Budućnost| Roditeljstvo| Zdravlje

Bruka i sramota

Jelica Greganović RSS / 15.01.2014. u 14:06

 

 1524939_715136178505276_1292668123_n.jpg

 

E, sad mi je dosta! Ovo je priča koju sam ostala dužna Krugolini Borup, Majci Hrabrost koja se borila da se ne ponižavaju majke u Srbiji. Mislila sam da nije više aktuelna, ali kad sam juče videla fotografije koje je majka bolesnog deteta okačila na FB, iz pedijatrijskog odeljenja KBC Zemun, samo mi se vratila muka i bes. To je tačno ono što sam i ja doživljavala pre 24 godine u toj istoj bolnici, doduše kao trudnica na ginekološkom odeljenju. I upravo zbog toga sam bukvalno pobegla iz te bolnice. Ne mogu da verujem da od svih para koje su se slivale u Srbiju i Beograd, baš toj bolnici niko ništa dao nije, niti se sama mrdnula da išta dobije ili popravi. Od toga da izgleda kao otpad, do ponašanja osoblja. A, ako je ta bolnica išta para dobila i nije ih uložila u dečije odeljenje, onda bih volela baš da znam šta joj je od bolesne dece preče.

Dakle, ovo će biti priča onakva kako je sve izgledalo. Ženska priča, kao muške priče iz vojske. Krv i okretanje želuca su uključeni. Kome se ne sviđa ženska  stvarnost, neka ne čita.

Pre 24 godine je moj ginekolog zaključio da me, u petom mesecu prve trudnoće, pošalje na zašivanje grlića materice, takozvani serklaž. Ocenio je da je beba suviše nisko i da bi moglo da dođe do spontanog abortusa. Shodno geografiji stanovanja, pripadala sam KBC Zemun, u kojoj su me pregledali i zakazali mi dolaženje u bolnicu i pomenutu operaciju. Naravno da me je bilo strah. Više no ikada u životu. Jer što ovaj put nisam bila sama, manje se radilo o meni, a više o detetu koje sam nosila. Zato, a i zato da me ostavi na miru, sam pristala na nagovaranja moje Roditeljice da se »nađe veza«. Nisam shvatala šta će mi veza za rutinsku operaciju. Veza je bila njena prijateljica sa jednog od odeljenja koja blage veze sa mojim potrebama nisu imala. Medicinska sestra koja je kod nas svraćala na kafu i dobro me poznavala. Što je važno zbog kraja ove priče. Veza nije dobila nikakav mito, čak je oduševljeno pristala da pazi na mene dok sam u bolnici. Šta je značilo »pazi« nisam baš razumela, a nije me ni zanimalo. Očekivala sam odlazak u bolnicu, a ne na prvu liniju fronta. Greška. Prva ratna linija je bila mila majka u poređenju sa predstojećim doživljajima u KBC Zemun.

Dva dana pred operaciju su me skembali u pomenutu bolnicu. S vezom ili bez veze bilo je nežno rečeno bezveze. U sobi nas je bilo šest takozvanih rizičnih trudnica. Bile smo uniformisane u prevelike, isprane, u skladu sa pokrivačima i čaršavima lako iscepane spavaćice sa plavim štambiljem na grudima. To u slučaju da nam padne na pamet da prilikom izlaska maznemo ovu neponovljivu, jedva držeću zajedno na izmučenim nitkama tkanja, kreaciju. Zahladni li, mogle smo da se pokrijemo ćebićima od par sto kila koji su takođe bili ofucana, ali i dalje držeći, jer su očito pretekla iz vremena kada su se njima pokrivali konji u vojsci. Tu i tamo je protrčala poneka bubašvaba, zbog koje su druge trudnice cikale, a ja ih mlatila novinama kao jedina koja nije imala problem s višenožnim gamadima. Medicinske sestre su nam odmah dale do znanja da bilo kakva žaljenja ili traženja ičega spadaju u svetoskrunstvo, i da mi – niža bića ima tu da ćutimo i ležimo. Naročito kada se radi o mogućim žalbama na sanitarni čvor. Dotični je bio polupan, zarđao, izguljen, neopran...naravno, pun krvavih fleka i asocijacija na to da ako tu ne dobijete sifilis, odlično ste prošli.

Drugog dana izgladneli pred operaciju. Moje sobne sapatnice dobile takve obroke da se njima ne bi nahranio ni već sit miš. Naravno u plehanim, odavno izubijanim sudovima. Šolje su više ličile na noše, zbog čega se vreloj, obojenoj vodi u njima koja se zvala čajem, nije moglo prići bar pola sata.

Na operaciju me je odvela jedna od sestara, dole u katakombe i ostavila me da sama čekam da me pozovu. Pozvali su me. Privezali za onaj inkvizicijski operacijski sto, i izvesno vreme čangrljali jezivim mašicama i hvatalicama. A onda mi je između nogu seo lekar, kako sam kasnije saznala vrlo važan i poznat dr fr mr, proverio kod sestre »da l radimo serklaž« i bez ikakve najave izveo stvar od koje mi se i danas kosa diže na glavi. Bez mrve anestezije mi je naživo izvukao grlić materice i počeo da ga šije. Naravno da sam, zahvaljujući svetlosnom bolu koji mi je u trenu prerezao mozak, uzaludno probala da prekinem široke kožne kaiševe kojim su mi bile vezane noge i ruke. Uz to sam se i razdrala. U odgovor na to se lekar viknuo na mene: »Šta se dernjaš, kako misliš da rodiš ako sad urlaš!?« Da mi je radio mozak mogla bih da ga priupitam bi li on pevao da mu neko malo krene da firca pišu, ali tada mi je jedina briga bila da prestane bol od kog je počela da mi se ledi i kičma. Osećala sam da će bol i moj i inače prenizak pritisak da me bace u nesvest, a to kanda biti dobro neće. Dok je lekar i dalje džvanjkao između mojih nogu, sve češće koristeći i prideve, ja sam počela da molim neku jadnicu na praksi za medicisku sestru koja mi je stajala, u svetoj stravi, vrh glave. Molila sam je samo da mi sipa čašu vode na lice, samo da ne padnem u nesvest. To je isprepadana sirotica i uradila. Bilo je to dovoljno da u svesnom stanju sačekam kraj operacije kojoj bi pre priličilo ime – kasapljenje.

Onda su u mene zgurali nešto što je strašno bolelo i grebalo. Time je operacija završena. Odvezali su me i geknuli na gurajuća nosila. Njima me je izgleda gluvonema sestra, jer ni glasa od sebe puštala nije, odgurala do lifta. Kog nije bilo tako dugo...a hodnici i sale su bili led ledeni. Valjda zbog sterilnosti. Osećala sam kako se mokra spavaćica ledi na meni, kako noge više ne osećam od mraza. Lift je konačno stigao, ali i još jedna nosila. Sestra koja ih je gurala je dobacila onoj »mojoj«: »Makni tu, kad je imala kiretažu neka čeka još malo!« i preko reda se ugurala u lift. Kiretažu? Nije mi valjda onaj kreten uradio kiretažu? Sestra me je utešila sa nekoliko reči: »Ma, serklaž, lezi tu i ne gnjavi«.

Kada sam već mislila da je bela smrt ono što će mi glave doći, stigao je konačno lift, sestra me je ugurala u isti, onda otkotrljala do vrata sobe i rekla: »Ajde, ustaj! I kad budeš išla u wc povadi one zavoje iz sebe.« To je bilo sve. Tada i narednih dana. Ustala sam kako sam znala i umela. Hodnik i vrata su se ljuljali.

Kad sam se uteturala u vrata sobe, trudne sapatnice su skoro poskakale kroz prozore od straha. Sprečile su ih šipke na prozorima. Da sam sa Neretve stigla, ne bih tako izgledala. Spavaćica mi je u gornjoj polovini bila mokra od one vode, a u donjoj od krvi. Niz noge mi je curila krv, sve do bosih stopala u bari iste.

Kroz sat vremena sam, u suvoj spavaćici koju mi je donela čistačica i bez reči mi je bacila na krevet, uspela da se dočepam onog pogroma od takozvanog toaleta. I da pridržavajući se za prljave zidove iz sebe nekako izvučem metre krvavih zavoja. Onda sam odbauljala nazad.

Četiri naredna dana mi niko ni reč nije rekao. Džaba sam se raspitivala da li je sada sve u redu, hoće li me iko pregledati. Rečeno mi je da tu ima da ležim deset dana i to je to. Ležala sam i gledala kako se malokrvnim trudnicama daje »pojačan obrok« - jedno kuvano jaje koje mi nismo dobijale. Kako se sestre brecaju na pacijentkinje, kako doktori u viziti pogledaju kartone na krevetu, a na trudnice ni oko ne bace, kao da nas nema, kao da smo višak dijagnozama na izguljenim krevetima. Kako se uveče zaključava odeljenje, jer su, kako su mi rekle sapatnice, sa odeljenja bežale žene.

Ležala bih ja i dalje da nisam petog dana priupitala lekara u viziti kada će me neko pregledati ili mi bar reći da li sam dobro. Lekar me je pogledao tako zaprepašćeno kao da je progovorio ormarić pored kreveta. Sastavio obrve u prezrivo mrštenje, zveknuo plehanim držačem za karton o krevet i bez odgovora otišao dalje. Iza njega su me zgroženo gledale sestre. Posle vizite se jedna vratila da mi kaže da je to poslednji put da sam se obratila lekaru. U podne su mi za ručak doneli olupanu porciju-nošu supe po kojo je plivalo perje. Tu mi je pukao film. Odnela sam porciju do sobe u kojoj su sedele medicinske sestre, poizuvane, sa nogama na pisaćim stolovima. Pokazala sam im supu, jedna mi je preko ramena dobacila: »Žali se lekaru«. Lekaru? Što da ne. Pokucala sam na susedna vrata i ušla kod dežurnog lekara, pokazala mu supu, a on mi je odgovorio: »Napolje!«

Napolje? Tada sam se setila da sam ne samo trudna, nego i ljudsko biće. I to ljudsko biće koje je novinar. I to urednik informativne redakcije upravo napravljenog B92. I da dotično dno od bolnice u tom trenutku slavi dva veka svog postojanja. I da se direktorka KBC Zemun upravo tada baš kandiduje za gradonačelnicu Beograda. Supu sam im ostavila u hodniku i od trudnica na odeljenju pokupila sav sitniš koji su imale. Otišla do telefonske govornice u susednom hodniku i, kako B92 u tom trenutku nije imala emisiju u koju bih mogla da se javim, javila sam se kolegama u Studiju B. Bilo je taman vreme »Beogradskih talasa«. Lepo, mirno, izvežbano, jer bar to sam umela da radim, dala sam im izveštaj iz KBC Zemun. Poduži. Pravac u program. Uživo.

Vratila sam se u sobu, u kojoj su me dočekali zaprepašćeni pogledi. Spakovala svoje stvari i čekala vreme posete, i Žmua da me izvede iz te kaljuge. Na odeljenju je vladao muk. Samo je u jednom trenutku u sobu progvirila čistačica i pitala me: »Jesi ti Jelica Milenković?«

»Jesam, šta hoćeš?«, je bio odgovor koji je shvatila i nestala.

Kada je Žmu došao, samo sam mu rekla da hoću napolje, i da ako je ovo jedina bolnica, onda bolje da rodim na njivi.

»Dobro, idemo do sestara, sredićemo to...«, rekao je Žmu.

I, ja napred, a on pozadi, otišli smo do sestara. Koje su i dalje sedele u svojoj sobi, sa nogama na pisaćim stolovima. Pogledale su me i okrenule mi leđa.

»Treba mi lekar«, rekla sam njihovim leđima.

»Za tebe nema lekara«, odgovorila su mi leđa medicinske radnice.

U tom trenutku me je Žmu odgurnuo rukom, siknuo: »Sedi tamo i čekaj« i izašao na scenu. Sestre su poskakale u stav mirno. Zaboravila sam da kažem da je Žmu tada bio poznati savezni funkcioner. Političar, d'izvinete. Presamitile su se na pola. Uzalud. Žmu je umarširao kod lekara.

Kasnije sam saznala da je lekar probao da mu objasni da je on isto član nečega, da je vrlo aktivan, da podržava, da nije znao da je On moj muž, da su sve trudnice histerične...i da ne mogu napolje. Žmu ga je poslao u ćošak i otišao po moju torbu. Iz bolnice me je izveo u spavaćici preko koje mi je navukao svoj kaput. Odeća mi je ostala zaključana u cenjenoj bolnici. Sutradan im je vratio spavaćicu, uzeo moju odeću i zbogom se dabogda nikada više ne videli sa vašom rupčagom od bolnice.

Tada se javila moja »veza«, ona od koje do tada ni traga nije bilo. Bila je ljuta i uvređena, jer je u bolnici došlo do skandala. Ne zato što je bolnica raspadnuta, prljava, osoblje bezobrazno, lekari osorni i nevaspitani, nego zato što se osećala krivom jer im nisam rekla da sam novinarka. I zato što sam primljena pod devojačkim prezimenom. Nisam im rekla ni ko je moj Žmu. A onaj lekar koji me je kasapio je obaška bio ljut. Onaj koji je tako voleo da nastupa u medijima. Trebalo je da mu kažem da sam novinarka...Možda bi mi sipali dve čaše vode na lice, valjda...Tada sam dotičnu »vezu« oduvala iz svog života.

Posle se ispostavilo da sam od pomenutog posega na živo dobila lupetanje srca. Kardiolog kod kog me je lekar poslao se češao od muke po glavi. Bila sam trudna, lekove nije smeo tek tako da mi da. Dao mi je jedan, nežni, od kog mi se svet ljuškao i maglio bar sat vremena po konzumiranju. Usput su otkrili i da mi je beba u karličnom položaju, da ako krene tako velika da se okreće, biće još gore. Poslednji ultra zvuk su mi zakazali mesec dana posle roka za porođaj. Taman da se svi slikamo porodično. Tada je Žmuu pukao film i odveo me je u Sloveniju da rodim.

Nećete verovati, ali tamo su se konci od serklaža skidali pod anestezijom. Sa stola su me nosili i u krevet prenosili. Nisam smela da ustanem ceo dan. Sestra je skoro pala u nesvest od straha kad me je posle operacije videla da pokušavam da ustanem. Lekar se zaprepastio kad je čuo da su mi serklaž radili na živo. »Pravo je čudo da niste izgubili dete. I glavu. To je ozbiljna operacija.«, rekao je. Nisam mogla da objasnim da mi sa Neretve i prve linije fronta i krvavi okolo hodamo ako treba, šiju nas i da nas ni ne opiju bar rakijom...

I juče vidim fotografije koje je napravila u KBC Zemun, doduše na dečijem (da bude još gore) odeljenju, jadna majka V.V. Lepo sam se sastravila. Tamo je vreme stalo. Tamo je sve još uvek prljavo, olupano, bezobrazno, kao i pre četvrt veka. U glavnom gradu. U gradu u koji se novac svih ovih godina slivao. Samo do njih stigao nije. Mada, verujem da nema novca koji bi KBC Zemun pomogao. To je pitanje ljudi. I njihovog morala. Nema novca koji to može da nadoknadi. Koji mogu da gledaju majke koje spavaju na podu i razvaljenim stolicama, decu kupaju u prljavim valjda lavaboima, mere na podu...

 

Ukratko – bruka i sramota.

Edit: Da ne zaboravim, ovo nije priča iz devedesetih, ovo je bilo pre nastupa tih godina. Kada se još imalo. Kada nije bilo alibija za nemanje i bezobrazluk. 

Edit 2: Komentar jedne zdravstvene radnice, danas, kod mene na fb zidu:

 Ja ću samo napisati svoj lični komentar nakon iskustva sa ovom bolnicom - ako želite nekoga da se rešite, a da ne odgovarate, pošaljite ga tamo. Toliko sam bila zgrožena da sam ostala bez teksta. Na stranu neljubaznost i grubo ophodjenje, neznanje je neoprostivo!!! Dobila sam zatvarač za braunilu sa PODA! A kolega je uredno dunuo u njega (valjda se nasekirao da mi ne ubaci u venu neko trunje!?!?!?). A sa bakterijama ću valjda sama da se izborim. Zlo. Doktor koji mi je radio intervenciju ostade šokiran takodje ponašanjem dotičnih..naravno revoluciju sam digla onako kljakava (sreća te sam bila toliko kljakava).

1512636_715135168505377_936284280_n.jpg

 

 1524939_715136178505276_1292668123_n.jpg

Tagovi



Komentari (146)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maqdalena maqdalena 13:59 16.01.2014

Re: Strava i uzas

Bas stose krava tice, to sam vec pisala nas seoski veterinar/mozda je i bio tehnicar/ se sa takvom paznjom i brigom odnosio prtema kravi narocito kad je bila stelna da ja u zivotu tako nesto nisam videla. Ne uci sie ni u jednoj skoli da budes covek. Al je strasno kakav nam je psiholoski profil medicinskog osoblja od kog nam zavisi bar na papiru i u izbornim kampanjama buducnost. Nema "bolje" kontracepcije nego slike kao ove gore.
nim_opet nim_opet 21:17 15.01.2014

Hm

Želim iz SPC da čujem da je plan, plan ali da nužnost zahteva ulaganje u važnije oblasti.
Želim da patrijarh progovori i da kaže ono šta treba da kaže, da je čovek stvoren po liku božijem i da se takvim smatra. Da je život jedina vrednost.


Mislim, to je lepo, ali bas da me nesto zanima sta SPC gradi i ne zanima me, njihove pare (delom iznudjene iz budzeta, ali ipak njihove). Ono sto me zanima je sto iz tog budzeta koji pune sve ove porodilje i svi ostali, novac ide povlascenima. Pa se grade upravne zgrade javnih preduzeca, salter sale opstina, premije "braci" za gas i naftu, kumovima preko namestenih tendera itd. Placaju se projekti za kanale do Soluna, daju se subvencije povlascenim gradjanima za stanove itd itd itd.

Ali, novac je sporedna prica - nedostatak ljudskosti, Potemkinova sela itd je mnogo veci problem. Lecenje ministara u Svajcarskoj takodje, ali opet, simptom tog nedostatka licne odogvornosti i postovanja drugog ljudskog bica. "Idi sama i vadi zavoje" - nije i ne moze biti normalna medicinska procedura.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:39 15.01.2014

Re: Hm

njihove pare (delom iznudjene iz budzeta, ali ipak njihove

Pa, kako izvađene iz budžeta a njihove? Oni u budžet ne uplaćuju...
nim_opet nim_opet 05:33 16.01.2014

Re: Hm

Pa ja sve optimistican da se svi ti "vladicanski dvorovi" i audiji grade, odnosno kupuju vise iz sopstvenih sredstava, a manje iz budzeta. Ali slazem se....A znam da ne uplacuju. I da istim koriste. I da imaju i penzije odnekuda. Svaki poljoprivrednik mora da uplacuje u penzioni fond da bi imao nekakvu penziju, ali SPC svestenstvo ne mora. Dinara da da. Znam sve to. Ali to rade zato sto su im dozvolili. Mene mnogo vise zanima ta slika u kojoj se njima dozvoljava sve to, Srbijagasovima i ostalima svasta drugo, Kosovima itd, jos i vise i tako.
kukusigameni kukusigameni 21:23 15.01.2014

PPV

"Ekonomija, ekonomija i ekonomija."


Ko preživi, pričaće.

taube taube 21:46 15.01.2014

tuga

samo jedna rec moze opisati fotografiju prastare stolice sa iscepanom postavom - tuga-/
uzgred kada sam ja napisala kako su srpski vozovi spori i u ocajnom stanju, kako se u domovima zdravlja trudnice ignorisu, i docekuju sa uvredama, kako trudnice pred porodjajem cekaju u redu da bi usle u zapusteni toalet, kako trudnice ne mogu da dobiju sanitet kada se nalaze u opasnosti da izgube bebu i mnogo sto-sta drugog bila sam docekana salvama psovki i uvreda na blogu, jedva sam prezivela, danima sam posle toga bila u depresiji, pitala sam se - sta ovo bi? sta je u pitanju? o istom jezivom problemu smo pisale krugolina, ja a sada i jelica, zasto je moja prica tumacena kao nesto jeftino?

mnogo je pitanja,,nema veze :(

nastradala sam na blogu jer sam pporedila nemacka i srpska porodilista, nisam kriva sto su nemacka porodilista bolja, sto je stolica na kojoj majke doje bebe savrseno udobna, ja zelim da i u srbiji porodilje doje decu na takvim stolicama, a ne na ovakvim zalosnim :(
Hansel Hansel 21:57 15.01.2014

Re: tuga

А који је то био твој блог? Гостујући или неки из доба "потпалубља"?

Иначе, да те обавестим (можда ниси знала, ја нисам) да је систем одвајања беба од мајки и смештања у боксове немачки (тако бар каже др Душан Станојевић), занимљиво би било чути да ли су они ту праксу напустили и прихватили бејби-френдли?
taube taube 23:04 15.01.2014

Re: tuga

А који је то био твој блог? Гостујући или неки из доба "потпалубља"?

Иначе, да те обавестим (можда ниси знала, ја нисам) да је систем одвајања беба од мајки и смештања у боксове немачки (тако бар каже др Душан Станојевић), занимљиво би било чути да ли су они ту праксу напустили и прихватили бејби-френдли?


Napustili su, moje dete je od prve sekunde bilo sa mnom, i doneli su mi je u moju sobu; moje dete je lezalo u krevecu do mog kreveta, i odmah smo zapocele upoznavanje,,

Ako te zanima sta su mi blogeri uradili procitaj tekst Ima li ginekologa u avionu? kod Reanimatora, gostujuci je tekst, nije iz potpalublja,, kako god da sam napisala nisam zasluzila onakve komentare :( pa proceni sam, nadam se da neces biti tako okrutan kao oni, a mozda ces i biti,, ja sam zgrozena i zbunjena, i svasta ovde mogu da ocekujem, pa izvoli ,, citaj,,
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:07 16.01.2014

Re: tuga

Hansel
А који је то био твој блог? Гостујући или неки из доба "потпалубља"?

Иначе, да те обавестим (можда ниси знала, ја нисам) да је систем одвајања беба од мајки и смештања у боксове немачки (тако бар каже др Душан Станојевић), занимљиво би било чути да ли су они ту праксу напустили и прихватили бејби-френдли?


Da, biće da je to tamo bio sistem jedno 20 godina pre 2. svetkog rata. Posledice znamo.

Hansel Hansel 13:51 16.01.2014

Re: tuga

Da, biće da je to tamo bio sistem jedno 20 godina pre 2. svetkog rata. Posledice znamo.

Знамо и последице копирања тог система код нас -- после (тог) рата.
uros_vozdovac uros_vozdovac 22:54 15.01.2014

bez zezanja imalo

zna li neko kako se zove neko od glavnih protagonista ove skaske?
taube taube 23:21 15.01.2014

ima li

ginekologa u avionu?ima li ginekologa u avionu?

hansel, evo linka,,

jelica je otisla u sloveniju da se porodi, ja je razumem, ne osudjujem, ni blogeri je ne osudjuju vec joj zahvaljuju na tekstu,, a ja sam se porodila u nemackoj, i zbog toga smo i ja i moj tekst osudjeni i docekani sa prezrenjem,, zasto? jer je otac detea Nemac? jer sam poredila srbiju i nemacku slicno kao jelica sto je poredila sloveniju i srbiju? jer sam zelela najbolje za svoju bebu'? ja sam srpkinja, ne zaboravite to,, ako je uopste bitno ko je srbin, slovenac ili nemac kada je zivot bebe ili zivot majke u pitanju,,

izvinjavam se jelici zbog trola, a mozda i nije trol jer sam ostala u temi, morala sam ovo da napisem, bilo je jace od mene, to je bol koji cu nositi zauvek - tretman u srbiji u vreme trudnickih dana i blogopaljba na blogu zbog teksta ciji sam link gore postavila,,
Hansel Hansel 23:54 15.01.2014

Re: ima li

Хвала за линк, текст и део коментара прочитао (нисам још стигао да читам све). Ништа више не бих овде писао да не одемо до даске у трол.
lady_d lady_d 23:48 15.01.2014

joj!

Nista od svega nisam dozivela (druga lokacija, drugi-pazi hladni Zapadno Evropejci) ali sam se najezila i na Jelicinu pricu a o slikama nemam komentar. Kad samo pomislim koliko nasa gospoda u Skupstini trosi para na vozikanja sto svoja sto ostale rodbine...digne mi se kosa na glavi. I nije mi jasno?! Da li u Srbiji stvarno zive moroni koji posle svega sto prezive (a sigurna sam da u svakoj porodici ima bar jedan slucaj da je neko jedva zivu glavu izvukao?) glasa onda za te iste?! Aman! Mojoj sestri je njen ginekolog tvrdio da nosi krupnu bebu, krupna beba se na kraju pretvorila u malu bebu koju je pritiskao miom. Primljena u bolnicu, ali zaboga svi termini su tog dana za Carski Rez (to valjda zvuci Carski, pa sve suse hoce samo tako!) pa su je ostavili da prespava do jutra. U pola noci su krenuli trudovi, sestra je odbila da zove dezurnog lekara (jer je ona od preko veze!), kad je njena doktorka dosla sledeceg jutra samo je pogledala i krenula da vice na sav glas: Anesteziologa, odmah! Salu praznu, odmah! Zena ce da mi umre! Kasnije su joj rekli da je kojim slucajem doktorka okasnila pola sata, miom bi pukao, ugusio u krvi dete a ona tesko da bi prezivela. Naravno rana joj je od Carskog reza bila zagnojena, i ne znam da li tek intuicija je spasla, jer od porodjaja je jurila lekare i trazila da joj urade ove ili one analize, jer zna da nije nesto u redu. U poslednjem trenu otkrili rak materice. Hvala Bogu...oporavila se. Ima i kod nas lekara-ljudi, ali ima i onih koji su monstrumi i treba im kao takvima zabraniti da prilaze pacijentima. Mada mislim da i od njih su gori oni nestrucni a ljubazni (kao ginekolog koji je 9 meseci tvrdio da je beba velika!)
inco inco 00:30 16.01.2014

Re: joj!

lady_d
Da li u Srbiji stvarno zive moroni koji posle svega sto prezive (a sigurna sam da u svakoj porodici ima bar jedan slucaj da je neko jedva zivu glavu izvukao?) glasa onda za te iste?!


Ovo je, pretpostavljam, retoričko pitanje?
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:52 16.01.2014

Re: joj!

lady,
a kod mene se onda u Sloveniji ispostavilo da su mi džab džabe radili serklaž. Beba jeste bila nisko ali je bio tek peti mesec, a onda se podigla tako visoko da su mi, na carskom rezu, dve babice skoro rebra polomile skačući po meni da bebu zguraju niže, da može lekar da ga čestito dohvati. Obaška što je beba tako narasla da ne bi mogla da ispadne ni kad bi me kao džak tresli...
A da se ne bi desilo to što opisuješ, lekar me je tri nedelje pre rok skembao u bolnicu, jer je znao da kad krene karlično, početak je jako brz, a onda stane, zaglavi se...hteo je da bude što bliže kad sve počne, da se ne jurimo po mracima i drumovima...
stojamanjepoznata stojamanjepoznata 14:31 16.01.2014

Re: joj!

Jelice, da malo uneozbiljimo - da se Prestolonaslednik nije prepao tretmana pa utekao???
fantomatsicna fantomatsicna 00:53 16.01.2014

Užas!

Od ove knedle u grlu ne znam šta bih pre, vrištala ili plakala ili uzela motku i mlatila nekoga ko je imalo odgovoran za ovakvo stanje!
Kad se setim svoga porodjaja..razlika u svemu ,tretmanu,osmesima,podršci,kao da sam se porodila na Marsu..a ne u državnoj bolnici.
Ovo treba isterati do kraja, naročito tu licemernost da kad su stavljeni pred lice javnosti opet kriju činjenice i stvarno stanje..Gde će im duša...
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:53 16.01.2014

Re: Užas!

Gde će im duša...

Koja duša?
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:01 16.01.2014

Užas.

Tvoja priča bi bila jedna od gorih medju onima što smo pretresali kod Krugoline na vebsajtu, a silom prilika pročitao sam ih sve.

Dete mi se, bogu hvala, rodilo u inostranstvu, tako da nemam ličnih iskustava sa porodilištima u Srbiji. Ali su moju rodjenu sestru u Beogradu držali danima nakon što je primljena u porodilište, kad joj je iscurila amniotička tečnost, i porodjaj normalno krenuo, pa stao. Jedna od medicinskih sestara nam je objasnila da mogu da joj indukuju porodjaj, ali da za to mora da u bolnici bude pristutan dežurni hiruški tim (inače valjda nije prisutan ?!), u slučaju da nešto krene nizbrdo, i posao mora da se završi skalpelom. Prosto bi bila dirljiva njena iskrena briga za sudbinu moje sestre i njene bebe, da nam diskretno nije usput stavila do znanja da indukcija + dežurni tim koštaju 500 nemačkih maraka, doktoru na ruke.

bolid1 bolid1 11:22 16.01.2014

DZ

DZ, negde po BGu...ej, drusvo onaj ginekolog pravi budalu od mene, nece da me pregleda, uvaljuje mi neke testove kod privatnika za veliku lovu.

Dobro, idemo i nas par velikih sledeci put...Dobar dan, jel' treba i posle posla da se srecemo? Ne treba. Odlicno.

Pregled obavljen, problema vise bilo nije.

Staramajka je lekarka, razne drugarice su mi lekarke i svima je kolektivno muka od odnosa prema pacijentima i od toga sto se sve i sa "druge strane" svede na to sta, koga i koliko znas.

Jedna od ovih mladih nada ceka odgovr iz ZG za nostrifikaciju, hvala lepo, sedela je godinu i kusur u Hitnoj i preselo joj sve.
taube taube 12:01 16.01.2014

ubuduće

kod lekara u Srbiji idem uz zdravstvenu knjižicu, i novinare,, dosadilo mi je da ih molim za milost i malo ljudskosti,,
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 12:29 16.01.2014

Re: ubuduće

taube
kod lekara u Srbiji idem uz zdravstvenu knjižicu, i novinare,, dosadilo mi je da ih molim za milost i malo ljudskosti,,



Rekla bih da je veliki problem u našim bolnicama i uopšte zdravstvenim ustanovama organizacija koja je takva da ne vodi računa o korisnicima i o njihovim potrebama, već je akcenat na samoj ustanovi.
U poslednjih godinu dana moj pokojni tata je nažalost morao dva puta da boravi u bolnici - prvi put u Institutu za bolesti pluća Kliničkog centra, a drugi put u Gradskoj bolnici gde je i umro.
Na Institutu je ležao više od mesec dana - inače to je ustanova u kojoj je nekada i sam radio kao rendgen tehničar, i to čitavih 25 godina.
U Gradskoj bolnici bio je samo jedan dan, tamo ga je odvezla hitna pomoć, i nažalost, umro je.
Uslovi u obe bolnice su slični - stari, rasparen i polufunkcionalan nameštaj, nedostatak ovoga ili onoga. Obe bolnice su relativno čiste.
Ali odnos prema pacijentima i onima koji im dođu u posetu je dijametralno suprotan. Na Institutu, pacijent je "nešto" što leži u postelji i služi kaoo jastuče za igle bez da mu se iko obrati kao ljudskom biću, da mu kaže dobar dan, da ga pita kako je. U Gradskoj bolnici, pacijent je čovek kome se posvećuje pažnja, a ne samo da mu se daju lekovi.
Zaključujem da je to dakle pitanje ne toliko ljudi koji u ovim bolnicama rade, već pitanje uprave, organizacije i kontrole.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:40 16.01.2014

KBC Zemun u Potemkinovom izdanju,

sažela naša blog koleginica, Tanja Vehovec:

mlekac mlekac 12:57 16.01.2014

Re: KBC Zemun u Potemkinovom izdanju,

Jelica Greganović
sažela naša blog koleginica, Tanja Vehovec:


I na kraju ce da nadrlja... Tetkica.
Koja je verovatno, sve do sad imala samo jednu kofu i nesto za dezinfekciju sto, hvala na pitanju, nikako ne skida kamenac. E, ali novinari poceli da se raspituju i...
nezezajsesmene nezezajsesmene 13:02 16.01.2014

muka

Dakle, na prazan stomak sam u jednom dahu pročitala tvoju priču.

Želudac me toliko boli da mi se slošilo. Taj horor zaslužuje da navedeš imena lekara (ako se sećaš ) koji te je kasapio. Ja znam da si srećna jer si rodila živo i zdravo dete, ali šta da je pošlo po zlu?!

Pa sad kad čujem priče da je neko nekog pokušao da zadavi i ubije na radnom mestu u bolnici, uopšte ne pomišljam da je lud, već mislim koja li ga je muka naterala.

Ti si na vreme pobegla iz ove lude države.

Pročitala sam iskustvo blogerke "mlekac" sa četvrtim svojim porođajem u Bocveni, na Crnom Kontinentu i kad ga uporedim sa tvojim, pomislim da smo na nivou divljaka, ljudoždera. Do plemenske zajednice nismo stigli.

Stidim se zbog tuđe neljudskosti, bezosećajnosti i divljaštva.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:59 16.01.2014

Re: muka

Na žalost ili možda i na sreću se ne sećam imena cenjenog zdravstvenog radnika. Ali zato pamtim ime lekara koji je, uz sve teškoće koje je mojim trudnoćama organizovala priroda, uspeo da se izbori sa tri carska reza za moje zdravo troje dece - Aleksander Sikošek.



trenutrenu trenutrenu 13:26 16.01.2014

KBC Zemun

Nisam uspela da procitam sve komentare, ali porodiliste Betanija u Novom Sadu je posebna prica... Uslovi su savrseni, ali osoblje...
A sto se tice decjih bolnica, moram da spomenem i jedan svetli primer bolnice u Tirsovoj u kojoj smo lezali moj sin i ja. Renovirano odeljenje urologije, preljubazno osoblje, lekari... A nikakvu vezu nisam imala. Mali, obicni smrtnik sa svojim tesko povredjenim detetom. Hvala im.
I jos jedan svetli primer, pre bolnice u Tirsovoj, lezali smo u Urgentnom centru na neurologiji. Isto svi ljubazni.
mlekac mlekac 14:58 16.01.2014

Re: KBC Zemun

trenutrenu

I jos jedan svetli primer, pre bolnice u Tirsovoj, lezali smo u Urgentnom centru na neurologiji. Isto svi ljubazni.

Moram, od sveg srca, da se pridruzim pohvalama za deciju neuroloiju klinickog centra! Nismo lezali, ali isli smo na neke pretrage i to izgleda kao da nije u Srbiji!
Cisto, sredjeno, ljubazno osoblje, prolazni WC (onaj do cekaonice) cist, sa toalet papirom i sapunom! (Nazalost, to bi trebalo da bude pravilo, a ne izuzetak u ovoj blesavoj zemlji), a najveci deo zgrade je, u stvari, montazna baraka, ali kad udjete unutra, to uopste ne primecujete.
Svaka im cast!
jedi-knight jedi-knight 13:53 16.01.2014

...


Ima milion primera i stvarno su nam bolnice u katastrofalnom stanju, ali nemoral pojedinih lekara je nešto što izaziva veće gađenje, čak i od ovih fotografija.

Za operaciju kile ( koja se kod dece radi ambulantno, bez ležanja u bolnici ), tražili su nam 2000e da se uradi privatno, bez čekanja. To je ponuđeno čak i pre nego što je dotični lekar i pregledao dete. Nismo pristali. Zvali su posle 10 minuta da bi nam rekli da može i za 1500e. Opet nismo pristali. Zvali su još jednom i tražili 1200e, s tim da ispod toga stvarno ne može. Samo smo spustili slušalicu.
Posle takvih iskustava, budeš besan, ali i bespomoćan i ostaje ti samo da tu i tamo ispričaš svoje iskustvo, ako neko uopšte i želi da sluša.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:35 16.01.2014

Re: ...

Ja bih te likove koji traže mito za operisanje dece otpuštala. I gratis im treba licencu oduzeti.
predatortz predatortz 14:37 16.01.2014

Re: ...

Jelica Greganović
Ja bih te likove koji traže mito za operisanje dece otpuštala. I gratis im treba licencu oduzeti.


Ti bi ih nagradila, jer taj čin podleže ozbiljnoj krivičnoj odgovornosti. Dakle, ovim redom:

Pedala sa posla, suđenje, tvorza, gubitak licence.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:42 16.01.2014

Re: ...

Pedala sa posla, suđenje, tvorza, gubitak licence.

U pravu si.
jepet jepet 14:10 16.01.2014

Jasnije

mi je tek sada zasto se moja majka u par situacija borila kao lav da ne ostajem u bolnici kao dete. Ovo su uzasne stvari!

Imala sam srecu da nisam nikada ostajala u bolnici ali sto se lekarskog odnosa prema pacijentu tice - na zalost, imam iskustva.
Od vezivanja za krevet radi davanja infuzije (dehidracija a sestra ne moze da nadje venu - imala sam preko 20 godina, dakle, nisam bila dete koje se otima), preko 'intervencije' bez anestezije (i to nekoliko puta, sa sve padanjem u nesvest koje si ti Jelice sjajno opisala), do srucivanja cistog alkohola umesto hidrogena na otvorenu ranu ('Uuuups, pogresna flasica) i lepljenja rane flasterima jer je lekar suvise pijan da bi zasivao povredu.

Materijalne stvari se mogu resiti i sistemski i ad hoc prikupljanjem sredstava relativno lako - problem je u glavama, kao sto su mnogi komentatori ovde napisali... u tretiranju pacijenata kao masina koje treba 'popraviti' a ne kao ljudskih bica.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:36 16.01.2014

Re: Jasnije

Ceo sistem vrednosti jednog društva pada u vodu kada se dešavaju ovakve stvari.
mlekac mlekac 15:03 16.01.2014

Re: Jasnije

jepet
mi je tek sada zasto se moja majka u par situacija borila kao lav da ne ostajem u bolnici kao dete. Ovo su uzasne stvari!

Imala sam srecu da nisam nikada ostajala u bolnici ali sto se lekarskog odnosa prema pacijentu tice - na zalost, imam iskustva.
Od vezivanja za krevet radi davanja infuzije (dehidracija a sestra ne moze da nadje venu - imala sam preko 20 godina, dakle, nisam bila dete koje se otima), preko 'intervencije' bez anestezije (i to nekoliko puta, sa sve padanjem u nesvest koje si ti Jelice sjajno opisala), do srucivanja cistog alkohola umesto hidrogena na otvorenu ranu ('Uuuups, pogresna flasica) i lepljenja rane flasterima jer je lekar suvise pijan da bi zasivao povredu.

Materijalne stvari se mogu resiti i sistemski i ad hoc prikupljanjem sredstava relativno lako - problem je u glavama, kao sto su mnogi komentatori ovde napisali... u tretiranju pacijenata kao masina koje treba 'popraviti' a ne kao ljudskih bica.


Ovo sa intervencijom bez anestezije (lokalne) ja sam dozivela sa Bibercetom u Tirsovoj. Dete je imalo rasekotinu, krvarilo, primljeno na intervenciju tek kad je postojala najozbiljnija pretnja da ce od mucnine zbog soka i gubitka krvi da ispovraca ceo hodnik (citaj, dva i po sata cekanja) i onda je doktorka odbila da mu da lokalnu za usivanje, a posle se bunila sto dete nece da lezi mirno kad ga siju nazivo!

nim_opet nim_opet 16:26 16.01.2014

Re: Jasnije

Jelica Greganović
Ceo sistem vrednosti jednog društva pada u vodu kada se dešavaju ovakve stvari.

Jelice, izvini za trol, ali ja sam mnogo cinicniji - mislim da je sistem vrednosti daleko od padanju u vodu. Problem je samo koje su to vrednosti koje se odrzavaju. A posto se ovo desavalo pre 20+ godina a desava se i sada, znaci da je sistem sasvim zdrav, da su te vrednosti lepo uspostavljene i da ih odrzava vecina u drustvu. Kad malo bolje razmislim, sistem vrednosti se malo promenio u poslednjih 20ak godina, evo samo preko nekoliko dimenzija:
1) odnos prema drugome/empatija - pre 20 godina su vikale sestre na vas, i sada vicu sestre na vas. I nikome to ne smeta - svako iz bilo koje pozicije moci, odmah primenjuje datu moc da unizi onog drugog - sluzbenik na salteru onoga ko salteru prilazi, lekar pacijenta, direktor skole nastavnike itd. Jedan autoritaran model koji je zadrzao, ako ne formalno, a ono sustinski svoje vrednosti u celini
2) licna odgovornost - niko ni formalno ni neformalno inistira na licnoj odgovornosti. Pravni sistem istu poznaje samo za odredjene stvari, dok sve ostalo spada u neku "kolektivnu" - pa ako organ vlasti krsi sopstvene zakone, onda nikom nista, "vlast" ih krsi, a posto "vlast" ne moze da bude izvedena pred sud, onda je to ok. Pa tako imamo poslanike koji nisu licno odgovorni nikome za svoj ucinak, Vladu koja nije odgovorna za krsenje zakona koje je ta ista skupstina donela, pravna lica koja placaju kazne za dela koja je izvrsila jedna osoba. Ne postoji odgovornost prema individui, niti osecaj vlasnistva - budzetski korisnici se otimaju od budzeta kao da im je isti ostao u nasledstvo, dok oni koji taj isti budzet pune nemaju ni interesa da pozivaju na odgovornost trosenja njihovog novca. Pa zato imamo lepe salter sale u opstinama, ali i dalje treba provesti 6 sati da se zavrsi najjednostavnija procedura. Ali sala je lepa. Za nepismenu decu su odgovorni nastavnici, koji opet rade u neprihvatljivim uslovima za koje je odgovorno Ministarstvo, koje nije odgovorno nikome. Roditelji su se odrekli odgovornosti za decu. Deca su se odrekla odgovornosti za sebe - sto rece jedan 16godisnjak mojoj prijateljici profesorki: "vi treba da me naucite psihologiji, to sto ja imam keca znaci da me niste naucili". Itd itd itd. Odricanja odgovornosti za sopstveni izbor - jesmo birali politicare, jesmo nezadovoljni istima, jel ih biramo ponovo iste? I iako se ponavlja prica o obecanjima i neispunjavanju istih, nije nas problem sto oni to rade, to je problem "politicara".

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:41 16.01.2014

Re: Jasnije

Nije to troll, ali nim, ima jedna sitnica...trudna žena i žena sa detetom jeste slabije biće. Ma koliko je hrabra da odbrani dete, toliko je spremna i da sama podnese i ono što ne bi trebalo, samo da se ne nanese šteta njenom detetu.
I to je karta na koju ovi u bolnici igraju.
I to je upravo pokazatelj koliko su stvari prešle granicu podnošljivog kad se jedna majka usudila da objavi ove slike.

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:41 16.01.2014

Re: Jasnije

posle se bunila sto dete nece da lezi mirno kad ga siju nazivo!

Reči nemam...
mlekac mlekac 21:31 16.01.2014

Re: Jasnije

Jelica Greganović
posle se bunila sto dete nece da lezi mirno kad ga siju nazivo!

Reči nemam...

Pazi, Biberce, navraga, spada u decu koja ni glasa ne pustaju kad ih boli. Znaci, nista plakanje i te fore. Samo stisne zubice i cuti... Takav je od malena. Ali, kad je pocela da sije, dete pocelo da se grci od bola, a ona se, gospodja, buni sto ne lezi mirno.
Pitala sam je da ne bi i muzicku zelju i prognozu vremena?
A razlog nedavanja anestezije bio je da ce morati da saceka dok anestezija pocne da deluje. Celih par minuta!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:11 16.01.2014

Re: Jasnije

Pa, žena je verovatno bila zauzeta nečim prečim od svog posla...
Hansel Hansel 23:25 16.01.2014

Re: Jasnije

posle se bunila sto dete nece da lezi mirno kad ga siju nazivo!

Ја хтео пре неког времена да пишем блог да тражимо да деци пре убода иглом обавезно мажу кожу локалним анестетиком, кад, ево, имам шта да прочитам и за ушивање!

Помишљам да међу медицинарима има немали број "чистих" садиста. У поменутом Институту у коме сам био пре скоро 25 година, сестра (притом -- главна) покушала је да ми извади крв из вене, па када крв није кренула, задржала је иглу под кожом и вртела испод ње док крв није потекла. Не треба ни да причам колико је то болело и да ми је, наравно, поцепала вену, пола руке ми је данима било плаво.
jepet jepet 23:50 16.01.2014

To

da se i deci rane siju nazivo (bez anestezije) - mogu da potvrdim. Mojoj (mnogo) mladjoj sestri su sa nepune dve godine nos zasivali bez anestezije (zatrcalo se dete u fontanu i doslovno odvalilo vrh nosa). Razlog: nema vremena za cekanje. Zasto nije mogla da se ceka anestezija? Lekaru se zavrsavala smena a niko drugi nije hteo da se primi posla da tako malom detetu zasiva nos. Otac je morao da je drzi nepomicnu. Od tog iskustva smo ga oporavljali danima. Ona je, srecom, brzo zaboravila intervenciju, blagodeti tog uzrasta... Sreca u nesreci, lekar koji je sio je imao 'dobar bod' - danas se oziljak i ne vidi.

Meni je svojevremeno lekar zasivao ranu i paralelno narucivao pivo od sestre ('Heineken, u limenci... i da bude hladan, znas kako volim), na pola stao i rekao: 'Znas, meni se ovo ne svidja, sad cu da te 'oparam' pa ponovo...' (pod lokalnom sam bila) a onda sutradan na kontroli zvao iz susednih ordinacija da vide 'divan bod koji je izveo'. Osecala sam se vise kao stolnjak nego kao ljudsko bice.

Slazem se sa nim__opet... ovo sve predugo traje da bi bio akutan problem sistema vrednosti. Pocinjem da mislim da resenje nije u strpljenju i postepenom menjanju mindset-a, pre svega drugacijom politikom zaposljavanja. Nemamo mi vremena da cekamo postepene promene - one su za fine tuning a ovde treba drastican rez. Cini se da ovde samo drakonski protokoli pomazu gde ce im se doslovno propisati sve - od pozdrava kad pacijent udje u ordinaciju do medicinskih procedura, uvesti redovne kontrole i takve kazne da nikome ne padne na pamet da testira snagu nad onima koji su dosli po pomoc.
Hansel Hansel 00:36 17.01.2014

Re: To

Pocinjem da mislim da resenje nije u strpljenju i postepenom menjanju mindset-a, pre svega drugacijom politikom zaposljavanja. Nemamo mi vremena da cekamo postepene promene - one su za fine tuning a ovde treba drastican rez. Cini se da ovde samo drakonski protokoli pomazu gde ce im se doslovno propisati sve - od pozdrava kad pacijent udje u ordinaciju do medicinskih procedura, uvesti redovne kontrole i takve kazne da nikome ne padne na pamet da testira snagu nad onima koji su dosli po pomoc.

Има нас који одавно мислимо да нема ту ништа постепено. Када нисам могао да објасним (шире) познатој блогерки да флоскула "то је процес" не значи ништа, тј. да значи само изговор, и када је она покушала (поново) да се софистички извлачи да је и брза промена процес (не држите ме за реч да је баш дословно тако било), схватио сам (напокон) да од погрешних људи очекујем да нешто уистину промене -- макар за наших живота.
iqiqiq iqiqiq 15:14 18.01.2014

Nakaze u ljudskom obliku

da su sve trudnice histerične

Ovo ima i varijaciju na temu da su porodilje postporođajno depresivne, tako su ubeđivale mog muža kada sam se žalila na uslove u bolnici gde je naše prevremeno rođeno dete bilo.

Sve je to tako moralo da bude do trenutka kada je naše prevremeno rođeno dete posle odličnog napredovanja dobilo upalu oba uha i primalo inekcije. Da nije toga bilo, skoro da ne bih ubedila ni svoje najbliže da nije u pitanju fikcija, jer tada nije bilo mobilnih da slikaš i snimaš.

Mlada medicinska sestra se drala na jedno nedonošće i tvrdila da je to posebno razmažena beba. Tu se meni mozak zamaglio u pokušaju da odgovorim na logičko pitanje kako jedna prevremeno rođena beba, oduzeta od majke odmah na porođaju, može biti u svojih prvih mesec dana razmažena, i od koga, videvši uslove u kojima su boravile te jadne bebe.

Sve što sam ikada pričala o uslovima u bolnici završavalo se istim optužbama ovog direktora KBC Zemun "ima majki koje izvoljevaju". Pa ništa više ne tražimo nego higijenu i pristojno ophođenje i malo više profesionalnog odnosa.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:09 18.01.2014

Re: Nakaze u ljudskom obliku

Razmažena beba je termin koji samo, apsurdno, poznaje "civilizovano", moderno društvo.
Primitivni narodi (koje mi primitivnima smatramo, po Teriju Pračetu, samo zbog manje odevnih predmeta koje nose) nikada neće ni pomisliti da je beba razmažena samo zato što želi da bude tamo gde joj je mesto - što bliže majci, kao ni da je razmažena jer očekuje da njeni roditelji urade ono što i priroda očekuje od njih, brinu se o njoj.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana