Da li svaka zemlja ima vlast kakvu zaslužuje? Da li je Tomislav Nikolić Predsednik po meri Srbije? Da li je on tropar kakav je Srbija svetac?
U besu i ogorčenju u iskušenju sam da kažem da je tako. No opet - ni jedna država nije tako loša, ni jedan narod nema toliki greh. Zbude se tako da narod izglasa sopstvenu nesreću, uz pomoć nadnaravne poštene inteligenicije i magova političke misli.
I onda? Gledajući ovaj snimak dođe mi da branim našeg Predsednika. Jer on je država.
Odbacili su ga olako kao što su ga i prihvatili, prvo, oni koji su u njega najmanje investirali - sopstveni čast i integritet. Pa za njima sva njegova bivša deca, učenici i saborci.
To su oni koji mu na ovom snimku i u ovoj bruci najglasnije skandiraju da je izdajnik. Na kraju će ga, kad se ptopuno zdronjavi na svoje početno i prirodno stanje - odbaciti i oni koji su ga zaista doveli na mesto na kome se - na opštu zgranutost i svoju i onih koji su ga najgorljivije podržavali - našao. Šta će sa njim biti manje je bitno. No šta se to danas sa Srbijom, kad mu ta njegova bivša deca skandiraju isto što su skandirali drugima, samo po njegovom nalogu i naređenju onomad - dešava ? Oni što ih je neko slao na Brnjak i Jarinje, baš kad je izgledalo da će doći do smirenja i popuštanja? Oni što su, da ne zaboravimo, zviždali i Koštunici, i Đinđiću, i svima koji su - po nihovim lidrima i njima - mirisali na izdaju Srbije i sprstva.
I kad mu Šarović vraća njegove reči, od onomad, upućene izdajniku i zlotvoru?
Ok, možda i postoje te nebeske terazije i pravda po kojoj se svakom vraća prema zasluzi i svako žanje ono što je posejao. Bukvalno, metaforički, alegorijski, kakogod. No da nije Srbiji, zaista, neko - krišom i kurvinjski - dodao malo na taj tas sa krivicom?