Shvatim da sam kliknula spem iz kolekcije »Povećajte pišu i usrećite sebe i sebi bližnje ometajući saobraćaj njome«. Daklem, u poslednje vreme se, pored mejl đubreta na temu »Umrla mi tetka u Nigeriji, pošaljite mi petsto evara za kartu, pa ću vas se setiti prilikom preuzimanja nasleđenog rudnika dijamanata«, pojavljuje i gomila pomenutih mejlova za pronalaženje smisla života produžavanjem piše. Doduše, nikada do sada ponuda nije bila potkrepljena i slikom. Ovo jutros me, lepo, šokiralo. Mislim, jeste da radi fotošop samo tako, ali nedajbože da neko legne na tu žvaku i krene da povećava pišu, shodno ponudi, cenapravasitnica...ne znam kako bi istu vukao naokolo. Jedino ako, za dodatnu cenuzanemari, ne ugrađuju i točkiće, d'izvinetenaizrazu.
Možda ovo nije baš tema za majkutrojedece, gospodžu mene i novinarku na slobodi, ali izvući ću se na zdravstvene razloge. Da ' je to, zdravo imati toliku pišu?! Pa, taj srećni vlasnik, mora da piški bar dva'es' minuta. Opet, s' druge strane, jeste uspaljivo čekanje, ali dok nosilac tolike piše raskopča šlic, primeren plaćenoj surli, može da se promeni i klima na kontinentu, a potencijalni seksualni objekat već, sa drugim, da izrodi blizance i preseli se u novi stan.
Mada...ako žene mogu da sanjaju i kače na sebe, operativnim putem, onolike sise (ja se izvinjavam, ali ono se ne može zvati ženskim grudima, jer je od rebara fizički predaleko i pretstavlja dva samostalna bića, uvek jednu ulicu ispred nje), što ne bi i muškarci razvlačili pišu u predloženu daljinu? To bi, za početak, promenilo modne tokove. Pantalone bi morale da imaju dodatni ceger odnapred, a rajsferšlus bi počinjao negde kod kolena i šnirao bi se do naredne jeseni. Mnogi sportovi bi postali nemogući, naročito oni sa skakanjem u vis i oni u šorcevima. Plivanje bi se pretvorilo u disciplinu ronjenje sa oranjem. Zadnji deo kupaćih gaća bi postao duplo prednji, a iste bi dramatično poskupele, zbog utrošenog materijala. Cena tekstila bi opazno skočila na svetskom tržištu.
Sve to je mala maca, u poređenju sa tim da nas, kanda, čeka budućnost, kroz koju će se šetati ogromantni telesni seksualni atributi. Ostatak tela će biti čisti višak i narušavanje genitalne skladnosti. Povodom čega će ljudska bića početi da izgledaju kao crteži na zidovima javnih klozeta. Isto će dovesti do šoka potencijalnih posetilaca iz nekog drugog savežđa. Dok nas oni nađu, mi ćemo izgledati kao Sisa-Piša vrsta. Još ako se neko seti da povećava pi-pije to će biti kompletirani cilj.
Ako ovo uvećanje, koje bi trebalo da je san svakog muškarca, koga priroda nije, iz čistog zezanja, obdarila šmrkom za baštu, ukombinujemo sa onim mejlovima u kojima se valja viagra, velika k'o goblen i jaka k'o struja, krug je zatvoren. Samo se pitam, kako li će, božemeoprosti, sa'ranjivati korisnike te viagre, kombinovane sa dozidanim vatrogasnim cevima? Tri metra dublje, sa poklopcem na harmoniku?
Nego, još ovo, kad smo već kod piša, sisa, dizalica i spemova...javljaju li vam se Ruskinje? Ja ih imam svaki dan po harem na mejlovima. Sve se obraćaju mom Žmuu, što on ni ne zna, jerbo ja to dilitujem. Bilo je toga i ranije doduše, ali je bilo nekako poslovnije, a sad se široke slovenske duše do'vatile romantike, tako da ja na pola mejla već plačem k'o kiša. Cela stvar počinje time da ona zna da je moj Žmu divan i romantičan čovek. Što jes' jes', ali je MOJ. Ja sam prilikom prispeća prvog takvog mejla, saterala Žmua u ćoške i primenila pristup visoko stručnog radnika svete inkvizicije, posle čega je, zaprepašćeni i sastravljeni Žmu, priznao i nivo holesterola poslednjeg meseca i da nikada čuo za raspilavljenu Ruskinju. Od tada se sestre slovenske ređaju po deset santimetara dnevno mejlova, inboks, nizbrdo. Kao što rekoh, pored uvoda, koji je dobio lirske dimenzije, gde se one dive mom Žmuu, kao osobi, koju nikada videle, ali ženska intuicija je čudo, punoj razumevanja, galantnosti, šarma i...ako je ikako moguće tekućeg računa. Uvidom u taj tekući račun, razumevanje i telepatske simpatije, bi dobile konkretne posledice, u obliku iskrene ljubavi na tropskoj plaži. Hm. Čim se pomene tekući račun, ja obrišem suze i zapitam se, znaju li sestre Ruskinje da iza Karpata i ekrana čuči Kerber, zvani Jelica, spreman da na sve. Nema koalicije. Nema kvazidemokratije. Nema zezanja.
Sutra moram psihički da se pripremim za otvaranje mejlova ili da se bar umijem duplo, kockicama leda. Izem ti dan, kad mi počne komičnom lijanom, a nastavi nuđenjem ljubavi na bar četiri nule.