i to! Dođoše mi na vrata! Taman da odem iz kuće, obučen, spreman ali, 'ajde da zapalim još jednu pre puta, kad zvrrrrrrrrrr na vratima. Odaaaaaavno se ne bojim ni boga ni đavola te nikad ne zvirnem kroz ono okance u populusu poznato kao špijunka, otvorim, ženska osoba bujne, prebujne kose od koje joj se ne vidi lice, čeka da nešto našvrlja hemićarskom olovkom po obrascu na kojem su odštampani moje ime, prezime, broj stana, opština, ulica i broj, čovek, četrdesetak godina, možda i neku manje, smeši se ljubazno i: Dobro veče, mi smo iz Srpske napredne stranke... s cigaretom u ruci, da, kragna od teksas jakne mi je bila podignuta (ko zna zašto je to važno), odgovaram iz taka: Apolitičan! Čovek i dalje ljubazno: Hvala, okreće se, bujnoprebujno kosata žena neodređenih godina, štriklira kvadratić, poslednji s desne strane. Doviđenja, doviđenja. Sednem u fotelju da dovršim cigaretu, apolitičan, apolitičan... qur moj! Ne! To nije pravi odgovor. To što me zabole za glasanje, ne znači da sam apolitičan. Ostavljena mi je mogućnost da na izborima glasam za govna, opredeljujući se samo po nijansama, ono, tvrdo, meko, proliv, dijareja... Zato i ne glasam. Njima u DŽEP a meni iz DŽEPA! Obrni, okreni, to ipak ne znači da sam apolitičan. Uvuklo me i dalje me uvlači u politiku bez mog pristanka. Svaki račun koji moram da platim je politika, hleb, mleko, šta ono beše meso, toalet papir (qur moj lakše se briše!), može pola banane?, kafa, jaja, kokoške koje su ih snele odavno šetaju rajskim bunjištima, kočanski prinač iz Nankinga, puter, ne, ne, ne sećam se... smrznuto ovo, smrznuto ono... sve je to politika. Ergo, homo politicus sum, iako ne svojom voljom.
Onoj bujnoprebujne kose ostade zadovoljstvo da me štriklira kao protivnika SNS. Nije me ni pogledala a sumnjam i da joj apolitičan nešto znači osim činjenice da ih ne podržavam.
Da se razumemo, ne podržavam nikoga, već sam gore elaborirao, ono, tvrdo, meko... Bio sam u najboljim godinama kad se na političkoj sceni (O kako to smrdljivo zvuči!) pojaviše svi ovi koji su i dalje na Lovi koja život znači. Pun mi ih je nos, ne mogu očima da ih vidim ni ušima da ih čujem!
P.S. Pade mi na pamet evo ovog časa dok postavljam tekst na blog, da li postoji neki zakon, propis, pravilo koje ne dozvoljava pristalicama bilo koje stranke da uznemiravaju građane i upisuju ih u svoje spiskove kao naše ili njihove?