Autor: Rodoljub Šabić
„Ostavite ovde Vašu ličnu kartu"! S ovom „molbom", tačnije rečeno nalogom građani se sreću sve češće pri pokušaju da obave neki posao u službenim zgradama, kako državnih organa tako i privatnih, budući da je prva nužna pretpostavka za obavljanje tog posla to da uopšte uđu u zgradu.
Ta „molba" ili nalog su neretko iritantni za neke građane, pa su i sve češći povod obraćanja građana Povereniku za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti. Što mi opet izgleda kao dobar povod da se i ovde na blogu o tome nešto napiše.
Za početak, uvid u čl. 3 tač. 3) Zakona o zaštiti podataka o ličnosti trebalo bi da otkloni svaku eventualnu dilemu o tome da li je reč o obradi podataka o ličnosti - „čuvanje" je jedan od više posebnih oblika obrade podataka.
A uvid u čl. 8. iznad koga je naslov „Nedozvoljena obrada" trebalo bi da podseti na to da su fundamentalna načela obrade podataka o ličnosti načelo svrhishodnosti (podaci se obrađuju samo u odnosu na utvrđenu svrhu) i načelo srazmernosti podataka (obrađuju se samo u obimu i na način koji je dovoljan za ostvarenje svrhe).
Dakle, može biti opravdano da službeno lice u javnom ili privatnom sektoru radi preventivne ili eventualno aposteriorne zaštite imovine i lica, vrši identifikaciju lica uvidom u ličnu kartu. Pa i eventualno da prepiše određene podatke lica (ime, prezime, broj i vrstu lične isprave, vreme i razlog ulaska i izlaska...), ali ne i da zadržava ličnu kartu. Prosto, to je nepotrebno za ostvarivanje svrhe obrade, s obzirom da i samim uvidom u ličnu kartu može se izvršiti identifikaciju lica.
Nije suvišno napomenuti ni da zahtev za zadržavanjem lične karte zapravo dovodi građane u situaciju do krše Zakon o ličnoj karti. Član 21. stav. 1. ovog zakona propisuje da je lice koje je po zakonu dužno da ima ličnu kartu, dužno, da istu nosi sa sobom, kao i da je pokaže na zahtev službenog lica ovlašćenog za legitimisanje. Ako građanin ostavi ličnu kartu (u konkretnom slučaju obezbeđenju zgrade), onda neće moći da se ponaša u skladu sa članom 21. stav 1. Zakona o ličnoj karti. Šale radi, mogli bi da „konstruišemo" i situaciju u kojoj građanin u prizemlju ostavlja ličnu kartu, a na prvom spratu ga sačekuje policajac koji mu je traži na uvid, pa pošto ovaj nije u stanju da je da konstatuje da je počinio prekršaj kažnjiv do 50.000 dinara ili do 30 dana zatvora.
Ali, na stranu šala pa i (apstraktno) kršenje Zakona o ličnoj karti. Bitnije je to da se, osim što za to nema pravog razloga i opravdanja, nekontrolisano ostavljanje ličnih dokumenata (originala ili kopija) na bezbroj raznih mesta već u velikom broju slučajeva pokazalo kao rizično, opasno, štetno. I praksa ostavljanja ličnih karata kod radnika raznoraznih obezbeđenja ne isključuje rizik. I takođe (ne samo potencijalno) bez razloga daje priliku da se lične karte zloupotrebe.