Jučerašnja diskusija BlogOpena o cenzuri na internetu izbacila je na površinu i više nego što su neki od nas očekivali. Saznali smo da u Srbiji ni tribine više nisu dosadne već -- opasne, te da ih čak treba sabotirati.
Možda po prvi put, videli smo tzv. SNS-botove van kompjuterskih ekrana: materijalizovali su se pred nama u 3D tehnici kao ljudi od krvi i mesa (ili, u najmanju ruku, kao vrlo antropomorfni).
Međutim, najbitnija stvar koju smo uočili u vezi sa cenzurom u Srbiji je jedno zajedničko osećanje koje danas povezuje hiljade ljudi logovane na domaći internet... I to nije osećanje straha, kako se možda ponadao po neki čitalac ovde, već osećanje duboke rezigniranosti, koje u ljudima već odavno ključa i čeka pravo vreme da se izrazi.
Prvi put mi se desilo da od publike ne mogu da se probijem do mesta za paneliste
Šta se zapravo desilo...
Verovali ili ne, baš kada su, posle svojih uvodnih izlaganja, skup napustili šef Misije EU, ambasador SAD-a, i predstavnica bečke kancelarije OSCE-a za slobodu medija, a sa njima i TV kamere -- link za prenos diskusije uživo putem interneta je sabotiran! Kako organizatori saznaju, prekid se, po svemu sudeći, desio kada je neidentifikovana osoba u Data centru Telenora iznenadno pokrenula proces re-routinga baš na serveru sa kog je strimovan događaj, što je trajalo otprilike tačno do kraja tribine. Time je, avaj, publika svedena na trocifren broj prisutnih u sali. S druge strane, ukoliko niste ni planirali da nas gledate kako razglabamo o cenzuri, sada slobodno možete da se pravdate da ste bili sprečeni zbog cenzure.
Ukoliko ste, pak, želeli makar da pratite zvanični hashtag na Twitteru i čitate odabrane citate učesnika i komentare publike, vaš ekran je u jednom trenutku zagušila bujica zajedljivih dosetki i trolova SNS-botova -- digitalnih branilaca lika i dela premijera Vučića. Da podsetimo, ovi botovi su poznati po tome što su deo jednog organizovanog tima, ima ih na stotine širom Srbije, reprodukuju hiljade pripremeljenih reakcija na vesti kojim spinuju javno mnenje na internetu, a u svom internom materijalu za obuke hvale se da je njihov tim odgovoran za 70% svih komentara na na najčitanijim portalima u Srbiji. Toliki obim automatizovanih radnji, po uvreženom mišljenju, može uspešno da obavi samo robot. Među njih ne treba svrstavati autentične netizene koji zaista razmišljaju svojom glavom, ali im se zaključci nažalost poklapaju sa onim instrukcijama koje dobijaju botovi.
Photo by @VladanBa
Ovog puta nije bilo dovoljno da se od poplave botokomentara prosto sklonim tu među offline ljude na tribini i da se zaštitim tako što ću ugasiti aplikaciju za Twitter na mom telefonu... Pri kraju diskusije sačekalo nas je malo otkrovenje -- na tribinu su se pojavili, glavom i bradom, čuveni SNS-botovi, 3D, potpuno stvarni. Čak su se pravili da se međusobno ne poznaju i da ih niko nije poslao da tu, za svaki slučaj, malo oveličaju svog Dragog Vođu. Doduše, iako potpuno antropomorfni, ponašali su se vrlo botovski kao i inače. Zaređali su se iza mikrofona za pitanja publike i recitovali tekst koji su prethodno u glavi ponavljali tokom trajanja tribine. Ti napamet naučeni komentari nisu bili bogznakako vredni pažnje, osim onih koji su ispaljeni u prisutne predstavnike nezavisnih institucija, poverenika Rodoljuba Šabića i ombudsmana Sašu Jankovića, koji su vrlo čvrsto stali u odbranu građanskih sloboda. Smisao svih kritika ovih botova je uspešno sublimirala prva botokomentatorka za našim mikrofonom: "U Srbiji ima previše slobode govora."
Kako bi dokazalo ovu tvrdnju, uredništvo "Blica" je nakon tribine hrabro odlučilo da na svom sajtu ipak objavi vest o spornom događaju. Da je ova odluka bila više nego teška, pokazuje screenshot prve verzije objavljenog članka, čiji naslov greškom sadrži uredničku instrukciju koja glasi "NE PUŠTAJ." -- Ne puštaj vest? Suvišna instrukcija je potom izbrisana iz naslova, a "Blicu" smo zahvalni što ovaj članak ipak nisu retroaktivno cenzurisali, onako kako su to učinili prvo sa blogom Dragana Todorovića, a ubrzo potom i sa svim ostalim blogovima na njihovom sajtu.
E sad, ako se pitate zbog čega je neko uopšte hteo da opstruiše i cenzuriše jedan ovakav razgovor, rećiću vam samo da smo pričali o uobičajenim stvarima u Srbiji (na ovom linku požete pogledati celu diskusiju)... Bilo je reči i o uređivačkim "politikama" medija, o brutalnim hakerskim napadima na nezavisne blogere, o hapšenjima običnih ljudi koji na Facebooku komentarišu poteze vlade, kao i o posledicama teških optužbi koje, u ovakvoj atmosferi, premijer Vučić nemilice upućuje građanima "krivim" za "verbalni delikt". Primetili smo da svaki premijerov pucanj u slobodnu reč, prati baražna vatra stotina botova koji na internetu i u redakcijama medija ućutkuju slobodu govora. Sva ta cenzura, hapšenja, hakerski napadi i javne denuncijacije, u javnosti stvaraju atmosferu straha -- straha od anticipirane kazne za iznošenje sopstvenog mišljenja.
Međutim, decentralizovane građanske akcije protiv cenzure na internetu, kao i interesovanje ljudi na ovoj tribini, pokazuju i izvesnu suprotnu tendenciju. U zemlji u kojoj je politička opozicija potpuno potučena, uredništvo raznih medija zauzdano, a javne ličnosti kupljene položajima ili ućutkane, građani osećaju potrebu da se okrenu jedni drugima i da sami traže odgovarajući izraz za sopstveno nezadovoljstvo. Tako, u grupi, polako nestaje ono osećanje straha koje možda osećamo kao pojedinci... A jedino što preostaje su duboka osećanja poniženosti, rezigniranosti i besa -- od kojih ćemo se izlečiti tek kada ih izbacimo iz sebe i saspemo ih u lice našim cenzorima.