Subota, 21. jun
Vrlo umiljato kučence. Mahalo je repićem i prišlo mi da ga pomazim. Pa je trčkaralo naokolo, pa mi se ponovo vraćalo.
Ja sam bio na radnom mestu, svirao sam.
Na kraju je kučence leglo ispod mene, ispred mojih nogu.
Ja sam stari "mačkar" i nikada nisam imao psa, međutim ovo je bila ljubav na prvi pogled, tako da sam svirao i kovao planove kako da malog transportujem do kuće.
Prekinuo sam svirku (žrtvovao sam poslednjih 2 sata posla), malo sam ga mazio, pa sakupio stvari. Pošto je na putu do kombija trebalo da prođemo kroz park u kome ima dosta kučića, rešio sam da nosim svog novog prijatelja. Gitaru i pojačalo sam nosio u istoj ruci, desnoj, a njega u levoj. Dok sam vozio kući (distanca je 4,7km) kučence mi je sedelo u krilu i bilo je mirno, a ja sam ga jednom rukom mazio, a drugom upravljao.
Naravno, kada smo se ja i Pippo pojavili na vratima stana, žena samo što se nije šlogirala, ha ha... Odneo sam ga odmah na balkon, ali se on vratio i "napao" moje ženče u kuhinji (naravno, htelo je kučence samo da se igra sa njom) i trebalo mi je desetak sekundi da ga ukrotim.
Da, već je dobilo ime. Kao navijač Milana, hteo sam neko koje bi imalo veze sa klubom, pa sam se opredelio za Pippo, što je nadimak novog trenera Milana (Filippo Inzaghi, zvani Pippo). Inače, Pippo je kod italijana diznijev junak kod nas poznat kao Šilja.
E sad, problem je što je Pippo možda žensko. Rekoh već da nisam nikada imao psa, tako da nisam vičan u utvrđivanji pola. Vidim ima nešto, ali nisam siguran da li je to "ono" ili "ono"... Moja žena kaže da je žensko, pa ako je tako, adaptitaćemo mu ime za ženski pol i zvaće se Pippa.
Moj sin (10 god) odavno već sanja da ima kučence, a i ćerkica (14 meseci) ih voli, tako da Pippo-a ostaje u porodici, to je rešena stvar. Ja bih voleo da ostane u stanu, ali shvatam da to možda i nije genijalna ideja, tako da je moguće da Pipko (kako ga još zovem) završi kod tašte na selu. U ponedeljak idemo tamo, a i on će sa nama, pa ćemo da vidimo...
Sin je juče otišao kod babe, tako da još ni ne zna da ima kučence, javiću mu sutra...
Sada, dok ovo pišem (01:30), mali Švrća je na terasi, jeo je mleveno meso što sam danas kupio (sutra ćemo da jedemo ćufte), pio vodu, pre toga je pala i prva šetnja do parka. A već je uspeo i da napravi prvo sranje: kopao je zemlju iz nekih saksija i razbacivao je po terasi. Al' će da se obraduje žena kad se probudi ujutro... :)
* * *
Nedelja, 22. jun
Noćna razbibiga, zbog koje smo morali da promenimo balkon...
Išli smo danas u šetnju...
(NE)SREĆAN KRAJ...
Uveče sam na svirku poveo i Pippa. Cvileo je na balkonu, a žena nije mogla da ga vodi u šetnju, pošto bi ga izgubila, garant (nisu stigli da se sprijatelje). Tako da sam ja, naoružan sirom i kačkavaljem, stavio Pippa u torbu (mnogo se linja), u kombi, pa na posao.
Ja sam svirao, a Pippo je sve vreme trčao levo desno, morao je da omiriše baš svako kuče koje prođe (a prolazili su non-stop, velika je gužva bila). Ali uvek mi se vraćao, zbog velike ljubavi.. prema siru... Povremeno sam mu davao po jedno parčence. Imao je i vodu. I muziku. Ona mu je u toj velikoj gužvi, pretpostavljam, i pomagala da me ne izgubi.
Najpre su me dve devojke pitale da li to kučence moje, pa kada sam im objasnio situaciju, rekle su da su juče sa bine (bio je u blizini neki koncert na otvorenom) objavili da se izgubio neki mali pas bež boje. Slikale su Pippa i stavile njegovu sliku na neku fb stranicu koja se bavi izgubljenim životinjama. Dao sam im i broj kućnog telefona, mada mi se, evo priznajem, nije previše dopadala ideja da se rastanem od Pipka. Tako je razmišljao zloća u meni. A dobrica me je ubeđivao Pippo treba da nađe svoje...
Kasnije mi je prišao jedan par. Pitali su me da li je kučence moje, pa kada sam im odgovorio, rekli su mi da su ga njihovi prijatelji dan ranije izgubili. Da skratim: pozvali su prijatelje telefonom, ja sam se pozdravio sa Pippom i kraj.
Bio sam tužan, ali sam se ovako tešio: Kada je meni žao što se rastajem sa Pippom (tj. Mintijem, kako mu je pravo ime), a znamo se tek jedan dan, kako li je tek bilo njegovim vlasnicima, kada su ga izgubili, koji ga verovatno imaju nekoliko meseci ili čak godinu...
* * *
Ponedeljak, 23. jun
Dobro ja, ali trebalo je sinu da kažem da neće imati psa. Pozvao me je jutros telefonom:
Ja: Da...
On: Tata, da li je bolje ime Lola ili...
:(
Počeo je da vrišti i prekinuo je vezu...