Od jutros gledam i slušam dramu onih mučenika što ostadoše zavejani, pa mi ne izlazi iz glave letošnja rečenica jednog starog Sremca. "Jeste, posekli ga, a pitaću i' kad stigne zima, kako će da iziđu iz sela?"
Ovo se, naravno odnosilo na sečenje drvoreda između dva susedna sela, prelepog, starog drvoreda, onakvog kakav se, bar u mojim sećanjima, vezuje za Vojvodinu...
I komentarisao je on dalje, da je taj drvored stajao tu još od vremena njegovih predaka, (dobro, možda ne baš taj isti, kad bi staro drvo palo sadili su mlado, al' na tom mestu) i kako je bio ne samo milina leti, zbog hlada, nego još veća pomoć zimi, pošto je koliko - toliko branio vetru da se razduva preko ceste i da je zatrpa, a ako bi baš i napadao velik sneg, uvek si, po drveću, znao u kom pravcu je selo, a sada...
I gledam snimke, i setim se sličnih muka od prošle godine, i onda se, opet, pristeim da sam te drvorede pokraj puta, zaista, nekada viđala mnogo češće....
Pa zar nije jeftinije (o lepoti i zdravlju neću ni da pričam) ponovo posaditi drvorede pokraj puta nego li svake zime muku mučiti i angažovati vojsku i šta sve ne da se izvlače zatrpani???
EDIT:
Izvinajvam se na greškama, il mi je tastatura načisto prolupala, il' sam ja prolupala od ove Košave...