Biračko telo Srbije broji oko 6,7 miliona glasača. Od te cifre treba oduzeti oko 1,2 miliona državljana Srbije, koji su na tzv. privremenom radu u inostranstvu i koji se tradicionalno veoma slabo odazivaju na ovu vrstu zova otadžbine. Dakle, realno biračko telo Srbije je oko 5,5 miliona glasača.Oko 2 miliona glasača odlučilo je da ne glasa 16. marta 2014. Jedan deo njih, kao i u drugim zemljama, izbori uopšte ne zanimaju, dok je drugi deo svesno bojkotovao vanredne izbore i time iskazao jasan kritički stav prema tzv. političkoj eliti. U svakom slučaju, tih 2 miliona neizašlih je više od 1,7 miliona glasova za listu Srpske napredne stranke, ali tu činjenicu retko ko naglašava.
Zatim, veoma stidljivo i diskretno se spominje ta psihopatološka konstanta srpskih izbora, još od onih prvih 1990. godine. Tada je „Sloba sloboda" osvojio 2,3 miliona glasova. Dve godine kasnije, kada su se već zahuhtali režirani ratovi, novokomponovani vođa je dobio 1 milion i 300 hiljada glasova, dakle čitav milion manje. Ali, od tada pa sve do danas, oko 1,5 milona stanovnika Srbije uporno i neobjašnjivo preko glasačkih listića iskazuje potrebu za čvrstom rukom, vođom, voždom, diktatorom... Takvih je najviše i među ovomartovskih 1,7 miliona glasova na konto novoproklamovanog voždića. Odrasli ljudi, a ponašaju se infantilno, nasedajući ponovo na zov „izabranog". I jalovo prebacujući odgovornost sa sebe, kao zrelih i sposobnih osoba, na novu medijsku i bilbordersku verziju „Slobo, slobodo".
A šta nam kaže bliža i dalja istorija? Što veća opijenost vođom, to brutalnija odmazda nakon otrežnjenja. Uravo u tome je suština Pirove pobede A. Vučića. Ali, to nije sve.
Na listi SNS-a nalaze se i kandidati Socijaldemokratske partije Srbije Rasima Ljajića, pa Nove Srbije Velje Ilića, pa Pokreta socijalista Aleksandra Vulina, pa Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića (zajedno sa Demohrišćanskom strankom Srbije ćerki pokojnog Vladana Batića). No, ni to nije sve.
Na listu SNS-a nisu ušle još neke stranke, ali su one postavile svoje kandidate. Pre svih, tu je Pokret snaga Srbije, dakle Karića&co, a zatim slede Narodna seljačka stranka Marijana Rističevića, pa Bošnjačka narodna stranka i Koalicija izbeglica u Srbiji.
Da je lista SNS-a osvojila ne 48%, nego 100% mandata u srpskom parlamentu, možete li zamisliti kakvu bi novu Vladu sastavili likovi poput Rasima Ljajića, Velje Ilića, Aleksandra Vulina, Vuka Draškovića, Milanke Karić i Marijana Rističevića!? I kako bi ona funkcionisala sa novim premijerom? Pa to ni šou Montija Pajtona ne bi mogao smisliti! Za istim stolom partizani, četnici i monarhisti, dok na jednoj strani balansira Rasim Ljajić, a na drugoj - Marijan Rističević!
E, u ovome je sva ironija Pirove pobede A. Vučića, najvećeg gubitnika vanrednih parlamentarnih izbora 2014.