Ili: šta je sve poplava izbacila?
Nit' pada sneg da pokrije breg, niti voda dolazi samo da napoji i opere. Pre samo mesec dana Srbija je dobila novu Vladu. Vladu iza koje stoji apsolutna većina izabranih predstavnika volje naroda Srbije. Vlada na čijem je čelu čovek izabran gotovo aklamacijom.
Obogotvoren od svojih I podržavan od većine ostalih kao da polako klizi ka provaliji mržnje svetine, koja po pravilu dolazi posle velikog obožavanja. I sve silnija što je obožavanje bilo veće.
A do pre samo nekoliko meseci svaka kritika Njemu upućena proglašavana je za jeres i izdajstvo, prema naciji i državi. Šta se to desilo sa Srbijom I Vučićem?
Desila se poplava. Poplava do sada u Srbiji neviđenih razmera. Poplava koja je sigurno mogla biti bolje dočekana, gradovi I sela bolje branjeni, sa mnogo manje žrtava I materijalnih razaranja. Ali koju nikakva druga Vlada I njene organizacije I službe ne bi mogle ni sprečiti ni učiniti neškodljivom. Šta je, dakle, problem sa ovom Vladom I državnom strukturom? Problem je nesposobnost, neznanje, diletantizam I strašna nekompetencija ogromnog broja onih koji su dovedeni da primaju plate za klimanje glavom. Samo što se ovoga puta sve to ne može sakriti zapenušanom demagogijom.
No, za koga su ove osobine vlasti iznenađenje? Mislim - postoji li zaista misleći čovek sa zere opšte kulture I rudimentarnom informisanoščću u Srbiji koji za to nije znao i koji je Vučića, Gašića, Stefanovića, Velju Ilića, Krstića smatrao sposobnim I kompetentnim za vođenje sistema kao što je država?
Eto, poplava sa svim propratnim pojavama - a takozvana “cenzura” je samo jedna od njih – donela je sjajnu šansu za asanaciju savesti I dezinfekciju obraza I onima koji su to sve znali ali su, iz raznih razloga, odbijali da vide, svesno se opredeljujući za “veće zlo”. Zašto je “cenzura” takozvana? Prvo, zato što je ono što se pod tim pojmom podrazumeva na delu već najmanje dve godine u Srbiji, u raznim vidovima, I često sirovije I opasnije nego ovih dana. Drugo, zato što nije u pitanju posledica nekakve jasne odluke već po svoj prilici – nesnalaženja, kratkih živaca I neznanja kao opšteg mesta.
Ala I vrana je ovih dana skočila na “Onog koji zna kako će da skonča”. I tek će: sveopšte ukidanje subvencija I pomoći – deci studentima I penzinerima, preimenovanje Busplusa a bogami i smena Saše Timofejeva – to su samo današnje vestice I iako tek uvod u bolne reforme o kojima je toliko reči bilo - poslužiće kao okidač za dodatnu histeriju. To što je amortizacija medijske telesne garde već krenula
nikako ne znači da će na bilo koji način efikasna. I naravno da će mu po glavi najviše skakati oni koji su ga najžešće branili.
No, da sam ja Vučić… Pa podneo bih ostavku. Danas. Pa da vidimo šta bismo I šta ćemo, I koga ćemo. Pošto je sve ostalo, u zanosu Velikog spremanja – počišćeno sa političke scene Srbije. Pa je najbolje da sad svi budu beli listići, I da ovog puta aklamacijom napravimo najpametniji izbor: da izaberemo Nikog!
I baš nas briga.