Gost autor| Nauka| Obrazovanje| Život

Pismo profesoru

bocvena RSS / 14.02.2014. u 09:32

     Moj gost autor je bivša članica bibliotekarske sekcije (hihihi), nekad učenica, sada drugarica - pojačivač! Ako i naši najbolji đaci, na najvišim školama, ovako misle o nama, moramo ozbiljno da se zabrinemo. Ne odbijajte im na mladost, neznanje i neiskustvo, shvatite da se loše osećaju pored nas i menjajte se.

Menjajmo se dok još ima vremena. Ne na izborima, već duboko unutar bića.

     Dragi profesore,

    Pišem Vam jer Vam ništa ne mogu reći. Ne mogu Vam reći jer vi niste obično biće. Ne, vi ste nedodirljiva sila koja utiče na tok mog života koji nastojim da učinim što lakšim. Zato Vam se obraćam kao kosmosu, u prazninu, čisto zbog sebe.

   Vidite, profesore, ponekada sam vrlo kivna na Vas. A ponekada, u žaru razumevanja i empatije, osećam da mi Vas je žao. Mislim na Vas i zamišljam Vas kako se vraćate kući. Tamo Vas ne čeka niko, u njoj caruje tišina ili pak dreka nezadovoljne žene, u njoj bruji uspomena na loše detinjstvo, u njoj stoje slike sina koji Vas je razočarao, u njoj se oseća zadah nezadovoljstva, nevoljenosti i usamljenosti. Ne mogu mrzeti nekoga kome je teško. Vi ste isfrustrirani zbog ovog ili onog razloga. Tu frustriranost nosite sa sobom i njome zračite. Pa tako zračite i na mene. I zato o Vama razmišljam. I o tome šta bih Vam sve ružno rekla. I kako bih Vas zagrlila da Vas prođe.

    Vama se obraćam, profesore, Vama koji me ne  poznajete. Vama koji me gledate kao da sam Vam dosadna, Vama koji me gledate popreko i ispod oka, Vama i Vašim kolegama koji sinergetski treba da me stvorite – mene, profesionalca, akademika, čoveka, osobu koja će sutra zahvaljujući Vašim naporima i pruženom znanju moći svoje dete da pošalje na svaku ekskurziju i u najbolje škole. Vama se obraćam. Vama koji me ne inspirišete, Vama čija imena zaboravljam i koji činite da se ne osećam dobro u svojoj koži, neadekvatna i neizazvana. Cilj školstva nije da se Vi osećate pametno i da se Vi osećate superiorno i moćno (iako Vi jeste sve to). Poenta je da Vi mene naučite da se tako osećam. I da taj osećaj bude osnovan. Tu poentu ste, dragi profesore, nažalost, potpuno promašili.

    Nemojte da me terate da citiram vaše mudre reči iz udžbenika, terajte me da osmislim sopstvene. Nemojte da mi dajete bodove na prisustva i gluposti, nagradite me za znanje, sposobnost, kreativnost. Pružite mi priliku da Vas impresioniram. I dajte mi podsticaj. Obećavam da Vas neću izneveriti. Nemojte nagrađivati studentske poštapalice, očigledne odgovore i ulizivačke osmehe. Nagradite vrednost i vrednost ćete i dobiti. Ne dopustite da budem depresivna zbog Vas. Ne kada znam da mogu mnogo.

   Znate profesore, nekada mislim da Vam nije lako. Čak i ako uzmemo u obzir najbolju pretpostavku da Vas Vaša porodica voli, vaši studenti Vas ne vole. Oni frkću na Vaše ime, a želudac im cvrči. Ne mogu da zamislim da se neko tako oseća kad pomisli na mene. Samo jedna osoba da se tako oseća, mislim da bi me to bacilo u duboku tugu. A Vi možda i niste loši u duši. Možda ste samo nesrećni. Ali to ipak nije opravdanje. Čak i da je to maska, Vaše ponašanje, Vaše neprijatno ophođenje, snishodljivi pogledi, činjenica je da ta maska donosi veliku neprijatnost velikom broju mladih ljudi. I nesrećna je okolnost da ste Vi, kao takva osoba, na poziciji da Vaša neprijatna spoljašnjost dolazi u kontakt sa tim mladima koji su Vam ipak podređeni i ne mogu da se brane jer žele da završe fakultet što pre. Vrlo nesrećna okolnost. I to je sebično sa Vaše strane, to što se ne borite sa sopstvenim frustracijama na bolji i privatniji način.  

     Eh, moj profesore... Ma ne brinem se ja za sebe. Malo me potrese kada se ponašate kako se ponašate, ali onda se setim svog života. Setim se svoje porodice koja me voli i na koju sam ponosna, setim se svih ljudi koji me vole i koje ja volim, setim se dobrih slatkiša u kojima uživam i putovanja koja su me inspirisala. Biću ja dobro, profesore. Biću zato što već jesam dobro, jer nalazim sreću gde god se okrenem. Za Vas se ja plašim. Za Vas i one koje ćete ozračiti, a koji neće imati moj imunitet, za sve studente koji će odustati od fakulteta zbog Vas, zbog svih šalterskih službenica kojima ćete pokvariti dan. Ja ću moju inspiraciju pronaći već negde, a Vas ću zaboraviti. Čudno je to kako ćete izbledeti jednog dana. O Vama se neće praviti filmovi i pisati knjige. Vama se neće slati čestitke niti zahvalnice. A možda možete i drugačije...

     Na kraju krajeva, uskoro će proleće.

(prepuštam odgovaranje na komentare autorki, ja imam vrućicu:)



Komentari (223)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 01:15 17.02.2014

Re: A šta je to

hari
A možeš da misliš kako je lepo da učiš elektroniku I i koliko te profesor zainteresuje kad ti na 50 strana razvlači Šredingerove parcijalne jednačine koje ni pola asistenata ne razumeju. No dobro, bitno je zato da ispit bude najteži na fakultetu.


Ja sam imao sreće da mi je Fizičku elektroniku (tu se uglavnom radi ta kvantna mehanika, koju pominješ) predavao Jova Radunović (za nadimkom Ruzmarin, čini mi se da je on bio neka faca u RRA, za vreme jedne od prethodnih Vlada, jebem li je koje, pa si možda tako i čuo za njega). Radunovića se sećam kao odličnog predavača, imao je neku opasnu energiju i entuzijazam, i sve što je govorio imalo je glavu i rep i nekakav smisao, tako da, iako je predmet bio prilično matematički težak, barem za nas, kilave radovane iz Tesle, meni je sasvim lepo legao.

Srbijanka je definitivno znala znanje, ono kad je neko nešto pita (ako se ko usudi, jer žena je bila strašna, sa onim dubokim glasom, i generalnim autoritetom u samoj pojavi), nema da palamudi, objasni sve u dve reči. Ali je sa organizacijom predmeta i načinom izlaganja tu nešto škripalo, ono, ne zna se ni gde smo, ni gde nameravamo da idemo sa materijom, gubimo se u detaljima, i ja sam vrlo brzo dolazio do stadijuma kad više ne mogu da pratim, nemam blage veze o čemu žena priča, nego se samo trudim, kao sudski stenograf, da nahvatam nekakave beleške, u nadi da ću to posle, u oflajnu, da prostudiram i nekako ukapiram.

Medjutim, Srbijanka je imala strašnog asistenta, Djurovića, mislim da je on sad profa na tom predmetu na ETF-u, ako nije zbrisao u medjuvremenu, znači, čovek je kompletno vadio stvar, i samo zahvaljujući njemu nisam sa tog faksa izašao kao totalni duduk za automatsko upravljanje, bez čega svaki inženjer može da se smatra polupismen.



blogovatelj blogovatelj 01:31 17.02.2014

Re: A šta je to

razvlači Šredingerove parcijalne jednačine koje ni pola asistenata ne razumeju.


Ja mislim da ni Šredinger nije to najbolje razumeo.
Atomski mrav Atomski mrav 09:41 17.02.2014

Re: A šta je to

i ja sam vrlo brzo dolazio do stadijuma kad više ne mogu da pratim, nemam blage veze o čemu žena priča, nego se samo trudim, kao sudski stenograf, da nahvatam nekakave beleške, u nadi da ću to posle, u oflajnu, da prostudiram i nekako ukapiram.

Medjutim, Srbijanka je imala strašnog asistenta, Djurovića, mislim da je on sad profa na tom predmetu na ETF-u, ako nije zbrisao u medjuvremenu, znači, čovek je kompletno vadio stvar, i samo zahvaljujući njemu nisam sa tog faksa izašao kao totalni duduk za automatsko upravljanje, bez čega svaki inženjer može da se smatra polupismen.


Ovo je moje iskustvo za otprilike pola predmeta sa faksa. Profa koji filozofira na predavanjima i asistent(i) koji posle na vežbama to sve lepo objasni.
zilikaka zilikaka 10:06 17.02.2014

Re: A šta je to

i ja sam vrlo brzo dolazio do stadijuma kad više ne mogu da pratim, nemam blage veze o čemu žena priča, nego se samo trudim, kao sudski stenograf, da nahvatam nekakave beleške, u nadi da ću to posle, u oflajnu, da prostudiram i nekako ukapiram.


Jednom tako, sedimo na predavanju iz automatskog upravljanja. Pun veliki amteatar. Profa se zaukao, ispisao već celu tablu, a mi ko pali s Marsa. Prepisujemo, al ko na kineskom.

Jednog momenta kaže mi kolega da hoće da me povede na neko bolje mesto, odnosno, na bolje predavanje.
Jeste zvučalo blesavo, al tu gde smo bili je bilo tako da je svaka ponuda zvučala bolje.

Elem, izađemo i krenemo na Pravni. On znao da se tog dana održavaju predavanja iz međunarodnog prava. Mislim za četvru godinu. Uđemo mi, uđe čovek, poče da priča....boKtemazo, sve razumeš, pratiš ga i još ti zanimljivo. Dan danas se sećam primera šta kad padne avion iznad države A
...posle smo se vratili kod nas. Onaj iz automatskog i dalje piše, svi i dalje bleje...Lepota.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:09 17.02.2014

Re: A šta je to

zilikaka
Elem, izađemo i krenemo na Pravni. On znao da se tog dana održavaju predavanja iz međunarodnog prava. Mislim za četvru godinu. Uđemo mi, uđe čovek, poče da priča....boKtemazo, sve razumeš, pratiš ga i još ti zanimljivo. Dan danas se sećam primera šta kad padne avion iznad države A


Ironija moje sudbine je da je ubedljivo najbolji profesor kod koga sam ikad imao na faksu (faksevima), bio upravo naš čovek, čuveni Maksa, koji radi ovde na CU-u, gde sam i jedino imao prilike da ga čujem. Predavao je kratko u Beogradu, i otišao valjda te godine kad sam položio prijemni, pa sam morao u JNA. Znači, mogao bih sad gomilu komentara o njemu, pri tome njegova oblast, energetska elektronika, uopšte nije moja, ali je čovek toliko dobar predavač da sam ovde dobrovoljno odslušao skoro sve njegove predmete. Ne samo za vreme postdiplomskih studija, nego i sad, 10 godina kasnije, prijavim se za čas i odslušam svaki novi predmet koji on predaje.

Ti njegovi časovi prosto klize, mislim, ono, neverovatno da ti je sve jasno što govori, da ti drži pažnju toliko da ni jednom ne pogledaš na sat, samo se trgneš kad kaže da je gotovo. Stvarno je umeo da probudi geek-a u svakom od nas. Ne znam tačno u čemu je štos, ali ako bih morao da pokažem prstom na jedno, to je da čovek obožava svoju oblast, u kojoj je vrhunski stručnjak, isto koliko obožava da podučava nas, svoje studente. Mislim, vidiš da mu je stalo do toga što radi. Plus, ume: svako predavanje je osmišljeno i pripremljeno krajnje profi, domaći pažljivo izabrani, tako da vreme koje uložiš ima smisla. To te sve tako oslobodi, i ponese, da je teško opisati rečima, mislim, šta da kažem kad bukvalno jedva čekam da zbrišem sa posla i odem na sledeći čas, iako sam prilično mator za vraćanje u studentske dane.
mikele9 mikele9 13:20 14.02.2014

Odlično

se sećam svog profesora Uvoda u Pravo u doba kad sam studirao na Pravnom fakultetu. Bio je sve samo ne čovek! Izađeš na ispit, na ivici katedre poređane ceduljice s pitanjima, na svakoj tri pitanja, izvučeš jednu i tek što počneš da odgovaraš, profesor raširi Ekspres Politiku i zadubi se u nju! Ti laparaš sve što znaš a on i dalje u Ekspres Politiku. Ti ispričaš koliko si znao, nastane tajac, obožavao je to i produžavao ga a onda digne glavu, pogleda te: Znači kolega ne znate, vidimo se u septembru i rukne ti peticu! Ne znam da li je još živ ali sam mu ime zapamtio za sva vremena: Rajko Vračar!
Hansel Hansel 22:53 14.02.2014

Re: Odlično

Именовани је, колико се ја сећам, био ректор Универзитета, беше...

Ево га, јел' то он (линкови испод)? Чудно, ту је испало да је (као) био на страни студената (у то време ми је фокус на другој страни, не сећам се детаља у вези са сменом):

Глас јавности*

Наша Борба*
mikele9 mikele9 00:10 15.02.2014

Re: Odlično

Именовани је, колико се ја сећам, био ректор Универзитета, беше...

Ne nije, nikako nije taj. Izgleda da sam pogrešio ime ali prezime mu je bilo Vračar. I bio je stariji od ovog bar 20, 25 godina.
babmilos babmilos 13:22 14.02.2014

Hm...

Čini mi se da je u pitanju ispoljavanje problema sa kojim se čovek uvek susreće kad god mu se putevi ukrste sa (našom) birokratijom: biti deo celine (mase) čini da te kao celinu (masu) vide. Recimo, kada čovek vadi vozačku dozvolu, svejedno je da li je osvedočeni genije ili totalni idiot, on dobija dozvolu po istim pravilima koja podrazumevaju ista ograničenja, iako se krutost tih ograničenja i tih pravila mogu logički povezati samo sa idiotizmom.

Zato mi se čini da je ovde suštinski problem birokratizovanost našeg školstva. Znajući da je metodologija nastave teško zapostavljena disciplina na našim fakultetima (blago rečeno!), dolazimo do toga da se naši profesori zapravo "školuju" sećanjem na svoje profesore i "drugarskim" savetima postojećih profesora. Kada u tu gubitničku formulu još umešamo činjenicu da u prosvetu odlazi samo ko mora, kao i hroničnu zastarelost školske opreme, dobijamo izvanrednu podlogu za (u znanju neopravdano) narastanje profesorskih ega, koja se uspešno kriju iza teške papirologije kojom ih zasipa Ministarstvo prosvete i čuvenog refrena o "velikom broju učenika koji onemogućava posvećivanje vremena kvalitetu".

Problem je težak, ali ako je za neku utehu: kvalitet koji iz čoveka izbija ne može se lošim profesorima niti ubiti niti sakriti. Kao ni, kako beše, ljubav, dim, štucanje, kašalj i tako to... :)
Jukie Jukie 14:34 14.02.2014

Re: Hm...

Moram da pomenem da sam otišao na neki aktiv nastavnika i prijatno se iznenadio "trikovima zanata" koje su neki vrlo uspešni nastavnici delili a tiču se upotrebe i-tehnologija u nastavi (malo mi je izgledalo kao da sanjam ali sam na svu sreću hvatao beleške pa mogu da ih pogledam )
Kače razne male filmiće i prezentacije na internet (sad su u modi pripreme za malu maturu), koriste neke forumolike platforme za interakciju i druga softverska čuda jer danas deca samo mrdaju prstićima po ekrančićima pa što ne bi i nastavnici
Osetio sam se neadekvatno jer ne umem da koristim to sve, i da me nekim čudom neko pozove da radim kao zamena ili nastavnik (a prihvatio bih jer sam naivan i trebaju mi pare, And the burnt Fool's bandaged finger goes wabbling back to the Fire) bio bih tehnološki i dalje na nivou '00-tih.
babmilos babmilos 15:47 14.02.2014

Re: Hm...

Pitanje načina ocenjivanja je po meni kritično. Suština ocenjivanja bi trebalo da bude opisna forma (odličan vrlo dobar...), ali se to negde usput izgubilo i pretvorilo u brojčanu formu (5, 4...) koja po sebi ništa ne znači. Tako na red dolazi svrha truda nastavnika, koji znaju da ih na kraju godine čeka neizdrživ pritisak da se sve realne ocene (u 90% slučajeva iz skupa vrlo dobar, dobar, dovoljan, sa akcentom na dobar) pretvore u 5.
tasadebeli tasadebeli 21:28 14.02.2014

Re: Hm...

babmilos

Zato mi se čini da je ovde suštinski problem birokratizovanost našeg školstva. Znajući da je metodologija nastave teško zapostavljena disciplina na našim fakultetima (blago rečeno!), dolazimo do toga da se naši profesori zapravo "školuju" sećanjem na svoje profesore i "drugarskim" savetima postojećih profesora.




На Филолошком смо имали методику, те тако поуздано могу да ти тврдим да је већина професора српског језика и страних језика који данас раде по школама прошла кроз ту обуку (студенти неких група имају чак и тзв. хоспитовање, то јест, још у студентском добу држе понеки час у школама).

Али нисам сигуран каква је ситуација по осталим факултетима. Знам само да у многим средњим стручним школама у којима сам радио ниједан професор стручних предмета није ни чуо за методику све док није дошао тренутак да полаже стручни испит (неки воле да кажу и "државни испит" ) за професора, па се онда забезекну када виде шта све морају да уче да би и званично добили одобрење државе да постану професори у школама...


blogovatelj

Шестаци су мелем на рану кад их упоредиш са првом годином средње, занимање аутоелектричар.




Друга година, прехрамбени смер, месари.

Дао сам им тему на писменом "Једном сам се сажалио".

Пише ми један како он седи у својој кући, напољу пада густ снег, хладно је, а њему унутра топло и удобно. Одједном, каже он, чуо је неко слабашно мјаукање. Изашао је напоље да види о чему се ради и пронашао у дубоком снегу једно мало маче које је тек прогледало.

"Охохоо," мислим ја, "ево коначно петице!"

А онда ми момак напише како је он то маче, да се не би даље мучило и сметало му својим мјаукањем, гурнуо још дубље у снег и затрпао га да се не би чуло како мјауче.

На часу исправке дечко ме пита: "Професоре, а зашто сам ја добио јединицу на писменом?"

"Због мачета!!!" искрљештим се ја.

Мука је то, Блоги, мука...

blogovatelj blogovatelj 04:20 15.02.2014

Re: Hm...

Мука је то, Блоги, мука...


Ukoči me skroz.
Predavao sam autolimarima na drugoj godini. Toliko su bili tupi i toliko niko ništa nije znao niti imao želju da sazna, to je nezamislivo. Ali su na časovima bili neverovatno mirni i nikada nisam imao problem sa njima što se discipline tiče. Stalno su dremali od silne nezainteresovanosti.
Bio sam svestan da autolimaru elektrotehnika stvarno nije primarna stvar u životu i nisam ih puno gnjavio. Za dvojku su morali da znaju malo oko autoelektrike u kolima i da znaju postupak šta da rade ako nekog nedajbože pukne struja.
babmilos babmilos 10:02 15.02.2014

Re: Hm...

Друга година, прехрамбени смер, месари.
Дао сам им тему на писменом "Једном сам се сажалио".


Pokušavaš da prodaš sažaljenje mesarima - mače najebe!
tasadebeli tasadebeli 11:37 15.02.2014

Re: Hm...

babmilos
Друга година, прехрамбени смер, месари.
Дао сам им тему на писменом "Једном сам се сажалио".


Pokušavaš da prodaš sažaljenje mesarima - mače najebe!




Да, човече, и ништа они! Све су то примали потпуно мирно као ударце судбине... Још данас, и поред тих јединица за непоседовање емпатије, када налетим на некога од њих на његовом радном месту, уз одушевљење и широк осмех чујем:"Сачекајте, професоре, немојте то из витрине... Имам овде у хладњачи једно лепо парче бута за вас..."

Шта да ти кажем, овај свет није направљен тако да сви можемо да будемо чланови неке Менсе за емоционалну интелигенцију.
Hansel Hansel 19:27 15.02.2014

Re: Hm...

А шта су ти, Тасо, говорили када сте причали о томе (верујем да си покушао)? Да ли уопште знају шта значи глагол "сажалити се"? Да ли је њима синоним за сажаљење еутаназија? Мислим, прво да установиш да ли "само" немају емпатију, или им је она мало изврнута или су аутентично промашили тему...
tasadebeli tasadebeli 00:53 16.02.2014

Re: Hm...

Hansel
А шта су ти, Тасо, говорили када сте причали о томе (верујем да си покушао)? Да ли уопште знају шта значи глагол "сажалити се"? Да ли је њима синоним за сажаљење еутаназија? Мислим, прво да установиш да ли "само" немају емпатију, или им је она мало изврнута или су аутентично промашили тему...


Покушао, покушао... Више пута... Не знам да ли би се то могло тако рећи како си ти рекао "када сте причали о томе"... Више сам ја покушавао да допрем до њих, а врло ретко бих видео да ми је то успело.

Можда би ти, када би видео те момке (у таквим одељењима никада није било девојчица), разумео зашто је то тако изгледало тих деведесетих...

Не смем да тврдим, али мислим да су они познавали реч сажаљење у свом речнику, само та реч је код њих имала другачије значење...

Већином су то били или градски (више приградски) момци, кратко ошишани са ожиљцима по глави и са напуклом кожом на песницама од многобројних туча или су то била нека много добра и збуњена деца из села из околине Београда која живе у сеоском домаћинству и за које је сажаљење заправо милосрдан чин којим по кратком поступку прекратиш муке живом створу да се не мучи. Управо такав је био и овај момак који је добио јединицу на писменом.

Моја реакција (појачана јединицом на писменом ) био је само мој покушај да га тргнем и научим да постоје још неки поступци којима се може показати сажаљење према туђим патњама. (Сунце му жарко, морам да вам кажем да ми је, док сам читао његов писмени и док сам га "учио" другачијим поступцима којима можемо показати сажаљење, пао на памет и лапот који је у Србији био актуелан, богами, до пре 150-200 година. )

Хвала ти, Ханселе савести моја, али овим питањем си ми дао могућност да поновим још једном оно што је и најважније што сам хтео да кажем у претходном коментару.

Не можемо сви на овом свету бити чланови неке хипотетичке Менсе у коју се примају они са врло високим коефицијентом емоционалне интелигенције као што је то наша домаћица на овом Боцвенином блогу.

А деца са различитим нивоима емоционалне интелигенције се могу наћи и као ђаци и студенти и у школама и на факултетима. И, што је веома битно, не само међу ђацима и студентима, него свугде на овом свету... Уосталом, зато овај свет и јесте леп, а живот у њему занимљив баш због тога што нисмо сви исти.

Да нагласим то посебно, јер је то у ствари одговор нашој домаћици Појачивачу на читав овај њен уводни текст: људи са различитим нивоима емоционалне интелигенције се могу наћи и међу професорима. Велико је питање да ли би је тај њен хипотетички професор уопште и схватио ако би му се она којим случајем обратила баш овако као што је нама овде написала... Не знам...

Имам ја таквих колега по школама, какав је модел овде дала Појачивач, колико хоћеш. Неки од њих су изузетно интелигентни људи. Диплома математике, коефицијент интелигенције 150 и више, али социјална интелигенција им је нула. И стално су у сукобу са светом око себе због међусобног неразумевања, као и у сукобу са самим собом .

Оно што може да нас утеши у томе је да емоционална интелигенција, за разлику од оних других врста, може и да се научи... Најбоље је када се почне у раном детињству, у родитељској кући (и ту опет дођосмо до оног раније широко коришћеног, а данас већ помало занемареног назива "домаће васпитање" на које се у овом нашем добу чак гледа мало и са подсмехом), али ако се због неког стицаја околности и пропусте ти први периоди, може да се почне и касније... Чак и у позним годинама. Никада није касно.

Што пре људи схвате ту чињеницу у свом животу, мање ће патити и бити у сукобу са својом средином.

Hansel Hansel 23:35 16.02.2014

Re: Hm...

Хвала ти, Ханселе савести моја,

Опет ме насмеја, додуше 23 сата пошто си написао, промаших ово.

Велико је питање да ли би је тај њен хипотетички професор уопште и схватио ако би му се она којим случајем обратила баш овако као што је нама овде написала... Не знам...

Ја предлажем да му напише анонимно писмо, па он нека размисли, ако хоће...

Мада вероватно није препоручљиво да се потписана јави и неком инокосном органу, вредело би покушати можда и ту анонимно... па нека испитају наводе.
dirtyharry dirtyharry 14:35 14.02.2014

Dobro zapažanje

Malo je jedan blog da se napiše koliko je toga bilo kroz studiranje, koliko kompleksa, nepravdi i gluposti. Nažalost ili na sreću ne znam, svega se još sećam
- Zadataka urađenih na način koji asistent nije zamislio ili znao i to kad juriš uslov a neki pajser te obori zato što ne zna konforma preslikavanja
- Baš iz te Elektronike I sa 90 poena pa pismenom delu ispita dobiješ 6 kao krajnju ocenu (najveća je u tom roku bila 7). Da ne pričam kakav je usmeni ispit i da je nekima profesor davao 1/12 poena
- Negativni poeni na ispitu a za prolaz ti treba 60%, ako uradiš više od 20% stvari naopako padaš.
- Profesora koji mi je zamerio što sam rekao da rešenje zadatka koje su istakli na oglasnoj tabli nije tačno. Opet uslovno pozivanje sa 45 poena...
- Kod svih matematičara na fakultetu nemogućnost gledanja rada za usmeni deo ispita. Ako si pao pao si.
- O planovima i programima takođe može svašta da se kaže. Opet čast izuzecima koji su uradili sve šta je do njih da naprave nešto dobro.

Lista je dugačka, no dobro. Ima krivice za raznorazne gluposti i na strani đaka, ali opet mnogo su veće posledice ako imaš nekog despota koji misli da su svi tu zbog nje(ga) a ne da je obrnuto.
Jukie Jukie 14:38 14.02.2014

Re: Dobro zapažanje

dirtyharry
Kod svih matematičara na fakultetu nemogućnost gledanja rada za usmeni deo ispita. Ako si pao pao si.

Na biologiji, ako si pao, imaš pravo da pogledaš svoj rad da vidiš kakve su ti zamerke dopisali u margini. Ako si kojim slučajem položio pismeni, NE SMEŠ da pogledaš svoj rad (i onda ja istu stvar kažem i na usmenom i daju mi 6).

pojacivac pojacivac 16:19 14.02.2014

Re: Dobro zapažanje

Pa upravo je u tome poenta. To je onaj fazon "može mi se". I onda dolaziš do toga da institucije obrazovanja funkcionišu po pravilima suprotnim logici, a svi to znaju i vide i opet sve stoji u mestu. Šta ćeš... Meni čak i ne smeta da me neko maltretira što se tiče gradiva, više je problem što ti udaraju na dostojanstvo u procesu sa takvim debilucima. Kad čujem kako profesori na nekim fakultetima bacaju indekse kroz prozore, govore devojkama da su debele i ne znam šta sve još... Želudac mi se okrene -.-
bocvena bocvena 16:56 14.02.2014

Re: Dobro zapažanje

Meni čak i ne smeta da me neko maltretira što se tiče gradiva, više je problem što ti udaraju na dostojanstvo u procesu sa takvim debilucima.



zilikaka zilikaka 19:43 14.02.2014

Re: Dobro zapažanje

Malo je jedan blog da se napiše koliko je toga bilo kroz studiranje, koliko kompleksa, nepravdi i gluposti. Nažalost ili na sreću ne znam, svega se još sećam


Uh, što kažeš. Ja se nekih stvari sećam posle više od 20 godina!

Recimo, da ti vraća grafički rad zbog tačke na i. Bukvalno, najbukvalnije.
Onda, da ti zadaje grafički rad, potpuno konfuzno koncipiran, a kao jedinu "literaturu" preporučuje "radove starijih studenata".
Da zakaže usmeni u 8 ujutro, za pedesetak ljudi, i onda asistenti prozivaju po četvoro, u turama, samo njima znanim redosledom.
Ako nisi ispred učionice kad prozovu, smatra se da si odustao, pa ljudi stajali po osam sati ispred, drugi im donosili hranu i vodu, a do toaleta se išlo trkom.
A kad uđeš, posle višesatnog čekanja, tak tad počinje iživljavanje.

Podloga svega bila neka netrpeljivost katedri, pa je to bio poligon za isterivanje frustracija.

..opet, kad je sve to prošlo, čini mi se da sam i tamo nešto naučila. Ono, da ne mogu oni izmisliti tako veliku a glupu prepreku, koju ja ne mogu preskočiti, i taj rad.
To sam umela da zovem taktikom "iznurivanja protivnika", pa ko duže izdrži.
bolid1 bolid1 20:24 14.02.2014

Re: Dobro zapažanje


Podloga svega bila neka netrpeljivost katedri, pa je to bio poligon za isterivanje frustracija.


Pricaj mi o tome, dolazim na ispit iz Atomske sa stotkom na pismenom, gleda profa indek..aha, kolega, pa vi ste polozili QM, jesam, so?! Ne moze QM da se polaze pre Atomske, da vidim ja, sta vi znate iz QM...tako da, sto sam ucio iz Atomske, dzaba sam ucio, QM znao, bez jednacina, a to ga je za srce ujelo...na kraju mi da 9 i odrzi predavanje kako ce on da digne dreku na NNVu zbog takvog ponasanja katedre za Kvantnu fiziku...dude...

Inace, da ne pisem 10 postova, car iz Spektroskopije...taj je bio kralj, delio ocene kako je hteo, imao neke nepostojece exp. vezbe, bukvalno, mi udjemo u lab, on 2.5h vrti PPT prezentaciju i kaze, donesite izvestaj...kakav izvestaj sunce ti jebem, od cega izvestaj...dodje kraj semestra, nema izvestaja, priupitamo mi giga strebera iz gurpe, jeli, koliko izvestaja, kojih...on trazi 9, ja imam 6..aha, daj tih 6...iskopiramo mi to, odnesemo nas trojica i dobijemo: 8, 6, 5...ovaj sto je dobio 5, dodje sledeci put sa istim izvestajima i dobije, paz' sad, 4...izvinite, a sta je 4...a, kolega, resio sam da promenim sistem ocena za vezbe, sad nije od 5, do 10, sad je od 1 do 14...kasnije je taj profa postao prodekan za nastavu i izjavio da mu je prioritet cirilizacija fakulteta...sa njim su se svi namucili, svi znaju da je kreten, svi znaju da je promenio program smera da bi njegova devojcica mogla da prodje ispit, dete - debil nije umelo da polozi kompleksnu analizu, i nikom nista...life goes on...
pojacivac pojacivac 12:41 15.02.2014

Re: Dobro zapažanje

da bi njegova devojcica mogla da prodje ispit, dete - debil



Hahah... A nekako uvek deca tih sujetnih profesora ispadnu neka deca - debili što bi ti rekao. To je neka kosmička pravda. O tome je bila ona rečenica o sinu koji ga je razočarao (nemam pojma da li uopšte ima sina, samo statistika kaže da ga je razočarao ).
bolid1 bolid1 19:10 15.02.2014

Re: Dobro zapažanje


A nekako uvek deca tih sujetnih profesora ispadnu neka deca - debili što bi ti rekao.


Nisi shvatila, devojcica = devojka = svalerka...sta god, covek se lozio na mlade djevojke...
pojacivac pojacivac 22:58 15.02.2014

Re: Dobro zapažanje

devojcica = devojka = svalerka


Don't I feel foolish
docsumann docsumann 15:25 14.02.2014

tko blijedi taj vrijedi ;)))


eli.lacrosse eli.lacrosse 16:04 14.02.2014

...

Povremeno me ovakve stvari podsete na to koliko imam sreće.
+
Hvala na tekstu.
mariopan mariopan 17:53 14.02.2014

...

Ово што читам страшно звучи, а пошто је све то нечији живот, нечија стварност, и будућност неке деце, то бива све страшније.

Моја ћера је управо сад на испиту, чујемо се вечерас касније да ми каже шта је урадила.

Њу су, управо однос према студентима и неки дивни професори и професорке, инспирисали за даље студије, до доктората.

Цимне ме некад касно на скајп само да ми каже да никад образованијег човека ( професора, професорку) није видела до тог дана....или да ми се похвали да је добила " цветић од учитељице" на вежби код најстрожије професорке на томуниверзитету.

Ево пуштам воду за срећу на испиту и чекам да ми вечерас јави како је било.
Невоља је што њој није довољно само да положи, она хоће дабуде најбоља.
Ај видећемо .......ех, најважније нисам рекла, она је основне студије завршила на Атинском Универзитету, ово је магистрат и докторат у истом програму - бесплатан за најбоље студенте тог Универзитета.
Професори дају све од себе, тако бар каже ћера, и билоби срамота да нешто не зна, јер професори за овај програм и своја предавања неће бити плаћени. Они та предавања држе забадава.
И стало им је.

Ето, тако је код њих.
pojacivac pojacivac 10:17 15.02.2014

Re: ...

Javi nam kako je prošlo
No da, nažalost u inostranstvu (izuzimajući region) su mahom bolji uslovi... Često pričam sa strancima i kada putujem volim da razgovaram sa ljudima kako je kod njih, kakav je sistem, jesu li zadovoljni i baš je znatna razlika. Nije ni čudo što deca idu iz Srbije. Ja ipak ne bih to volela al kad čujem da trava jeste zelenija sa druge strane... Ne znam.
mariopan mariopan 20:52 15.02.2014

Re: ...

pojacivac
Javi nam kako je prošlo
No da, nažalost u inostranstvu (izuzimajući region) su mahom bolji uslovi... Često pričam sa strancima i kada putujem volim da razgovaram sa ljudima kako je kod njih, kakav je sistem, jesu li zadovoljni i baš je znatna razlika. Nije ni čudo što deca idu iz Srbije. Ja ipak ne bih to volela al kad čujem da trava jeste zelenija sa druge strane... Ne znam.

Није трава зеленија, немој да те лажу.
Него се много много..много ради до те зелене траве, и све време се учи, никад краја. Таман једну ногу извучеш друга ти се заглави...али не даш се.

Урадила је добро овај испит, очекује најмање деветку, нисам је ни питала који предмет полаже мени је свеједно само нека се котрљају.

Теби и не дајте се децо.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:55 14.02.2014

,

Ko nije predavao šestacima,taj ne zna - šta je profesorska/nastavnička muka, tačka.
Još uvek nosim traume. Najgori mesec u mom životu.
Nismo svi za profane.

Ko ne ume,taj predaje i zato ja umem (šta god to bilo)



Jukie Jukie 18:15 14.02.2014

Re: ,

stefan.hauzer
Ko nije predavao šestacima,taj ne zna - šta je profesorska/nastavnička muka, tačka.

Zato više ne glasam za one koji nisu uspeli drugo polugodište šestaka da prežive do kraja svih veća
Političari, pravac škola
bocvena bocvena 18:33 14.02.2014

Re: ,

hihihi, nije lako biti pametniji od đaka petaka!

od 5.20, da se ne smarate.
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:59 14.02.2014

Re: ,

od 5.20, da se ne smarate.

ha,nije da se hvalim,
aliii

znao sam odgovor na ovo pitanje već u 5.21 :p


bocvena bocvena 19:27 14.02.2014

Re: ,

đe me nađe!
blogovatelj blogovatelj 19:38 14.02.2014

Re: ,

Ko nije predavao šestacima,taj ne zna - šta je profesorska/nastavnička muka, tačka.
Još uvek nosim traume. Najgori mesec u mom životu.
Nismo svi za profane.


Шестаци су мелем на рану кад их упоредиш са првом годином средње, занимање аутоелектричар.
Предавао сам деци од шестог основне до матураната, са изузетком трећег разреда техничке школе.
Шести је милина, седми онако, осми и прва година катастрофа.
После наступа хормонално смирење, друга година је лакша од прве. За трећу не знам, претпостављам да ту следи даље олакшање, а четврта је опет дивота.
zilikaka zilikaka 20:00 14.02.2014

Re: ,

Шестаци су мелем на рану кад их упоредиш са првом годином средње, занимање аутоелектричар.


Nemoj sad da ja kažem kome sam ja predavala, pa ćeš mi se izvinjavati i vikati "moje poštovanje" kad god se pojavim.

Nego, mene već neko vreme muči druga muka, a spram školstva.

Pre nekih mesec dana, zahvaljujući raspustu i nešto mojih slobodnih dana, sam otkrila da mi dete u 6. razredu veze sa matematikom nema. A slovi za odličnog matematičara.

Što je najgore, priča počela od fizike.
Puna sveska zadataka, nigde teksta, nigde crteža, nigde postavke.
Zagrebem dalje, shvatim da ništa ne razume. Ajd, prebrodimo taj deo, crtamo, postavimo zadatke, kad tek onda saznanje koje mene totalno razbije. On postavi jednačinu, onu klot, lineanu, banalnu, dva - tri sabirka, s jednom nepoznatom, naravno, i pooojma nema dalje šta bi sa njom.

Ajd onda krenemo po jednačinama, kad tamo...
Sve su to oni nekad probali, al sad kad vide, blage veze nemaju.

...što je najgore, ocene odlične, nigde problema

Bolje da im je podelila dvojke, pa bar da znamo da ne znaju.

I sad meni sledi misija matematičkog opismenjavanja deteta mi, al šta ćemo sa onima koji to ne mogu?

...ili nam je budućnost da znanje prenosimo s kolena na koleno, po kućama

Jukie Jukie 22:51 14.02.2014

Re: ,

Šesti je milina u prvom polugodištu, a posle svakog ponedeljka (a naročito je upadljivo posle trodnevnog vikenda kad je neki praznik) gledaš kako su još jedno fino dete preko vikenda oteli vanzemaljci i umesto njega ostavili za glavu veću kopiju koja se ponaša kao mister Hajd
mlekac mlekac 23:37 14.02.2014

Re: ,

Jukie
Šesti je milina u prvom polugodištu, a posle svakog ponedeljka (a naročito je upadljivo posle trodnevnog vikenda kad je neki praznik) gledaš kako su još jedno fino dete preko vikenda oteli vanzemaljci i umesto njega ostavili za glavu veću kopiju koja se ponaša kao mister Hajd

blogovatelj blogovatelj 00:09 15.02.2014

Re: ,

posle svakog ponedeljka (a naročito je upadljivo posle trodnevnog vikenda kad je neki praznik) gledaš kako su još jedno fino dete preko vikenda oteli vanzemaljci i umesto njega ostavili za glavu veću kopiju koja se ponaša kao mister Hajd


Ej, meni posle zimskog raspusta na čas došao sedmak koji je porastao za minimum 15cm. Bez zezanja. Nisam mogao da ga ne pitam čime su ga ranili tog januara.
pojacivac pojacivac 10:22 15.02.2014

Re: ,

Bolje da im je podelila dvojke, pa bar da znamo da ne znaju.


E al ne razmišljaju svi roditelji tako. Ja se sećam u osnovnoj da smo imali odličnog profesora matematike koji je delio te dvojke i stalno su ga pozivali na roditeljski i pljuvali zbog toga jer roditelji nisu mogli da se pomire da im dete ima dvojku i onda im je profesor bio kriv.
Svi smo se nešto razmazili. Osladilo nam se blaženo neznanje
stefan.hauzer stefan.hauzer 03:36 16.02.2014

Re: ,



pa ja sam
, tek sad provalio , da je "pojačivač"

; nik (gost autorke). silly me

trebao bih redovnije da blogujem janpi !



Hansel Hansel 13:52 16.02.2014

Re: ,

zilikaka
Pre nekih mesec dana, zahvaljujući raspustu i nešto mojih slobodnih dana, sam otkrila da mi dete u 6. razredu veze sa matematikom nema. A slovi za odličnog matematičara.

...što je najgore, ocene odlične, nigde problema

Bolje da im je podelila dvojke, pa bar da znamo da ne znaju.

Ево тек сада да напишем давну своју идеју коју сам мислио да претворим и у блог... Елем, што се не би редовно, макар на тромесечјима, организовала полагања попут матурских која се најављајују. То ми се чини као скоро па једини начин да се уозбиље сви -- и родитељи и деца и наставници. И да се оцене закључују само у односу на успехе на тим тестовима, или да они имају доминантна утицај. (Нешто слично изгледа постоји у САД, само не знам да ли еј то само на крају сваке године или како...)
filip.maric filip.maric 21:44 14.02.2014

Patetično, ali ima istine

Nažalost, po mom skromnom mišljenju tekst je pisan u prilično patetičnom, infantilnom stilu (verovatno bi dobro prošao kao sastav iz srpskog jezika), ali to ne zameram imajući u vidu mladost autorke. Kažem, nažalost, jer mislim da tekst dodiruje važne probleme našeg školstva. Što se mene lične tiče, izdvojio bih samo naredne dve rečenice i dobro ih pamtio. "Cilj školstva nije da se Vi osećate pametno i da se Vi osećate superiorno i moćno (iako Vi jeste sve to). Poenta je da Vi mene naučite da se tako osećam. ... Nemojte da me terate da citiram vaše mudre reči iz udžbenika, terajte me da osmislim sopstvene."
pojacivac pojacivac 00:16 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Pa evo da se javi autor osetljiv na rec "patetično"
Ok, kad pogledam, možda mogu upotrebiti tu reč kad bih opisivala ovaj tekst ali morate da shvatite raspoloženje u kome je ovo pisano. Bila je noć, ustala sam iz kreveta jer nisam mogla da zaspim razmišljajući o tom dotičnom profesoru. Od emocije "kako bih mu hmm mater" stigla sam do "jbt, kako mi je žao čoveka, zamisli da si ceo život tako nadrkan... verovatno nema ko da ga zagrli kad je nervozan i da mu se nasmeši". I onda sam počela da razmišljam o tome koliko je divan moj život i koliko se neverovatno puno ja smejem sa ljudima iz moje okoline i sa mojom porodicom i tako sam bila zahvalna i blaženo srećna i prosto se sve sklopilo. I onda je naišao jedan jednostavan tekst, pisan dečijom naivnošću i željom za dokazivanjem. A celog života me koči u tom dokazivanju to što ne poštujem svoje profesore. Smatram ih ili glupim ili nezainteresovanim(to najviše) ili već nečim trećim. Ali to je moj problem. I onda zato što sam glupa i iznervirana propustim svoju šansu. Eh raspisala sam se sad bezveze van teme...
Samo sam htela da opovrgnem to sa patetikom, ja se izvinjavam što sam se sad toliko uvredila al eto... Ipak sam ja žensko tako da imam pravo da se vređam bez osnova! Šalim se.
(Pobogu, ja smatram da je najveći vid romantike da ti neko drži kosu dok povraćaš , nemojte mi da sam patetična, molim vas, srušićete mi ceo lični identitet )
docsumann docsumann 06:17 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine


da je meni, kao hipotetičnom profesoru, neko napisao ovako pismo sigurno ga ne bih doživljavao kao patetično.

ustvari, bio bih skroz skenjan.

bocvena bocvena 07:05 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

ustvari, bio bih skroz skenjan.

ja sam se skenjala i za njega.
pojacivac pojacivac 10:28 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

docsumann

da je meni, kao hipotetičnom profesoru, neko napisao ovako pismo sigurno ga ne bih doživljavao kao patetično.

ustvari, bio bih skroz skenjan.



Ja sam uverena da ti nikada niko neće napisati ovako nešto. A ni Bobi.
Tu se razlikuju ljudi npr, da li ih ovo pismo ljuti ili skenjava da kažem. Ako ih ljuti, znači da su se našli, a vas dvoje možete biti mirni, nema vas nigde ovde
docsumann docsumann 10:44 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

bocvena
ustvari, bio bih skroz skenjan.

ja sam se skenjala i za njega.


ah, to prokletstvo empatije
docsumann docsumann 10:53 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

pojacivac
docsumann

da je meni, kao hipotetičnom profesoru, neko napisao ovako pismo sigurno ga ne bih doživljavao kao patetično.

ustvari, bio bih skroz skenjan.



Ja sam uverena da ti nikada niko neće napisati ovako nešto. A ni Bobi.
Tu se razlikuju ljudi npr, da li ih ovo pismo ljuti ili skenjava da kažem. Ako ih ljuti, znači da su se našli, a vas dvoje možete biti mirni, nema vas nigde ovde


da da, ima tu neke dublje kauzalne zapetljancije.
onaj koga bi ovakvo pismo skenjalo vjerovatno neće dati povoda da mu ono bude napisano.
a opet, onaj ko je u stanju da napiše ovakvo (nadahnuto) pismo sigurno ga nikad neće adresirati na nekog ko bi bio skenjan njegovim sadržajem, pošto ga ovaj vjerovatno ni ne zaslužuje, što opet, osoba koja je u stanju da takvo pismo sroči zasigurno dobro zna.

tako da nema ovdje nikoga
pojacivac pojacivac 12:31 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

tako da nema ovdje nikoga


Hahah pa da! Nisam ni pomislila to ali jeste... Zato ja jadna pišem kosmosu Ali postoji izuzetak rekla bih. Ima onih ljudi koji nešto rade pogrešno, a toga nisu svesni pa bi njih možda pogodilo, ne znam. Ali oni me još i najviše nerviraju jer onda ne mogu ni da se ljutim na njih ko čovek
filip.maric filip.maric 12:53 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Ja se izvinjavam ako sam te uvredio svojim opaskama. Meni, kao matematičaru, svaki tekst u kojem su rečenice komplikovanije od prostoproširenih, gde ima više od 2 epiteta i 3 komparacije i koji obiluje stilskim figurama, amaterskom psihoanalizom i slično (npr. "caruje tišina", "bruje uspomene", "osećaj nevoljenosti iz ranog detinjstva" ) tako zvuči . Tekst pogađa važne probleme. Mogu da razumem i tvoje stavove i tvoja osećanja. Ja sam sa ove druge strane i veruj mi da i tu često budeš u dilemama i problemima kako da postaviš stvari. Na primer, upiše ti kurs 90 ljudi, položi 35, ali od toga njih 10 sa ocenom 10. Sa jedne strane, palo je njih 55 pa sumnjaš u sebe (bojiš se da ne misle o tebi to što ti misliš o svom profesoru), a sa druge strane, tih 55 uglavnom nije ni bilo na predavanjima, na konsultacijama nikada, na ispit nije ni izašlo ili je na ispitu pokazalo da nije naučilo ni najelementarnije stvari, a ovih desetak sa ocenom 10 ti pokazuju da sve može da se postigne bez problema kada se vredno uči i radi (kada dodju na početku ne poznaješ nikoga i svi su ti studenti apsolutno isti - sami se vremenom diferenciraju). S jedne strane, objektivno nema razloga da iskazujem bilo kakvu empatiju prema ovima što nisu učili i radili - "sam pao, sam se ubio", ali sa druge strane bude ti ih žao - matematika je takva da je jako teško raditi ako ne razumeš šta ti se govori, a dosta njih me verovatno i ne razume jer u srednjoj školi nije naučilo ono što mi pretpostavljamo da oni znaju i zato brzo odustane od praćenja nastave. Pretpostavljam da se to na drugim mestima rešava tako što postoje neki pomoćni kursevi gde se ljudima daje šansa da "uhvate korak", ali kod nas nema tako nečega (i nije ga lako progurati, jer novca nema, ljudi nisu zainteresovani i standardna priča). U svakom slučaju, trudim se da budem čovek i da poštujem dva načela koja sam izdvojio iz tvog teksta.
Da zaključimo, knjigu u šake i napred. To pomaže da se svaka studentska prepreka preskoči! Što je meni moja baba govorila, kad položiš, a ti pljuni skotu pod prozor ;-)
pojacivac pojacivac 13:27 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Što je meni moja baba govorila, kad položiš, a ti pljuni skotu pod prozor ;-)


Hahah veliko poštovanje babi
A inače i ja sam programer, matematiku obožavam, samo eto kad te uhvati pa napišeš nešto, nemaš pojma odakle je izašlo
A što se tiče tog problema oko toga da li studenti polažu, ne polažu... Shvatam da je teško. Ja ne znam da li bih ikada bila sposobna za tako nešto. Ja bih posle dva dana odustala heh.
Evo konkretno da opišem događaj moj sa profesorom, ima nekih sličnosti sa svim ovim. Predmet teorija sistema. Na vežbe nisam išla jer je asistent loš, na lab vežbe nisam išla jer se radilo prebrzo i ništa nisam stizala da skontam (a ne smatram baš da sam toliko glupa) pa mi je to bilo naprezanje, a na predavanja nisam išla jer sam čula od 20 ljudi da je profesor idiot i da se na njegovim predavanjima sedi na ivici stolice i da je jako stresno. Ja inače idem na sve redovno, al ovaj semestar sam nešto promenila filozofiju, častila sam sebe i iskulirala predmet skroz. Ali sam ga spremila odlično u januaru. I na upisu ocene (budući da sam imala 0 bodova od 50 na prisustva i gluposti koji ti podižu ocenu i za 3) taj profesor je mene tako isprozivao pred svima u sali. Ja nisam stigla ni da progovorim. A asistenti naravno ko mule, neće oni da te brane bože sačuvaj. Tako da nije sve crno belo.
Padavičara, neredovnih studenata će uvek biti koliko i onih dobrih redovnih. Ništa ne znači da oni sutra neće odlično naučiti to što su pali. A čim se vi pitate i preispitujete svoj način rada, sigurna sam da se i to pozitivno odražava na vaš rad. Niko vam nikada neće zameriti što ste ga oborili zato što ne zna. Zameriće vam samo ako ga ponizite u procesu. Mi smo već odrasli ljudi sa sopstvenim životima i problemima, nema šta tu sad neko mene da grdi zbog bilo čega, može samo da me obori i kaže dođi sledeći put. To je sasvim korektno. A i rekla bih po ovome da jeste korektni tako da nemate šta da brinete.
Opet sam se bzvz raspisala Evo neću više, obećavam!
Hansel Hansel 15:15 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Bila je noć, ustala sam iz kreveta jer nisam mogla da zaspim razmišljajući o tom dotičnom profesoru.

Мислим да ти себи треба да објасниш да те се он једноставно не тиче, да је степеница коју на неки начин мораш да пређеш... просто, не треба да имаш никакав психолошки трансфер ни с њим ни с другим професорима које не поштујеш, или који тебе не поштују. Хм, а да није овде проблем што су улоге можда обрнуте (нагађам), он се изгледа понаша као неко ко тебе не поштује, а обично је бивало обрнуто у сличним (асиметричним) односима? (Ова психологизација ми се омакла, све сам се суздржавао да предложим размишљање зашто имаш такву реакцију на њега, а један могући одговор ми је, ето, нехотице, изашао. Ако сам прешао неку границу, извињавам се. Ја, узгред, не мислим да је ишта патетично ако је искрено. Тј. није негативно патетично, вазда тврдим да постоји и позитивна патетика. )
pojacivac pojacivac 16:37 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

да није овде проблем што су улоге можда обрнуте (нагађам), он се изгледа понаша као неко ко тебе не поштује, а обично је бивало обрнуто у сличним (асиметричним) односима?


Uh breee... Pa nee... Ok, shvatam odakle si mogao to da zaključiš ali neee. Nisam ja sad neko ko misli da je popio svu pamet sveta pa sad svi su glupi, ja jedina pametna pa sam sad iznervirana jer on nije meni ukazao poštovanje. Kad sam rekla da ne poštujem profesore, to je bilo u smislu da ih ne poštujem kao profesionalce, a pritom sam svesna da ne može svako savršeno da obavlja svaki posao. Mnogo puta su me isto tako nervirale i šalteruše razne i majstori i vozači i gomila drugih ljudi, ali ni prema kome nisam bila neprijatna. A imam takvu reakciju na njega kao što imam i prema svakoj osobi koja je neljubazna prema meni bez razloga. Ne znam... Jako mi je žao ako sam ostavila utisak osobe koja je sujetna i ne poštuje druge. Zaista se trudim da to ne budem.
Hansel Hansel 18:58 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

ako mi je žao ako sam ostavila utisak osobe koja je sujetna i ne poštuje druge.

А, не, никако (као што ни оно што сам написао нисам био уверен, просто ми је пало на памет као могућност). Рецимо, и ја сам некад, 18 година сам имао, схватио да неки моји проблеми можда потичу одатле што мени скоро нико није био ауторитет. Прихватао сам ред, правила понашања... али никада никога нисам посебно поштовао само зато што је тај неко. Истовремено, о себи нисам имао мишљење као о специјално квалитетном, једноставно сам мислио да смо у основи равноправни и да нечији квалитети не могу бити оправдање за, на пример, бахатост. Тако да сам пројектовао такво своје поимање на твоје поимање, па ако сам и у томе погрешио, битно је да нисам у оном смислу који си одлучно негирала.
Hansel Hansel 19:16 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

filip.maric

Професоре, врло је занимљиво ово што сте написали, али да ли је некоме (па и Вама) пало на памет да урадите мало истраживање, да установите једноставну корелацију између успеха на пријемном (евентуално и оцена у средњој школи) и каснијих оцена/понашања на факултету, да можда сами тестирате студенте на свом курсу и установите који ниво предавања могу да прате? По мени, то би било потребно да радите (не само ви), јер -- какав је то курс ако 2/3 студената не могу да га прате? Зашто им се уопште дозвољава упис на факултет? Итд. Да ли је неко с вашег факултета или БУ уопште покренуо питање квалитета наставе и валидности оцена које се доносе из претходних нивоа школовања?

Ово све питам не оптужујући лично Вас, само ме занима како ствари стоје с тим у вези. Јер, ако нешто нисам разумео, онда је то нека чудна индиферентност и индолентност (да се на овоме зауставимо) универзитетских професора (чак и на хуманистичким смеровима), а као што видимо -- ни данас није много другачије...
Jukie Jukie 21:30 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel

какав је то курс ако 2/3 студената не могу да га прате? Зашто им се уопште дозвољава упис на факултет? ...

Ja sam čuo da u Americi na fakultetima imaju posebne kurseve gde uče studente ono što je trebalo da nauče u školi, ali nisu smeli da ih uče zbog dečjih prava, a sad kad dečja prava više ne važe onda moraju da sednu i da nauče jednostavno gradivo potrebno da bi mogli da prate fakultetsko gradivo, a ako ne položiš, padneš semestar/godinu (što u školi ne smeš jer srednja škola dobija pare između ostalog i po procentu đaka koji diplomiraju) i gubiš svoje pariće, e ko ti je kriv što si mladost proveo baveći se žurkama i sportom a ne učenjem,..
pojacivac pojacivac 23:02 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel
ako mi je žao ako sam ostavila utisak osobe koja je sujetna i ne poštuje druge.

А, не, никако (као што ни оно што сам написао нисам био уверен, просто ми је пало на памет као могућност). Рецимо, и ја сам некад, 18 година сам имао, схватио да неки моји проблеми можда потичу одатле што мени скоро нико није био ауторитет. Прихватао сам ред, правила понашања... али никада никога нисам посебно поштовао само зато што је тај неко. Истовремено, о себи нисам имао мишљење као о специјално квалитетном, једноставно сам мислио да смо у основи равноправни и да нечији квалитети не могу бити оправдање за, на пример, бахатост. Тако да сам пројектовао такво своје поимање на твоје поимање, па ако сам и у томе погрешио, битно је да нисам у оном смислу који си одлучно негирала.


Odlicno si projektovao. Ne bih sama bolje srocila
Hansel Hansel 23:36 15.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Odlicno si projektovao. Ne bih sama bolje srocila

Опа, још ћу да помислим да треба да одем и ја да се тестирам. Али, на први поглед су ми оне домине несимпатичне.

audrey92 audrey92 09:58 16.02.2014

ljudsko dostojanstvo

Zameriće vam samo ako ga ponizite u procesu. Mi smo već odrasli ljudi sa sopstvenim životima i problemima, nema šta tu sad neko mene da grdi zbog bilo čega


Meni je ovo bilo najvažniji razlog da posle studija odem na nastavak u inostranstvo. Drugi razlog bio je nekvalitet nastave osnovnih i magistarskih studija (humanistička struka), ali najvažnije je bio ljudski faktor. Pritom nisam imala takvih ekstremnih ludaka kao te koje opisujete.

Možda je problem što smo u gimnaziji, najjačoj u gradu, imali profesore koji su nas sve vreme, a posebno u 4. godini, tretirali kao odrasle ljude koji su sposobni ne samo za radovno gradivo već i za nadopunu, već prema sklonostima, i kod većine nije bio problem odstupiti od zadatog da bi se dodalo nešto interesantno ili bitno. Tako da je zaista vladala atmosfera kreativne radionice i većina je bila podstakivana da ide u sekcije i na takmičenja, da proba više od gradiva, da se iskaže. Da ne pominjem školski hor i šta se tamo sve isprobavalo (ajde i da pohvalim : Jovina u Novom Sadu, neprevazidjeno). Toje sve fukncionisalo bez ikakve prinude ili pretnji. Na kraju ocene uopšte nisu ni bile važne, a ja sam odlučila da pišem magistarski rad o J. S. Bahu i super smo se proveli na "odbrani" profesori i ja.
I onda fakultet - razna deca sa sela, gastarbajterska deca, Crnogorci, Bosanci, šarenilo, i strog odnos profesora: mi imamo da ćutimo i da se bojimo, a oni nam predaju.

Ja taj odnos straha nikad nisam mogla da progutam: svi smo mi ljudi i ovde smo dobrovoljno, zašto mi treba da se bojimo njih ili bilo koga?
I naravno - srpski ispiti, sa izvlačenjem pitanja itd. To kad pričam mojim studentima u Nemačkoj oni mi doslovno ne veruju. I da je bilo plakanja i padanja u nesvest... Mene je to vredjalo na jednom vrlo dubokom nivou, kao što me vredja gledati ratne filmove ili o logorima - iako je fakultet dobrovoljan i niko ništa ne mora (teoretski).

Da ne bude zabune - većina kolega na studijama bila je krajnje nezainteresovana za predmet studija i prisustvovala je nastavi u najmanjoj dozvoljenoj meri. Pa tako da je i tu vladala neka dijalektika, na žalost.
filip.maric filip.maric 12:46 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel
Korelacija je, naravno, ogromna. Problem je u tome sto je predznanje uglavnom veoma slabo. Istu pricu cujem i od srednjoskolskih profesora koji kazu da deca iz osnovne skole ne donesu skoro nista (npr. na prvom testu iz matematike u jednoj srednjoj skoli 80% ucenika nije umelo da kaze koliko je (a+b)^2, a vecina je na pitanje a^5-a odgovorilo da je to a^4). Nastavnici, naravno, jurcaju dalje da bi ispunili plan i program, a kuca bez temelja ne moze da stoji i sve se urusava. Reforma ne moze da pocne od univerziteta. Mora prvo da se sredi osnovna skola, onda srednja, i tek onda postoji sansa da uspemo i na univerzitetu (sto ne znaci da ne treba i pre toga nesto pokusavati u svom malom mikrosvetu). Sa jedne strane, treba napraviti neki most kako ne bismo ziveli "u oblacima" tj. kako bismo omogucili siroj masi studenata sa slabijim predznanjem da nauci ono sto se od njih trazi. Sa druge strane, nisam siguran koliko bi oslabljivanje kriterijuma i smanjivanje zahteva bilo produktivno (praksa trazi dobro obrazovane kadrove, a znacajan broj studenata uspeva da ispuni sve zahteve veoma lepo i sa trenutnim kriterijuma i njima bi smanjivanje planova islo na stetu). Najlakse bi bilo razrezati pravi prijemni i upisati samo mali broj studenata (to bi mozda bilo posteno i prema studentima jer bi im se jasno stavilo do znanja da sa takvim predznanjem ili radnim navikama nece moci dalje). Sa druge strane, pozeljno je obrazovanje uciniti dostupnim vecem broju studenata (mnogi sa slabim predznajem ipak uspeju da uhvate prikljucak i do kraja veoma lepo rade). Takodje, fakultetima uvek pare dobre dodju (a veci broj studenata donosi vise novca). Stvari nisu jednostavne i tesko je da samo pojedinacnim naporima mozemo da znacajno promenimo sistem. Ali, bar mozemo o svemu otvoreno diskutovati
Hansel Hansel 13:47 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

filip.maric

По ко зна који пут помишљам да ми прво треба да признамо да нам требају (и да нам не сметају) различити (а декларисани!) различити нивои знања за различите послове. Не видим ни један разлог да неко ко ради у основној школи, или на неким нематематичким смеровима у средњој школи, мора да зна диференцијалне једначине или не знам коју компликовану математику. Чак ми се чини да то "билдовање" код оних који тим знањима нису склони удаљава од деце која су природно неколико развојних нивоа ниже. Ја сам имао неупоредиво квалитетније наставнике математике, физике и биологије у основној него у средњој школи, а ти људи нису били професори него наставници (виша школа) и притом су се образовали за предавање бар два ако не и три предмета и као такви постизали (ко је хтео) изванредне успехе и у припреми ученика за такмичења, на пример.

А мислим да би се и још у ОШ могла да ради "тријажа" по талентима и да се једноставно зна који успех је дете постигло на ком нивоу курса. Мислим да је циљ образовања (и) да обезбеди стабилна знања коју ће ученик/студент бити у стању да ефикасно примењује ван школе. То што ће неко константно каскати неминовно ће оставити рупе у простору базичног знања.

Тако да нипошто нисам да талентовани и вредни студенти, или макар они с бољим предзнањем, треба да трпе због оних лошијих, али мислим да ви са универзитета треба да иницирате промене, тј. реформе нижих нивоа школства, јер ви се најконкретније сусрећете са ефектима лошег система.
Jukie Jukie 15:55 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Pa ne može se protiv roditelja, eno grupe Nastavnici i roditelji (ili obrnuto) protiv male mature, i njihovih izjava u medijima, gde sve više provejava stav

moje dete ne ume da razmišlja, ume samo da bubači, nastavnici ga ništa nisu naučili, a i ja sam od petog do sedmog razreda zapostavljala akademski razvoj svog deteta, pa sad kad sam videla da će morati to sve da nauči odjednom (sa naglaskom na "sve da nauči napamet" kao da ne može da nešto eto ne uradi na testu) sad se bunim da se matura iz nauka potpuno ukine, ne da se nastavnici nateraju da ne traže bubačenje, nego da moje dete koje ne zna ništa ode tamo gde ne zaslužuje da se upiše i gde neće moći da prati gradivo pa ću se opet buniti; pošto mamino zlato MORA da se majci upiše u najbolju i željenu srednju školu,


Imali su razne razloge protiv tog testa za malu maturu, od kojih kao važne vidim
-pitanja će biti loše sastavljena, nejasna, dvo(tro-)smislena i nelogična (to se ispostavilo da je tačno, kao što sam i predvideo)
-deca nemaju udžbenike za ranije razrede jer su morali da ih vrate školi, pa sad moraju da kupuju knjige za prethodna tri razreda, da bi uopšte imali šta da prelistaju da se podsete (apsurd)

E onda se to opet sve svelo na "pa moje dete neće uspeti SVE da nauči NAPAMET, svi ćemo pomreti"
Hansel Hansel 16:12 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Ма, опет се враћам на идеју да треба да постоје школе различитих нивоа и типова, истовремено с јасним правилима (опет различитих нивоа), па нека бира шта коме одговара, али нека буде свестан који ниво знања која школа даје (и тиме могуће перспективе), па ко шта воли.

А када би тестирања била стална, престала би да буду баук. Не знам само јесу ли ови који се сада буне знали пре четири године да их то чека. Ако јесу, онда нема разлога да се сада буне. А ако неко сада измишља нова правила за ту децу, он није у праву.
filip.maric filip.maric 17:05 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel
По ко зна који пут помишљам да ми прво треба да признамо да нам требају (и да нам не сметају) различити (а декларисани!) различити нивои знања за различите послове. Не видим ни један разлог да неко ко ради у основној школи, или на неким нематематичким смеровима у средњој школи, мора да зна диференцијалне једначине или не знам коју компликовану математику. Чак ми се чини да то "билдовање" код оних који тим знањима нису склони удаљава од деце која су природно неколико развојних нивоа ниже. А мислим да би се и још у ОШ могла да ради "тријажа" по талентима и да се једноставно зна који успех је дете постигло на ком нивоу курса. Мислим да је циљ образовања (и) да обезбеди стабилна знања коју ће ученик/студент бити у стању да ефикасно примењује ван школе. То што ће неко константно каскати неминовно ће оставити рупе у простору базичног знања.

Apsolutno sam saglasan sa svime što ste napisali. Na žalost, kao što je jednom lepo formulisao Ken Robinson, krajnji cilj obrazovanja je često samo to da se stvori novi univerzitetski profesor. Svima, pa i deci u osnovnoj školi, obraćamo se kao da od njih jednom treba da nastanu naučnici. Time gubimo neverovatan procenat stanovništva, ali se ne obaziremo puno na to. Na PISA testu se pokaže da preko 92% stanovništva ne ume da sračuna prosečnu brzinu, ali onda mi nastupamo sa kontra-argumentom da naša deca postižu neverovatne uspehe na međunarodnim takmičenjima i da kada odu u inostranstvo tamo su apsolutno najbolji (što je prejako jer su i drugi dobri, a nije ni iznenađujuće jer odlaze najbolji). Duboko u našem sistemu obrazovanja je usađeno da je uspeh na takmičenjima jedino bitan (merimo kvalitet obrazovanja prema najboljima) i ne vidimo koliko bi nam svima bolje bilo da pristup promenimo (i da merimo kvalitet obrazovanja prema prosečnima).

Hansel
мислим да ви са универзитета треба да иницирате промене, тј. реформе нижих нивоа школства, јер ви се најконкретније сусрећете са ефектима лошег система.


Oko ovoga ne mogu da se saglasim iz više razloga. Prvo, ljudi se na univerzitetu vrednuju pre svega na osnovu naučnih, a ne nastavnih rezultata. Moja radna nedelja traje sigurno iznad 40 sati nedeljno, od čega na nastavu potrošim svega 10-15, na nauku što više mogu, a, na moju žalost, birokratija pojede jako puno vremena. Dakle, čak i univerzitetska nastava je manji i nebitniji deo mog posla (iako iz studentske perspektive sigurno izgleda drugačije) i mene prilikom napredovanja niko ne pita kako sam držao svoje časove (pa, na žalost, čak ni da li sam ih održao). U takvoj postavci, jasno je da jako mali broj ljudi ima ikakvu motivaciju da se bavi problemima nižih nivoa obrazovanja. Drugo, uplitanje ljudi sa univerziteta u te nivoe obrazovanja treba da bude veoma ograničeno i strogo kontrolisano. Ja koji sam prethodnih 15 godina mentalno skoro isključivo u računarstvu i matematici nemam kapacitet da shvatim šta detetu od 15 godina može biti teško da razume i kako organizovati nastavu da bi mu se pomoglo. Ono što je pre 100 godina bio sadržaj nekih doktorata, spustilo se u naše srednjoškolske udžbenike - kolektivno smo ostvarili veliki napredak, ali individualno to nije slučaj (i deci je zato jako teško da savladaju takvu i tako izloženu materiju). Zato mislim da treba biti veoma obazriv jer inače dobijamo nastavne sadržaje koji su previše apstraktni za klince (kad se samo setim Šredingerove jednačine u prvom polugodištu fizike u gimnaziji, da bih pojam izvoda zvanično sreo tek u drugom pologodištu, iz matematike).
Hansel Hansel 17:26 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

ОК, и ја се слажем с Вашим неслагањем, тј. разумем га, додуше -- делимично. С друге стране, ако неко треба да буде савест образовног система, то су универзитетски радници, бар ја тако доживљавам. Нико не каже да Ви улазите у психологију деце и методологију наставе, него једноставно би требало алармирати оне који разматрају програме наставе и контролишу образовни процес да ствари унормале. Ту ја мислим да би ваш ауторитет могао и морао да помогне.

А и та јурњава за бодовима, а примарна сврха би требало да буде коректно преношење знања која представљају неки стандард, мислим да је такође проблематична, али то ваљда није само наш специјалитет, па да не улазим даље у то... Хвала на расположености за дискусију!
zilikaka zilikaka 17:37 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

А када би тестирања била стална, престала би да буду баук. Не знам само јесу ли ови који се сада буне знали пре четири године да их то чека. Ако јесу, онда нема разлога да се сада буне. А ако неко сада измишља нова правила за ту децу, он није у праву.


Ideja je smislena, ali još bi bolje bilo kada bi to ministarstvo koje, kao i druga, ne radi ništa, evo recimo iz matematike propisalo zadatke koji se rade za pvi pismeni, pa za drugi....
I da to svuda u Srbiji bude isto, a prema nivou potrebnog znanja za taj uzrast.
Jedino što nastavnik mora i treba da uradi je da promeni brojne vrednosti, tako da se ne menja težina, ali i da se zadataci ne mogu baš unapred spremiti.
Onda bi se dobile neke realnije slike o znanju.

Nego, uopšte posmatrajući klipana mi, imam utisak da je teže i mnogo besmislenije ulčenje, nego kad sam ja išla u osnovnu. Iskreno, ja ne pamtim da je za kontrolni, a bilo ih je onoliko, moglo da dođe gradivo dalje od 4-5 prethodnih časova.

Uvek su nas proveravali iz onog što trenutno učimo. Opet, to što učimo smo ponavljali do besvesti, na sve moguće načine, pa verujem da smo dosta toga i duuugo pamtili.
Sad je praksa da dete dobije kontrolni sa gradivom celog tromesečja, a bilo je nedavno i celog prethodnog polugodišta.

BoKte, to je jednosemestralni ispit! Sa 12 godina!

Ne pričam napamet, sad je to bilo iz srpskog. Gradivo od početka godine.

U tom slučaju dovedeš dete u situaciju da za određeni dan mora da ima u glavi gomilu memorisanih podataka, koje nipošto ne sme da izmeša, a ubilo se za izmešati.

Slična priča iz biologije. Stvarno treba popamtiti sve sisteme organa, redom po vrstama, pa telesne slojeve...gomila podataka.
Pa kad se organizuje provera 2/3 do sada pređenog gradiva...

S druge strane, ko što rekoh, ne umeju da reše banalne matematičke zadatke.

Niko ih ne trenira, ne tera da vežbaju do izbezumljenosti, nego opet ko da su studenti.
To što treba da se savlada u šestom iz matematike je jaaako važno, a istovremeno, uz dovoljno vežbe, verujem da bi mogao i inteligentiji majmun da nauči.
Dakle, potreban je čist dril, al toga nema.

Što je najveći apsurd, dok osnovce pretvaraju u (nekadašnje) studente, studenti su novim sistemom dobili mogućnost da polažu gradivo na dve nedelje, ko da su osnovci.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 17:44 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel
Ма, опет се враћам на идеју да треба да постоје школе различитих нивоа и типова, истовремено с јасним правилима (опет различитих нивоа), па нека бира шта коме одговара, али нека буде свестан који ниво знања која школа даје (и тиме могуће перспективе), па ко шта воли.

А када би тестирања била стална, престала би да буду баук. Не знам само јесу ли ови који се сада буне знали пре четири године да их то чека. Ако јесу, онда нема разлога да се сада буне. А ако неко сада измишља нова правила за ту децу, он није у праву.


Pa jesu znali, taj zakon donet je 2009. godine, samo što su rešili da ovakav način testiranja uvode postupno:
prvo su deca bila testirana samo iz srpskog i matematike, i to tako što su dobijali zbirke zadataka uz pomoć kojih su se pripremali, i iste te zadatke dobijali na maturskom, tj. završnom ispitu;
posle se povećavao procenat tzv. nepoznatih zadataka, znači imaš zbirku da bi mogao da vežbaš tipove zadataka koji će biti na završnom ispitu, ali nećeš baš dobiti identične kao u zbirci, već nešto izmenjene;
e ovoj generaciji je zapalo da će ih testirati i iz ostalih predmeta, i čak su nekoliko puta do sada imali "probne testove", mislim na kraju šestog i sedmog razreda, da bi osetili kako to izgleda.
Jukie Jukie 21:49 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

filip.maric

(kad se samo setim Šredingerove jednačine u prvom polugodištu fizike u gimnaziji, da bih pojam izvoda zvanično sreo tek u drugom pologodištu, iz matematike).

Treći srednje i četvrti srednje, respektivno
Brzina je prvi izvod puta po vremenu
Hajde napiši to na tabli
"Brzina je prvi izvod puta po vremenu"
Ma napiši formulom
....

(još nekoliko ljudi biva prozvano i niko ne ume da napiše)
Pa jeste li radili izvode iz matematike
Nismo
Kako niste
pojacivac pojacivac 22:57 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

још ћу да помислим да треба да одем и ја да се тестирам.


Hahah... Pa obavezno se testiraj! Ako sam ja upala, mora da je kriterijum dosta nizak Mada ja i dalje tvrdim da je greška u pitanju!
Hansel Hansel 23:04 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

sneza.lazarevic
Pa jesu znali, taj zakon donet je 2009. godine, samo što su rešili da ovakav način testiranja uvode postupno

Па, сећам се и ја тога, па ми није јасно зашто се сада буне. Јел' овај трећи, комбиновани тест није био планиран?
pojacivac pojacivac 23:07 16.02.2014

Re: ljudsko dostojanstvo

mi imamo da ćutimo i da se bojimo, a oni nam predaju.

Ja taj odnos straha nikad nisam mogla da progutam: svi smo mi ljudi i ovde smo dobrovoljno, zašto mi treba da se bojimo njih ili bilo koga?


Da, to je zaista strašno i takođe smatram uvredljivim ceo taj odnos gde si ti nekome podređen, dužan poniznost i poštovanje samo zato što ta osoba vrši određeni posao koji je u suštini jedan lep normalan posao kao svaki drugi. To ti je isto kao što npr i penzioneri očekuju poštovanje samo zato što su stari. Po kom osnovu ti ta SLUČAJNOST, odnosno godina rođenja, daje ikakvo pravo na poštovanje drugih. Budi čovek pa ću da te poštujem do neba i preko i nazad. I ista je stvar sa profesorima. Al šta ćeš... Imaju moć. pa imaju. I ne vidim neku bližu budućnost gde ta difoltna bojazan i poštovanje neće postojati.
pojacivac pojacivac 23:15 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

А мислим да би се и још у ОШ могла да ради "тријажа" по талентима и да се једноставно зна који успех је дете постигло на ком нивоу курса.


A mislim da bi dobro došlo i neko stručnije usmeravanje dece ka profesijama, što kažeš, prema talentima i uspesima, tako da ne dođeš u situaciju da sva deca idu u gimnazije zato što mama i tata hoće da imaju advokate i lekare jednog dana. Nego lepo, šta koje dete može i na kraju krajeva šta uopšte državi treba.
pojacivac pojacivac 23:17 16.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

"pa moje dete neće uspeti SVE da nauči NAPAMET, svi ćemo pomreti"


sneza.lazarevic sneza.lazarevic 00:03 17.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel
sneza.lazarevic
Pa jesu znali, taj zakon donet je 2009. godine, samo što su rešili da ovakav način testiranja uvode postupno

Па, сећам се и ја тога, па ми није јасно зашто се сада буне. Јел' овај трећи, комбиновани тест није био планиран?

Bio je planiran.
Pisala je već Bocvena blog baš o tome.


Jukie Jukie 16:44 17.02.2014

Re: Patetično, ali ima istine

Hansel

Јел' овај трећи, комбиновани тест није био планиран?

Bio je planiran, deca su u šestom i sedmom razredu još i radila pripremne testove da se naviknu, nego izgleda da je par škola to preskočilo, ili su deca slagala roditelje da su preskočili, ili su roditelji odlučili da lažu narod (nas)
Za sledeću godinu su najavili da će nositi 20 poena, kao srpski ili matematika
iqiqiq iqiqiq 22:24 14.02.2014

Eh

A postoje i pisma u mojoj glavi profesorima, kojima ih nikada nisam poslala, a htela sam da im se zahvalim što su bili deo moje mladosti, mog života, što je bilo onih koji su imali dušu, voleli decu i nisu štedeli sebe da bi nas izgradili.
pojacivac pojacivac 10:31 15.02.2014

Re: Eh

Da znaš da bi trebalo da šaljemo pisma takvim profesorima. Mislim da za njih ne bi bilo veće nagrade.
Jaril Jaril 00:32 15.02.2014

Основа проблема је

посредовање (великог) Другог у односу професора према студенткињи. Како сад да то једноставно објасним?
niccolo niccolo 09:37 15.02.2014

The Happiest Days of Our Lives

Oni frkću na Vaše ime, a želudac im cvrči. Ne mogu da zamislim da se neko tako oseća kad pomisli na mene. Samo jedna osoba da se tako oseća, mislim da bi me to bacilo u duboku tugu.

U životu će se dešavati da nekome cvrči želudac zbog tebe, to je s vremena na vreme sastavni deo posla, a samim time i života.

Nego, Blogi je skroz u pravu,
I udžbenici su savršeni.

isto važi i za društvene nauke, anglosaksonski udžbenici su keva. Ja volim da kupujem udžbenike profesora sa UK fakulteta, neverovatno koliko njihov tekst (i to pisan na za mene stranom jeziku) bude jasniji od bilo čega što napiše bilo koji srpski profesor...
pojacivac pojacivac 10:35 15.02.2014

Re: The Happiest Days of Our Lives

U životu će se dešavati da nekome cvrči želudac zbog tebe, to je s vremena na vreme sastavni deo posla, a samim time i života.


Pa sigurno da hoće. Ali ja se nadam da to neće biti objektivno.

A za udžbenike iz UK se potpuno slažem. Pogotovo ako su neki tehnički udžbenici. Naši profesori vole da se prave pametni pa ti onda objašnjavaju što zamršenije da ne razumeš ništa, a stranci to lepo opišu ko za debila sa sličicama, primerima, interaktivnim apletima na netu Taman kako mi odgovara
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:36 15.02.2014

otkaz

kad bi nastavnom osoblju po osnovnim i srednjim skolama zadrzavanje posla zavisilo i od veštine komunikacije, pristojnosti i dostojanstvenog ophodjenja, vrlo brzo bi svičovali svoj prostakluk, bezobrazluk, drečanje, vredjanje, nezainteresovanost i postali motivisani da rade kao pristojni ljudi.

ovako, one koji spadaju u tu kategoriju groznih prostaka i bahatih mučitelja (ostale kategorije svako može da doda), baš zabole đoka, može im se.

još u odnosu na one nastavnike koji se trude i umeju da se ponašaju ispadaju frajeri.

kaze mi jedna tetka što radi u školi i po difoltu mrzi i djake i sve, imam ih 30 u odeljenju i onako me niko ne sluša.

pa ko ti brani da ih podeliš u grupe i naučih da rade timski, nego seljančura nije ni čula nit je sposobna za išta drugo do frontalne nastave u kojoj ona krešti, a ostali laganica umiru.

a biroi krcati...

pojacivac pojacivac 12:50 15.02.2014

Re: otkaz

kaze mi jedna tetka što radi u školi i po difoltu mrzi i djake i sve, imam ih 30 u odeljenju i onako me niko ne sluša.

pa ko ti brani da ih podeliš u grupe i naučih da rade timski



Tebe za profesora! Eto kako se brzo nađe rešenje kad se hoće
A razumem ja i njih malo, posrnuo im entuzijazam jer su nam i deca danas malo... Ne znam, ko da imaju poremećaj pažnje ili tako nešto jbt. Al opet ja verujem da te sistem oblikuje. Da se ona potrudi, trudili bi se i oni. Možeš čak onda reći da su njeni učenici krajnje empatični, pokazuju tačno istu emociju istog intenziteta kao i ona - nezainteresovanost
Hansel Hansel 15:22 15.02.2014

Re: otkaz

Možeš čak onda reći da su njeni učenici krajnje empatični, pokazuju tačno istu emociju istog intenziteta kao i ona - nezainteresovanost

(Мада, ту се не зна ко први почиње. )

posrnuo im entuzijazam jer su nam i deca danas malo... Ne znam, ko da imaju poremećaj pažnje ili tako nešto jbt.

Нормално да имају поремећај пажње када се он индукује: ако гледају ТВ, континуитет се сече рекламама; ако нешто раде, долазе телефонски позиви, поруке... искачу поруке с Фејсбука и сличних "апликација"... деци и људима се одузима континуитет, пажњу покушава свако да нам цепа и узме воје парче...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:04 15.02.2014

Re: otkaz

kad bi nastavnom osoblju po osnovnim i srednjim skolama zadrzavanje posla zavisilo i od veštine komunikacije, pristojnosti i dostojanstvenog ophodjenja, vrlo brzo bi svičovali svoj prostakluk, bezobrazluk, drečanje, vredjanje, nezainteresovanost i postali motivisani da rade kao pristojni ljudi.


ja bih to sve da svedem - ili jesi ili nisi. ukoliko neko mora da te natera da budeš (ne)prostak, (ne)bezobrazan, (ne)drečav i (ne)vređajući, a ti to sve jesi - ja te teram da voliš da radiš ono što zapravo ne voliš da radiš.
trebalo bi birati prave ljude i problem je rešen bez ikakave prisile.

utiska sam da mnogi predavači postaju to, samo zato što nemaju šta drugo da rade. (a sveže su mi i slike sa (interne) proslave sv save sa sve klopicom i muzikom i veselim fotkama koje su osvanjavale na fb)

heh, jermismoprofesori, ne postizavamo da radimo koliko moramo da ratujemo sa onim, da ih ne pominjem sada.

pojacivac pojacivac 16:42 15.02.2014

Re: otkaz

деци и људима се одузима континуитет


Cepa nam se pažnja, ali smo lakši za upravljivost Što smo mi gluplji i manje skoncentrisani, lakše nas je poterati u stado.
zilikaka zilikaka 16:43 15.02.2014

Re: otkaz

otkaz
kad bi nastavnom osoblju po osnovnim i srednjim skolama zadrzavanje posla zavisilo i od veštine komunikacije, pristojnosti i dostojanstvenog ophodjenja, vrlo brzo bi svičovali svoj prostakluk, bezobrazluk, drečanje, vredjanje, nezainteresovanost i postali motivisani da rade kao pristojni ljudi.

ovako, one koji spadaju u tu kategoriju groznih prostaka i bahatih mučitelja (ostale kategorije svako može da doda), baš zabole đoka, može im se.


Ja manji problem imam sa ponašanjem nego sa nekvalitetnim radom.

Škola služi da bi pružila neka, trebalo bi sasvim određena (i po kvalitetu i po kvantitetu) količina znanja.

Ništa niko ne dobija ako je njima na času baš lepo, al rezultata nema.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:58 15.02.2014

Re: otkaz

ту се не зна ко први почиње


ma daj
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:02 15.02.2014

Re: otkaz

Ja manji problem imam sa ponašanjem nego sa nekvalitetnim radom.

Škola služi da bi pružila neka, trebalo bi sasvim određena (i po kvalitetu i po kvantitetu) količina znanja.

Ništa niko ne dobija ako je njima na času baš lepo, al rezultata nema.


to posbeno, nastavnici koji su neznalice, slabokapirajući, ili prosto neuki i loši predavači, koji svoje mane pokrivaju bahatoscu i agresivnošću i autoritarnošću, to ne treba da radi u skoli, to treba izbaciti
Hansel Hansel 20:10 15.02.2014

Re: otkaz

Vesna Knežević Ćosić
ту се не зна ко први почиње


ma daj


Прича ми пријатељица, професорка, каже лепо да има заинтересоване и невероватно незаинтересоване деце (да не пишем о другим проблемима), и да има одељења где ови други доминирају (и обрнуто), она се још није предала, али некад јој ентузијазам посустаје.
zilikaka zilikaka 21:32 15.02.2014

Re: otkaz

to posbeno, nastavnici koji su neznalice, slabokapirajući, ili prosto neuki i loši predavači


Vesna, pojavljuje se sve više drugi problem. Linija manjeg otpora.

Ne osuđujem ih nego primećujem. Čak mislim da ih je sistem naterao da postanu takvi, i da drugačiji ostaju samo zato što sami to žele, i imaju energije da iznesu...

Elem, u opštoj pomami za ocenama radi upisa ili prestiža, nastavnici su našli rešenje.

Ispredaju šta moraju, verujem mnogi na pristojnom nivou. Jedino što se ne troše da decu nateraju da ih prate. Ko prati - prati, ko zapiše - zapiše.
(Deca ko deca, dovoljno da se pojavi neko sa nečim što odvlači pažnju, a pojaviće se, u svakom razredu.)

Kad dođe provera znanja, zadaju (iz matematike recimo) tako proste zadatke, da svako ko je iole nešto pratio može odlično da ih uradi.

Naizgled, sve sjajno, deca usprešna, al belaj nastaje kad recimo odlično dete dobije neki zadatak maaaalo komplikovaniji od one baze. Pojma nema.

Pošto sam u studentsko vreme i silne časove držala, ispada da je sad odlikaš na nivou nekadašnjeg popravnog. Po složenosti zadataka koje treba da uradi za ocenu.


Ono, znam da će biti retrogradno i nepopularno, al dok se školi ne vrati moć, da bude institucija gde i roditelji ulaze smerno, do tada leba nema.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 01:16 16.02.2014

Re: otkaz

она се још није предала, али некад јој ентузијазам посустаје.


fino je to s entuzijazmom, al šta bi s profesionalnošću, pa onda raznim kodeksima? kako to samo u prosveti važi to opravdanje "opalog entuzijazma"?

jel može hirurg da kaže u sred operacije, e opo mi entuzijazam i baci rukavice, il vozač autobusa, il omražena šalteruša, ili one jadnice za kasama po samoposlugama dok kucaju račune...

entuzijazam je potrošna roba i u idealnim uslovima i meni je više muka od pominjanja "nemotivisanih nastavnika koji su izgubili entuzijazam" ko da su deca u vrtiću, ma daj bre

nek se nose s svojim opalim entuzijazmom

Hansel Hansel 01:56 16.02.2014

Re: otkaz

nek se nose s svojim opalim entuzijazmom

Ценим тај став, мој је сличан, али, просто сам предочио стање.

Него, зашто си ти отишла из просвете?

Шалим се, ако и јеси због неких проблема ове врсте, то је много поштеније (у ствари -- то је апсолутно поштено) него остати и упропашћавати генерације (мада ти то не би сигурно, имајући у виду оно што си писала).
bocvena bocvena 08:17 16.02.2014

Re: otkaz

fino je to s entuzijazmom, al šta bi s profesionalnošću, pa onda raznim kodeksima? kako to samo u prosveti važi to opravdanje "opalog entuzijazma"?

otprilike onako kako je gore opisala zili.

radiš baš onako kako kodeks nalaže - sve po planu, sa svim metodičkim pristupima,ne ideš na bolovanje kad si bolestan, držiš dodatnu i dopunsku, pišeš pripreme i radiš ugledne časove, ideš na seminare i popunjavaš propisanu papirologiju, rešavaš adolescentske krize, razvode i tuče roditelja, po generaciji bar dva učenika prvo polugodište provedu u zatvoru, a za jednog ne smeš da pisneš da diluje u školskom dvorištu... prosto te prošao svetosavski zanos da je moguće ispraviti svaku krivu drinu u vaspitanju i prosvetnom sistemu. obraćaš se onima koji žele s entuzijazmom, one druge moliš da dođu u školu ili ne spavaju po klupama (ili skaču i tebi i drugoj deci poglavi)...ili spuštaš kriterijume da ti ne bi roditelji skakali po glavi.
takve razumem i nikada se ne bih bacila kamenom na njih.

gore opisani ego manijak radi to isto, samo u tom procesu ugazi duše i onih najboljih. i njemu ništa ne opraštam.




Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 13:15 16.02.2014

Re: otkaz

i njemu ništa ne opraštam.


rad u prosveti je rad s decom i neformiranim mladim ljudima, od kojih neki u svom "paketu" dolaze u školu iz problematičnih porodica, neki su skloni ili izvršavaju nasilje svake vrste, tj kriminalu, ima smotanih, glupih, tupih, sporih, samotnjaka, iskompleksiranih i šta sad? to je to, ko to ne može, ne ume ili mu je gadno, ne treba da radi u prosveti, ili po svojoj odluci, ili po otkazu jer ne valja i nije dorastao i ne može da izdrži.

ta negativna, teška strana prosvetarskog leba, ne sme da bude opravdanje za opstanak nedoraslih, bahatih, pokvarenih, psihotičnih nastavnika u školi. zato OTKAZ

mene negativno fascinira kako smo svi skloni da tražimo dlaku u jajetu, profesionalnost, ljubaznost i pristojno ponašanje kod najbezveznijih stvari, kod stjuardese koju vidimo dva sata i nikad više, prodavačice cipela, konobara, samo nam ko brzi voz prolaze moroni po školama, a tamo nam obitavaju deca pet dana u nedelji.

kao što ne može svako da radi u rudniku, ne može svako ni da radi u školi, a rad u školi ume da bude ko u rudniku, i teško i u mraku.

bocvena bocvena 16:26 16.02.2014

Re: otkaz

ta negativna, teška strana prosvetarskog leba, ne sme da bude opravdanje za opstanak nedoraslih, bahatih, pokvarenih, psihotičnih nastavnika u školi. zato OTKAZ


tako je.
samo što je između opalog entuzijazma i psihotičnih profana ogromna razlika.
krajnje je nepošteno sve ih izjednačiti.

meni se ovo pismo baš i dopalo zbog konkretnog tipa profana koji opisuje.

sneza.lazarevic sneza.lazarevic 16:43 16.02.2014

Re: otkaz

bocvena
ta negativna, teška strana prosvetarskog leba, ne sme da bude opravdanje za opstanak nedoraslih, bahatih, pokvarenih, psihotičnih nastavnika u školi. zato OTKAZ


tako je.
samo što je između opalog entuzijazma i psihotičnih profana ogromna razlika.
krajnje je nepošteno sve ih izjednačiti.

meni se ovo pismo baš i dopalo zbog konkretnog tipa profana koji opisuje.



Nisam tako razumela Vesnu, navela je ona još neke osobine, tj. grupe nastavnika, ne samo psihotične, a i nije se bavila entuzijazmom nego profesionalizmom.

A primera neprofesionalizma pod plaštom gubitka entuzijazma je koliko hoćeš.
Lično, odavno sam prestala da merim kvalitet obrazovanja prema mom sinu, neću da se ponavljam zbog čega.
Međutim, mogla bih da navedem koliko hoćeš meni potpuno neobjašnjivih ponašanja gimnazijskih nastavnika prema mojoj ćerki koja je odličan đak, vredna, ne izostaje sa nastave sem kad je bolesna, ambiciozna, stvarno dete za primer.
Odsustvuje par dana, prepiše i pogleda sve što su učili za to vreme i zaključi da joj nešto iz hemije nije jasno, a predavano je u to vreme.
Pita nastavnicu da joj objasni a ova odgovori - Nisam ja dužna to da ti objašnjavam, šta me briga što si bila bolesna, nek ti objasne tvoji drugovi!?
Ili, matematičkarka koja predaje sama sebi, jednom rukom piše, drugom briše i na kraju pita - ima li nešto da vam nije jasno. Kad se jave deca sa konkretnim pitanjima šta im nije jasno dobiju odgovor da ne može ona valjda ponovo da im predaje istu lekciju?
Pa kako se to zove?
Nedostatak entuzijazma ili nešto drugo?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana