Gost autor Alselone
Na redditu danas naletim na sliku koja me je šokirala i koja me je odvukla da pročitam priču koja ostavlja bez teksta.
Slika sa sudjenja koja ostavlja bez teksta, vizuelna sumarizacija poslednjih recenica nesrecnog momka.
2011. grupa policajaca u Kaliforniji brutalno je pretukla nenaoružanog, mentalno retardiranog, mladića beskućnika Kelija Tomasa. Pre par dana su proglašeni nevinim.
Snimci sa sigurnosnih kamera pokazuju mladića koji sedi na autobuskoj stanici čekajući oca. Grupa policajaca ga zaskače i tuče nemilosrdno rukama i palicama kao i elektrošokovima. Težina priče je u težini sa kojom se policajci optužuju i sa kojom im se sudi i na lakoći sa kojom se proglašavaju nevinima. Jedina zamerka koju je njihova policijska stanica imala na njihovo ponašanje je vulgarnost.
Ismevanje pravde, prakse, morala i samog života ogleda se u tome da su policajci na kraju masakra koji je trajao desetak minuta čak prijavili povrede koje se ogledaju u oderanim šakama.
Šta se to krije u promašenim ljudima pa da žele da postanu policajci? Da li mi se čini ili je policijska butalnost u porastu širom sveta a pogotovo u Americi ili je ovo uspeh socijalnih medija i činjenice da svaki prolaznik predstavlja šetajuću kameru (kao i povećan broj sigurnosnih kamera) u otkrivanju ovakvih dogadjaja? Da li je moguće da raznorazne službe u policiji nisu mogle da primete da se u njihovim redovima nalaze zveri koje mogu ovako nešto da urade?
Koga zanima dalje i ima stomak može da pogleda:
http://www.youtube.com/watch?v=A6IntxCA3sA