ili: Solidarnost ne može da bude izgovor pozivu na zločin!!!
Društvene mreže (Facebook i Twitter) poslednjih dana pokazale su se kao sjajno mesto za (samo)organizaciju mnogih divnih ljudi koji su delima pokazali da u ovoj zemlji, srećom, još uvek nisu nestale kategorije kao što su: humanost, solidarnost, empatičnost, požrtvovanost, nesebičnost, etc... Međutim, kako vreme odmiče, one, nažalost, pokazuju i svoje tamno naličje. Naime, nema dana da se na nekoj od društvenih mreža ne pojavi poneki ekspert koji iz pouzdanih i proverenih izvora TAČNO ZNA da detektuje krivca za svu onu nesreću i patnju koja je proteklog vikenda snašla građane Obrenovca, i ostalih poplavljenih gradova. Fotografije ovih ljudi kruže internetom, zatim ih preštampavaju ovdašnji toaletoidi, uz prateće tekstove koji nisu ništa drugo do klasični pozivi na linč!!!
Na meti se najpre našla Biljana Srbljanović zbog jedne nepotrebne ali u suštini svakako bezazlene šale, onda onaj Miroslav Čučković, predsednik SO Obrenovca, zatim gradonačelnik Šapca Miloš Milošević, pa Siniša Mali, gradonačelnik Beograda – zatim brojni špekulanti optuženi za to da su nesreću naroda pokušali da iskoriste za lično bogaćenje, odnosno trgovinske špekulacije, ili pak ljudi ispod čijih fotografija stoje kvalifikacije tipa: oni su krali po poplavljenim kućama... Pri tom, naravno, nemam nameru bilo koga da aboliram od odgovornosti. Naprotiv! Ipak, ovde je reč o ljudskosti - tačnije pomanjkanju iste. Poneti atmosferom probuđene solidarnosti – ljudi se naprosto utrkuju u tome ko će žešće i beskompromisnije da ih zapljune – sa sve pratećim predlozima o prekim sudovima, prinudnom radu, otkidanju živog mesa, kamenovanjima... i tsl. Ovome, nažalost, ne odolevaju ni mnoge javne ličnosti koje ovakve vesti nekritički prenose (šeruju) umesto da, što bi valjda trebalo biti logično, apeluju na smirivanje strasti, racionalnost, zakonitost i razum.
Ono što posebno plaši je to što javnost u Srbiji o svemu ovome i dalje ćuti. Ove ljude (osim, možda u slučaju gradonačelnika Malog gde posao odrađuju SNS botovi) gotovo da niko ni ne pokušava da uzme u zaštitu. Niko ne vodi računa o njihovoj, kao ni bezbednosti njihovih porodica. Kao u kakvom monstruoznom pozorištu koje tako neodoljivo i tako zlokobno podseća na 1945/6. i vreme prekog suđenja tadašnjim neprijateljima naroda – s podrazumevajućim verbalnim mobilijarom i onim zlokobnim ehom iz pozadine: „Na smrt“, „Na smrt“, „Na smrt“ !
Zbog navedenog, apelujem na medije ali i sve koji imaju bilo kakav javni ili politički uticaj i značaj da se jasno i glasno suprotstave ovoj opasnoj pojavi koja preti da u javnom diskursu legitimizuje zakon ulice i zakon linča. Tačnije, zakon rulje koji nimalo ne priliči ni povodu ni situaciji – odnosno strašnoj nesreći koja je zadesila ljude koji su u samo dva dana ostali bez ičega. Mnogi, nažalost, i bez života.
Svako uočeno krivično delo ili sumnju (bila ona osnovana ili ne) svakako treba odmah prijaviti nadležnim državnim organima (pre svega policiji i tužilaštvu). Uzimanjem zakona i „pravde“ u vlastite ruke, svejedno da li to činite svesno ili ne, navodnu solidarnost pretvarate u vlastitu suprotnost! Opravdavanjem ili prizivanjem zločina, ugrožavanjem nečije bezbednosti, pretpostavke nevinosti ili (garantovanog) prava na odbranu – društvo u kom živimo pretvaramo u zverinjak. Moralnu baruštinu. Mulj i živo blato koje će na kraju sve kolektivno da nas proguta. Mislite o tome...