuju od stranaka na vlasti, koje se hvalabogu menjaju na istoj, brze nego sto se vezuju i odvezuju u kolima...). A mozda da sam stvarno bio takvih, stranackih, naklonosti ni ovde ne bih radio ono cime se zaista i bavim...

Svejedno, nista od toga nije u pitanju. U pitanju je samo pitanje koje me ne toliko muci koliko intrigira, a to je "odakle sam, sada, ja?". Jer, pazite, kad dodjem jednom, dvaput godisnje u Beograd, osecam se kao da nikad nisam ni odlazio, kao da sam svih tih dvadesetak godina proveo na uscu dveju reka... Medjutim, isti osecaj imam kada se avion koji je poleteo sa beogradskog aerodroma "Nikola Tesla" spusti na Heathrow ili Luton. Kad se otvore vrata terminala i zamirise onaj tako specificni miris britanskog benzina i dizela, ili kada se kupi sendvic u M&S radnjici na aerodromu. I povratak u Englesku apsolutno jeste povratak kuci. Koji osecaj je tacniji, verniji, iskreniji? Oba podjednako, naravno. Sto znaci ili da sam ja udvojena (da ne kazem blago sizofrena) licnost, ili licnost kao takva, na kraju krajeva ipak nema nikakve veze ni sa rodjenjem, ni sa nacijom, ni sa nasledjem, niti tradicijom. Srbin sam, govorim srpski, znam stvari iz Begisa, ali u isto vreme znam stvari iz Podlondonlja, Londona, i okoline... Kad se nadjem u svom engleskom drustvu, niti se osecam kao stanac, niti me drugi dozivljavaju kao stranca (I hope...). Nisam se dao getoizirati, a to je mozda i jedini, dovoljni i neophodni uslov da ostanete otvorenog uma i sirokog srca za novu sredinu, a u isto vreme i verni originalnom sebi. Pateticno zvuci, ali deluje, sto bi rekli. Znam "nase" ljude koji isto tako lepo plivaju po novoj sredini bez mnogo (bez uopste je, ipak, nemoguce) nostalgicnog mucenja, dok takodje znam isto "nase" ljude koje to sto nemaju vise gde da se vrate (u smislu da su svesni da se realni povratak nikako ne bi poklopio sa slikom povratka koja je stvorena u njihovoj glavi) muci, razjeda, rastace, dezorijentise, u ponekim slucajevima skoro i u potpunosti. Tamni vilajet...

Pre par meseci smo gledali kvalifikacionu utakmicu Engleska - Poljska na Wembley-ju. Engleski "FSS" je poljacima dao tri puta vise karata nego sto im po FIFA pravilima pripada, 20,000 poljaka (lokalnih, da ne bude zabune) je bodrilo svoju (poljsku, da ne bude zabune) reprezentaciju freneticno, i na kraju su otisli u iste ulice, iza istog coska, u iste pabove da popiju pivo sa englezima (lokalnim, da ne bude zabune). Cija je onda ovo zemlja? Koji smo mi ljudi, kada se, uglavnom, tako lako snalazimo u "stranim" uslovima? Da li nam je to urezano u gene jos od dana kada smo se iz Afrike sirili planetom, ili je bliza istini pretpostavka da je ceo svet, u stvari, isti, da ne postoje "strani" uslovi, samo losi ljudi, tj. ljudi koji lose tretiraju druge ljude, i da je jedini nacin da se nigde ne osecate kao stranac, ili da ne budete tretirani kao stranac je da se nigde ne ponasate kao jedan. To ne znaci da treba biti veci englez od engleza, to samo znaci da treba bez otpora sebe otvoriti i dopustiti da vas nova sredina menja, i istovremeno ne pretvarati se i ne lagati samog sebe da je moguce proci kroz ceo taj migracioni proces, a ostati drzavno-nacionalno-kulturoloski-tradicionalisticki-jezicki-emotivno-genetski nepromenjen. S tom napomenom, da isto kao i zakon gravitacije, i vi cete menjati sredinu u koju ste dosli, ali u kolikoj meri ce biti ta uzajamna promena iskljucivo zavisi od odnosa velicine dveju masa... Verovatno zato smo svi mi imigranti tako skloni gojenju...

No, na kraju krajeva diskontinuitet postojanja se definitivno dogodi. Kao kad se oplodjena jajna celija iz nekog razloga razdvoji i nastavi paralelno samoj sebi da postoji, u duplikatu. Emi/imi-gracija od vas na kraju napravi sopstvenog blizanca, i s jedne strane ste sretni jer su vam iskustva duplirana, ali sa druge uvek postoji (pod)pitanje da li kao nus-proizvod niste dobili samca. U mom slucaju, jury is still out, ocigledno... ... ... ...  ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... No it is not. What are you talking about!... Pusti me na miru covece, vidis da pokusavam da pisem MOJ blog... I will give you YOUR blog, how is it that you say it in YOUR language: "po picci"... Cuti, bre, covece vise... You will not tell me what to do... Hocu i mogu, ja sam gazda!... No, I am the boss!... Ne, ja sam gazda!... (Srbin uvek mora poslednju rec... prim. gl. i odg. ur.)

 I am one...

 

 

 



Komentari (108)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

wilma68 wilma68 20:28 06.12.2013

Iskrena preporuka

Odličan, dobro napisan, iskren i istinit blog.
Bilo mi je zadovoljstvo čitati.
Colin_bgd Colin_bgd 21:02 06.12.2013

Re: Iskrena preporuka

wilma68
Odličan, dobro napisan, iskren i istinit blog.
Bilo mi je zadovoljstvo čitati.

Hvala najlepse. Uvek mi je drago ako se nekome stvarno svidja moje pisanje...
Pozdrav!
blogovatelj blogovatelj 02:14 07.12.2013

100



ŽIVELA KANADA!
Colin_bgd Colin_bgd 08:54 07.12.2013

Re: 100

blogovatelj


ŽIVELA KANADA!

Ajde, nece biti banivanja zbog ovih nacionalistickih izliva samo zato jer ste i vi isto podanici drage nam i stovane Jelisavete Druge...
milisav68 milisav68 11:51 07.12.2013

Re: 101

Živela Srbija!
Colin_bgd Colin_bgd 12:15 07.12.2013

Re: 101

milisav68
Živela Srbija!

Vive La France, as they say in Rome...
blogovatelj blogovatelj 21:17 07.12.2013

Re: 100

Ajde, nece biti banivanja zbog ovih nacionalistickih izliva samo zato jer ste i vi isto podanici drage nam i stovane Jelisavete Druge...


Ovde joj je zvanična titula Kraljica Kanade.
milisav68 milisav68 14:59 08.12.2013

Re: 101

Colin_bgd
milisav68
Živela Srbija!

Vive La France, as they say in Rome...

Ja, ja...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana