Ovakvu izbornu krađu može efikasno i masovno izvršiti samo organizacija koja je duboko suorganizovana sa državnim strukturama. Odnosno, isključivo stranka koja je na vlasti, i koja tu vlast namerava pošto-poto da zadrži
Ako ste politička stranka koja nema preterano obzira prema zakonima i političkom fer-pleju, vi ćete želeti da na sve načine obezbedite da ljudi iziđu na izbore i glasaju za vas. Neki od tih načina neće biti zakoniti, jer vi imate interes da birači glasaju za vas čak i ako vas intimno ne podržavaju, i svakako želite da proverite kako su oni glasali. Jer, sa razlogom sumnjate u njihovu poslušnost.
Vi ste kao stranka kupili neke glasove. Novcem, ogrevom ili poklon-paketima, svejedno. Neke druge ste ucenili, da će recimo izgubiti posao, ili neke druge beneficije, ukoliko on/ona i članovi porodice ne glasaju za vašu stranku. Ako date dovoljno malih znakova pažnje i ucenite dovoljno ljudi, vama do pobede fali još samo jedna stavka: kako da proverite da li ti glasači zaista glasaju za vas ?
Na proteklim izborima smo imali i smešnih i strašnih scena. Svi znate za onaj slučaj kada je u Novom Sadu, na prethodnim lokalnim izborima, RDS (danas je to frakcija SPO-a, Drina-Dinara-Dunav) kupovala glasove za po 2000 dinara, a svojim mahom neukim i preplašenim sigurnim glasovima davala "posebnu" hemijsku olovku, kroz koju se navodno vidi ono šta se njome zaokružuje; znate ono, tu su kao kamere i te stvari. Ekipa je u toj raboti uhvaćena, ali stvar je na sudu očigledno stopirana - jer su neophodan deo lokalne vladajuće većine. A nešto kasnije, na pojedinim prevremenim lokalnim izborima, održanim već u senci ozbiljnog nasilja i pretnji, biračima se bukvalno proveravalo za koga glasaju, od strane članova biračkih odbora - birači su im pokazivali popunjen listić, pre ubacivanja u kutiju.
Ove tehnike je moguće primeniti na ograničenom području ili onda kada se sve partijske siledžije sliju u jednu malu opštinu. Izbori kakvi nas čekaju sutra, zahtevaju nešto obimnije, jednostavnije i manje nasilno. Jedan od takvih metoda poništavanja tajnosti glasanja je fotografisanje zaokruženog listića mobilnim telefonom, ali tu postoji očigledan problem. Kod naših biračkih mesta, panoi koji razdvajaju birače su premalih dimenzija i ne obezbeđuju privatnost potrebnu da se ovakvo fotografisanje neopaženo izvede. Ovaj način je inače izmišljen i često korišten u Italiji, ali tamo su birački boksovi kao u filmovima, sa sve pravim zavesama, punom privatnošću... Zato, tipujem da će se na našim biralištima sutra masovno koristiti tehnika tzv "belog listića". Ne, ovde se ne radi o pokretu koji je na prošlim izborima doveo SNS na vlast, već o jednostavnoj tehnici za kontrolu glasanja.
Stvar je u sledećem: vama, kao biraču koji je svoj glas prodao ili, hm, zaveštao određenoj stranci, stranački aktivista pre ulaska na biralište daje već zaokruženi listić. Vaš zadatak je, ukratko, da mu po izlasku sa biračkog mesta vratite prazan, neiskorišten, "beli" listić. Onda dobijete nagradu: novac, ili vas zaokruže na spisku da ste obavili svoju dužnost i da možete ostati zaposleni u javnom preduzeću ili kakvoj sličnoj ustanovi. Naravno, vi ono što od vas traže možete izvesti na samo jedan mogući način: tako što ćete onaj unapred dobijeni i zaokruženi listić ubaciti u glasačku kutiju, a napolje vratiti neupotrebljeni listić, koji dobijete na samom biračkom mestu.
Šta možete učiniti ? Osnovno pitanje je, naravno, kako ste uopšte dospeli u poziciju da neko kontroliše kako glasate; to se ipak može samo ako vi iz nekog razloga pristanete. Znači, prodali ste glas, na primer. Ili se niste usprotivili kada su vas ucenili. Kako god, to jednostavno nije zakonita rabota.
Ako ipak želite da njima izgleda da ste sve uradili kako vam je rečeno, a da pri tome ne dobiju vaš glas, možete smanjiti štetu poništavajući listić. Glasački listić je najlakše poništiti tako što ćete na njemu zaokružiti još jednu ili još bolje dve liste; po zakonu, listić na kome se ne može jednoznačno utvrditi za koga je glasano, je nevažeći. Na ovaj način, vaš glas neće dobiti lista koju biste želeli da podržite - što je naravno šteta - ali neće ga dobiti ni oni kojima ne želite da ode.
Ovde treba primetiti da ovakvu izbornu krađu može efikasno i masovno izvršiti samo organizacija koja je duboko suorganizovana sa državnim strukturama. Odnosno, isključivo stranka koja je na vlasti, i koja tu vlast namerava pošto-poto da zadrži. Prazni glasački listići ne bi smeli da se nađu u rukama stranačkih aktivista po haustorima i kombijima; neko ih je njima snabdeo, a to nismo ni vi ni ja, nego neko ko ih je dobio pre nego što su stigli u lokalnu Izbornu komisiju. Pošto glasački listići u našoj zemlji i dalje nemaju pojedinačne oznake (kakve recimo imaju novčanice, ili čak boce boljih vina) njihovo kretanje je zapravo nemoguće pratiti, samo ukoliko neko iz državne strukture poželi da ih zloupotrebi. Takođe, potrebno je imati veliki broj ljudi koji su umešani u ovo. Nije problem da svi imaju dovoljno stranačkih aktivista, ali većina njih ne želi da radi nešto zbog čega može zaglaviti na robiji. Ovo je, naravno, nezakonito, i kažnjivo je zatvorom. Iz tog razloga, ovime se bave isključivo one stranke čiji su članovi imuni na kažnjavanje, odnosno oni koji misle da su zakoni za protivnici. Što opet daje vrlo uzak krug političkih organizacija koje tako nešto mogu da obezbede. Zapravo, tek jednu ili (tamo gde se međusobno dogovore) dve liste, u našem konkretnom sutrašnjem slučaju.